R E P U B L I K A H R V A T S K A

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, 22000 Šibenik

Poslovni broj: 67 P-369/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Krešimiru Krniću, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Marka Spahije, u pravnoj stvari tužitelja S. Z., OIB: ... iz T., P. G. ... zastupanog po punomoćniku I. P. R., odvjetnici u Š., protiv tuženika ad1) M. d.o.o. Š., OIB... (likvidacijska masa iza M. d.o.o. u stečaju Š.), ad2) D. Č., OIB: ..., iz Š., T. I. P. I. ..., ad3) M. Č., OIB: ... iz Š., T. I. P. I. ..., tuženik ad2) i ad3) zastupani po punomoćnici D. R., odvjetnici u O. R. I. P. d.o.o. iz Š., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. R., odvjetnika u S. i punomoćnice tuženika ad2) i ad3), dana 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad2) i ad3) koji glasi:

"I. Dužan je tuženik pod 2 u roku od 15 dana i od prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od ukupno 1.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-e na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 23. rujna 2013. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

II. Dužan je tuženik pod 3. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od ukupno 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-e na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 23. rujna 2013. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena."

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u odnosu na tuženika ad1).

II. Nalaže se tužitelju S. Z., OIB: ..., isplatiti tuženiku ad2) D. Č., OIB: ...i ad3) M. Č., OIB: ..., na ime parničnog troška, iznos od 3.575,00 (tritisućepetstosedamdesetpet) kuna/ 474,48 eura[1] , u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskom presudom ovog suda u ovom predmetu, poslovni broj P- 1355/2014 od 28. listopada 2015. naloženo je tuženiku pod 1. i tuženiku pod 3. solidarno isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uz pripadajuću zateznu kamatu. Također, odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se naloži tuženiku pod 1 i tuženiku pod 2 solidarno isplatiti tužitelju iznos od 1.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uz pripadajuću zateznu kamatu. Nadalje, navedenom presudom je naloženo tuženiku pod 1 i pod 3 nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.303,50 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu.

1. 2. Na navedenu presudu žalbe su uložili tužitelj, te tuženik ad1 i ad3. U tijeku drugostupanjskog postupka po žalbi utvrđeno je da je nad tuženikom ad1 M. d.o.o. Š., OIB: ... otvoren stečajni postupak, te je doneseno rješenje ovog suda dana 04. rujna 2017., kojim je prekinut postupak, te je određeno da će se postupak nastaviti kada ga preuzme stečajni upravitelj.

1. 3. Rješenjem ovog suda od 3. kolovoza 2021. nastavljen je postupak u odnosu na tuženika ad2) i tuženika ad3), dok je postupak u odnosu na tuženika ad1) obustavljen. Na navedeno rješenje žalbu su uložili tuženik ad2) i ad3), te je Županijski sud u Šibeniku, odlučujući o toj žalbi donio Rješenje broj Gž-1103/2021 od 25. studenog 2021., kojim se odbija kao neosnovana žalba u odnosu na odluku o nastavku postupka, dok u odnosu na vraćanje spisa na odlučivanje drugostupanjskom sudu žalba je odbačena kao nedopuštena.

