REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-122/2022-8

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja A. d.d., C., ...., kojeg zastupa opunomoćenik G. B., odvjetnik u P., ..., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe J. K., vlasnika obrta Prijevoznički obrt J. K., P. J., ..., radi izmjene voznog reda, 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, KLASA: UP/I-340-02/20-01/164, URBROJ: 530-08-1-2-3- 21-13 od 22. prosinca 2021.

II. Poništavaju se rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave kopnenog prometa i inspekcije, kojima se odobrava prijevozniku J. K., vlasniku obrta Prijevoznički obrt J. K., P. J., ..., izmjena voznog reda na način da se mijenja način održavanja međužupanijske linije sa sezonske na stalnu:

KLASA: UP/l-340-02/17-01/314, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-11 od 10. siječnja 2020., KLASA: UP/l-340-02/18-01/134, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-7 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/16-04/51, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-5 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/17-04/07, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-5 od 10. siječnja 2020., KLASA: UP/l-340-02/17-04/05, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-5 od 10. siječnja 2020., KLASA: UP/l-340-02/18-01/135, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-7 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/l-340-02/18-01/137, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-7 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/l-340-02/18-01/136, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-7 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/l-340-02/14-04/411, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-7 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/17-04/06, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-5 od 10. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/17-04/08, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-5 od 10. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/14-04/408, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-9 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/17-01/286, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-11 od 10. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/15-04/91, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-7 od 9. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/15-04/89, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-9 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/15-04/97, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-5 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/16-04/226, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-5 od 9. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/17-04/04, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-7 od 10. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/15-04/102, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-9 od 14. siječnja 2020., KLASA: UP/l-340-02/15-04/105, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-7 od 9. siječnja 2020., KLASA: UP/I-340-02/15-04/104, URBROJ: 530-08-1-2-1-20-5 od 9. siječnja 2020.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (slovima: šest tisuća dvjesto i pedeset kuna) / 829,52 eura (slovima: osamsto dvadeset i devet kuna i pedeset i dva centa)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1st Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u točki I. izreke ove presude odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika navedenih u točki II. izreke ove presude, a kojim rješenjima se odobrava ovdje zainteresiranoj osobi izmjena postojećih međužupanijskih linija sa sezonskih na stalne (cjelogodišnje).

2nd Navedeno osporavano rješenje tuženika doneseno je u ponovnom postupku nakon presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 937/21 od 8. rujna 2021. kojom je poništena ranija presuda ovog Suda poslovni broj UsI- 527/20 od 3. prosinca 2020. i rješenje tuženika KLASA: UP/I-340-02/20- 01/164, URBROJ: 530-08-1-2-3-20-2 od 16. ožujka 2020. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Navedenim rješenjem tuženika od 16. ožujka 2020. bio je odbačen navedeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da tužitelj nije bio stranka u upravnom postupku izmjene voznog reda pokrenutog povodom zahtjeva zainteresirane osobe, a i da se izmjenama voznog reda ne dira u neko pravo ili pravni interes tužitelja. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako tužitelj kao autoprijevoznik na relacijama za koje su izdana sporna rješenja ima pravni interes za osporavanje tih rješenja i da se stoga njegov zahtjev za poništenje navedenih rješenja nije smio odbaciti, već da je trebalo odlučiti o osnovanosti njegovog zahtjeva. Stoga je tuženik u ponovnom postupku donio novo rješenje kojim je odlučio o osnovanosti zahtjeva tužitelja, a to rješenje je sada predmetom ocjene zakonitosti u ovom sporu.

