Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-7673/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika J. M., zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 118/18, 47/20, 134/20, 143/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 1. lipnja 2022., broj: Pp-10215/2021, na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J. M. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kn (sto kuna) / 13,27 eura[1] (trinaest eura i dvadesetsedam centi), u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.100,00 kn, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da mu nije bila namjera kršiti zakon, već je te večeri iz velike nužde morao izaći do prijatelja da mu posudi Lupocet lijekove za tek rođenu bebu koje je imala temperaturu. Da nije bilo kasno zamolio bi nekog da mu dostave lijekove, no njihovi bližnji su tada već bili zaspali, a u dežurnu ljekarnu ili bolnicu nisu smjeli ići. Ističe da je hranitelj peteročlane obitelji s troje male djece i suprugom koja je nezaposlena profesorica, a žive u podstanarskom stanu i primaju dječji doplatak. Napominje da je taj izlazak zbog nužde počinio osmog dana od početka samoizolacije te nije razvio nikakve simptome koronavirusa, te nije doveo nikoga u opasnost od ikakve zarazne bolesti. Nije u mogućnosti platiti toliku novčanu kaznu.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

8. Navodi žalitelja da te večeri iz velike nužde morao izaći do prijatelja da mu posudi Lupocet lijekove za tek rođenu bebu koje je imala temperaturu, nisu razlozi isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, jer postojanje pandemije COVID-19 zahtjeva posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, a u skladu s čime se okrivljenik nije ponašao, budući je isključivo trebao tražiti da im se dostavi lijek za temperaturu, ako ga kao roditelji troje djece nisu posjedovali.

9. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn, te su sve okolnosti za odmjeru kaznu u dovoljnoj mjeri cijenjene u korist okrivljenika, a kako okrivljenik nije priložio dokaze o svom materijalnom stanju i obiteljskim prilikama, to nema osnove za dodatno ublažavanje izrečene novčane kazne.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 19. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.