1. 4. Nadalje, nakon pravomoćne odluke o nastavku postupka, spis je dostavljen drugostupanjskom sudu na odlučivanje po žalbama na gore navedenu prvostupanjsku presudu. Odlučujući o tim žalbama. Županijski sud u Šibeniku je svojim Rješenjem broj Gž-1185/2021 od 15. veljače 2022. prihvatio žalbu tužitelja i tuženika ad2), ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku od 28. listopada 2015. broj P-1355/2014, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. 1. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjev te navoda iz ranijeg postupka. Tijekom ranijeg postupka tužitelj je u bitnom istakao da je tuženiku ad1) isplatom na ruke tuženiku ad2) za izvođenje radova na uređenju okoliša svog objekta kao avans isplatio iznos od 1.500,00 EURa što je isti potvrdio potvrdom, a po njegovoj uputi i daljnji iznos od 2.000,00 EURa uplatom na bankovni račun tuženika ad3). Tuženik ad1) da je trebao izvršiti uređenje posteljice na način da se izvrši fino planiranje i valjanje uz potreban iskop materijala, strojni iskop materijala pikamerom širine 2m i dubine 1,5m, nabavu, transport i ugradnju malih rubnjaka uzduž puta i pored kuće, nabavu transport i ugradnju tampona debljine do 16 cm, nabavu transport i ugradnju asfalta debljine do 5 cm, nabavu transport i ugradnju betona debljine do 5 cm, izgradnju šahta i dr. Ostatak novca za navedene radove da je trebao isplatiti nakon završetka radova. Radovi da su trebali biti u cijelosti završeni najkasnije u roku dva mjeseca od dana kada je tužitelj uplatio avans. Dogovoreni posao da nije započeo, dok uplaćeni predujam mu nije vraćen niti od strane tuženika ad1), niti od strane tuženika ad2) i ad3) koji su stvarno zaprimili novce. Stoga je tužitelj predložio da sud naloži tuženiku ad1) i ad2) isplatu iznosa od 1.500,00 EURa u protuvrijednosti u kunama na dan isplate uz pripadajuću zateznu kamatu, a tuženiku ad1) i ad3) isplatu iznosa od 2.000,00 EURa u protuvrijednosti u kunama na dan isplate uz pripadajuću zateznu kamata, te da sud obveže tuženike ad1), ad2) i ad3) na nadoknadu parničnog troška.

2. 2. Također, tužitelj je na ročištu održanom 15. rujna 2022. umjesto tuženika ad1) označio likvidacijsku masu iza tuženika ad1), odnosno likvidaciju masu iza M. d.o.o. u stečaju kao tuženika ad1), odnosno tužitelj je uredio tužbu na navedeni način. 3. 1. Tuženik ad2) i ad3) u ponovljenom postupku su izlagali kao tijekom ranijeg postupka, te kao u žalbi protiv prvostupanjske presude i u žalbi protiv rješenja o nastavku postupka. Tijekom ranijeg postupka su u bitnom istaknuli kako je tužitelj platio dio ugovorene cijene što je bilo dovoljno da radovi počnu, ali ne i dovrše, obzirom da je veći dio plaćanja dogovoren kompenzacijom sa brodom za kojeg je tužitelj tvrdio da je ispravan, te da ima urednu dokumentaciju kojom se može brod upisati na izvođača radova. Predstavnik tuženika ad1) da je prihvatio uvjete tužitelja i primio iznos od 3.500,00 EUR-a te da je izveo radove i to uređenje posteljice na način da se izvrši fino planiranje i valjanje uz potreban iskop materijala, strojni iskop materijala pikamerom širine 2m, dužine 2m i dubine cca 2m, nabava transport i ugradnja tampona, utovar i odvoz smeća i raznog građevinsko otpada na deponij, skladištenje kamenih ploča, te visinsko snimanje terena radi izvođenja radova pod određenim visinama. Nadalje je naveo da tužitelj nije dostavio tuženiku ad1) urednu dokumentaciju za brod, niti je istog prodao tuženiku, predstavnik tuženika ad1) da je morao prekinuti radove do novog dogovora. Tužitelj da nakon 7 mjeseci od početka radova nije dostavio papire za brod i ključ za probnu vožnju, pa stoga da nisu ni završeni radovi. Nadalje, da tuženik ad1) nije mogao fizički započeti radove do 3. mjeseca 2014. jer je na površini na kojoj su se trebali izvoditi radovi bio parkiran brod dužine cca 5m, a kojeg je tužitelj na inzistiranje tuženika ad1) odvezao u 3.mjesecu 2014.

3. 2. U žalbi protiv rješenja ovog suda od 03. kolovoza 2021. tuženici ad2) i ad3) u bitnom su istaknuli kako je tuženik ad1) brisan iz sudskog registra, odnosno više ne postoji, te da su tuženici ad2) i ad3) neosnovano obuhvaćeni na pasivnoj strani i to zbog činjenice da su bili zaposlenici tuženika ad1), ali oni nikako nisu u vrijeme postojanja tuženika ad1), a posebno otkad tuženik ad1) ne postoji mogli odgovarati za obveze trgovačkog društva.

