REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84 Poslovni broj: 18 Pr-652/2020-42

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Dariu Partlu, u pravnoj stvari tužitelja
G.K. iz D.S., OIB:…, zastupanog po
punomoćnici I.D., odvjetnici u K., protiv tuženika H.A. d.o.o., iz Z., OIB: … radi isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2024. u prisutnosti
punomoćnice tužitelja I.D., odvjetnice i punomoćnice tuženika M.Z., zaposlenice tuženika, 20. ožujka 2024.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku H.A. d.o.o., iz Z., OIB: …, da tužitelju G.K. iz D.S., OIB:…, isplati iznos od 432,93 eur bruto zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do

31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna
poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema članku 29.
stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje
je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena,
osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 432,93 eur
bruto, kako slijedi:

- na iznos od 47,57 eura od 16.06.2016.g.,

- na iznos od 47,76 eura od 16.01.2017.g.,

- na iznos od 50,19 eura od 16.06.2017.g.,

- na iznos od 50,38 eura od 16.01.2018.g.,

- na iznos od 101,46 eura od 16.06.2018.g.,

- na iznos od 7,04 eura od 16.01.2019.g.,

- na iznos od 56,76 eura od 16.02.2019.g.,

- na iznos od 7,12 eura od 16.07.2019.g.,

2 Poslovni broj: 18 Pr-652/2020-42

- na iznos od 7,12 eura od 16.11.2019.g.,

- na iznos od 57,52 eura od 16.01.2020.g., u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjeva tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih
kamata na svaki pojedini iznos iz točke I. izreke, tekućih od 15.-og do 16.-og u
mjesecu te u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od
432,93 eur kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku H.A. d.o.o., iz Z., OIB: …, da tužitelju G.K. iz D.S., OIB:… isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.156,81 eur,
zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2024. do isplate po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje
je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena,
u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 1.11.2000. u radnom odnosu kod tuženika
na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine. U razdoblju od siječnja 2014. do
siječnja 2016. tuženik je tužitelju i ostalim radnicima koji rade smjenski rad, isplaćivao
naknadu plaće za blagdane i neradne dane utvrđene Zakonom, koje dane prema
raspodjeli radnog vremena tužitelj nije radio, no nakon 01. siječnja 2016. tuženik je
prestao isplaćivati smjenskim radnicima ovu naknadu. Navedena naknada plaće
isplaćivala se u skladu s čl. 71. Kolektivnog ugovora iz 2014. g. prema kojem radnik
ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u slučaju blagdana i neradnih
dana utvrđenih Zakonom. Navedeni članak u neizmijenjenom sadržaju unesen je u
Kolektivni ugovor iz 2018., kao čl. 74. Iako ova odredba ne razlikuje radnika u
smjenskom radu od drugih radnika zaposlenih kod tuženika koji rade samo u prvoj
smjeni od ponedjeljka do petka, potonji radnici i nakon 01. siječnja 2016. primaju
naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana, iako nisu radili. Tuženik je prestao
isplaćivati ovu naknadu i time smjenske radnike stavio u neravnopravan položaj u
odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni. Kod tuženika utvrđen je mjesečni
fond sati za jednu kalendarsku godinu koji podatak objavljuje rada i
jednak je za sve radnike. Mjesečni fond sadrži podatke o ukupnom mjesečnom fondu
sati, posebno su naznačeni radni sati, sati blagdana, ukupan broj dana i ukupan broj
radnih dana i dana blagdana. Tužitelj i drugi smjenski radnici rade prema posebnom
rasporedu radnog vremena koji je individualiziran. Ako u razdoblju jednog mjeseca
tužitelj ne radi na blagdan, tužitelju se taj dan ne evidentira u fond sati za taj mjesec,
već se evidentira da u tom mjesecu ima minus osam sati, što znači da tih osam sati
mora odraditi u idućem razdoblju u tom mjesecu ili u bilo kojem sljedećem mjesecu.
Za razliku od tužitelja, radniku koji radi samo prvu smjenu i u tom mjesecu nije radio
na dan blagdana, taj dan se zbraja u fond sati i on nije dužan isti „odrađivati“. Stoga
proizlazi da smjenski i nesmjenski radnici ne rade isti fond sati i nisu plaćeni za isti
fond sati, iako bi prema Kolektivnom ugovoru trebali biti.

