REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj 3. P Ob-22/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice I. M., OIB: …, iz Đ., zastupana po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika B. D., OIB: …, iz G., uz sudjelovanje mlt. P. D., OIB: …, zastupane po posebnom skrbniku M. M., dipl. pravnici, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica O., radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene dana 29. rujna 2022. godine, u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužitelja, tuženika, predstavnice Centra za socijalnu skrb Đ. M. K., a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice mlt. djeteta, dana 19. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Majci I. M., OIB: …, iz Đ. odobrava se samostalno, i bez suglasnosti oca, zastupati dijete mlt. P. D., OIB: … u postupku izdavanja osobnih dokumenata, upisu u vrtić, određivanja mjesta djetetova prebivališta i boravišta (unutar granica Republike Hrvatske), kao i odlučivanja o djetetovu školovanju i zdravlju.

II. Osobni odnosi mlt. P. D., OIB: … s ocem B. D., OIB: …, umjesto na način određen Rješenjem ovog suda R1 Ob-197/20-4 od 29. listopada 2020. godine kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odvijat će se

- svaki drugi vikend od subote od 10:00 sati do nedjelje do 18:00 sati,

- dva tjedna tijekom ljeta u kontinuitetu,

- po jedan dan za vrijeme uskršnjih i božićnih blagdana naizmjenično,

- kao i sukladno dogovoru i mogućnostima oba roditelja i željama djeteta, na način da će otac doći po dijete, te ga po isteku vremena vratiti majci na adresu prebivališta.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Mijenja se odluka Općinskog suda u Đ. posl. br. R1 Ob-197/20-4 od 29. listopada 2020.g., odnosno Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u dijelu koji se odnosi na susrete i druženja oca B. D. iz G., OIB: …, i mlt. P. D. iz Đ., OIB: …, na način da će se isti održavat svaku drugu subotu u vremenu od 10 sati do 18 sati te po jedan dan za vrijeme uskršnjih i božićnih blagdana naizmjenično također u vremenu od 10 sati do 18 sati, a ostalo vrijeme da provodi s majkom i tužiteljicom I. M.."

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 17. veljače 2022. godine podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Đ. R1 Ob-197/20-4 od 29. listopada 2020. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim je uređeno s kojim roditeljem će mlt. dijete P. D. živjeti, način ostvarivanja osobnih kontakata drugog roditelja s djetetom i visina uzdržavanja. U odnosu na vrijeme donošenja navedenog rješenja promijenile su se okolnosti na način da tuženik sada živi u V. gdje je započeo zajednički život s novom partnericom te su se zbog te okolnosti njegovi osobni odnosi s mlt. kćeri još više prorijedili. Zbog udaljenosti između V. i Đ. tuženiku je sve teže pridržavati se dogovorenih termina za ostvarivanje osobnih kontakata. Osim toga tužiteljica naglašava njegovu nedovoljnu uključenost u život mlt. kćeri, a zbog fizičke udaljenosti tužiteljica kao majka nailazi na brojne poteškoće kada mlt. dijete trebaju zastupati oba roditelja npr. kod ishođenja osobnih i putnih dokumenata, promjene prebivališta/boravišta, pohađanje vrtića, a kasnije i škole itd. Ističe činjenicu da tuženik ni dok je boravio u G. nije redovito viđao mlt. P., niti pokazivao nekakvo posebno zanimanje za nju, a od kada je preselio u V. mlt. P. viđa još i manje. Tužiteljica napominje kako tuženik već neko vrijeme ne sudjeluje dovoljno u životu mlt. kćeri i ne pokazuje zanimanje za njezine potrebe, odgoj i slično (osim što redovno plaća svakomjesečno zakonsko uzdržavanje). Uvažavajući ove činjenice tužiteljica smatra kako bi joj trebalo dopustiti da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb po pitanju ishođenja osobnih dokumenata, promjene prebivališta/boravišta (barem unutar RH), pohađanju i upisu u vrtić, školovanja i djetetovog zdravlja, te osobne odnose s ocem urediti na način opisan u točki III. izreke presude. Tužiteljica smatra kako su se ostvarili uvjeti za određivanje samostalne roditeljske skrbi i izmjenu načina ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djetetom pa stoga predlaže donošenje presude kojom bi se izmijenila ranija odluka, na način opisan u točki I. i III. izreke.

