REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3290/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse, člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz Z., OIB: ..., kao nasljednika sada pokojne I. G. iz B., sa zadnjom adresom N., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik K. F. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-24/2018-4 od 13. prosinca 2018., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-24/2018-4 od 13. prosinca 2018., kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tuženika protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u presudi Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-24/2018-4 od 13. prosinca 2018., kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Pn- 137/2017-6 od 16. studenog 2017. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., da tužitelju M. G., OIB:..., iz Z., kao nasljedniku sada pokojne I. G., OIB:..., isplati s osnova neimovinske štete iznos od 152.268,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 14% godišnje od 5. prosinca 2009. do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do isplate po stopi od 7,41%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja s razlikom iznad dosuđenog iznosa neimovinske štete u točki I. izreke ove presude do zatraženog iznosa od 275.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na odbijajući dio tužbenog zahtjeva teku po stopi od 14% godišnje od 5. prosinca 2009. do 30. lipnja 2011., a od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., da tužitelju M. G., OIB:..., iz Z., kao nasljedniku sada pokojne I. G., OIB:..., isplati imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 82.632,46 kn, sa zakonskim zateznim kamatama kojeg teku od 15. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do isplate po stopi od 7,41%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na iznos od:

- 2.896,00 kn teku od 15. ožujka 2014. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. travnja 2014. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. svibnja 2014. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. lipnja 2014. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. srpnja 2014. do isplate,

- 2.702,92 kn teku od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- 1.254,93 kn teku od 15. rujna 2014. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. listopada 2014. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. studenog 2014. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. prosinca 2014. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. siječnja 2015. do isplate,

- 2.702,92 kn teku od 15. veljače 2015. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. ožujka 2015. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. travnja 2015. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. svibnja 2015. do isplate,

- 1.641,06 kn teku od 15. lipnja 2015. do isplate,

- 2.316,79 kn teku od 15. srpnja 2015. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. rujna 2015. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. listopada 2015. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. studenog 2015. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. prosinca 2015. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. siječnja 2016. do isplate,

- 2.799,45 kn teku od 15. veljače 2016. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. ožujka 2016. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. travnja 2016. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. svibnja 2016. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. lipnja 2016. do isplate,

- 2.896,00 kn teku od 15. srpnja 2016. do isplate,

- 2.606,39 kn teku od 15. kolovoza 2016. do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja s razlikom iznad dosuđenog iznosa u točki III. izreke ove presude do zatraženog iznosa od 121.800,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na odbijajući dio tužbenog zahtjeva teku od 15. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do isplate po stopi od 7,41%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 1.164,00 kn teku od 15. ožujka 2014. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. travnja 2014. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. svibnja 2014. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. lipnja 2014. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. srpnja 2014. do isplate,

- 1.357,08 kn teku od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- 2.805,07 kn teku od 15. rujna 2014. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. listopada 2014. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. studenog 2014. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. prosinca 2014. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. siječnja 2015. do isplate,

- 1.357,08 kn teku od 15. veljače 2015. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. ožujka 2015. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. travnja 2015. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. svibnja 2015. do isplate,

- 2.418,94 kn teku od 15. lipnja 2015. do isplate,

- 1.743,21 kn teku od 15. srpnja 2015. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. rujna 2015. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. listopada 2015. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. studenog 2015. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. prosinca 2015. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. siječnja 2016. do isplate,

- 1.260,55 kn teku od 15. veljače 2016. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. ožujka 2016. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. travnja 2016. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. svibnja 2016. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. lipnja 2016. do isplate,

- 1.164,00 kn teku od 15. srpnja 2016. do isplate,

- 1.453,61 kn teku od 15. kolovoza 2016. do isplate.

V. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 17.410,60 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena teku od 16. studenog 2017. do isplate, sve to u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž- 24/2018-4 od 13. prosinca 2018. suđeno je:

"Žalbe se djelomično uvažavaju te se pobijana presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pn-137/17-6 od 16. studenog 2017.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 117.021,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2009. do isplate (dio točke I), kao i u odbijajućem dijelu u odnosu na zatraženu neimovinsku štetu (točka II),

- preinačava u preostalom dijelu tako da se sudi:

1. Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete u iznos od 35.247,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2009. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., da tužitelju M. G., OIB:..., iz Z., , kao nasljedniku sada pokojne I. G., OIB:..., isplati imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 95.461,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama kojeg teku od 15. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do isplate po stopi od 7,41%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na iznos od:

- 3.345,60 kn teku od 15. ožujka 2014. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. travnja 2014. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. svibnja 2014. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. lipnja 2014. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. srpnja 2014. do isplate,

- 3.122,50 kn teku od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- 1.449,70 kn teku od 15. rujna 2014. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. listopada 2014. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. studenog 2014. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. prosinca 2014. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. siječnja 2015. do isplate,

- 3.122,50 kn teku od 15. veljače 2015. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. ožujka 2015. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. travnja 2015. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. svibnja 2015. do isplate,

- 1.895,80 kn teku od 15. lipnja 2015. do isplate,

- 2.676,60 kn teku od 15. srpnja 2015. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. rujna 2015. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. listopada 2015. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. studenog 2015. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. prosinca 2015. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. siječnja 2016. do isplate,

- 3.234,10 kn teku od 15. veljače 2016. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. ožujka 2016. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. travnja 2016. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. svibnja 2016. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. lipnja 2016. do isplate,

- 3.345,60 kn teku od 15. srpnja 2016. do isplate,

- 3.011,00 kn teku od 15. kolovoza 2016. do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

3. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate naknade za tuđu pomoć i njegu do zatraženog iznosa od 121.800,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske odluke u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Tuženik potražuje trošak sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija djelomično nije osnovana (u odnosu na glavnu stvar), a djelomično nije dopuštena (u odnosu na troškove postupka).

O reviziji protiv presude

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima pa presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati.

8. Pri donošenju pobijane odluke nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, jer pobijanom presudom sud nije odlučio o zahtjevu o kojemu je već ranije pravomoćno presuđeno, kako to pogrešno tvrdi tuženik.

8.1. Predmetni je postupak pokrenut tužbom, pravne prednice tužitelja, sada pok. I. G., 3. prosinca 2008. u kojoj tadašnja tužiteljica traži naknadu štete s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 737.000,00 kn te s osnove imovinske štete radi tuđe pomoći i njege u iznosu od 30.000,00 kn. Na ročištu održanom 5. veljače 2009,. punomoćnik tuženika priznaje osnovu i visinu potraživanja za dio neimovinske štete u iznosu od 400.000,00 kn (uz navođenje da se isti iznos priznaje po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti) te je 5. veljače 2009. pod posl. br. P-1493/08-9 donesena djelomična presuda na temelju priznanja, temeljem koje je tuženik dužan isplatiti tadašnjoj tužiteljici iznos od 400.000,00 kn (u izreci je navedeno „…s osnova neimovinske štete i to pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti…).

8.2. Dakle, navedena je presuda donesena sukladno odredbi čl. 329. st. 2. ZPP, prema kojoj je sud dužan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su na temelju priznanja ili odricanja od više istaknutih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za takvu odluku. U konkretnoj je pravnoj stvari u tijeku postupka, za donošenje odluke sazrio samo dio zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu od 400.000,00 kn (za koji je i donesena djelomična presuda na temelju priznanja 5. veljače 2009.) te je u nastavku postupka predmet bio zahtjev za naknadom neimovinske štete u iznosu od 337.000,00 kn i imovinske štete radi potrebne tuđe pomoći i njege u iznosu od 30.000,00 kn.

8.3. Neodlučni su revizijski navodi da je tuženik u tijeku postupka priznao tužbeni zahtjev za neimovinskom štetom samo - po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti a kako je to navedeno i u izreci djelomične presude na temelju priznanja. Naime, fizičke boli, duševne boli, strah, smanjenje životne aktivnosti i naruženost nisu po Zakonu o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) samostalni oblici povrede prava osobnosti, već činjenice (kriteriji i mjerila) koje zajedno sa ostalim okolnostima svakog konkretnog slučaja u smislu odredbe čl. 1100. ZOO utječu na ocjenu, je li pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog kojega oštećeniku pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Stoga, nije bila obveza nižestupanjskih sudova da u smislu navedene zakonske odredbe, utvrđuju pravičnu novčanu naknadu za svaki od navedenih kriterija te je jednako tako i neodlučno priznanje iznosa od 400.000,00 kn od strane tuženika po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, jer se radi o priznanju dijela tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (od ukupnog iznosa od 737.000,00 kn).