3rd Tužitelj u tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da je tuženik odobrio navedene izmjene voznih redova bez da je prethodno proveo propisani postupak usklađivanja voznih redova i bez da su prethodno ti vozni redovi evidentirani u aplikaciji za usklađivanje voznih redova kod Hrvatske gospodarske komore sukladno čl. 26. st. 3. Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 116/19, dalje: Pravilnik), radi čega smatra da je došlo do povrede zaštitnog vremena polazaka/dolazaka u odnosu na niz njegovih postojećih međužupanijskih linija čime da su povrijeđena njegova prava i pravni interesi u vidu izgubljene zarade zbog smanjenog broja putnika na linijama na kojima je povrijeđen vremenski razmak zaštite polazaka i dolazaka u odnosu na njegove postojeće međužupanijske linije. Dodaje još i kako su navedena rješenja kojima su odobrene izmjene voznih redova donesena od strane nenadležnog tijela i protivno propisanoj proceduri budući da je čl. 26. st. 5. Pravilnika propisano da se zahtjevi za izmjenu voznog reda podnose u elektroničkom obliku Hrvatskoj gospodarskoj komori putem aplikacije za usklađivanje voznih redova. Navodi da kako taj postupak u konkretnom slučaju nije bio proveden, to da mu je onemogućeno da na propisani način bude upoznat s predmetnim izmjenama i da na te izmjene podnese prigovor i da ukaže na činjenicu da tim izmjenama voznih redova dolazi do povrede zaštitnog vremena polazaka/dolazaka u odnosu na njegove postojeće međužupanijske linije. Smatra da tuženik u ponovnom postupku nije postupio sukladno uputi iz navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-937/21-2, već tuženik u obrazloženju svog rješenja ponovo navodi iste razloge kao i iz prethodno ukinutog rješenja da aplikacija za usklađivanje voznih redova još nije puštena u rad pa da je stoga tuženik u svom dopisu od 20. prosinca 2019. dao uputu da se zahtjevi koje Hrvatska gospodarska komora zaprimi prije puštanja aplikacije u rad, a kod kojih po shvaćanju tuženika nema usklađivanja voznih redova, odmah upute na rješavanje tijelima koja su izdala važeće dozvole, nadležnim uredima za promet pri županijama tj. Ministarstvu (tuženiku). Ukazuje kako tuženik nije bio ovlašten dopisom derogirati odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 41/18 i 98/19, dalje: Zakon) i Pravilnika. Tužitelj navodi da tuženik pogrešno tumači Pravilnik te da je ovako postupanje protivnu nizu odredbi Pravilnika kao i samoj svrsi Pravilnika, koja bi trebala biti efikasno i ekonomično organiziranje javnog linijskog prijevoza u cestovnom prometu na način da ne dolazi do preklapanja linija različitih prijevoznika na istoj relaciji u isto vrijeme, odnosno unutar zaštitnog vremena koje je za međužupanijske linije propisano u čl. 8. Pravilnika. Pojašnjava da su time prijevoznici koji su ranije uskladili svoje vozne redove dovedeni u nejednak položaj s prijevoznicima koji su naknadno izmijenili vozne redove bez provedenog postupka usklađivanja i da su nepotrebno otvorene mogućnosti za preklapanje voznih redova više prijevoznika, što je potpuno neracionalno i nije u skladu sa smislom Pravilnika. Ukazuje kako je navedenim nezakonitim postupanjem i zaobilaženjem propisanog postupka o usklađivanju voznih redova i evidentiranju izmjena putem aplikacije za usklađivanje voznih redova, došlo do izravne povrede vremenskog razmaka zaštite polazaka u odnosu na njegove postojeće vozne redove. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud donese meritornu odluku (dakle da Sud sam riješi ovu upravnu stvar) na način naveden u izreci ove presude. Tužitelj je ujedno zatražio naknadu troškova ovoga spora.

