Poslovni broj: 25 P-1531/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. d.d. C., C., OIB ..., zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva K., K. i partneri u R., protiv tuženika 1. L. V. OIB ..., S., 2. L. K., S., OIB ..., 3. Š. M. iz S., OIB ... i 4. A. B. iz S., svi tuženi zastupani po punomoćniku iz zajedničkog odvjetničkog ureda G. L. i M. R. u R., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske OIB ..., zastupane po ODO Rijeka, građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon rasprave zaključene 5.rujna 2022. kojoj su prisustvovali punom. stranaka i z.z. umješača, 19.listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva u cijelosti ( 1/1 idealna dijela ) na nekretninama označenim kao k.č.br. ... autokamp u S., površine ... čhv te k.č.br. ... autokamp u Slanoj površine ... k.o. S., obje upisane u z.k.ul. ... k.o. S. te se ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude zatraži uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama sa imena tuženika na ime i u korist J. d.d. u cijelosti ( 1/1).

II Nalaže se tuženima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 kuna / 1.791,76 Eura[1] u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženima da umješaču naknade trošak parničnog postupka u roku

1.

od 15 dana u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,44 Eura

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je izvanknjižni vlasnik nekretnina označenih kao k.č.br. ... i ..., obje upisane u z.k.ul. ... k.o. S.. Tvrdi tužitelj da se predmetne nekretnine nalaze u cijelosti u sastavu A. S. te da predmetne nekretnine kao takve isključivo posjeduje i koristi tužitelj, iste da su postale društveno vlasništvo 1959., a rješenjem od 24.prosinca 1970., da su dodijeljene predniku tužitelja ugostiteljskom poduzeću S. S. radi izgradnje ugostiteljskih objekata, društvenog standarda i privođenja zemljišta namjeni sve u skladu sa urbanističkim rješenjem. Pravni prednik tužitelja da je na predmetnim nekretninama sagradio auto kamp S.. U postupku pretvorbe društvenog poduzeća J. holding C., iste da nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, pa da su na temelju Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije postale vlasništvo Republike Hrvatske. Nadalje, tvrdi tužitelj, da je u tijeku stečajnog postupka, koji se nad tužiteljem vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci, Republika Hrvatska predmetne nekretnine unijela u temeljni kapital društva, a navedeno da je utvrđeno sporazumom o uređenju međusobnih odnosa sklopljenim 17.travnja 2013. kao i izvansudskom nagodbom sklopljenom 28.travnja 2014. Slijedom iznijetog, tužitelj navodi da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao na temelju pravnog posla sa Republikom Hrvatskom, koja je vlasništvo nad istima stekla na temelju Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. Slijedom iznijetog, tužitelj predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev, uz dosudu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženi se u odgovoru na tužbu protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja osporavajući navode iz tužbe i pravnu osnovanost iste. Tuženi su naveli da tužitelj nije dokazao da je u posjedu predmetnih nekretnina, već da se u posjedu nalaze tuženi. Nadalje, tuženi su naveli da je sukladno odredbama rješenja Socijalističke Republike Hrvatske, Skupštine općine C. od 24.prosinca 1970.propisano da ukoliko korisnik zemljišta ne počne sa gradnjom, odnosno, ukoliko u određenom roku ne plati određenu naknadu, da rješenje prestaje važiti. Tuženi tvrde da prednik tužitelja nikada nije platio naknadu za zemljište.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u vlasnički list za z.k.ul. ... k.o. S. ( str. 4-5 spisa), povijesni vlasnički list za z.k.ul. ... k.o. S. ( str. 6-10 spisa), rješenje skupštine općine C. od 24.prosinca 1970.( str. 11-34 spisa), potvrdu ( str. 35-38 spisa), rješenje od 2.lipnja 2003.( str. 39-50 spisa), sporazum o uređenju međusobnih odnosa ( st. 51-57 spisa), izvansudsku nagodbu ( str. 58-60 spisa), nalaz geodetskog vještaka ( str. 77-89 spisa), proveo uviđaj na licu mjesta 3.lipnja 2019. U prisutnosti vještaka J. J., saslušao svjedoka F. A. te 1.tuženika te 2. i 3.tuženu kao stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog spora je utvrđenje da li je tužitelj na temelju zakona stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Naime, u tijeku postupka tužitelj navodi da je čl. 6. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije propisano da je turističko zemljište u kampovima čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe odnosno privatizacije vlasništvo Republike Hrvatske. Nadalje, tužitelj tvrdi da je da je u tijeku ovog postupka utvrđeno da se predmetne nekretnine nalaze unutar autokampa S., da su 1959. postale društveno vlasništvo, da su rješenje Skupštine općine C. dodijeljene predniku tužitelja na trajno korištenje, da iste nisu procijenjene u temeljeni kapital te da su postala po samom zakonu vlasništvo Republike Hrvatske. Zaključno navodi tužitelj da je od Republike Hrvatske stekao pravo vlasništva istih. Tuženi pak tvrde da prednik tužitelja nije prednicima tuženika nikada isplatio naknadu za predmetno zemljište te da su u posjedu istih tuženi.

6. U svojem iskazu 1.tuženik je iskazao da je predmetne nekretnine naslijedio od svoje majke J. L., a ona je iste naslijedila od njegovog djeda M. L.. Do 2006. g. u tom istom auto kampu da je bio poslovođa i ta zemlja nikada nije postala vlasništvo J. niti je to ikada pravno regulirano. To je da vidljivo iz rješenja Skupštine općine C. gdje je napisano da isto rješenje prestaje važiti ukoliko ne bude isplaćena naknada. Naknada nikada nikome nije isplaćena. Ostale upisane suvlasnice da su njegove tete odnosno ujne. Inače da je to bio kamp otvorenog tipa, na predmetnim nekretninama da su sjekli drva, a to da je ograđeno 2006. Kućice na predmetnim nekretninama da su postavljene zadnjih 5-6 godina.