2. Tuženik se nije protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem tužiteljica traži samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u postupku izdavanja osobnih dokumenata, upisu u vrtić, određivanju mjesta djetetova prebivališta i boravišta (unutar granica Republike Hrvatske), kao i odlučivanja o djetetovu školovanju i zdravlju, no protivio se izmjeni ranije odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djetetom, pri tome ističući da u proteklom razdoblju tužiteljica nije dopuštala da mlt. P. s njim provede vikend, odnosno da kod njega prespava.

3. Radi zaštite interesa mlt. djeteta, mlt. P. D. je rješenjem Centra za socijalnu skrb Đ. od 24. veljače 2022. godine imenovan poseban skrbnik u osobi M. M., djelatnice Centra za posebno skrbništvo.

4. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, a posebna je skrbnica isticala kako je u najboljem interesu djeteta da roditelji postignu sporazum.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao Rješenje s Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (list 4 do 11 spisa), rodni list (list 12 spisa), izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja (list 13 do 16 spisa), Rješenje (list 20 spisa), mišljenje i prijedlog s nalazom i mišljenje psihologa i mišljenjem Centra za socijalnu skrb (list 32 do 43 spisa). Izvršen je uvid u spis R1 Ob-197/2020, te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

6. Nije utvrđivano, ni na koji način mišljenje djeteta, jer je riječ o djetetu niske kronološke dobi (3,5 godina), pa je sud stava da ista nije sposobna shvatiti značenje ovog postupka, niti izraziti svoje mišljenje.

7. Sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka sud je stava da je tužbeni zahtjev za odobravanje majci samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u postupku izdavanja osobnih dokumenata, upisu u vrtić, određivanju mjesta djetetova prebivališta i boravišta (unutar granica Republike Hrvatske), odlučivanju o djetetovu školovanju i zdravlju osnovan, dok nije osnovan zahtjev za ograničavanje osobnih odnosa mlt. P. s ocem na samo jedan dan vikendom.

8. Uvidom u spis R1 Ob-197/2020, rješenje istog poslovnog broja od 29. listopada 2020. godine a kojim je potvrđen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi čiji je sastavni dio i Sporazum o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. P. s ocem, tuženikom, utvrđeno je da je odobren Plan o zajedničkoj roditeljski skrbi stranaka nad mlt. P. D., određeno je ostvarivanje osobnih odnosa mlt. P. D. s ocem, ovdje tuženikom na uobičajen način, svaki drugi vikend od subote od 10 sati do nedjelje do 18 sati, utorkom i četvrtkom od 18 do 20 sati, dva tjedna tijekom ljeta, po jedan dan za vrijeme uskršnjih i božićnih blagdana naizmjenično, kao i sukladno dogovoru i mogućnostima oba roditelja i željama djeteta.

9. Iz izvješća o provedenom postupku obveznog savjetovanja od 27. siječnja 2022. godine utvrđeno je da je tužiteljica isti pokrenula radi izmjene ranije odluke o roditeljskoj skrbi. Iz istog je utvrđeno da je održan jedan sastanak, kojem nije nazočio tuženik, koji je prethodno najavio takovu mogućnost, te iskazao želju za sudjelovanjem u postupku. Kako tuženik naknadno nije obavijestio Centar o mogućnosti naknadnog dolaska, nije proveden drugi sastanak, radi čega je tužiteljica i podnijela tužbu.

10. Odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u postupku izdavanja osobnih dokumenata, upisu u vrtić, određivanju mjesta djetetova prebivališta i boravišta (unutar granica Republike Hrvatske), odlučivanja o djetetovu školovanju i zdravlju, sud je isti prihvatio jer se tuženik s navedenim suglasio. Odredbom čl. 420. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15 i 98/19) propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stoga, prihvaćajući dogovor roditelja, te cijeneći isti u najboljem interesu mlt. P. D., primjenom čl. 100. i 108. u vezi s čl. 420. Obiteljskog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.

11. Odlučujući o dijelu zahtjeva za izmjenu ranije odluke o načinu ostvarivanja osobnih odnosa oca o mlt. djetetom, sud je saslušao stranke, te zatražio mišljenje Centra za socijalnu skrb Đ. o potrebi izmjene ranije odluke o određenim osobnim odnosima, odnosno potrebi njihova ograničavanja.

12. Nakon provedene obrade, a temeljem Izvješća o osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama stranaka i mišljenja psihologa, mišljenje je stručnog tima Centra da otac pokazuje razumijevanje i osjetljivost za potrebe i želje maloljetne kćeri te nema namjeru inzistirati na tome da ona odmah prespava kod njega, već je po tom pitanju spreman ići postupno i krajnje oprezno. Neće mu biti nikakav problem vratiti kćerku majci ukoliko ona odbije prenoćiti ili bude nekih drugih poteškoća. Ne spori da do sada nije ostvarivao redovite osobne odnose sukladno dogovoru iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, i to zbog naravi svog prethodnog posla i poteškoćama u roditeljskoj komunikaciji i suradnji s tužiteljicom. Sada živi u V. u zajednici s novom partnericom i njezinim maloljetnim sinom, te želi u svoju novu obitelj uključiti i mlt. P. U tom smislu iskazuje spremnost na sav potreban angažman da dijete bar cijela dva vikenda provodi kod njega, kao i barem dva tjedna u kontinuitetu u tijeku njegovog godišnjeg odmora ljeti. Uvjeren je da će to vrijeme mlt. P. biti lijepo, ugodno i kvalitetno i da će biti više nego dobrodošla od strane njega, njegove partnerice i njezinog sina. Slijedom prethodno utvrđenog stručni tim je mišljenja kako nema potrebe za izmjenom važećega načina ostvarivanja osobnih odnosa mlt. P. D. s ocem u dijelu koji se odnosi na vikende. Pri tome Centar ističe nekoliko razloga. Naime do sada se osobni odnosi i nisu odvijali na predviđeni način tako da nema konkretnih saznanja o reakciji djeteta na noćenje o kojima govori tužiteljica. Otac iskazuje namjeru maksimalnog angažmana u cilju nadoknađivanja propuštenog kako bi se aktivno uključio u život i odrastanje maloljetnog djeteta na očekivan i poželjan način. Otac verbalizira razumijevanje i osjetljivost na moguće reakcije mlt. djeteta, kao i spremnost da im se prilagodi na najbolji mogući način. Otac živi u novoj izvanbračnoj zajednici u dobrim i skladnim obiteljskim uvjetima i odnosima, i s pravom želi mlt. dijete uključiti u njih. U konačnici, obzirom je otac sada fizički udaljeniji nije opravdano u tijeku vikenda izlagati dijete riziku sudjelovanja u prometu čak u 4 navrata kako je to predložila majka u cilju sklapanja sporazuma, a kojeg tuženik tijekom postupka nije prihvatio.

13. Saslušana pred sudom tužiteljica je iskazala da je u vrijeme donošenja ranije odluke tuženik živio u G. Mlt. P. nikada nije prespavala kod oca u G., odnosno provela vikend iako je tako određeno. Navedeno iz razloga što prema njenom mišljenju tuženik nije za to pokazivao interes. Tuženik je u tom razdoblju jednom do dva puta mjesečno pokazivao želju da provede vrijeme s P. i to na način da bi ju nazvao i pitao može li doći, kada bi P. provodila s njim po par sati. Nije nikada uskratila ocu da provede vrijeme s P. ukoliko je on iskazao želju za tim. P. voli ići kod oca, no par puta su je pitali želi li prespavati kod njega, kada je odgovorila da to ne želi. No, kada bi P. jednog dana rekla da želi prespavati kod oca, to bi joj i dopustila. Smatra da je predložena izmjena o vremenu ostvarivanja osobnih odnosa u ovom postupku realna iz razloga što su se u proteklom vremenu osobni odnosi P. s ocem tako i odvijali.

14. Dopunski saslušana na ročištu 29. rujna 2022. godine iskazala je da ju je u proteklom razdoblju tuženik u prosjeku jednom do dva puta mjesečno tražio da ostvari susret s djetetom i to mu je svaki puta omogućeno. Jednom se prilikom dogodilo da P. nije htjela ići s ocem, što je tuženik prihvatio. Trudi se motivirati dijete na druženja s ocem. Dogodilo se par puta da je tuženik tražio ostvarivanje osobnih odnosa, a koji se nisu ostvarili jer je dijete bilo bolesno ili imalo nekakve obveze koje su ranije dogovorene, odlaske na dječje rođendane i sl. Tuženik je u kolovozu pitao hoće li pustiti dijete s njim na more, no dijete je tada bilo na antibiotiku. I nadalje smatra da dijete ne može prespavati kod oca.