4th Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno kod stava da se sukladno čl. 3. st. 1. Pravilnika kod izmjene postojeće linije kod koje se mijenja način održavanja sa sezonske na stalnu ne provodi postupak usklađivanja voznih redova. Tuženik je također ostao kod stava da je točno da se zahtjev za izmjenu voznog reda iz čl. 26. st. 1. Pravilnika podnosi sukladno čl. 26. st. 5. Pravilnika putem aplikacije za usklađivanje voznih redova pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, ali kako ta aplikacija još nije puštena u rad to da je tuženik dopisom od 20. prosinca 2019. dao uputu Hrvatskoj gospodarskoj komori u svezi primjene čl. 26. st. 5. Pravilnika po kojoj zahtjeve koje je zaprimio tuženik i Hrvatska gospodarska komora prije puštanje u rad aplikacije za usklađivanje voznih redova, a kod kojih zahtjeva za izmjenu voznih redova nema usklađivanja voznih redova i koje ista zaprimi, da odmah uputi na rješavanje tijelima koja su izdala važeće dozvole, nadležnim uredima za promet pri županijama tj. Ministarstvu. Tuženik navodi da je svrha čl. 26. st. 5. Pravilnika pohrana navedenog voznog reda u aplikaciji za usklađivanje voznih redova kako bi se u bazi nalazili svi vozni redovi, ali da ti vozni redovi ne podliježu postupku usklađivanja koji je propisan u čl. 3. do 7. Pravilnika. Iz svega navedenog, razvidno je da se postupak usklađivanja voznih redova ne primjenjuje u slučaju onih izmijenjenih linija u kojima se smanjuje broj polazaka, smanjuje broj stajališta, smanjuje učestalost održavanja, te skraćuje relacija ili mijenja način održavanja linije sa stalne na sezonsku i sa sezonske na stalnu, što je slučaj u ovome predmetu. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5th Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu navodi kako smatra da tužitelj pogrešno tumači Pravilnik. Pojašnjava kako se u spornom slučaju radi o izmjeni njegovih voznih redova na način da se način održavanja linija mijenja sa sezonskih na stalne pa da je tuženik postupio sukladno čl. 26. st. 1. Pravilnika jer se u ovome slučaju ne radi o usklađivanju voznih redova jer se radi o izmijenjenim linijama na kojima je došlo do promjene načina održavanja pa nije primjenjiva odredba čl. 3. Pravilnika jer nema promjena u odnosu na vremena polazaka iz postojećih voznih redova, a time nije primjenjiva ni odredba iz čl. 8. Pravilnika o zaštitnim vremenima. Budući da se u postupku izmjene voznih redova ne radi o usklađivanju voznih redova, a aplikacija Hrvatske gospodarske komore nije u funkciji, to da je u pravu tuženik jer je uputilo Hrvatsku gospodarsku komoru da zahtjeve za izmjenom voznih redova kod kojih nema elemenata usklađivanja voznih redova dostavlja izravno tuženiku radi rješavanja. Suprotan stav značio bi da bi zbog nepostojanja aplikacije za usklađivanje voznih redova zainteresirani gospodarski subjekti trpili štetu zbog nemogućnosti primjene instituta propisanih Pravilnikom, osobito u ovakvom slučaju gdje ne dolazi do promijene vremena polazaka i dolazaka pa za usklađivanjem ovako izmijenjenog voznog reda nema potrebe. Navodi da je iz tužbe jasno da njegov prijevoznički obrt i tužitelj imaju ranije izdane dozvole s voznim redovima s različitim vremenima polazaka i dolazaka na istim pravcima te da su vremena polazaka utvrđena u voznim redovima tih linija i da do promjena vremena polazaka i dolazaka nije došlo pri izmjeni voznog reda linije iz sezonske u stalnu pa nije jasno zašto tužitelju smeta takva promjena jer su vremena polazaka i dolazaka ostala ista te nije došlo do nikakve povrede prava i pravnih interesa tužitelja. Navodi da se u ovome slučaju ne radi o usklađivanju voznih redova već o postupanju koje je tužitelju dobro poznato jer i on na isti način vrši izmjene svojih voznih redova pa da stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6th U tijeku spora održana je rasprava dana 11. listopada 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika i zainteresiranu osobu koji su uredno pozvani. Stoga je rasprava na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe.

7th Zamjenik opunomoćenika tužitelja je na navedenoj raspravi pojasnio kako je poznato da u vrijeme sezone postoji povećana potreba za prijevozom te da stoga ima puno više sezonskih linija koje su učestalije, ali da tijekom ostatka godine ne postoji potreba za tako čestim linijama. Ukazao je kako se ovakvim zaobilaznim putem pretvaranja sezonskih linija u stalne, a bez provođenja postupka usklađivanja, ugrožava prijevoz ostalih cjelogodišnjih linija. Stoga smatra da je nužno provesti postupak usklađivanja koji je upravo zato i propisan jer u suprotnom ne bi bilo više ekonomično baviti se ovim poslom. Dodaje i da ne može tužitelj trpiti štetu jer aplikacija nije puštena u rad i to više od tri godine.

8th Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. 9th Sud nije u sporu proveo dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi na okolnost visine izgubljene zarade, s obzirom da tužitelj u tužbenom zahtjevu nije tražio naknadu štete u vidu izgubljene zarade, pa stoga nije bilo potrebno u sporu provoditi te dokaze.

10th Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11th Čl. 4. st. 1. t. 28. ranije spomenutog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvog rješenja tuženika, propisano je da je međužupanijski linijski prijevoz javni cestovni prijevoz putnika između autobusnih kolodvora ili autobusnih stajališta u dvije ili više županija, a može se obavljati kao putnički, ekspresni ili direktni linijski prijevoz putnika u skladu s izdanom dozvolom, koja se izdaje nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova.