3 Poslovni broj: 18 Pr-652/2020-42

2. Tužitelj prema rasporedu radnog vremena nije radio slijedeće blagdane:

28.3.2016., 26.5.2016., 26.12.2016., 1.5.2017., 25.12.2017., 1.5.2018., 31.5.2018.,

8.10.2018., 1.11.2018., 26.12.2018., 1.1.2019., 20.6.2019., 8.10.2019. i 1.1.2020.
Prema načinu na koji tuženik vodi evidenciju fonda sati, tužitelju je za te dane utvrđen
manjak mjesečnog fonda sati, i to sveukupno 96 radnih sati, koje je tužitelj odradio u
narednim mjesecima za razliku od nesmjenskih radnika kojima su ti sati bili plaćeni,
iako u te dane nisu radili.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. svibnja 2023.
tužitelj potražuje naknadu plaće u iznosu od 432,93 eur, za razdoblje od svibnja

2016. do prosinca 2019.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako sporne naknade plaće nisu
isplaćene, i to na zakonskoj osnovi te se upućuje na čl. 95 Zakona o radu.

5. Člankom 95. stavkom 1. i 5. Zakona o radu propisano je da za razdoblja u
kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na
naknadu plaće, u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca,
ukoliko nije drugačije određeno zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Zakonom o blagdanima, spomendanima i
neradnim danima u Republici Hrvatskoj utvrđeni su dani blagdana u koje se ne radi, s
time da je u članku 5. određeno da u te dane radnici imaju pravo na naknadu plaće.
Kolektivnim ugovorom tuženika propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće
kao da je radio u dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom. Kod određivanja
naknade plaće polazi se od temeljnog pravila da naknada plaće slijedi sudbinu plaće,
a to znači da se nadoknađuje samo ono vrijeme koje je radnik bio obvezan raditi, a
nije radio zbog određenog opravdanog razloga. Tužitelj radi prema posebnom
rasporedu radnog vremena koji je individualiziran, odnosno radi u smjenama pa se
događa da neki blagdani padnu na dane tužiteljevog tjednog odmora, a dio blagdana
padne na njegove radne dane. Uzimajući u obzir prirodu posla koji tužitelj obavlja,
tuženik nije u mogućnosti organizirati raspored rada tužitelja na način da tjedni odmor
koristi u nedjelju pa mu je tuženik osigurao zamjenski odmor, sukladno odredbi
članka 75. stavak 4. Zakona o radu. Stoga, pravo na naknadu plaće za blagdan nije
bezuvjetno, već ovisi o rasporedu radnog vremena. Blagdani i neradni dani propisani
Zakonom su dani u koje radnici ne rade, odnosno oslobođeni su obveze rada s
pravom na naknadu plaće. Ako radnik u te dane blagdana ne radi jer inače nije
trebao raditi prema rasporedu radnog vremena, ne ostvaruje pravo na naknadu
plaće. Kada blagdan pada u dan kada bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenog
dana, ima sukladno članku 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/141) pravo na
povećanu plaću za rad blagdanom u visini utvrđenoj člankom 71. Kolektivnog
ugovora (2018.). Budući da tužitelj koji radi u smjenskom radu nije radio u sporne
dane, što je vidljivo iz rasporeda radnog vremena, ne ostvaruje pravo na naknadu
plaće za te dane. Nadalje, tuženik osporava navode tužitelja da su smjenski radnici u
pogledu predmetne naknade plaće dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na
ostale radnike tuženika koji rade samo u prvoj smjeni. Ni ostalim smjenskim
radnicima takva naknada ne pripada ako blagdan pada u njihove neradne dane, koji
su uvijek subota i nedjelja. Iz navedenog je vidljivo da tužitelj nije diskriminiran u
odnosu na nesmjenske radnike. Mjesečni fond sati na koji se poziva tužitelj nije
propisan, već je određen orijentacijski i prilagođen je nesmjenskim radnicima koji

4 Poslovni broj: 18 Pr-652/2020-42

rade od ponedjeljka do petka i kojima su dani odmora uvijek subota i nedjelja, a iz
toga proizlazi da naknada plaće ovisi od rasporeda rada, a ne od evidencije sati.
Tužitelj nije oštećen s obzirom na činjenicu da mu se dan u koji nije radio za blagdan
ne evidentira u fond sati za taj mjesec, jer će on na nivou godine ostvariti ukupni
godišnji fond sati, kako je to propisano odredbom članka 39. Kolektivnog ugovora
(2018.).

6. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u evidenciju radnih sati za
sporno razdoblje (str. 11-23 spisa), platne liste tužitelja (str. 24-44 spisa), mjesečni
fond sati za razdoblje od 2016. do 2019. (str. 46-50 spisa), evidenciju radnih sati i
platne liste za usporednog radnika J. i tužitelja (str.130-426 spisa),
kolektivne ugovore ( str. 446-463 spisa), proveo je vještačenje po vještaku L.T.G. iz V.T. d.o.o. (str. 427-435, 484 spisa), saslušanjem
vještaka (str. 482-483 spisa), te izvršio uvid u spis Pr-104/2020 u kojem je proveden
dokaz saslušanjem svjedoka A.K. (str. 515-517 spisa).

8. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP).

9. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Predmet postupka je pravno pitanje pripada li tuženiku pravo na isplatu
naknade plaće za blagdane i neradne dane koje prema rasporedu radnog vremena
nije radio.

11. Nije sporno postojanje radnog odnosa između tužitelja i tuženika.

12. Sporno je, je li tuženik dužan isplatiti tuženiku naknadu plaće za utuženo razdoblje.

13. Iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta proizlazi da je tuženik u
razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2016. isplaćivao naknadu plaće za
blagdane i neradne dane koje tužitelj, kao smjenski radnik, prema raspodijeli radnog
vremena nije radio, a nakon čega je tu naknadu prestao isplaćivati smjenskim
radnicima.

14. Iz nalaza i mišljenja vještakinje L.T.G. proizlazi da je
tužitelju za dio utuženih blagdana, koje po rasporedu nije trebao raditi, podmirena
naknada plaće, kao i u mjesecima u kojima je blagdan bio u razdoblju korištenja
godišnjeg odmora, i to u kolovozu i studenom 2016., u studenom 2017., travnju,
kolovozu, listopadu i studenom 2018., u kolovozu i studenom 2019., i u siječnju 2020.

15. U pojedinim mjesecima tužitelju nije plaćena naknada plaće za dane
blagdana koji su padali od ponedjeljka do petka, a koji su specificirani u točki III.
mišljenja. Iz navedenog slijedi da je tuženik tužitelju djelomično plaćao naknadu

5 Poslovni broj: 18 Pr-652/2020-42

plaće za blagdane koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, a koje blagdane tužitelj nije radio.

16. Usporednom radniku je u spornom razdoblju naknade plaće za državni
blagdan plaćena za sve sate blagdana koje nije odradio, a koji blagdani su padali na
dane od ponedjeljka do petka.

17. Iz navedenog slijedi da je tužitelj morao odraditi više sati od usporednog
radnika, a da bi mu bio evidentiran isti broj odrađenih sati, upravo za blagdane koje
nije radio. Ako tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme državnih praznika koji
su padali od ponedjeljka do petka, a na koje nije radio, ista iznosi 2.828,51 kn.

18. Tuženik je podneskom od 8.7.2021. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka,
stoga je sud saslušao vještaka na ročištu 4. travnja 2023. Vještak je na prigovor
tuženika da nije utvrđen status za dane za koje tužitelj potražuje naknadu odgovorila
da joj to nije bilo određeno zadatkom i za to nije potrebno stručno znanje vještaka.
Na prigovor da nije izvršila usporedbu evidencija i obračunskih lista te od kakvog je to
utjecaja na isplatu naknade plaće, a vezano i za status radnika, navela je da joj to
nije bio zadatak, a isti je odgovor dala i ne prigovor da nije utvrdila uzročnu vezu
između statusa tužitelja u evidenciji rada i obračuna naknade plaće. Na prigovor u
kojem se navodi da je iz evidencija rada razvidno da je na sporne dane blagdana
tužitelj radio u smjeni od 22. sata do 6 sati odgovorila je da navedeno nije u skladu s
evidencijama rada jer je tuženik u evidenciji rada evidentirao 7 sati noćnog rada, a to
je moguće jedino ako je tužitelj radio u smjeni od 23 sata do 7 sati. Nalaz i mišljenje
sačinjen je prema podacima iz evidencija rada te je za preostali jedan sat blagdana
utvrđena naknada plaće. Vezano za prigovor u kojem se navodi da je pogrešno
utvrđeno da je tužitelju plaćena naknada plaće za 1.1.2020. vještak je odgovorila da
je taj prigovor točan, pa u tom slučaju proizlazi da tužitelj i za taj dan 1.1.2020. ima
potraživanje za 8 sati u iznosu od 433,44 kn pa bi dodavanje tog iznosa iznosu koji je
utvrđen nalazom proizašlo ukupno potraživanje tužitelja od 3.261,95 kn. Razlika
između odrađenih sati tužitelja i usporednog radnika djelomično proizlazi zbog sati
blagdana, u manjem dijelu.

19. Vještak je ispravila svoj navod na str. 3 nalaza u kojem je navela da je
podmireno 7 sati naknade plaće, a ispravno treba stajati da je podmireno 7 sati
plaće, što ne mijenja rezultat.

20. U dopuni nalaza od 5.4.2023. vještak je dala prikaz statusa koji je
naznačen u evidenciji rada tužitelja na dane blagdana za koje se potražuje evidencija
naknade plaće.

21. Nakon usmenog očitovanja vještaka i pisane dopune parnične stranke nisu imale daljnjih pitanja za istog.

22. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka L.T.G.
kao stručan i objektivan. Vještak je izradila nalaz i mišljenje sukladno zadatku koji je
dobila od suda, analizirala je dokumentaciju koja prileži predmetnom spisu za
tužitelja i usporednog radnika te je usmeno iscrpno odgovorila na sve prigovore
tuženika i nadopunila nalaz i mišljenje vezano za status tužitelja iz evidencija rada.

6 Poslovni broj: 18 Pr-652/2020-42

23. Članak 95. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14,
127/17; dalje: ZR) propisuje da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih
razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.

24. Članak 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u
Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05,
59/06, 55/08, 74/11, 130/11), propisuje da su blagdani i neradne dani u Republici
Hrvatskoj sljedeći: 1. siječnja (Nova godina), 6. siječnja (Sveta tri kralja), Uskrs i
Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, 1. svibnja (Praznik rada), 22. lipnja (Dan antifašističke
borbe), 25. lipnja (Dan državnosti), 5. kolovoza (Dan pobjede i domovinske
zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja), 15. kolovoza (Velika Gospa), 8. listopada (Dan
neovisnosti),1. studenoga (Svi sveti), 25. prosinca (Božić). Nadalje, člankom 5.
Zakona propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće.

25. Člankom 73. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za H.a. d.o.o.
("Narodne novine", broj: 85/2014; dalje: KU/14) propisano je kada radnik ima pravo
na naknadu plaće, a između ostalih slučajeva to je propisano i za vrijeme blagdana i
neradnih dana utvrđenih Zakonom. Ista odredba sadržana je i u članku 74. stavku 1.
Kolektivnog ugovora za H.a. d.o.o. ("Narodne novine", broj: 22/2018;
dalje: KU/18).

26. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na
naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane u utuženom razdoblju i to za one
dane kada prema preraspodjeli vremena nije radio. Uvidom u nalaz i mišljene
vještakinje utvrđeno je da su dani blagdana i neradni dani koji su padali u tjednu od
ponedjeljka do petka, a koje radnik nije radio sljedeći: 26.5.2016., 26.12.2016.,

1.5.2017., 25.12.2017., 1.5.2018., 31.5.2018., 26.12.2018., 1.1.2019., 20.6.2019.,

8.10.2019. i 1.1.2020. Prema tome, u skladu s navedenim propisima, predmnijeva
se da je radnik ove dane odradio te mu za iste pripada naknada za rad blagdanima i
neradnim danima, kao da je te dane radio.