15. Tuženik je pak u svom iskazu naveo da je zaposlen kao vozač kamiona, te je u pravilu na putu od ponedjeljka do petka, subote, a nekad i vikendom. Iz tog razloga nikad nije konzumirao ostvarivanje osobnih odnosa utorkom i četvrtkom kako je dogovoreno prethodnim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Što se tiče susreta vikendom, potvrđuje da P. nikada nije prespavala kod njega, jer je tužiteljica smatrala da to nije dobro. Kada bi ostvarivao susrete s P. vikendom, navečer bi je vraćao majci. Potvrđuje da povremeno boravi u V., a isto ne smatra zaprekom za provođenje vikenda s djetetom. Želi da njegovo dijete provede cijeli vikend sa njim, te je spreman, ukoliko P. bude pokazivala otpor spavanju, vratiti ju majci. Misli da P. voli provoditi vrijeme sa njim. U početku prestanka zajednice s tužiteljicom s P. se često čuo video pozivom, no to je tužiteljica zabranila, radi čega je isto prestalo. U prosjeku svaki drugi dan porukama tužiteljicu pita za dijete, no ako tužiteljica ne odgovori, tada prođe i više dana. Svjestan je svog posla i odsutnosti te je suglasan da majka samostalno zastupa dijete kako je predložila. Uzdržavanje uredno plaća 1.300,00 kn svakomjesečno. Jednom je iskazao namjeru da P. provede s njim vikend u V., u stanu gdje boravi povremeno kod svoje partnerice, no tada mu je tužiteljica to zabranila jer nije smatrala adekvatnim da dijete upoznaje neku novu sredinu. Tada se obratio Centru te nije odvezao P. jer to tužiteljica nije dozvolila. S druge strane, napominje da je u međuvremenu i tužiteljičin novi partner doselio kod njih, pa smatra da u tome nisu ravnopravni.

16. Dopunski saslušan 29. rujna 2022. godine iskazao je da trenutno živi u V., gdje i radi, tako da ne radi više na terenu. Od prošlog ročišta (6 mjeseci) je jedno 15 do 20 puta tražio ostvarivanje osobnih odnosa s P. na način da tužiteljici pošalje poruku, te iznese svoju namjeru dolaska po P. Susret je uspio ostvariti samo dva puta, jednom P. nije htjela ići s njim što je i prihvatio. Opravdanja zašto ne može vidjeti dijete su bila bolest djeteta radi čega nije išla sa njim ni na more, ili je imala nekakve obveze. Obraćao se Centru da ih upozna s poteškoćama u ostvarivanju osobnih odnosa s P. I nadalje želi da dijete provede vikend sa njim, te iskazuje spremnost vratiti dijete majci ako isto bude stvaralo tome otpor.

17. Sud u cijelosti prihvaća mišljenje stručnog tima Centra, kao stručno i obrazloženo jer je temeljeno na izvješćima socijalnog radnika o osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama stranaka, te mišljenu psihologa, dakle od strane stručnih i za ishod ovog postupka nezainteresiranih osoba, te zaključuje da nije potrebno izmijeniti raniju sudsku odluku o određenim osobnim odnosima svaki drugi vikend od subote do nedjelje, niti uskratiti tuženiku kao ocu ostvarivanje osobnih odnosa dva tjedna u kontinuitetu ljeti za vrijeme njegova godišnjeg odmora.

18. Iz iskaza stranaka, a što među strankama i nije sporno, utvrđeno je da nakon prestanka zajedničkog života stranaka, te odobrenja Sporazuma o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika kao oca s mlt. djetetom, mlt. P. niti jednom nije prespavala kod oca. U vrijeme donošenja tog sporazuma, mlt. P. je bila stara 1,5 godinu, dok je sada dobi 3,5 godine. Sud je priklonio vjeru iskazu tuženika, da dijete kod njega nije prespavalo iz razloga što to tužiteljica kao majka nije smatrala potrebnim i opravdanim, a sada traži izmjenu ranije odluke upravo zbog nekonzumiranja toga prava oca. Iz iskaza tuženika utvrđena je izrazita motiviranost za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, te sud ne nalazi niti jedne zapreke tome. Navedeno nedvojbeno proizlazi i iz mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb Đ., čiji je zaključak, da osim susreta utorkom i četvrtkom, nema zapreke za ostvarivanjem osobnih odnosa o ocem vikendima, niti ranije dogovorene osobne odnose treba dodatno ograničiti.