12th U čl. 4. st. 1. t. 58. tog Zakona je propisano da je usklađivanje voznih redova postupak odobravanja od strane prijevoznika predloženih voznih redova koji tijekom cijele godine obavlja Hrvatska gospodarska komora, a koji se provodi sukladno pravilniku koji donosi ministar.

13th Čl. 33. st. 4. tog Zakona propisano je da se međužupanijski prijevoz putnika obavlja temeljem dozvole, koju izdaje Ministarstvo, a nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova.

14th Čl. 2. spomenutog Pravilnika (koji se nalazi u Glavi I. Opće odredbe) propisano je u točkama:

5. da je izmijenjena linija postojeća linija u kojoj se mijenja vrijeme polaska odnosno dolaska, mijenja itinerar bez promjene vremena polaska, smanjuje broj polazaka, smanjuje broj stajališta, smanjuje učestalost održavanja, te skraćuje relacija ili mijenja način održavanja linije sa stalne na sezonsku i sa sezonske na stalnu; izmijenjena linija je i postojeća linija u kojoj se mijenjaju stajališta unutar istog mjesta i vremena polazaka unutar zaštitnog vremena propisanog ovim Pravilnikom,

10. nova linija je linija koja se predlaže po novom voznom redu koji ranije nije postojao; nova linija je i postojeća linija na kojoj se mijenja itinerar uz promjenu vremena polaska, na kojoj se uvode novi polasci, na kojoj se uvode nova stajališta, koja se produljuje, te povećava učestalost održavanja,

20. usklađivanje voznih redova na temelju kojih se izdaju dozvole je postupak u kojem se utvrđuje da li je predložene vozne redove novih i izmijenjenih linija na kojima se mijenja vrijeme polaska moguće odobriti u odnosu na vozne redove postojećih linija (u skladu sa zaštitnim vremenima propisanim ovim Pravilnikom),

21. zaštitno vrijeme je najmanji propisani vremenski razmak zaštite polaska/dolaska postojeće linije u odnosu na polaske/dolaske novo predložene linije ili linije kojoj se mijenja vrijeme polaska u zajedničkim stajalištima.

15th Čl. 3. Pravilnika (koji se nalazi u Glavi II. Usklađivanje voznih redova) propisano je u st. 1. da se postupak usklađivanja voznih redova provodi za nove međužupanijske i međunarodne vozne redove čija duljina u jednom smjeru prema daljinaru prelazi 100 km kao i izmijenjene međužupanijske linije na kojima se mijenja vrijeme polaska odnosno dolaska, povećava broj stajališta, mijenja itinerar bez promjene vremena polaska, te za postojeće linije u kojim se mijenjaju stajališta unutar istog mjesta i vremena polazaka unutar zaštitnog vremena propisanog ovim Pravilnikom.

U st. 2. istog članka propisano je da usklađivanje voznih redova iz st. 1. tog članka za međužupanijske i međunarodne linije za treće države obavlja Hrvatska gospodarska komora najmanje jedanput godišnje.

U st. 3. istog članka propisano je da se prijedlozi voznih redova podnose u elektroničkom obliku putem aplikacije za usklađivanje voznih redova na propisanom obrascu tijekom cijele godine, a postupak usklađivanja se provodi sukladno ovom Pravilniku i Poslovniku o usklađivanju voznih redova. Poslovnikom o usklađivanju voznih redova propisuje se i način postupanja u slučaju pojave nepravilnosti i neujednačenog provođenja postupka usklađivanja na županijskim komorama.

U st. 4. istog članka propisano je da poslovnik iz st. 4. tog članka donosi Hrvatska gospodarska komora.

16th Čl. 18. Pravilnika (koji se nalazi u Glavi IV. Izdavanje dozvola) propisano je da je prijevoznik dužan u roku od petnaest dana od dana objave izvješća o usklađenim voznim redovima od strane Hrvatske gospodarske komore, podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole ili zahtjev za izmjenu voznog reda za međužupanijski i međunarodni linijski prijevoz za treće države Ministarstvu.