8.4. Pogrešno je stoga shvaćanje tuženika izneseno u reviziji da bi podnesak tužiteljice od 24. siječnja 2014. predstavljao podnošenje nove tužbe, jer je tim podneskom tužiteljica povisila tužbeni zahtjev (s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 316.700,00 kn, zakonsku zateznu kamatu na dijelove isplaćene naknade štete i naknadu štete s osnova potrebne tuđe pomoći i njege u iznosu od 116.254,00 kn) a kako to pravilno zaključuje i drugostupanjski sud.

8.5. S obzirom na sve navedeno i vezano uz istaknutu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, neodlučni su i preostali revizijski navodi (kojima se ukazuje na to da je tužiteljica prihvatila priznanje tužbenog zahtjeva tuženika sa ročišta od 5. veljače 2009., da je tužiteljica sama predložila donošenje presude na temelju priznanja kao i da se odrekla prava žalbe na presudu i priznala pravomoćnost djelomične presude na temelju priznanja 5. veljače 2009. i činjenica da od donošenja djelomične presude na temelju priznanja nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tadašnje tužiteljice, sada pok. I. G.).

9. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP koja se odnosi na prekoračenje tužbenog zahtjeva u odnosu na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje. Predmet raspravljanja po ovoj osnovi, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, je bio iznos od 275.000,00 kn a pobijanom je odlukom dosuđen iznos od 117.021,00 kn (potvrđena prvostupanjska presuda dijelu kojim je dosuđen taj iznos). Neosnovani su revizijski navodi tuženika da bi drugostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev s time što je utvrđivao visinu iznosa neimovinske štete u iznosu višem od onoga koji je potraživan tužbenim zahtjevom, s obzirom da je (a nakon što su od utvrđenog iznosa oduzeti iznosi isplaćene osobne invalidnine te iznos umanjen primjenom koeficijenta iskorištenosti limita osiguranja i nakon što su oduzeti isplaćeni iznosi s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i pravomoćno dosuđeni iznos) dosuđen iznos neimovinske štete u granicama konačno postavljenog zahtjeva tužitelja.

10. Drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku u sporu pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju tuženik ukazuje u reviziji.

11. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP) kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanje o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, drugostupanjski sud nije počinio povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP. Revizijskim prigovorima istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja o čemu u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati (čl. 385. ZPP). Stoga neprovođenjem svih dokaza predloženih po tuženiku tijekom postupka nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.

12. Bez osnove je i revizijski prigovor tuženika da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer sud prvog stupnja nije prihvatio njegov prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine neto cijene sata stručne njege po kojoj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje isplaćivao pružanje usluge fizikalne terapije i medicinske njege prednici tužitelja u kući, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

12.1. Naime, tuženiku je omogućeno raspravljanje pred sudom, jer je imao mogućnost ostvariti sva svoja prava iz čl. 219. ZPP iznoseći dokaze za svoje tvrdnje a činjenica da je sud odlučio o tim prijedlozima tuženika temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP na način da nije izveo dokaz koji je tuženik predložio, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i nije onemogućio tuženiku u raspravljanju pred sudom.

12.2. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica pa u slučaju da sud provedene neke dokaze od predloženih, a neke prijedloge u tom pravcu odbije, kao što je u ovom predmetu slučaj, postupak upravo u skladu s navedenom zakonskom odredbom. Na taj način sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka već upravno suprotno, postupa u skladu s odredbama ZPP.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja (kao pravnog slijednika sada pok. I. G., prvotne tužiteljice), za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale ozljeđivanjem I. G. u štetnom događaju, prometnoj nezgodi od ... u kojoj je ozlijeđena kao putnik u osobnom vozilu reg. oznake BJ ....

14. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je prednica tužitelja, sada pok. I. G., stradala kao putnik u osobnom vozilu u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika;

- da je u štetnom događaju prednica tužitelja zadobila prijelom VII-IX rebra lijevo, te oštećenje glave i mozga, sa krvarenjem u mozak uz oštećenje mozgovine, nakon čega je zaostala inkontinencija, tj. nekontrolirano pražnjenje mokraćnog mjehura i debelog crijeva, te slabost u sva 4 ekstremiteta, zbog čega se ona može podići samo uz pomoć dvije osobe te samo lijevom rukom može poduzimati jednostavnije kretnje;

- da je zbog opisanoga prednicu tužitelja bilo potrebno hraniti, pomoći joj kod iskašljavanja i posjedanja, kupati je i mijenjati pelene, zbog čega joj je potrebna cjelodnevna tuđa njega i pomoć, s tim da su ovakve posljedice razlog trajnog invaliditeta od 90%;

- da je prednica tužitelja trpjela fizičke bolove i to jake 20 dana, srednje 6 tjedana i slabe 4 mjeseca, kao i da je trpjela sekundarni strah za ishod liječenja i to jaki 10-12 dana, srednji 2-3 mjeseca i slabi još oko 6 mjeseci;

- da je tuženik tijekom postupka na temelju presude na temelju priznanja isplatio 400.000,00 kn glavnice i kamate, te pored toga još 108.000,00 kn na ime tuđe pomoći i njege te 60.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje;

- da je dosadašnjim isplatama oštećenima iz štetnog događaja, te onime što je tužiteljica utužila u ovome postupku, premašen limit osiguranja, koji je za štete zbog smrti, tjelesne ozlijede i oštećenja zdravlja u vrijeme štetnog događaja bio propisan u iznosu od 3.500,000.00 kn, s tim da iznos limita osiguranja čini 71,33% ukupnih potraživanja oštećenika iz štetnog događaja;

- da je I. G. preminula ..., a da je tužitelj utvrđen njezinim nasljednikom.

15. Prvostupanjski sud utvrđuje da ukupna pravična novčana naknada s osnove povrede prava i osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi 776.700,00 kn te navedeni iznos umanjuje za iznos invalidnine isplaćene prednici tužitelja i koeficijent iskorištenog limita osiguranja primjenjuje na razliku utvrđene pravične novčane naknade i isplaćenih iznosa i konačno dosuđuje tužitelju iznos s osnova neimovinske štete od 152.268,79 kn. Uz utvrđenje da je prednici tužitelja pripadalo pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od ožujka 2014. do smrti, prvostupanjski sud utvrđuje - uz utvrđenje cijene sata nemedicinske pomoći od 15,00 kn i cijene sata medicinske njege od 33,00 kn i utvrđeni obim potrebne tuđe pomoći i njege – da ta naknada iznosi 133.830,00 kn i uz primjenu koeficijenta iskorištenosti limita osiguranja, prvostupanjski sud po ovoj osnovi dosuđuje iznos od ukupno 82.634,46 kn.

16. Drugostupanjski sud, uz zaključak da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade neimovinske štete s osnove prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, utvrđuje ovu naknadu u iznosu 871.700,00 kn i taj iznos umanjuje za iznos isplaćene osobne invalidnine, umanjuje ga primjenom koeficijenta iskorištenosti limita osiguranja i oduzima isplaćene iznose s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i u međuvremenu pravomoćno dosuđeni iznos s navedene osnove. Konačno drugostupanjski sud dosuđuje s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sada pok. I. G., njezinom pravnom slijedniku iznos od 117.021,00 kn. Nadalje, uz prihvaćanje utvrđene cijene sata pružanja tuđe pomoći, i to nemedicinske pomoći medicinske njege, drugostupanjski sud, uz primjenu koeficijenta iskorištenosti limita osiguranja na utvrđeni iznos štete s navedene osnove dosuđuje tužitelju iznos od 95.461,00 kn.

17. Tuženik u reviziji u bitnome ističe, u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, da prilikom odmjeravanja visine naslijeđene tražbine neimovinske štete, sud nije vodio računa da se u konkretnom slučaju radi o ograničenom trajanju trpljenja neimovinske štete kao i o neprijepornoj činjenici da ranija tužiteljica pok. I. G. predmetnu neimovinsku štetu ne trpi u budućnosti, a sve pozivom na odredbe čl. 1105. st. 1. u vezi sa čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1104. ZOO.