3. 3. U ponovljenom postupku su tuženik ad2) i ad3) dodatno istaknuli prigovor prekluzije, s obzirom da je zaključenjem stečajnog postupka, te neprijavljivanjem tražbine u istom tužitelj onemogućen potraživati eventualnu tražbinu u ovom postupku, a da tuženici ad2) i ad3) ne mogu odgovarati za obveze preuzete u ime i za račun bivšeg poslodavca. Tužitelj da je pravni posao sklopio isključivo sa tuženikom ad1), dok su tuženici ad2) i ad3) bili radnici istog.

3. 4. Slijedom svega navedenog predložili su da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. 1. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i pregledom dokumentacije koja prileži spisu i to isprave (str. 5. spisa), ručnog dopisa (str. 7. spisa), predračuna od 10. rujna 2013. (str. 8. spisa), predračuna od 04. rujna 2013. (str.9. – 10. spisa), računa br. 1-1-1 od 31. prosinca 2014. (str. 16. – 17. spisa). Nadalje uz odobrenje stranaka pročitani su iskazi svjedoka M. B., M. M., I. Z., Z. R., N. R., tužitelja, te tuženika ad2 i ad3.

4. 2. Sud je odbio izvođenje dokaza uviđajem uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, s obzirom da je iz izvedenih dokaza mogao donijeti zaključak o relevantnim činjenicama za donošenje odluke, a izvođenje navedenog dokaza bi prouzročilo odugovlačenje postupka i dodatne troškove. Nadalje, sud je kao suvišno, odbio dokaz pribavljanjem podataka od porezne uprave na činjenicu da li su predmetna sredstva položena na račun tuženika ad1), jer je o tim činjenicama mogao donijeti valjan zaključak iz dokaza koji priležu spisu.

4. 3. Sukladno članku 299. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), sud nije uzeo u obzir dokaze predložene od strane punomoćnika tužitelja koje je predložio na ročištu glavne rasprave održane 15. rujna 2022., i to da sud zatraži od TD d.o.o. očitovanje o tržišnoj cijeni iskopa bagerom.

4. 4. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. U odnosu na tuženika ad1) tužba nije dopuštena, dok je u odnosu na tuženika ad2) i ad3) tužbeni zahtjev neosnovan.

6. 1. Predmet ovog spora je povrat sredstava koje je prema navodima tužitelja isti uplatio tuženima radi izvođenja određenih građevinskih radova. Nije sporno da su tužitelj i tuženik ad1) bili u poslovnom (obveznom) odnosu, niti da je tužitelj isplatio iznos od 3,500,00 EURA. Također, u ponovljenom postupku nije sporno da je nad tuženikom ad1) otvoren stečajni postupak, te da je isti dovršen, a tuženik ad1) je brisan iz sudskog registra. U ponovljenom postupu sporno je da li su tuženik ad2) i ad3) u obvezi vratiti iznose koje su primili u ime i za račun tuženika ad1, koji je brisan iz sudskog registra.

6. 2. Iz upute iz rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-1185/2021 od 15. veljače 2022. proizlazi da će sud u ponovljenom postupku morati utvrditi tko su bili ugovorne stranke pravnog posla navedenog u tužbi, i u vezi s tim u kakvom su odnosu tužitelj i tuženik ad2) s jedne strane, te raniji M. d.o.o. Š. (tuženik ad1) i tuženik ad2) s druge strane, da li je slijedom raskida ugovornog odnosa, došlo do stjecanja bez osnove, ako jeste na čijoj strani i u kojoj mjeri.

7. 1. U odnosu na navedene sporne činjenice sud je pročitao ispravu (str. 5. spisa), ručnog dopisa (str. 7. spisa), predračuna od 10. rujna 2013. (str. 8. spisa), predračuna od 04. rujna 2013. (str.9. – 10. spisa), računa br. 1-1-1 od 31. prosinca 2014. (str. 16. – 17. spisa), te je pročitao iskaze svjedoka svjedoka M. B., M. M., I. Z., Z. R., N. R., tužitelja, te tuženika ad2 i ad3.

7. 2. Pregledom isprave sa str. 5. spisa utvrđeno je da ista nije na hrvatskom jeziku, a sukladno članku 232. stavak 2. propisano je da se uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi i ovjereni prijevod koji u ovom slučaju nije podnesen, pa stoga iz navedene isprave sud nije mogao utvrditi nikakve činjenice.

7. 3. Iz dopisa (str. 7. spisa) proizlazi da je potpisana od strane D. Č., a u kojoj se navodi da je dana 17. rujna primio 1.500,00 EURa kao dio avansa za radove.

7. 4. Iz predračuna od 10. rujna 2013. (str. 8. spisa) utvrđeno je da je isti izdan od strane M. d.o.o., u kojem se navode određeni radovi, te cijena istih, da se plaćanje vrši avansom u visini od 60%, a ostatak kompenzacijom. Ukupna vrijednost radova da je 47.255,00 kuna.

7. 5. Iz predračuna od 04. rujna 2013. (str. 9. – 10. spisa) utvrđeno je da je isti izdan od strane M. d.o.o., u kojem se navode određeni radovi za uređenje okoliša objekta, a ukupna cijena tih radova da bi iznosila 82.033,12 kuna.

7. 6. Iz računa br. 1-1-1 od 31. prosinca 2014. (str. 16. – 17. spisa) utvrđeno je da je isti izdan od strane M. d.o.o., a glasi na S. Z., a isti je izdan zbog izvedenih radova u T., i to na ukupnu cijenu od 33.969,00 kuna.

7. 7. Svjedok M. B. prilikom svog saslušanja je iskazala da je sestra tužitelja, a da joj je poznato da je tužitelj angažirao tuženika ad2) za radove, koji je ranije i kod nje obavljao određene radove. Tuženik ad2) da mu je rekao da neće ništa raditi bez novaca, te mu je tad tužitelj dao iznos od 1.500,00 EURA. Od radova koje su ugovorili da je ona vidjela da je samo napravljen bunar 2x2, a iskopani materijal da je ostavljen na terenu njenog drugog brata. Također da joj je poznato iz kazivanja tužitelja da je tuženik ad3) nakon što su iskopi izvršeni zatražio još 500,00 EURa, na što tužitelj nije pristao. Tužitelj da je kasnije otišao u N., a ona da je nazivala tuženika ad2) koji joj nije odgovarao na pozive. Kako tuženici nisu dovršili poslove, da je tužitelj angažirao druge ljude koji su dovršili posao. Također, da je druga firma navela šljunak, postavila tampon, mreže, benkovački kamen, te da je betonirala bunar.

7. 8. Svjedok Z. R. u svom iskazu je naveo kako je pozvan od strane tuženika da izvede radove postavljanja benkovačkog kamena, te da je došao u T. kako bi pogledao brod, kojim bi se platili radovi (kompenzacijom). Nakon 6-7 mjeseci da je ponovno pozvan od strane D. Č. radi postavljanja ploča, te da je pitao za papire broda, koji ni tada nisu bili uredni, pa je otišao i više nije dolazio u T.. Kada je prvi puta došao da nisu bili izvedeni nikakvi radovi, a kasnije kad je došao da je bila iskopana rupa, te poravnat teren, odnosno da su bili izvedeni pripremi radovi.

7. 9. Svjedok M. M., prilikom davanja iskaza, naveo je da je radio u dvorištu tužitelja, da mu je on betonirao gusternu, postavio benkovački kamen, izbetonirao deku za bunar i stavio poklopac, te je za iste plaćen od tužitelja i to u iznosu od 5.000,00 EURa. Prema navodima tužitelja da mu je poznato da mu tuženici nisu htjeli izvesti radove pa je zvao njega, te mu je on dovršio radove. Kada je on došao kod tužitelja u dvorište da je bila iskopana rupa za gusternu i teren je bio poravnat. Nakon što mu je predočen predračun radi izvođenja radova navedeni svjedok je iskazao da je on izvršio radove navedene pod točkom 1., betonaža da nije napravljena jer je istu on napravio, te radove iz točke 6. i 7. da je također on uradio, a da on vrednuje radove izvedene od strane tuženika na iznos od nekih 500,00-600,00 EURa.