U st. 2. istog članka propisano je da je prijevoznik dužan uz zahtjev za izdavanje dozvole, između ostaloga, priložiti usklađeni vozni red. 17th U čl. 20. st. 1. t. a) Pravilnika je propisano da Ministarstvo, odnosno upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave nadležno za poslove prometa, neće izdati dozvolu prijevozniku ako nije priložio usklađeni vozni red. 18th Čl. 26. Pravilnika (koji se nalazi u Glavi VI. Izmjena voznog reda i upis zajedničkog obavljanja prijevoza za vrijeme važenja dozvole) propisano je u st. 1. da se vozni red može izmijeniti prije isteka roka važenja dozvole kada se kod izmjene voznog reda mijenja itinerar bez promjene vremena polaska, smanjuje broj polazaka, smanjuje broj stajališta, smanjuje učestalost održavanja, te skraćuje relacija ili mijenja način održavanja sa stalne na sezonsku liniju i sa sezonske linije na stalnu. U st. 2. istog članka propisano je da se iznimno od st. 1. tog članka ne može se odobriti izmjena voznog reda, ako se predlaže brisanje određenog autobusnog kolodvora, odnosno stajališta tako da se tom izmjenom mijenja status i vrsta linije (međunarodna u međužupanijsku) odnosno putnička u direktnu u kojoj početno i završno stajalište nisu autobusni kolodvori) ili ako u voznom redu međužupanijske i međunarodne linije za treće države ostaje samo jedan polazak.

U st. 3. istog članka propisano je da ako se u voznom redu iz st. 1. tog članka skraćuje relacija na kojoj se obavlja prijevoz, izdaje se nova dozvola.

U st. 4. istog članka propisano je da se vozni red za novu liniju ne može izmijeniti u roku od šest mjeseci od dana izdavanja dozvole.

U st. 5. istog članka propisano je da se zahtjev za izmjenu voznog reda iz st. 1. toga članka podnosi u elektroničkom obliku, Hrvatskoj gospodarskoj komori, putem aplikacije za usklađivanje voznih redova.

U st. 6. istog članka propisano je da je u slučaju st. 3. toga članka, uz propisani postupak u st. 5. toga članka, potrebno zahtjev za izmjenu voznog reda i izdavanje dozvole podnijeti Ministarstvu odnosno upravnom tijelu za izdavanje dozvola u jedinici područne (regionalne) samouprave odnosno u Gradu Zagrebu.

19th Dakle, iz citirane odredbe čl. 33. st. 4. Zakona slijedi da Ministarstvo izdaje dozvole prijevoznicima za obavljanje međužupanijskog prijevoza nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova. Međutim, u slučaju kada dolazi do izmjene voznog reda prije isteka roka važenja dozvole (u konkretnom slučaju do izmjene sezonske linije u stalnu) ne izdaje se nova dozvola, već se zahtjev za izmjenu voznog reda podnosi sukladno citiranom čl. 26. st. 5. Pravilnika u elektroničkom obliku Hrvatskoj gospodarskoj komori putem aplikacije za usklađivanje voznih redova.

20th Naime, čl. 3. i čl. 26. Pravilnika razlikuju postupke koji se provode za pojedine nove i izmijenjene linije. Međutim, za sve te linije provodi se postupak usklađivanja voznih redova samo što se za linije iz čl. 3. st. 1. Pravilnika provodi postupak usklađivanja voznih redova propisan u čl. 3. st. 2., 3. i 4. Pravilnika i potom se izdaje dozvola sukladno čl. 18. i čl. 20. Pravilnika od strane Ministarstva, odnosno nadležnog upravnog tijela, dok je za linije iz čl. 26. st. 1. Pravilnika postupak pojednostavljen, odnosno zahtjev se podnosi Hrvatskoj gospodarskoj komori putem aplikacije za usklađivanje voznih redova sukladno čl. 26. st. 5. Pravilnika.

21st Stoga se u konkretnom slučaju ne može čitati samo citirani čl. 3. st. 1. Pravilnika i isti tumačiti na način da iz njega slijedi da se postupak usklađivanja voznih redova provodi samo za vozne redove novih i izmijenjenih linija koji su navedeni u toj odredbi. To stoga jer kada se navedeni Pravilnik čita u cjelini zajedno s nazivima svake pojedine Glave, tada se iščitava da je u čl. 3. Pravilnika propisan postupak usklađivanja voznih redova samo za jedan dio novih i izmijenjenih linija, dok su u čl. 26. st. 1. Pravilnika precizirane linije koje se mogu mijenjati prije isteka roka važenja dozvole (dakle nisu sve linije podložne izmjeni voznog reda za vrijeme važenja izdane dozvole), ali se i za te izmijenjene linije treba provesti postupak usklađivanja voznih redova s obzirom da to slijedi iz čl. 26. st. 5. Pravilnika koji se odnosi na izmjenu voznog reda za vrijeme važenja dozvole.

