REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 27 Pr-8052/2020-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja D.M., K., OIB: …, zastupan po punomoćniku Z.M, odvjetniku iz Z., protiv tuženika C.o. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici M.J., diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. rujna 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A.C., odvjetnika te punomoćnice tuženika M.J., diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22), dana 19. listopada 2022. objavio je i
p r e s u d i o je
I/ Nalaže se tuženiku C.o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M.D., OIB: …, K., iznos od 22.300,00 kn / 2.959,72 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 20.500,00 kn / 2.720,82 eura[1] od 3. rujna 2020. pa do isplate te na iznos od 1.800,00 kn / 238,90 eura[1] od 19. listopada 2022. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D.M. u preostalom dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku C.o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M.D., OIB:…, K., iznos od 5.000,00 kn / 663,61 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. rujna 2020. pa do isplate kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 1.800,00 kn / 238,90 eura[1] za period od 3. rujna 2020. pa do 19. listopada 2022."
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 7.650,00 kn / 1.015,33 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.852,00 kn / 378,53 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj D.M. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 14. listopada 2020. navodi da je pretrpio ozljedu na radu kao član tima hitne pomoći prilikom intervencije kada je u trenutku prebacivanja nepokretnog pacijenta s kreveta na kardijalku osjetio jaku bol u koljenu za koju je poslije utvrđeno da je zadobio leziju stražnjeg roga meniska i distorziju desnog koljena. Poslodavac tužitelja, zavod, bio je osiguran kod tuženika C.o . d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u vrijeme nastanka štetnog događaja. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljedu desnog koljena koja je dovela do trajnog oštećenja mišićnih struktura koljenog zgloba, a time i do otežanog hodanja i kretanja. Tužitelj je bio na dugotrajnom bolovanju te je podvrgnut višegodišnjem liječenju. Zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje te štete koju je pretrpio uslijed pružanja tuđe pomoći i njege, tužitelj prema prvo postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje ukupan iznos od 52.500,00 kn / 6.967,95 eura[1] . Nakon izvedenog medicinskog vještačenja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu koje je održano 14. rujna 2022. tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 27.300,00 kn / 3.623,33 eura[1] sve uvećano za zakonske zatezne kamate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Tuženik ističe da je tužitelju u mirnom postupku naknadio štetu u iznosu od 7.500,00 kn / 995,42 eura[1] te smatra da je time u cijelosti naknađena šteta proizašla iz ovog štetnog događaja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u izjavu tužitelja (str. 6 spisa), u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 7 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 8-26 spisa), u obavijest o djelomičnoj isplati štete (str. 27 spisa), u odštetni zahtjev (str. 28-29 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 30-33 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Ž. R. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 54-56 spisa).
4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je proizašla iz štetnog događaja od 11. siječnja 2017. koju štetu je tužitelj pretrpio kao posljedicu ozljede na radu.
6. Obzirom na sadržaj odgovora na tužbu među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja i odgovornost tuženika, sporna je visina štete.
7. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Ž.R. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće desnog koljenskog zgloba, puknuće stražnjeg roga medijalnog meniska desnog koljena, puknuće prednjeg roga lateralnog meniska desnog koljena te djelomično puknuće tetive desnog ivera. Za tužitelja je liječenje završeno 6. travnja 2018., kada je zdravstveno stanje stabilizirano. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana dok su bolovi slabijeg intenziteta trajali 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija tužitelj je pretrpio u trajanju od kumulativno 3 dana jačeg intenziteta, 8 dana srednjeg intenziteta te kumulativno 21 dan manjeg intenziteta. Navedena ozljeda u području desnog koljena dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 8% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog koljena, nestabilnosti desnog koljena u A-P smjeru do 5 mm, bolovima u desnom koljenu kod dužeg stajanja, penjanja po stepenicama i hoda po neravnom terenu. Tužitelju je nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 5 dana po tri sata dnevno, 21 dan po dva sata dnevno te 15 dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.
8. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna stranka te je sud vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim i na temelju istog je utvrdio visinu pretrpljene štete.
9. S obzirom na opseg pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha kao i omjer smanjenja životnih aktivnosti, a posebno činjenicu da je tužitelj ozlijeđen u životnoj dobi od 39 godina te da radi kao član tima hitne pomoći te će ga štetne posljedice izrazito pogađati za vrijeme obavljanja posla koji uključuje kretanje i fizički rad, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 28.000,00 kn / 3.716,24 eura[1] , pri čemu je sud primijenio odredbu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U ovom konkretnom slučaju sud je uzeo u obzir jačinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha koji je utvrđen nalazom i mišljenjem sudskog vještaka kao i opseg smanjenja životnih aktivnosti od 8%, te ujedno činjenicu da je tužitelj ozlijeđen u području koljena, a obavlja posao člana tima hitne pomoći, što znači da se ozljeda direktno odražava na radne zadatke tužitelja. S obzirom na navedeno iznos pravične novčane naknade od 28.000,00 kn / 3.716,24 eura[1] ukazuje se kao primjeren obzirom na štetne posljedice koje su proizašle iz ovog štetnog događaja.
10. U odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bilo potrebno ukupno 72 sata tuđe pomoći i njege, za što tužitelj potražuje iznos od 1.800,00 kn / 238,90 eura[1] , koji iznos predstavlja cijenu od 25,00 kn / 3,32 eura[1] za sat pružene tuđe pomoći i njege, a što je primjeren iznos i u cijelosti je osnovan. Tuženik se na ročištu od 14. rujna 2022. suglasio sa navedenom cijenom sata tuđe pomoći i njege, radi čega je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na imovinsku štetu.
11. Budući je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 7.500,00 kn / 995,42 eura[1] na ime naknade štete valjalo je tužitelju dosuditi iznos od 22.300,00 kn / 2.959,72 eura[1] na ime naknade neimovinske i imovinske štete, sve kako je to navedeno u izrijeci. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan.
12. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od 3. rujna 2020. pa do isplate, obzirom da je navedenog dana podnesen odštetni zahtjev tuženiku. U odnosu na zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete ista je određena sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koje je propisana za ostale odnose. Obzirom na navedeno valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do presuđenja.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja i u pogledu osnove zahtjeva. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 82%, a tuženik 18%. Kada se tome pridoda omjer uspjeha koji se odnosi na osnovu tužbenog zahtjeva, gdje je tužitelj uspio u sporu 100%, a tuženik 0%, dobije se omjer uspjeha od 82% na strani tužitelja, primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Visinu parničnih troškova sud je odredio na temelju odredaba važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, dalje: Tarife), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.
14. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 28.), za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1.), za sastav dva obrazložena podneska iznos od 1.000,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8.1.), za zastupanje na dva ročišta iznos od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9.1.), što ukupno iznosi 6.000,00 kn, kojem trošku valja pridodati iznos od 1.500,00 kn na ime 25% PDV-a (Tbr. 42.) te iznos od 1.500,00 kn za trošak medicinskog vještačenja. Uzimajući u obzir omjer uspjeha tužitelja u sporu, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 7.650,00 kn / 1.015,33 eura[1] , pri čemu je trošak medicinskog vještačenja uzet u omjeru od 100%.
15. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 1.502,00 kn, budući je tužitelj sukladno odredbi čl. 11. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška s obzirom na omjer (ne)uspjeha tužitelja u ovom sporu. Ukupno je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 2.852,00 kn / 378,53 eura[1] .
16. Odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
U Zagrebu 19. listopada 2022.
Sutkinja:
Ida Vrančić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku