REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2583/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. Č.-M. iz Z., OIB: … , i drugotužiteljice S. P.- B. iz G. P., OIB: … , koje zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika K.-I. z. e. i t. d.d. Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik V. V., dipl. iur. zaposlen kod tuženika, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-506/2020-2 od 7. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2662/2019-12 od 20. veljače 2020., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-506/2020-2 od 7. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2662/2019-12 od 20. veljače 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio postupovnopravno i materijalnopravno pitanje, za koja navodi da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužiteljice su predložile taj prijedlog odbaciti kao nedopušten, uz naknadu troškova podnošenja odgovora.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da za postupovnopravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da bi to pitanje bilo važno, u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP. Glede materijalnopravnog pitanja koje je podnositelj naznačio u prijedlogu, ovaj sud je ocijenio da to nije pitanje koje bi bila važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, sve u smislu zakonske odredbe čl. 385.a ZPP.

5. Naime, u odnosu na postupovnopravno pitanje (kojim prigovara počinjenoj bitnoj povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom) podnositelj ne upućuje na eventualne odluke sudova u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje nepodudarno pravnom shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci, niti je na bilo koji drugi način dokazao važnost tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 387. st. 3. ZPP).

6. Materijalnopravno pitanje naznačeno u prijedlogu glasi: „Je li sud ovlašten ograničiti slobodu ugovaranje uvjeta rada u slučaju da su poslodavac i sindikat ugovorili uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu?“. Važnost tog pitanja podnositelj je argumentirao pozivanjem na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz-110/03 od 17. rujna 2003. i odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1132/11-2 od 10. veljače 2015. Međutim, tako formulirano pitanje ne može se smatrati važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju o postavljenom pitanju koje bi bilo nepodudarno onom iznesenom u predmetima na koje se je podnositelj pozvao. Naime, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju polazi upravo od odredbi kolektivnog ugovora, kojim su za radnika ugovoreni povoljniji uvjeti rada od onih određenih Zakonom o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17). Izneseno shvaćanje je podudarno shvaćanju suda izloženom u odluci broj Gzz-110/03 od 17. rujna 2003., u kojoj se sud poziva na načelo autonomije volje ugovornih stranaka u smislu čl. 6. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 - dalje: ZR), te ocjenjuje da se otpremnina ne može ugovoriti protivno odredbi čl. 118. st. 2. ZR ali da se može ugovoriti veći iznos otpremnine; kao i podudarnom shvaćanju iznesenom u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1132/11-2 od 10. veljače 2015. Slijedom navedenog, citirano pitanje se ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

7. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

8. Zahtjev tužiteljica za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom prijedloga.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.