REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 411/2018-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Pectus d.o.o., Perković, Mrdeže 7, OIB: 57765786658, kojeg zastupaju punomoćnici Igor Paulić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šeparović, Špehar i Gavranić u Zagrebu te Paško Višić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Višić i partneri u Šibeniku, protiv tuženice Općine Pirovac, Pirovac, Zagrebačka 23, OIB: 87230563759, radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1110/2015-2 od 24. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku broj P-128/2014 od 27. studenoga 2014., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1110/2015-2 od 24. travnja 2018. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom 1. izreke naloženo tuženiku Općini Pirovac platiti tužitelju Pectus d.o.o. iznos 310.263,75 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2014. do isplate, te je pod točkom 2. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 25.655,28 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom je prvostupanjska presuda preinačena i suđeno je na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka 1. izreke), tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 35.818,50 kuna (točka 2. izreke), odbijen je zahtjev tuženika radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu 8.750,00 kuna kao neosnovan (točka 3. izreke) te je ujedno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan (točka 4. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju i dopunu revizije (koja dopuna je uzeta u razmatranje kao pravovremeno podnesena sukladno odredbi čl. 382. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) po punomoćniku Igoru Pauliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šeparović, Špehar i Gavranić u Zagrebu, te je ujedno podnio reviziju i po punomoćniku Pašku Višiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Višić i partneri u Šibeniku. Revizije su podnesene pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP zbog pravnih pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predloženo ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, odnosno preinačenje drugostupanjske presude i odbijanje žalbe tuženika ili ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje pred prvostupanjskim sudom.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizije tužitelja su osnovane.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
7. U reviziji podnesenoj po punomoćniku Igoru Pauliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šeparović, Špehar i Gavranić u Zagrebu, naznačena su sljedeća pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 221a Zakona o parničnom postupku tako što je preinačio prvostupanjsku presudu primjenom pravila o teretu dokazivanja ako je (prethodno) u prvostupanjskom postupku sud odbio sve (materijalne i personalne) dokazne prijedloge tužitelja (kojim bi dokazao osnovanost svojih navoda) jer je smatrao da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti?
2. Je li osnovan stav drugostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva i tužbenih navoda ako je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge tužitelja jer je smatrao da je zahtjev tužitelja osnovan?
3. Je li zakonita odluka drugostupanjskog suda kojom preinačuje prvostupanjsku presudu (kojom je usvojen tužbeni zahtjev) i odbija zahtjev u cijelosti pozivanjem na primjenu pravila o teretu dokazivanja ako je tužitelj prethodno odlukom prvostupanjskog suda bio onemogućen dokazivati (odlučne) činjenice na kojima temelji svoj zahtjev?
4. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 221a Zakona o parničnom postupku kad je primjenom pravila o teretu dokazivanja preinačio prvostupanjsku presudu – kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i prije koje je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge tužitelja kojima dokazuje osnovanost svog zahtjeva –i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev?“,
uz argumentiranje važnosti postavljenih pitanja pozivanjem na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-716/11 od 15. srpnja 2014. i Rev- 1276/07 od 4. lipnja 2008., za koje navodi da su utemeljene na pravnom shvaćanju kojemu nije podudarno shvaćanje drugostupanjskog suda izneseno u pobijanoj odluci.
8. U reviziji podnesenoj po punomoćniku Pašku Višiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Višić i partneri u Šibeniku, naznačeno je sljedeće pitanje:
„Kad drugostupanjski sud utvrdi da prvostupanjski sud nije „pravilno utvrdio činjenično stanje“, da li je pravično suđenje da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja?“.
9. Navedena pitanja sadržajno se mogu podvesti pod sljedeće pravno pitanje:
„Je li drugostupanjski počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP kad je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključivši da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, iako je prvostupanjski sud prethodno odbio izvesti dokaze koje je tužitelj predložio radi utvrđivanja odlučnih činjenica?“
10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
11. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg su revizije podnesene važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP i da je stoga revizija dopuštena.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa 310.263,75 kuna za izvršene radove izgradnje nove javne rasvjete i rekonstrukciju i redovito održavanje javne rasvjete na području Općine Pirovac tijekom 2012., za što je tužitelj tuženiku ispostavio račun broj 72/P1/1 od 27. ožujka 2014.
13. Tuženik je osporio da je tužitelj izveo radove za koje je ispostavio predmetni račun, navodeći da su stranke sklopile Ugovor koji se odnosio na održavanje javne rasvjete nakon provedenog postupka javne nabave i da je tužitelju za izvedene radove prethodno isplatio iznos 1.598.013,54 kuna, čime da je u cijelosti ispunio svoju obvezu.
14. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, obrazlažući da je tužitelj izveo navedene radove sukladno potpisanom ugovoru i za to izdao račun, dok tuženik nije predložio izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenice da radovi navedeni u računu i specifikaciji radova nisu izvršeni.
15. Drugostupanjski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju teret dokaza na tužitelju, a ne na tuženiku, jer se od tuženika ne može tražiti dokazivanje nepostojanje neke činjenice. Obrazlažući da tužitelj nije dostavio dokaze da je radove doista izvršio, drugostupanjski sud se je pozvao na odredbu čl. 221.a ZPP i primjenu pravila o teretu dokazivanja, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Revident je u pravu kad u reviziji ističe da pobijana drugostupanjska odluka glede naznačenog pravnog pitanja nije utemeljena na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom primjerice u odluci ovog suda Rev-631/07 od 24. ožujka 2009.
17. Naime, prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
18. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).
18.1. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: da je sud izveo (predložene) dokaze i da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi postojanje neke (odlučne) činjenice.
19. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno, odbio izvesti dokaze koje je tužitelj predložio radi utvrđivanja odlučne činjenice – je li tužitelj izveo radove za koje potražuje isplatu.
19.1. Naime, upravo radi utvrđivanja navedene odlučne činjenice, na ročištu održanom 4. rujna 2014. tužitelj je predložio izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka, te saslušanje svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka. Prvostupanjski sud je navedene dokazne prijedloge tužitelja odbio, ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno, te je u konačnici prihvatio tužbeni zahtjev.
20. U procesnopravnoj situaciji kakva je konkretna, kad sud nije izveo sve dokaze, kojima bi se utvrdilo postojanje odlučnih činjenica, a koje je tužitelj predložio, odredba čl. 221.a ZPP nije se mogla primijeniti.
21. U takvoj situaciji, kad je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja, drugostupanjski sud nije o postojanju činjenica mogao odlučiti na temelju odredbe čl. 221.a ZPP i zaključiti da tužitelj nije dokazao postojanje odlučnih činjenica.
22. Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 221.a ZPP, koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke.
23. Slijedom navedenog, budući je ostvaren revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostupanjskim sudom, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
24. U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.
25. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
Broj zapisa: eb313-ef563
Kontrolni broj: 0c58f-ad7f8-294b2
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
