REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-1407/2019-35

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. Č., iz P., Ž. 41A, zastupane po punomoćnici V.

B., odvjetnici iz P., protiv tuženika P. banke Z., F. R. 6,

P. L., P. 4a, P., , zastupana po

punomoćnicima iz O. društva L. i partneri, odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 07. rujna 2022. godine u prisutnost punomoćnika stranaka, dana 19. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9012273422 solemniziran po javnom bilježniku T. F. iz P. kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 08. veljače 2007. godine u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene, pa stoga navedena odredba Ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.240,70 kn/1.226,45€ zajedno sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 01. siječnja 2008. godine, te po stopi od 12% godišnje počev od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015., po stopi 8,14% počev od 01. kolovoza 2015., te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koje kamate teku:

- na iznos 107,07 kuna/14,21€ počev od 10.08.2007. godine do isplate

- na iznos 106,43 kuna/14,13€ počev od 10.09.2007. godine do isplate

- na iznos 104,53 kuna/13,87€ počev od 10.10.2007. godine do isplate

- na iznos 104,50 kuna/13,87€ počev od 09.11.2007. godine do isplate

- na iznos 103,93 kuna/13,79€ počev od 10.12.2007. godine do isplate

- na iznos 99,45 kuna/13,20€ počev od 10.01.2008. godine do isplate

- na iznos 178,50 kuna/23,69€ počev od 08.02.2008. godine do isplate - na iznos 180,53 kuna/23,96€ počev od 10.03.2008. godine do isplate

- na iznos 179,38 kuna/23,81€ počev od 10.03.2008. godine do isplate

- na iznos 175,51 kuna/23,29€ počev od 10.04.2008. godine do isplate

- na iznos 171,11 kuna/22,71€ počev od 09.05.2008.godine do isplate

- na iznos 176,10 kuna/23,37€ počev od 10.06.2008.godine do isplate

- na iznos 173,36 kuna/23,01€ počev od 10.07.2008.godine do isplate

- na iznos 171,00 kuna/22,70€ počev od 08.08.2008.godine do isplate

- na iznos 171,70 kuna/22,79€ počev od 10.09.2008. godine do isplate

- na iznos 186,22 kuna/24,72€ počev od 10.10.2008. godine do isplate

- na iznos 179,53 kuna/23,83€ počev od 10.11.2008. godine do isplate

- na iznos 185,89 kuna/24,67€ počev od 09.01.2009. godine do isplate

- na iznos 185,25 kuna/24,59€ počev od 10.02.2009. godine do isplate

- na iznos 186,97 kuna/24,82€ počev od 10.03.2009. godine do isplate

- na iznos 180,42 kuna/23,95€ počev od 10.04.2009. godine do isplate

- na iznos 176,57 kuna/23,43€ počev od 08.05.2009. godine do isplate

- na iznos 173,48 kuna/23,02€ počev od 10.06.2009. godine do isplate

- na iznos 173,37 kuna/23,01€ počev od 10.07.2009. godine do isplate

- na iznos 171,15 kuna/22,72€ počev od 10.08.2009. godine do isplate

- na iznos 169,85 kuna/22,54€ počev od 10.09.2009. godine do isplate

- na iznos 166,75 kuna/22,13€ počev od 09.10.2009. godine do isplate

- na iznos 167,70 kuna/22,26€ počev od 10.11.2009. godine do isplate

- na iznos 167,94 kuna/22,29€ počev od 10.12.2009. godine do isplate

- na iznos 169,27 kuna/22,47€ počev od 08.01.2010. godine do isplate

- na iznos 167,17 kuna/22,19€ počev od 10.02.2010 godine do isplate

- na iznos 168,96 kuna/22,42€ počev od 10.03.2010. godine do isplate

- na iznos 166,82 kuna/22,14€ počev od 09.04.2010. godine do isplate

- na iznos 166,91 kuna/22,15€ počev od 10.05.2010 godine do isplate

- na iznos 175,40 kuna/23,28€ počev od 10.06.2010. godine do isplate

- na iznos 172,01 kuna/22,83€ počev od 09.07.2010 godine do isplate.

- na iznos 175,47 kuna/23,29€ počev od 10.08.2010. godine do isplate

- na iznos 176,55 kuna/23,43€ počev od 10.09.2010. godine do isplate

- na iznos 168,91 kuna/22,42€ počev od 07.10.2010. godine do isplate

- na iznos 139,16 kuna/18,47€ počev od 10.11.2010. godine do isplate

- na iznos 145,22 kuna/19,27€ počev od 10.12.2010. godine do isplate

- na iznos 138,23 kuna/18,35€ počev od 10.01.2011. godine do isplate.

- na iznos 133,87 kuna/17,77€ počev od 10.02.2011. godine do isplate,

- na iznos 130,24 kuna/17,29€ počev od 10.03.2011. godine do isplate.

- na iznos 128,50 kuna/17,05€ počev od 08.04.2011. godine do isplate.

- na iznos 112,94 kuna/14,99€ počev od 10.05.2011. godine do isplate.

- na iznos 111,92 kuna/14,82€ počev od 10.06.2011. godine do isplate

- na iznos 116,83 kuna/15,51€ počev od 08.07.2011. godine do isplate,

- na iznos 90,58 kuna/12,02€ počev od 10.08.2011. godine do isplate.

- na iznos 85,55 kuna/11,35€ počev od 09.09.2011. godine do isplate

- na iznos 83,67 kuna/11,10€ počev od 10.10.2011. godine do isplate.

- na iznos 82,15 kuna/10,90€ počev od 10.11.2011. godine do isplate.

- na iznos 81,99 kuna/10,88€ počev od 09.12.2011. godine do isplate

- na iznos 85,33 kuna/11,33€ počev od 10.01.2012. godine do isplate - na iznos 84,39 kuna/11,20€ počev od 10.02.2012. godine do isplate

- na iznos 83,00 kuna/11,02€ počev od 09.03.2012. godine do isplate

- na iznos 81,05 kuna/10,76€ počev od 10.04.2012. godine do isplate

- na iznos 79,89 kuna/10,60€ počev od 10.05.2012. godine do isplate

- na iznos 79,05 kuna/14,49€ počev od 08.06.2012. godine do isplate

- na iznos 73,21 kuna/9,72€ počev od 10.07.2012. godine do isplate

- na iznos 71,88 kuna/9,54€ počev od 10.08.2012. godine do isplate

- na iznos 68,96 kuna/9,15€ počev od 10.09.2012. godine do isplate

- na iznos 68,28 kuna/9,06€ počev od 10.10.2012. godine do isplate

- na iznos 67,61 kuna/8,97€ počev od 09.11.2012. godine do isplate

- na iznos 66,00 kuna/8,76€ počev od 10.12.2012. godine do isplate

- na iznos 61,68 kuna/8,19€ počev od 10.01.2013. godine do isplate

- na iznos 59,15 kuna/7,85€ počev od 08.02.2013. godine do isplate

- na iznos 57,85 kuna/7,68€ počev od 08.03.2013. godine do isplate

- na iznos 57,19 kuna/7,59€ počev od 10.04.2013. godine do isplate

- na iznos 55,05 kuna/7,31€ počev od 10.05.2013. godine do isplate

- na iznos 53,36 kuna/7,08€ počev od 10.06.2013. godine do isplate

- na iznos 25,25 kuna/3,35€ počev od 18.07.2013 godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.362,50 kn/1.375,34€ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 19. listopada 2022. godine, pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika 13. svibnja 2019. godine radi utvrđenja i isplate. U tužbi tvrdi da je, u svojstvu korisnika kredita, s tuženikom kao kreditorom dana 08. veljače 2007. godine zaključio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 9012273422 kojim Ugovorom je tuženik odobrio i isplatio kredit tužitelju u iznosu od 30.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate. Rok otplate kredita da je ugovoren na 108 mjeseci mjesečno uz kamatnu stopu od 4,65% godišnje, koja je čl. 4 Ugovora ugovorena kao promjenjiva, pri čemu nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se utvrđuje ili mijenja. Svoje obveze iz Ugovora o kreditu tužitelj da je ispunio uredno i otplatio u cijelosti kredit dana 26. srpnja 2013. godine. Prilikom ugovaranja kredita tuženik da nije informirao, niti objasnio tužitelju što znači promjenjiva kamatna stopa. Nakon sklapanja Ugovora o kreditu tuženik da je u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, a da o tome nije prethodno pregovarao sa tužiteljem, već je tužitelju samo dostavljena odluka o promjeni kamatne stope. Zbog toga da je ništetna odredba koja se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope, jer je nepoštena, nerazumljiva i o kojoj se nije moglo, niti se pojedinačno pregovaralo. Dana 07. travnja 2013. godine Trgovački sud u Zagrebu da je donio Presudu P-1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i tuženika, koja Presuda je djelomično potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda u RH Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine, a kojim Presudama je, u bitnom, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama (čl. 81, 82, 90) tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007., a od 07. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama (čl. 96, 97) tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Povodom revizija tužitelja i tuženika, Vrhovni sud RH da je u Presudi Revt- 249/2014 od 09.04.2015. godine odbio reviziju i potvrdio Presudu niže stupanjskih trgovačkih sudova. A navedene Presude donesene u postupku radi kolektivne zaštite potrošača temeljem čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača da obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi stjecanja bez osnove od strane tuženika. U Ugovoru o kreditu da nisu navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, a niti je tužitelj pregovarao i dogovarao promjenu kamatne stope, već da je ista mijenjana jednostrano od strane tuženika. Ugovor o kreditu da nema navedene razloge, niti da su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač, koji ne raspolaže sa stručnim znanjem, mogao predvidjeti ekonomske posljedice, a to da predstavlja odlučnu okolnost za ocjenu nepoštenosti postupanja, a takav stav da dijeli i Ustavni sud u odluci U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 247. Zakona o obveznim odnosima i na odredbu čl. 81. st. 1. ZZP-a/2003, kao i na Presudu Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 (čl. 4. st. 2. Direktive 93/13). Tužitelj tvrdi da je bio u situaciji da nema utjecaja na sadržaj budućeg Ugovora, te da se o pojedinim odredbama nije pregovaralo, da se nalazio u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kako pregovarač tako i u pogledu razumijevanja financijskih posljedica Ugovora, te činjenice da je tuženik samoinicijativno, bez pregovaranja mijenjao kamatnu stopu i na taj način nepošteno postupao što da ukazuje na ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a za posljedicu da je imalo nastanak štete tužitelju. Tužitelj u tužbi zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbe sadržane u čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope, te isplatu iznosa od 11.600,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te naknadu parničnog troška.

Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 9.240,70 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirao u podnesku od 27. travnja 2022. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, smatra da je tužitelj tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni Ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Dalje ističe da, kako povrede, u trenutku podizanja tužbe više nema, odluka suda da ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanja povrede koje nema, te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom budući da postupanje tuženika više niti ne postoji odnosno istoga nikada nije ni bilo. Iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva da proizlazi da se ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja stjecanja bez osnove i zato pozivanje tužitelja na utvrđenje iz Presude VTS-a broj Pž-7129/13 da je pravno irelevantno u smislu odredbi čl. 138.a i 502.c Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP). Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju da nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Konačno predmetni Ugovor i solemnizacija da su izvršeni od strane javnog bilježnika te da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Tužitelj da je poslovno sposobna osoba, da prilikom razmatranja ponuđenog Ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao "sporno" ili tražio bilo kakva razjašnjenja, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke, te konačno javnog bilježnika. Tuženik smatra iluzornim očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem jer da to obzirom na specifičnost usluge nije ni moguće, a i tužitelj kao potrošač i korisnik kredita da je prije zaključenja Ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije. Sklapanje Ugovora o kreditu i solemnizacija istoga da su odraz stvarne volje ugovornih strana. Volja stranaka da je bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine tuženik da nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali da su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tuženik u cijelosti i udovoljio. Tuženik tvrdi da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata da nije viša od zakonom dozvoljenim. Tuženik tvrdi da je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope jer da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, o čemu je tužitelj bio obaviješten i dobio pripadajući otplati plan. Tuženik ističe kako je u vrijeme zaključenja i važenja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi bio ZZP iz 2003. godine (NN 96/03) gdje je čl. 59. propisan obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati, između ostaloga, i odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojim se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavka pod kojima se ona može promijeniti. Tuženik dalje ističe da na samu cijenu kredita utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS), te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Tuženik dalje ističe da svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope da su javno dostupni i da nisu proizvoljni elementi banke. Tuženik zaključuje da je postupanje tuženika u pogledu kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a, te usklađeno i sa zahtjevima ZPK i zato da nema protupravnosti u postupanju tuženika stoga da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača odnosno bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Tuženik zaključuje da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, da su konkretne kamatne stope u predmetnom Ugovoru određene na temelju ugovorne ovlasti, da ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najviše dopuštenu stopu ugovorne kamate, te da je volja stranaka bila ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope. Tuženik ističe prigovor zastare jer da zahtjev koji je istaknuo podnositelj kolektivne tužbe nije identičan tužbenom zahtjevu vjerovnika iz konkretnog Ugovora o kreditu, pa da podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare u ovoj pravnoj stvari. Tuženik tvrdi da prema niti jednom propisu podnošenja tzv. kolektivne tužbe (tužba za zaštitu kolektivnih interesa) iz čl. 502.a ZPP-a, ne prekida zastaru za konkretno potraživanje, pa tako ni predmetno. Tvrdi da je izvan dispozicije ugovornih strana određivati vrijeme i tijek zastare protivno konventnom propisu, te da se podrazumijeva da ni sud ne može odlučivati o tijeku zastare izvan okvira prisilnog propisa.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: zahtjev za mirno rješenje spora (9-10), dopis (11-12), Ugovor o kreditu (13-19), otplatnu tablicu (20-22), knjigovodstvenu karticu (23-32), plan otplate (33), pregled uplata po kreditu (34-37), poslovanje s građanima i opće uvjete poslovanja s građanima (53-69), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku B. B. G.

stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (478-490), saslušan je tužitelj kao parnična stranka. Druge dokaze sud nije smatrao potrebnim provoditi, jer je za odlučivanje u ovom postupku bilo dostatno provesti dokaze koji su provedeni.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja preciziran nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 27. travnja 2022. godine, je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, dana 08. veljače 2007. godine sklopljen Ugovor o kreditu kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju (za adaptaciju stambenog objekta) iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 30.000,00 CHF, po srednjem tečaju banke na dan isplate, na rok otplate 108 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu. Također, među strankama nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 4,65% godišnje i to stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

7. Sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07 i 125/07) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a trgovac je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

8. Nadalje, prema čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj robe ili pružatelj usluge svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

9. Kako je već naprijed navedeno između stranaka nije sporno da je kredit odobren za adaptaciju stambenog objekta. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik kao prodavatelj robe odnosno pružatelj usluga, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari je Ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe, u svrhu adaptacije stambenog objekta, te ima svojstvo potrošača.

10. Na temelju odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP), a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. toga zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati - sud je vezan za pravna utvrđenja iz Presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, a koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. 43 Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine (vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita u pogledu zaključenja ugovora o kreditima, u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke), odnosno Presudom VTS RH posl.br. 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak). Dakle, utvrđeno je da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ništetne. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu, jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

11. Prema odluci Vrhovnog suda posl.br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine potvrđena su utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH da je tuženik u utuženom razdoblju, u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. A Presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a do 502.h Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) i čl. 131. do 141.d Zakona o zaštiti potrošača, te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti Udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. Zato se tužitelj opravdano poziva na naprijed navedene Presude.