19. Saslušanjem tužiteljice stečen je dojam da upravo tužiteljica utječe na činjenicu da mlt. P. nije prespavala kod oca, jer ona to ne smatra dobrim, iako za navedeno ne iznosi niti jedan suvisao razlog. Iz iskaza je tuženika utvrđeno da je u razdoblju od ožujka 2022. (vrijeme održavanja prvog ročišta) pa do rujna 2022. godine više puta (15-tak) tražio realizaciju osobnih odnosa s P., a da je u tome bio ograničen i spriječen bilo bolešću djeteta (što je opravdano), bilo njezinim drugim obvezama, dječjim rođendanima i sl., što sud ne drži opravdanim. Naime, zasigurno razdvojeni život roditelja utječe na život djeteta, no u takovim slučajevima održavanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne živi, prema mišljenju suda mora imati prednost pred svim drugim odgodivim obvezama (dječjim rođendanima i sl.), koje majka iznosi u svom iskazu.

20. Jedno od osnovnih prava djeteta je pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje (čl. 84. st. 3. Obiteljskog zakona). Isto je pravo zajamčeno je i čl. 9. st. 3. Konvencije o pravima djeteta. Sud je stava da bi bezrazložnim ograničavanjem osobnih odnosa mlt. P. s ocem bilo povrijeđeno njezino pravo. Uz samu činjenicu da živi s majkom, te obzirom na njenu dob od sada 3,5 godine nužno je održati kontinuitet ostvarivanja osobnih odnosa s ocem u cilju razvijanja emotivne veze s roditeljem kojim ne živi, ocem, koji za to, suprotno činjeničnim navodima iz tužbe, pokazuje visoku motiviranost, a ne te susrete ograničavati. Prema mišljenju suda, potpuno je irelevantna činjenica boravka tuženika u V., jer je riječ o udaljenosti oko 100 km od mjesta stanovanja djeteta, obzirom na tuženikovu spremnost dolaska po dijete na adresu prebivališta, kao i njegova vraćanja.

21. Upravo je majka ta koja u konkretnom slučaju ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem (čl. 95. st. 2. Obiteljskog zakona), dok je to pravo zajamčeno u konkretnom slučaju ocu, koji ne stanuje s djetetom (čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona).

22. Ujedno se u skladu s čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona upozorava tužiteljica na pravne posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, i to mogućnost izricanja novčane kazne, zatvorske kazne kao i mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

23. Pri tome valja dodati da je nužno da stranke kao roditelji mlt. P. poboljšaju svoju komunikaciju radi zaštite dobrobiti mlt. djeteta, te je nužno da dijete bude lišeno bilo kakvo emocionalnog pritiska i svakog oblika manipulacije bilo kojeg roditelja. Roditelji, u konkretnom slučaju osobito majka, moraju imati u vidu isključivo dobrobit njihovog djeteta, uvažavati nužnost redovnog i kontinuiranog kontakta s roditeljem s kojim dijete ne živi, pa da dijete u skladu sa životnom situacijom u kojoj roditelji ne žive zajedno mora imati sa svakim od roditelja kvalitetan odnos koji ne smije biti narušen njihovim međusobnim odnosom, a što je preduvjet za odgoj stabilne, odgovorne i emocionalno zdrave osobe.

24. Slijedom svega navedenog, sud je stava da se osim u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem utorkom i četvrtkom, nisu stekli uvjeti za izmjenu ranije odluke o ostvarivanju osobnih odnosa, radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II. i III. izreke.

25. Odlučujući o troškovima sud je primijenio odredbu čl. 366. Obiteljskog zakona kojom je propisano je da će između ostalog i u stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka. Tužiteljica je bila zastupana po punomoćniku odvjetniku, dijelom je uspjela sa svojim zahtjevom za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, no njen je tužbeni zahtjev za izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa odbijen. No, sud je stava kako niti jedna stranka nije svojom krivnjom prouzročila drugoj troškove postupka, te kako je postupak vođen radi zaštite interesa zajedničkog mlt. djeteta, da u konkretnom slučaju svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Đakovu, dana 19. listopada 2022. godine

Sutkinja:

Anđela Bošković Rajković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku, a o njoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku

3. Centru za socijalnu skrb Đ.

4. Posebnom skrbniku – M. M.