27. Nadalje, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj
imao više godišnjih radnih sati nego usporedni nesmjenski radnik. Ta razlika u broju
odrađenih sati proizlazi upravo iz razloga što je usporednom nesmjenskom radniku
evidentirano osam sati rada za svaki blagdan koji je padao od ponedjeljka do petka,
a koji blagdan usporedni radnik nije radio. Slijedom navedenog, tužitelj je za taj broj
sati morao raditi više da bi ispunio redovni fond sati, te je usporedni radnik na dane
blagdana koje je tužitelj utužio, primio naknadu plaće za blagdane i neradne dane,
dok tužitelj isti naknadu nije primio. Iz navedenog proizlazi da je tuženik prilikom
obračuna plaće, nesmjenskom radniku za radne dane koji su padali na neradni dan i
blagdan, isplaćivao naknadu plaće kao da je radio, dok tužitelju kao smjenskom
radniku istu nije isplaćivao. Navedeno je suprotno odredbi članka 1a Zakona o
blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koja propisuje
blagdane i neradne dane za sve zaposlenike u RH, a pri čemu ne radi razliku između
smjenskih i nesmjenskih radnika.

28. Isti stav je potvrđen presudom Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž R-
333/2020-3 od 22. siječnja 2021.

7 Poslovni broj: 18 Pr-652/2020-42

29. S obzirom na to da je tužitelj podneskom od 10. svibnja 2023. konačno
postavio tužbeni zahtjev usklađujući ga s nalazom i mišljenjem vještaka (uključivo i
za iznos koji je vještak navela pri usmenom očitovanju na ročištu 4.4.2023. od 433,44
kn za osam sati za 1.1.2020.) zatražen je iznos od 432,93 eur (3.261,95 kn), kako je
to navela vještak na ročištu 4.4.2023.

30. Nadalje, budući je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno ranije
naznačenim odnosno provedenim dokazima to sud nije posebno cijenio iskaz
svjedoka A.K. dan u spisu Pr-1074/2020, pri čemu su se stranke
suglasila da se taj iskaz može koristiti kao dokaz u ovom postupku.

31. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a
tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća, tj. od 16.-og u svakom
pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, s obzirom se radi o naknadi plaće
koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st.

3. ZR-a.

32. Prema tome, tužitelj je odbijen u dijelu tužbenog zahtjeva kojim potražuje
zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos od 15.-og do 16.-og u mjesecu. Iz
dosuđenog iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl.

45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na
dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što
znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u
potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

33. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1.
ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO
(NN 78/15) do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do isplate na Uredbi o izmjenama
Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22).

34. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl.

155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tužitelju, sud je vodio računa
o zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, troškovniku tužitelja te o tome da
primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

35. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno
Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku, prema konačno postavljenom tužbenom
zahtjevu, i to: za sastav tužbe 50 bodova OT (tbr. 7/1), za sastav podneska od

22.9.2020. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 50 bodova OT po (tbr. 8/1), pristup
na ročište 6.10.2020. 50 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 2.3.2021. 50 bodova
OT (tbr. 9/1), za sastav podneska od 20.7. 2021. kojim se očitovao na nalaz i
mišljenje vještaka 50 bodova OT (tbr. 8/1), za pristup na ročište 9.11. 2022. koje je
odgođeno prije početka raspravljanja 12,5 bodova OT (tbr. 9/5), za pristup na ročište
održano 4.4.2023.. 50 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podnesak 10.5.2023. 50 bodova
OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 5.2.2024. 50 bodova OT (tbr. 9/1), što ukupno iznosi
412,50 bodova, što obračunato s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 825,00
eur.

8 Poslovni broj: 18 Pr-652/2020-42

36. Na navedeni iznos dodan je i trošak predujma za vještačenje po stalnom
sudskom vještaku iz V.T. d.o.o., u iznosu od 331,81 eur, budući je
provedba ovog dokaza bila neophodna za ishod parnice pa dosuđeni trošak ovog
postupka iznosi ukupno 1.156,81 eur.

37. Tužitelju u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 20.5.2020. i 4.4.2023. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

38. Sud je tužitelju priznao i zatraženu kamatu na parnični trošak temeljem čl.

30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13. i 93/14.) i to po
stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tekućom od dana presuđenja do isplate.

39. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 20. ožujka 2024.

Sudac: Dario Partl, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od
dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem
ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

Rj:

I. Presuda nepravomoćna II. Kal 30 dana