12. Obzirom na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare Vrhovni sud RH je 01. ožujka 2022. godine u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, odnosno na zaključak koji glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno o naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donese u postupku kolektivne zaštite."

13. U čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,65%. Nadalje, je ugovoreno da visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita, i to na dan 01.01., a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine, i na dan 01.07., pa primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa od 4,65% ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene. S obzirom na sve naprijed navedeno utvrđeno je da je navedena odredba ništetna.

14. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Barbari Babić Gobbo mr. oec., kojoj je dan zadatak da izvrši izračun po mjesecima - razliku između stvarno naplaćene kamate po CHF kreditu i kamate koju je tužitelj trebao platiti prema (početnom) otplatnom planu koji je tužitelju uručen prilikom zaključenja Ugovora o kreditu od 08. veljače 2007. godine broj 9012273422 primjenom kamatne stope od 4,65% koja je ugovorena predmetnim Ugovorom kreditu, te koliko bi bila realna kamatna stopa/povećanje kamatne stope obzirom na sve kriterije koji su utjecali ili mogli utjecati na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita u CHF sa fiksnom kamatnom stopom.

Vještak je dana 12. travnja 2022. godine dao nalaz i mišljenje, te prikazao podatke iz Ugovora o kreditu te izračun mjesečne pretplate po kreditu, kao posljedica promjene kamatne stope. U odnosu na drugi dio zadatka dala je mišljenje da nije bila u mogućnosti utvrditi kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita jer predmetni kriteriji nisu jasno definirani od strane tuženika, a parametri i njihove uzročno posljedične veze temeljem kojih je izvršena promjena kamatnih stopa nisu u dokumentaciji spisa niti su navedeni u Ugovoru o kreditu. Kod sklapanja predmetnog Ugovora tuženik s tužiteljem da nije definirao parametar koji se koristi za korekciju promjenjive kamatne stope, primjerice referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili nacionalnu referentnu kamatnu stopu ili prinos na trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u stranoj valuti. Također, temeljem dokumentacije u spisu, da nije bilo moguće utvrditi realnu kamatnu stopu. Ugovoreni iznos redovnih kamata u CHF prema početnom otplatnom planu predmetnog Ugovora s početnom kamatnom stopom od 4,65% da je iznosio do 6.205,49 CHF. Ugovoreni iznos redovnih kamata izražen u kunskoj protuvrijednosti da je iznosio 28.048,92 HRK prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan isplate kredita 16. veljače 2007. godine. Ukupan otplaćeni iznos redovnih kamata u CHF da iznosi 7.961,94 CHF. Ukupan iznos otplaćenih kamata u kunskoj protuvrijednosti da iznosi 41.165,45 HRK. Razlika između ukupno otplaćenih kamata i kamata ugovorenih prema početnom otplatnom planu i početnom isplatnom tečaju za CHF, koja obuhvaća pozitivne i negativne razlike da iznosi 9.097,18 HRK. Ukupan iznos preplaćenih kamata da iznosi 9.240,70 HRK, a obuhvaća samo pozitivne razlike (preplate) između otplaćenih i kamata ugovorenih prema početnom otplatnom planu i isplatnom tečaju kredita za CHF. Zaključno mišljenje vještaka je da je tužitelj tijekom razdoblja otplate kredita od 16. veljače 2007. do 18. srpnja 2013. godine po osnovi promjenjive kamatne stope ukupno otplatio 9.240,70 HRK više redovnih kamata u odnosu na početno ugovorene i to prema prikazanim pojedinačnim mjesečnim razlikama više plaćenih kamata koje čine pojedinačne glavnice pretplate, kako je to prikazano na str. 10 do 12 nalaza i mišljenja vještaka.

15. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

16. Tuženik je u cijelosti osporio nalaz i mišljenje vještaka, jer da je baziran na pogrešnoj premisi kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj. Tuženik smatra da financijsko vještačenje nije ni bilo potrebno. Niti jedna od banaka da nije nudila kredite u CHF s fiksnom kamatnom stopom i zato da je neosnovano tužitelju omogućiti položaj kao da je između stranaka sklopljen kredit s fiksnom kamatnom stopom.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje tj. izračun vještaka od 12. travnja 2022. godine, jer je isti izrađen po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo, isti je razumljiv, potpun, objektivan i u skladu s pravilima struke, te je sud istog prihvatio kao vjerodostojan i točan.

18. U ovoj pravnoj stvari sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, te da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

19. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik u utuženom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13 i to čl. 81., 82. i 90.), u utuženom razdoblju protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 i to čl. 96. i 97.), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. A također da je tuženik u utuženom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Stoga, se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

20. Navedene Presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a do 502.h ZPP-a i čl. 131. do 141.b Zakona o zaštiti potrošača. Subjektivne granice pravomoćnosti Presuda proširene su na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti Udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. Zato tužitelj ima pravo pozivati se na utvrđenja iz naprijed navedenih pravomoćnih Presuda, prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi, u konkretnom slučaju na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope, te je tužitelj vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

21. Ugovor o kreditu sklopljen između parničnih stranaka 08. veljače 2007. godine predstavlja potrošački ugovor, na kojeg se odnose utvrđenja iz naprijed opisanog "kolektivnog spora". Zato se i na taj Ugovor odnose sve naprijed opisane Presude (Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.).

22. S obzirom na navedeno ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zato su na temelju čl. 81. u vezi s čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.

23. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina kamatne stope određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

24. Sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim parnicama povodom podnošenja tužbe protiv tuženika od strane potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete odnosno isplate, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Zbog ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je sukladno čl. 323. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) o pravnim posljedicama ništetnosti dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio zbog jednostranog povećanja kamatne stope. Tuženik je dužan vratiti tužitelju iznose opisane u izreci ove Presude koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu.

26. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od izvršenja uplate svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate.

27. Prema Uredbama o visini stope zateznih kamata (NN 70/02, 153/04) do 31. prosinca 2007. stopa zateznih kamata iznosila je 15% godišnje. Od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. iznosila 9%, a od 01. srpnja 2011. iznosila je 7%. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena, jer se ovdje ne radi odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. 01. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 78/15), kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. ZOO-a na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena.

28. Nadalje, neosnovan je prigovor zastare tuženika. U slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno dijela ništetnih odredbi ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a/05, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno tumačenje je ujedno i stav izražen u pravnom shvaćanju sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. godine. Tužba u ovom predmetu podnijeta je 13. svibnja 2019. godine, a pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, koja je vezana za promjenjivu kamatnu stopu postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. godine. Zato tužbeni zahtjev tužiteljice je pravovremen odnosno prigovor tuženika o zastari je neosnovan jer nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

29. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci ove Presude.

30. I tužitelj i tuženik podnijeli su zahtjeve za naknadu troškova parničnog postupka. Tužitelj je uspio u postupku, u cijelosti.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je uspio u ovom postupku, te su mu priznati troškovi za sastav tužbe, za sastav podneska od 11. srpnja 2019. i 27. travnja 2022. godine, te za zastupanje na ročištima po punomoćniku 12. listopada 2020., 09. prosinca 2020., 25. siječnja 2021. i 07. rujna 2022. godine za svaku radnju po 750,00 kn plus PDV od 25% u iznosu od 1.312,50 kn, zatim trošak predujma u iznosu od 3.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu za svaku od 400,00 kn, a što sveukupno iznosi 10.362,50 kn. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. siječnja 2021. godine jer istim podneskom je dostavio sudsku praksu, a i navodi iznijeti u podnesku već su izneseni u podnesku od 11. srpnja 2019. godine. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate na priznate troškove, na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da naknadi troškove parničnog postupka tužitelju u ukupnom iznosu od 10.362,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 19. listopada 2022. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.