22nd Dakle, čl. 3. st. 1. Pravilnika nije taksativno propisao izmijenjene linije za koje se provodi postupak usklađivanja voznih redova, jer je jedan dio izmijenjenih linija sadržan i u čl. 26. st. 1. Pravilnika (između ostaloga i linija koja se mijenja sa sezonske na stalnu što je ovdje slučaj) s time da su u čl. 26. st. 1. Pravilnika propisane linije koje se mogu mijenjati prije isteka roka važenja dozvole, ali je i za tako izmijenjene linije potrebno provesti postupak usklađivanja voznih redova na način propisan u čl. 26. st. 5. Pravilnika.

23rd Osim toga životno je logično da su potrebe za prijevozom putnika tijekom sezone puno veće nego u ostalom dijelu godine izvan sezone te da su stoga u sezoni potrebni češći polasci i dolasci nego izvan sezone. Stoga se izmjenom postojeće linije sa sezonske na stalnu uz zadržavanje istih vremena polazaka i dolazaka kao i u sezoni svakako utječe na broj putnika na ostalim postojećim linijama izvan sezone, odnosno mijenjanju se uvjeti prijevoza ostalim prijevoznicima koji imaju stalne linije i izvan sezone, radi čega svakako treba uskladiti zaštitno vrijeme polazaka/dolazaka izvan sezone.

24th Nadalje, nadležnost Hrvatske gospodarske komore za provođenje postupka povodom zahtjeva za izmjenu voznog reda iz čl. 26. st. 1. Pravilnika je izričito propisana u citiranom čl. 26. st. 5. Pravilnika, te nema zakonske osnove da tuženik dopisom mijenja nadležnost koja je izričito propisana podzakonskim aktom. Okolnost da Hrvatska gospodarska komora još nije pustila u rad aplikaciju za usklađivanje voznih redova također ne može biti razlog za promjenu nadležnosti, a niti to može biti razlog da se eventualno ne provodi postupak usklađivanja voznih redova, već je povodom zahtjeva zainteresirane osobe postupak trebala provesti Hrvatska gospodarska komora dok umjesto aplikacije za usklađivanje voznih redova Hrvatska gospodarska komora prema opće dostupnim podacima s njezinih internetskih stranica vodi Upisnik usklađenih voznih redova, dakle postoji evidencija o voznim redovima u njezinoj nadležnost. Dakle, Hrvatska gospodarska komora mora osigurati provođenje postupka propisanog u citiranom čl. 26. st. 5. Pravilnika, jer je to njezina obaveza propisana važećim podzakonskim aktom.

25th Slijedom svega navedenoga, kako rješenja navedena u točki II. izreke ove presude nisu donesena na način propisan u citiranom čl. 26. st. 5. Pravilnika, to su ista nezakonita. Stoga je Sud na temelju čl. 58. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i donio meritornu odluku kako je to navedeno u izreci ove presude. Ukoliko zainteresirana osoba nakon ove presude podnese novi zahtjev (u pisanom ili elektroničkom obliku) za izmjenu voznog reda prema čl. 26. st. 1. Pravilnika, tada o tom zahtjevu treba odlučiti sukladno citiranom čl. 26. st. 5. Pravilnika u skladu s primjedba Suda iz ove presude.

26th Obzirom da tuženik nije uspio u ovom sporu, to je dužan snositi svoje troškove spora, ali i troškove spora koji su nastali tužitelju. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja u ovom sporu putem opunomoćenika, a taj trošak sukladno odredbi čl. 79. st. 2. ZUS u svezi s Tbr. 23. i Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) iznosi za sastav tužbe i za pristup na raspravu održanu u ovom sporu, u pojedinačnom iznosu od 2.500,00 kn po radnji, sve uvećano za iznos PDV od 25 %, što sveukupno iznosi 6.250,00 kn. Kako se radi o opravdanim radnjama poduzetima u ovom sporu, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS u cijelosti priznao i dosudio taj trošak tužitelju.

27th U odnosu na zatraženu kamatu na trošak od dana donošenja presude pa do isplate navodi se da ista nije dosuđena tužitelju iz razloga što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim presudama poslovni broj Usž-356/19 od 18. travnja 2019. i Usž-1060/18 od 11. listopada 2018. zauzeo stav da stranci pripada pravo na kamatu na trošak tek po proteku roka za dobrovoljo ispunjenje (paricijskog roka), a ne i prije isteka tog roka.

28th Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP).

U Rijeci 19. listopada 2022.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).