REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 255/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S., S., SR Njemačka, koju zastupa punomoćnik E. Z., odvjetnik u Z. protiv tuženika A. o. d.d., Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-571/2016- 2 od 7. lipnja 2016., kojim je odbačena žalba protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2485/10-57 od 25. veljače 2016., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-571/2016-2 od 7. lipnja 2016. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim je rješenjem odbačena kao nepravovremena žalba tuženika protiv prvostupanjske presude.
2. Protiv navedene drugostupanjske odluke tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) navevši da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja koja je u reviziji i postavio, a koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i o kojima je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali se pobijana odluka temelji na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
3. Odredbom čl. 400. st. 2. i 3. ZPP propisano je da je protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije, uvijek dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude po odredbi članka 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. ZPP. Zato nije dopuštena (izvanredna) revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, jer iz te odredbe proizlazi da ovu reviziju stranke mogu izjaviti u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti (redovnu) reviziju iz odredbe st. 1. toga članka. Stoga je ovaj revizijski sud predmetnu reviziju cijenio kao (redovnu) reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP i ispitao je s obzirom na razloge zbog kojih se takva revizija može podnijeti (čl. 385. st. 1. ZPP), djelomično izričito navedene u reviziji te sadržane u pitanjima koja je tuženik postavio sastavljajući reviziju kao izvanrednu.
4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.
5. Revizija je osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku odluku ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U revizijskom postupku sporno je da li je tuženik pravovremeno podnio žalbu protiv prvostupanjske odluke. Naime, tuženik je u reviziji između ostalog naveo pravno pitanje koje se odnosi na to može li pogrešna uputa suda o roku za žalbu ići na štetu stranke koja se držale takve upute i podnijela žalbu u roku označenom u uputi o pravnom lijeku.
8. U obrazloženju pobijane odluke drugostupanjski sud je naveo kako je tuženik putem svoga punomoćnika uredno obaviješten o ročištu za objavljivanje presude. Predmetno ročište za objavu presude održano je 25. veljače 2016. i na njega nije pristupio nitko za tuženika. Po pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda tuženiku je rok za žalbu počeo teći prvog dana nakon objave presude (čl. 335. st. 9. ZPP-a), tj. 26. veljače 2016. (čl. 112. st. 2. ZPP-a), neovisno o tome što je u pouci o pravnom lijeku protiv prvostupanjske presude navedeno da je protiv navedene presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (čl. 398. st. 1. ZPP). S obzirom na to da je tuženiku rok za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude istekao 11. ožujka 2016., drugostupanjski je sud predmetnu žalbu ocijenio nepravovremenom u smislu odredbe čl. 358. st. 2. ZPP jer je podnesena 14. ožujka 2016.
9. Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, ovaj revizijski sud smatra da je od bitnog značaja za ocjenu pravovremenosti žalbe tuženika to što je prvostupanjski sud u pouci o pravnom lijeku naveo da protiv predmetne presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u Zagrebu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Slijedom navedenog, u pouci o pravnom lijeku navedeno je da stranke mogu izjaviti žalbu u roku 15 dana od dana primitka presude. Kako je tuženik navedenu prvostupanjsku presudu primio poštom 29. veljače 2016., istome je rok iz čl. 348. st. 1. ZPP počeo teći prvog slijedećeg dana, tj. 1. ožujka 2016., a ne kako to pogrešno tvrdi drugostupanjski sud 26. veljače 2016. U konkretnom slučaju radi se o situaciji kada je prvostupanjski sud naveo pogrešnu uputu o roku za žalbu te stoga navedena pouka o pravnom lijeku obvezuje i ne može biti derogirana zakonskom odredbom iz čl. 335. st. 9. ZPP te isto tako ne može ići na štetu stranke koja se držala te upute i koja je u skladu s danom poukom podnijela žalbu prvostupanjskom sudu u navedenom roku. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud već je izrazio u svojim odlukama Revt 155/14-2 od 17. lipnja 2015. i Rev 528/2016-2 od 28. svibnja 2019.
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