17.1. Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO st. 1. u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete a i kada nje nema. U smislu st. 2. navedenoga članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sukladno odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

17.2. Iz rezultata provedenog dokazivanja nedvojbeno proizlazi, da je kod prednice tužitelja došlo do povrede prava osobnosti zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, jer je u trenutku ozljeđivanja i kasnije trpjela bolove uslijed povrjeđivanja, pretrpjela je i određeni strah, imala je sve druge nelagodnosti tijekom liječenja, kod iste je zaostalo naruženje te su posljedice ozljeđivanja razlog trajnog invaliditeta od 90%. Sve navedeno, u ukupnosti predstavlja povredu prava osobnosti u smislu navedene odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Nesporno je da je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari podnijela pravna prednica tužitelja, slijedom čega tužitelju kao njezinom nasljedniku, na temelju odredbe čl. 1105. ZOO pripada pravo potraživati naknadu neimovinske štete, jer je ta šteta nakon podnošenja tužbe postala imovinskopravni zahtjev koji prelazi na nasljednike (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-980/2015-2 od 4. prosinca 2018. i Rev-1655/2014-4 od 16. srpnja 2019.).

17.3. Pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo u primjeni odredbe čl. 1100. ZOO u odnosu na visinu dosuđene naknade neimovinske štete tužitelju zbog povrede prava osobnosti njegove prednice. Pri tome je pravilno drugostupanjski sud uzeo u obzir sve konkretne okolnosti slučaja, tako i razdoblje trajanja od dana povređivanja prednice tužitelja do dana njezine smrti (štetni događaj se zbio ... a prednica tužitelja je umrla ...) pa je i po pravnom shvaćanju ovog suda, drugostupanjski sud dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti sada pok. I. G. u primjerenom iznosu od 871.700,00 kn (odnosno preostali iznos od 117.021,00 kn a nakon izvršenih umanjenja iznosa na način kako je to prethodno navedeno).

17.4. Pravilno je tužitelju dosuđena i zatezna kamata na iznos neimovinske štete, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05 – dalje: ZOOP) sukladno kojoj odredbi u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo na isplatu iznosa kamata i do dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u konkretnoj pravnoj stvari od dana traženja, a to je 5. prosinca 2009.

18. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sporan je i način utvrđivanja cijene za jedan sat pružanja tuđe pomoći i to nemedicinske pomoći i medicinske njege i početak tijeka zateznih kamata na cijenu sata tuđe pomoći i njege koju pružaju ukućani besplatno.

18.1. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud utvrdio visinu naknade za tuđu pomoć, nemedicinsku pomoć po slobodnoj ocjeni u visini od 15,00 kn/h a na temelju statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku cijenu sata medicinske njege u iznosu od 33,00 kn. Suprotno navodima tuženika ne proizlazi da bi se navedene cijene sata tuđe pomoći i njege odnosile na trenutak zaključenja glavne rasprave a ne na vrijeme nastanka troškova. Stoga su, pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužitelju na pojedine mjesečne iznose tuđe pomoći i njege utvrđene i dosuđene prema cijenama u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege, dosudili zateznu kamatu tekuću od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

18.2. Dakle, visina naknade za tuđu pomoć i njegu nije utvrđena prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude, kako to tuženik tvrdi, već u nominalnom iznosu prema vremenu nastanka troškova koji se njome naknađuju mjesečno, pa je pravilno utvrđeno da na dosuđene iznose zatezne kamate teku od kada je dospjela obveza tuženika na njeno plaćanje, u smislu odredbe čl. 29. ZOO.

19. Slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika, u odnosu na glavnu stvar, odbijena je kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci presude.

O reviziji protiv rješenja o troškovima postupka

20. Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova, sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je, u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi: "Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

21. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija, jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Slijedom izloženoga, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

22. Posebno se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka, zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija."

23. Slijedom izloženoga, valjalo je na temelju odredbi čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u dijelu koji se odnosi na rješenje o troškovima parničnog postupka sadržanu u presudi odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.