7. 10. Svjedok I. Z., brat tužitelja, iskazao je da da je tvrtka tuženik ad2) izvodila radove 2013. za njega, a da ih je naknado angažirao i tužitelj za uređenje svog dijela dvorišta. Izvođenje radova tuženika da je iznosilo oko 5.500,00 EURa, a da im je tužitelj dao 3.500,00 EURa u gotovini, a umjesto ostatka da su trebali dobiti brodicu u vlasništvu tužitelja. Sve navedeno da zna iz pričanja tužitelja. Tuženici da su iskopali jamu na terenu tužitelja, a materijal koji je iskopao da je razgnuo na bratovu a dijelom i na njegovom dvorištu. Radnik tuženika da je tijekom izvođenja radova počupao njegove cijevi od vode, a tužitelju da je počupao fasadu. Što se tiče brodice da je ista bila uklonjena iz dvorišta tijekom radova. Također je iskazao da je više puta nazivao tuženike da izvedu radove, a da iste nije vidio na terenu da izvode radove. U odnosu na dokumentaciju broda, svjedok je naveo da je njegov brat (tužitelj) istu kupio u N. i za nju posjedovao urednu dokumentaciju.

7. 11. Svjedok N. R. prilikom saslušanja je naveo da je zaposlen u firmi G. R., te da je bio pozvan od strane g. Č. da izvede radove u T.. U T. da su došli u dva navrata. Prvi put da su trebali postavljati neke ploče, a trebalo je pripremiti teren za postavljanje tih ploča, njegova firma da je iskopala jamu, a materijal da su pobacali po trenu. Radove da je obavljalo između dvije kuće, a da je on ove radove osobno radio, a u to vrijeme da su bili i radnici tuženika ad1). Također, naveo je da je plaćen za te radove i to nekih 8.000,00 kuna.

7. 12. Iskaze navedenih svjedoka sud je prihvatio s obzirom da se isti u bitnom nadopunjavaju, te je iz navedenih utvrdio kako je tužitelj angažirao M. d.o.o. (ranijeg tuženika ad1), čiji je direktor bio g. Č. (tuženik ad2) radi obavljanja određenih građevinskih radova u dvorištu njegove kuće. Da su radovi započeti, ali da nisu završeni. Radovi koji su obavljeni da su iskop gusterne te poravnavanje terena. Plaćanje da su tužitelj i tuženici dogovorili na način da će dio platiti u novcu, a dio da će biti kompenzacija na način da tužitelj u vlasništvo preda tuženicima svoj brod koji se nalazio u dvorištu. Također da je radove završio susjed M. M..

8. 1. Tužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo da su tuženi prije predmetnih radova obavljali određene radove za njegovog brata i sestru. Da su njih troje ostali tuženicima dužni oko 300,00 eura, te da mu je došao tuženik ad2), te mu je on dao svojih 100,00 eura, te su tada dogovarali radove na njegovom dijelu dvorišta. Plaćanje tih radova da su dogovorili na način da mu u novcu da 3.000,00 EURa, a za ostatak da mu da brodicu. Naveo je i da je odmah dao tuženiku ad2) iznos od 1.500,00 eura sukladno potvrdi u spisu. Nakon toga da je otišao u N., te iz N. poslao daljnjih 2.000,00 EURa. Tuženik da je napravio samo gusternu, a nakon toga da su tuženici otišli sa svojim ljudima, jer da moraju obaviti neke druge poslove. Kasnije da ga je pokušao više puta dobiti telefonom, ali da mu se nije htio javiti. Nakon toga da je angažirao svog susjeda, te da je on obavio sve potrebne radove, a za to da mu je platio 5.000,00 EURa. Kompenzacija u vezi broda da je bila dogovorena da tuženi nakon dovršetka radova mogu preuzeti brodicu.

8. 2. Tuženik ad2) D. Č. u svom stranačkom iskazu je naveo da je bio angažiran od strane brata tužitelja radi radova na pristupnom putu, pa kako je brat tužitelja bio zadovoljan izvedenim radovima, da ga je kontaktirao i sam tužitelj radi izvođenja radova na njegovom dijelu nekretnine. Da mu je dao više ponuda tijekom dogovaranja posla, ali da je ponuda od 47.005,00 kuna bila konačna za radove na tužiteljevom dijelu dvorišta. Sa tužiteljem da je dogovorena isplata na način da se 3.500,00 EURa isplati u gotovini, dok za ostatak bi tužitelj dao svoju brodicu koja se nalazila u dvorištu tužiteljeve kuće. Oni da su iskopali jamu i s tim iskopanim materijalnom da su angažirali firmu koja je poravnala teren. U to vrijeme je tužitelj tvrdio da posjeduje uredne papire od broda, međutim nije ih predočio. Radovi od strane radnika da su izvedeni sve do samog postavljanja benkovačkog kamena i asfaltnog puta. Radove da su započeli dok se tužitelj nalazio u T., ali kad je on nestao, da su se oni povukli s gradilišta. Kasnije da su se vratili na gradilište kako bi dovršili radove, te da su tamo bili četiri dana, te da su tad vidjeli sestru tužitelja i gosp. M. koji je provjeravao visine dvorišta, a isti je kasnije i angažiran da dovrši radove. Radove da su izvodili R. i firma M. d.o.o..Također naveo je da je njegova firma obavila radove pod točkom 4. iz predračuna. Tuženik ad3), odnosno njegov sin da je bio jedan ili dva puta za vrijeme izvođenja radova na nekretnini tužitelja. 8. 3. Tuženik ad3) M. Č. je u svom iskazu naveo da je na terenu u vlasništvu tužitelja bio dva puta, prvi put kad je išao slikati brodicu koja je bila kompenzacija za dio radova koje je trebala izvesti firma M. d.o.o. , te da je istu oglasio. Prodaja da se nije mogla lako odvijati jer je brodica bila registrirana u N.. Brodica da se nalazila u dvorištu tužitelja. Drugi put kada je došao na teren da je brodica bila maknuta, te da se počela kopati rupa radi izgradnje gusterne. Izvođenje radova da je trajalo nekih 3- 4 dana, a onda su prestali jer da se tužitelj nije mogao dogovoriti sa svojim bratom. Naveo je i da su obavljeni svi radovi po dogovoru, a benkovačke ploče da su bile kupljene, a stajale su u skladištu tuženika. Iste da nisu postavljene jer papiri brodice nisu bili prevedeni na hrvatski jezik. U odnosu na predračun naveo je da su radovi iz točke 1. i 2. izvedeni, a da iz točke 3., 5. i 6. nisu. Da se u četiri dana mogu izvesti strojni radovi, kao i nabava benkovačkog kamena, a sve radove da je dogovarao direktor tuženik ad1), odnosno tuženik ad2). Iznos od 2.000,00 EURa koji je primio da je angažiran N. R. da obavi radove jer isti ima strojeve za obavljanje radova u građevini.

8. 4. Iskaze parničnih stranaka sud je prihvatio kao istinite u onom dijelu u kojem nisu u suprotnosti sa drugim izvedenim dokazima, te je iz istih utvrdio da je tužitelj kontaktirao direktora tuženika ad1, odnosno tuženika ad2, radi obavljanja građevinskih radova u dvorištu svoje kuće. Da su tužitelj i tuženik ad2 dogovorili da će se plaćanje navedenih radova izvršiti na način da tužitelj u novcu isplati iznos od 3.500,00 EURa, dok će ostatak namiriti kompenzacijom i to prijenosom prava vlasništva broda sa tužitelja na tužene, s obzirom da je ukupna vrijednost radova 5.500,00 EURa, a vrijednost brodice da je 2.000,00 EURa. Tužitelj da nije pribavio papire od broda, te da su zbog toga tuženici obustavili radove, koje je dovršio M. M..

9. 1. Dakle, iz svih dokaza zajedno u postupku je utvrđeno da su tužitelj i tuženik ad1) bili u obveznom odnosu (što proizlazi iz iskaza stranaka, navedenih predračuna, i računa broj -1-1-1). Da je tuženik ad2) zastupnik tuženika ad1) jer je tuženik ad1) pravna osoba, te da je zaposlenik tuženik ad1) i tuženik ad3) (iz iskaza parničnih stranaka). Nadalje, da su tužitelj i tuženici dogovorili izvođenje određenih građevinskih radova u dvorištu njegove kuće, ali da ti radovi nisu dovršeni od strane tuženika ad1), niti od njegovih radnika. Također da je cijena ugovorenih radova iznosila 5.500,00 EURa, od kojih je u gotovini tužitelj isplatio 3.500,00 EURa, dok je ostatak bio u obvezi namiriti kompenzacijom na način da prenese pravo vlasništva svoje brodice na tuženike. Nadalje, da tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva brodice tuženima zbog čega su isti obustavili radove.

9. 2. Da je u odnosu na tuženik ad1) nakon sklapanja navedenog pravnog posla, u tijeku ovog postupka, otvoren stečajni postupak, koji je završen, a tuženik ad1) je brisan iz sudskog registra (što je sud utvrdio uvidom u sudski registar za M. d.o.o. Š.).

10. 1. Odredbom članka 65. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

10. 2. Člankom 9. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, dalje ZTD) propisano je da trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom. Odredbom članka 10. stavka 2. ZTD-a propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno Zakonom.

10. 3. Odredbom članka 158. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22, dalje SZ) propisano je da pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnog postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Člankom 167. SZ-a propisano je da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

11. 1. S obzirom na utvrđenu činjenicu da je tužitelj bio u određenom obveznom odnosu sa ranijim tuženikom ad1), odnosno pravnom osobom M. d.o.o. Šibenik, čiji član je bio tuženik ad2), a tuženik ad3) radnik, proizlazi da je tužitelj bio ovlašten zahtijevati od ranijeg tuženik ad1) ispunjenje obveze proizašlo iz pravnog posla koji su isti sklopili, pa i povrat sredstava koja su uplaćena za te radove, ako isti nisu bili obavljeni.

11. 2. Međutim, kako je u konkretnom slučaju nesporno da je nad pravnom osobom M. d.o.o. Šibenik otvoren stečajni postupak, koji je rezultirao brisanjem iz sudskog registra navedene pravne osobe, a u tom smislu je i obustavljen ovaj postupak u odnosu na ranijeg tuženika ad1), tužitelj u ovoj parnici nije mogao potraživati tražbinu prema tom tuženiku. Sukladno čl. 167. SZ-a predmetni iznos mogao je ostvariti samo u stečajnom postupku, s obzirom da su predmetni iznosi uplaćeni prije pokretanja stečajnog postupka nad pravnom osobnom M. d.o.o. Šibenik.

11. 3. Također, u odnosu na tuženika ad2) i ad3) ističe se kako je tuženik ad2) Dane Čobanov bio član pravne osobe M. d.o.o. iz Šibenika, a koji sukladno čl. 10. st. 2. ZTD-a ne odgovara za obveze društva, a tuženik ad3) je bio radnik tog društva, pa stoga isto ne odgovara za obveze društva.

11. 4. Slijedom navedenog, a kako je sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa ranijim tuženikom ad1), odnosno pravnom osobom nad kojom je otvoren stečajni postupka, a koja je kasnije i brisana iz sudskog registra, a tužbeni zahtjev se odnosi na povrat sredstva iz tog poslovnog odnosa, stav je ovog suda da tuženik ad2), kao član društva, i tuženik ad3), kao radnik tog društva, nisu u obvezi vratiti iznose koje su primili u ime i za račun ranijeg tuženika ad1). Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

12. 1. U odnosu na ranijeg tuženika ad1) M. d.o.o. Šibenik ističe se kako je u odnosu na istog ovaj postupak pravomoćno obustavljen, pa stoga uređivanje tužbe na način da se umjesto tuženika ad1) označava likvidacijska masa iza tuženika ad1) je nedopušteno, jer je o istom već riješeno i to pravomoćnim rješenjem ovog suda, broj P-1355/2014 od 03. kolovoza 2021., kojim se obustavlja postupak u odnosu na tuženika ad1) M. d.o.o. Šibenik. Slijedom navedenog valjalo je riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

13. 1. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a sud je tuženima priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i one koje su zahtijevali. Priznati su im troškovi nastali angažiranjem kvalificiranog punomoćnika, a visina istih je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT), te trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude, a sve uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 26.000.00 kuna.

13. 2. Sukladno navedenom tuženicima je priznat trošak sastava žalbe od 21. rujna 2021. 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu od 15. rujna 2022. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno 225 bodova x 10,00 kuna (Tbr. 50. OT), što iznosi 2.250,00 kuna, uvećano za 25% PDV (Tbr. 42. OT), odnosno iznos od 562,50 kuna, što sveukupno iznosi 2.812,50 kuna. Nadalje, sud je tuženima priznao i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u visini od 762,50 kuna, što bi značilo da sveukupno priznati trošak tuženima iznosi 3.575,00 kuna.

13. 3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja

14. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troška postupka kao neosnovan, stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Šibeniku, 19. listopada 2022.

S U D A C

Krešimir Krnić