Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-530/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića, kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske OIB:52634238587 koga zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru protiv tuženice R S iz I, OIB:…, koju zastupa punomoćnik M A odvjetnica iz V, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-173/2020-13 od 21. travnja 2022., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-173/2020-13 od 21. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suđeno je:
" I Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske OIB:52634238587 koji glasi:
"Tuženica R S OIB:… dužna je tužitelju Republici Hrvatskoj OIB:52634238587 isplatiti iznos od 35.071,59 kunu sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. ožujka 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana".
II Nalaže se tuženici R S OIB: da tužitelju Republici Hrvatskoj OIB:52634238587 nadoknadi parnične troškove odmjerene u iznosu od 7.750,00 kuna (slovima:sedamtisućasedamstopedesetkuna) u roku od 15 dana."
2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 35.071,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama koju tužiteljica potražuje od tuženice kao zakonske nasljednice pok. Z Đ kojoj je Centar za socijalnu skrb Vukovar priznao pravo na skrb izvan vlastite obitelji kao stalni smještaj u Domu za starije i nemoćne osobe …, te je korisnici utvrđena obveza da snosi troškove smještaja iz sredstava mirovine namijenjene za iznos od 20% osnovice iz socijalne skrbi za osobne potrebe.
6. Odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud temelji na slijedećim tijekom postupka utvrđenim činjenicama:
- da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Vukovar … od 21. ožujka 2005. Z Đ priznato pravo na skrb izvan vlastite obitelji kao stalni smještaj u Domu za starije i nemoćne osobe .., da je tim rješenjem utvrđena obveza korisnice da snosi troškove smještaja iz sredstava mirovine umanjene za iznos od 20% osnovice iz socijalne skrbi za osobne potrebe, da preostali iznos do pune cijene smještaja snosi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi,
- da je Z Đ umrla 30. srpnja 2008. u …,
- da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Vukovar klasa: … od 19. kolovoza 2008. Z Đ prestalo pravo na skrb izvan vlastite obitelji kao stalni smještaj u Domu za starije i nemoćne osobe …,
- da je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika T Š iz I pod poslovnim brojem: O-98/12. od 14. ožujka 2012. tuženica proglašena jedinom zakonskom nasljednicom na ostavinskoj imovini koja se sastoji od nekretnina u vlasništvu ostaviteljice koje se sastoje od k.č.br. oranica sa 5369 m2 i k.č.br. oranica sa 3901 m2 upisanih u zk.ul.br. k.o. i od k.č.br. oranica sa 3049 m2 upisane u zk.ul.br. k.o. i
- da vrijednost ostavinske imovine prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vukovar od 31. siječnja 2018. na dan smrti ostaviteljice Z Đ iznosi 31.736,15 kuna,
- da prema podacima Doma za slabije i nemoćne I od 19. veljače 2015. za troškove smještaja Z Đ, Ministarstvo socijalne politike i mladih za razdoblje od 2005. do 2008. godine uplatilo je ukupan iznos od 101.546,00 kuna.
7. Sud opravdanost tužbenog zahtjeva u bitnom utemeljuje na odredbi članka 250. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 157/2013, 152/2014, 99/2015, 55/2016, 16/2017, 130/2017, 98/2019, 64/2020, 133/2020, 138/2020, 18/2022 – dalje ZSS) kojom je propisano da za slučaj smrti korisnika zajamčene minimalne naknade ili usluge smještaja ili boravka, kojem su u cijelosti ili dijelom isplaćivani iznosi iz sredstava Državnog proračuna, Republika Hrvatska ima pravo na povrat iznosa isplaćenih po osnovi priznatog prava od njegovih nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine i odredbe članka 250. stavak 5. ZSS kojom je propisano da za tražbine iz stavka 1. ovog članka zastara počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.
8. Tuženica u žalbi pobija zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare ukazujući da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo ističući da je prvostupanjski sud trebao primijeniti materijalni propis koji je vrijedio u trenutku smrti Z Đ i to odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO), jer Zakon o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 73/97) koji je bio važeći u vrijeme smrti pok. Z Đ nije uopće uređivao zastarne rokove vezano za potraživanje koje je predmet ovog postupka.
9. Žalbenim navodima tuženice pravilnost stajališta prvostupanjskog suda o neosnovanosti zastare potraživanja tužiteljice nije dovedena u sumnju. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pozivom na odredbu članka 250. stavak 5. ZSS iz 2013. koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka. U odnosu na žalbene navode tuženice da Zakon o socijalnoj skrbi iz 1997. uopće nije uređivao zastarne rokove vezano za potraživanje koje je predmet ovog postupka napominje se da je odredbom članka 199. stavak 2. točka 3. ZSS iz 1997. godine bilo propisano da rokovi zastare u slučajevima iz članka 197. stavak 2. tog Zakona počinju teći od dana pokretanja ostavinskog postupka, a ostavinski postupak iza pok. Z Đ pokrenut je 2012. godine, pa sve da je u primjeni taj Zakon u konkretnom slučaju nije došlo do zastare.
10. Imajući u vidu sadržaj činjeničnih utvrđenja na kojima je temeljena prvostupanjska presuda koja žalbenim navodima tuženica nisu dovedena u sumnju, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo udovoljivši tužbenom zahtjevu tužiteljice.
11. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a.
12. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda niti postoje razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj (članka 365. stavak 2. ZPP), valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 19. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Srđan Kuzmanić