7. U svojem iskazu 2.tužena K. L. je navela da se 1965. vjenčala za pok. A. L., te da je na predmetne nekretnine sa svekrvom išla po drva. To da je tada bila velika šuma, a u dnu da je bilo ograđeno.

8. U svojem iskazu 3.tužena ja iskazala kako je predmetne nekretnine naslijedila od pok. oca M. L., da iste da je odlazila, i na istima da je bila zadnji put 1975.

9. U svojem iskazu svjedok F. A. je iskazao da predmetne nekretnine pamti od svoje 13., 14. godine, ista da je bila u naravi livada odnosno šuma. Nadalje, naveo je da ne zna od kad su kučice na terenu.

10. Sud je 3.lipnja 2019. obavio uviđaj na licu mjesta te je na uviđaju utvrđeno da se predmetne nekretnine nalaze u sastavu autokampa S., na predmetnim nekretninama su zatečene kučice za odmor te pristupni putovi. Po provedenom uviđaju vještak J. J. je dostavila sudu Nalaz geodetskog vještaka je vidljivo da je predmet spora k.č.br. ... i ... k.o. S., iste da se protežu u smjeru jugoistok- sjeverozapad i nalaze se na tri terena, najniža razina terena je na jugoistoku, a najviša na sjeverozapadu, a na predmetnim nekretninama nalaze se prilazni putovi i montažne kučice. Jednim dijelom predmetne nekretnine pružaju se izvan ogradnog zida u zarašten i nepristupačan predio.

11. U tijeku postupka, Republika Hrvatske je iskazala pravni interes za mješanjem u ovu parnicu na stranu tužitelja temeljem čl. 206 st.1. ZPP, navodeći da bi se, a ukoliko tužitelj izgubi spor, to moglo odraziti na pravnu poziciju Republike Hrvatske, pa je sud dopustio Republici Hrvatskoj miješanje u ovoj parnici na strani tužitelja. Naime, tužitelj navodi da je pravo vlasništva stekao upravo od Republike Hrvatske, a koja da je pravo vlasništva stekla na temelju zakona.

12. Vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona sukladno članku 114. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV). Po provedenom dokaznom postupku sud je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio iz razloga kako slijedi. Naime, predmetne nekretnine su temeljem čl.6. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ( NN 92/2010) postale vlasništvo Republike Hrvatske, kao neprocijenjeno turističko zemljište u kampu. Da se radi u turističkom zemljištu u kampu, sud je utvrdio uviđajem na licu mjesta, a isto je vidljivo i iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka. Nema spora da se predmetne nekretnine vode upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika. Nadalje, iz rješenja Skupštine općine C. od 24.prosinca 1970. je vidljivo da su predmetne nekretnine dodijeljene ugostiteljskom poduzeću S. S., radi izgradnje ugostiteljskih objekata, a rješenjem je određeno da ukoliko korisnik zemljišta ne počne sa gradnjom ili ako ne uplati određenu naknadu u određenom roku, da rješenje prestaje važiti, s time da će se pitanje naknade riješiti naknadno. U ovom postupku nije dokazano da je predmetno rješenje prestalo važiti zbog prethodno navedenih razloga niti da je pitanje naknade riješeno naknadno. Nadalje, iz potvrde Trgovačkog suda u Rijeci od 23.studenog 2010. je vidljivo da je tužitelj slijednik ugostiteljskom poduzeću S. S.. Nadalje, iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2.lipnja 2003., vidljivo je da autokamp S. nije procijenjen u temeljni kapital, a tužitelj i Republika Hrvatska, kao vlasnik predmetnih nekretnina, su regulirale svoje međusobne odnose Sporazumom od 17.travnja 2013. i Izvansudskom nagodbom od 28.travnja 2014. na način da se Republika Hrvatska obvezala izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva i predmetnih nekretnina, dok je Izvansudskom nagodbom od 28.travnja 2014. Republika Hrvatska priznala da nema vlasničkih prava na predmetnim nekretninama. Dakle, tužitelj je pravo vlasništva stekao od stvarnog vlasnika, te je slijedom toga njegov tužbeni zahtjev osnovan. Sud nije posebno cijenio iskaze tuženika i ispitanog svjedoka s obzirom na gornja pravna i činjenična utvrđenja, osim što su sami tuženi u iskazu naveli da nisu u posjedu predmetnih nekretnina, iako su u tijeku postupka tvrdili drugačije.

13. U skladu s člankom 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP) tuženi su dužni naknaditi troškove ovog parničnog postupka budući su u cijelosti izgubili parnicu tužitelju i umješaču. Naime, tijekom postupka tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik te je sud odmjerio potrebne troškove za vođenje parnice. Cijeneći članak 155. ZPP-a i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015; dalje: Tarifa) sud je priznao tužitelju potrebnim trošak sastava tužbe u visini od 1.000,00 kuna, ročišta od 21.siječnja 2019., 18.ožujka 2019., 3.lipnja 2019., 1.rujna 2020., 24.listopada 2020., i 5.rujna 2022., svako u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećano za trošak PDV i trošak uviđaja i vještačenja u iznosu od 3.500,00 kuna, i sudske pristojbe na tužbu i presudu, svako u iznosu od 400,00 kuna. Parnični trošak umješača sastoji se od troška sastava podneska od 21.siječnja 2022. i pristupa na ročište 5. rujna 2022. u iznosu od po 1.000,00 kuna.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Crikvenici, 19.listopada 2022.

Sutkinja

Kristina Pavelić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava županijski sud.

DNA:

- Punomoćniku tužitelja

- Punomoćniku tuženika

- Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci