REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 901/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sanitat Dubrovnik d.o.o. Dubrovnik, Ulica Marka Marojice 5, OIB: 99080716453, zastupanog po punomoćnici Danijeli Badurina, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika Applicon tours d.o.o. Dubrovnik, Josipa Kosora 42, OIB: 71222607758, zastupanog po punomoćniku Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, OIB: 21712494719, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5292/2020-6 od 1. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj Povrv-394/19 od 16. studenoga 2020., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5292/2020-6 od 1. prosinca 2021. u cijelosti i presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj Povrv-394/19 od 16. studenoga 2020. u toč. I. izreke u cijelosti i u toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.362,25 kn, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke kojom je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan broj Ovrv-4640/13 od 16. listopada 2013. te je obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 105.250,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 4.753,12 kn sa zateznim kamatama; kao i u toč. III. izreke u dijelu kojim je obvezan tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 24.362,25 kn.

1.1. Rješenjem je odbačena kao nedopuštena žalba tuženika u odnosu na toč. II. izreke prvostupanjske presude kojom je ukinut navedeni platni nalog u dijelu ovršnog troška za iznos od 512,51 kn sa zateznim kamatama i tužbeni zahtjev odbijen; te u odnosu na toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn (toč. I. izreke), a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.826,00 kn (toč. II. izreke).

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-949/2022-2 od 8. ožujka 2022. dopuštena je revizija tuženika protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja važnog za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti toga akta, te je li redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj situaciji dužan ispitati njegovu zakonitost?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku odluku podredno ukine obje nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio sve revizijske navode i predložio reviziju odbiti, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćene naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika sukladno Naputku Gradonačelnika Grada Dubrovnika o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363- 01/13-09/09 Ur. broj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013. (dalje: Naputak/13), za razdoblje srpanj - kolovoz 2013.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom iznosi:

- da je Naputak/13 donesen na temelju općeg akta umješača i to Odluke Gradskog vijeća umješača o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika Klasa: 340- 01/00-01/08 Ur. Broj: 2117-01-09-00-7 od 13. travnja 2000. s izmjenama i dopunama od 30. listopada 2002. (dalje: Odluka/00-02) kojom je određeno u čl. 13. da će pri proglašenju područja ili dijelova javnih površina zonom posebnog prometnog režima, gradsko poglavarstvo prometnim projektom odrediti i uvjete parkiranja odnosno ostavljanja vozila u zonama,

- da u vrijeme donošenja Naputka/13 prema odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 - dalje: ZLPS) izvršna tijela jedinica lokalne samouprave više nisu bila gradska poglavarstva već gradonačelnik,

- da redovni sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost Odluka/00-02 ni Naputka/13 a da isti nisu poništeni, ukinuti ili na drugi način stavljeni izvan snage od strane upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

8. Drugostupanjski sud pravilno obrazlaže da nisu ispunjeni uvjeti za postupanje prema odredbi čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99 i 29/02 - dalje: Ustavni zakon) kojom je propisano da, ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom. Ovo stoga jer se ne radi o zakonu već o općem aktu čiju je zakonitost ovlašten, prema odredbi čl. 12. st. 3. toč. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZUS), ispitivati Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

9. Revident u reviziji ponavlja navode koje je iznosio tijekom postupka da na donošenje Naputka/13 nije bio ovlašten Gradonačelnik, te da je u postupku posebnog reguliranja prometa, koji je prethodio donošenju Naputka/13, jedinica lokalne samouprave uredila promet u posebnim zonama bez prethodne suglasnosti nadležnog ministarstva koja je suglasnost bila nužna u skladu s odredbom čl. 5. st. 1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10 i 74/11).

10. U pravu je revident kada osporava stajališta nižestupanjskih sudova jer je odgovor na postavljeno pitanje da se u slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, može pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti toga akta, te je redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj situaciji dužan ispitati njegovu zakonitost. 11. Naime, u više svojih odluka (primjerice broj U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i dr.), Ustavni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje o spornom pravnom pitanju, pa je tako i odluci broj: U-III-6013/2012 od 1. prosinca 2014. utvrdio povredu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i prava na pristup sudu zbog propusta prekršajnog suda da u povodu prigovora podnositelja o nezakonitosti općeg akta jedinice lokalne samouprave, u skladu s čl. 83. st. 2. ZUS, uputi zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta Visokom upravnom sudu.

12. U konkretnom slučaju nižestupanjski sud je ustanovio da je sporna Odluka/00-02 na temelju koje je donesen Naputak/13 opći akt, ali taj sud nije podnio Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za pokretanje postupka, po službenoj dužnosti, ocjene zakonitosti tog Naputka/13 u smislu odredbe čl. 83. st. 2. ZUS.

13. Sadržaj prava na pravično suđenje zajamčenim čl. 29. st. 1. Ustava ograničen je na jamstva pravičnog suđenja pa u slučaju ocjene suda pred kojim se vodi postupak o nesuglasnosti s Ustavom ili zakonom akta koji je pravna osnova obveze, a koja se u postupku pred tim sudom nastoji ostvariti odnosno osporiti, upravo je taj sud dužan ispitati radi li se u pojedinom slučaju o općem aktu u smislu odredbi ZUS ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineje 2. Ustava pa u slučaju da utvrdi da se radi o općem aktu, dužan je podnijeti isključivo nadležnom Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi pokretanja postupka po službenoj dužnosti ocjene zakonitosti tog općeg akta, odnosno ako utvrdi da se radi o drugom propisu podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa (u tom smislu Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4024/2019 od 14. srpnja 2021. gdje navodi i da propust nadležnog suda da udovolji naprijed navedenom zahtjevu može potkopati povjerenje javnosti u pravosuđe, koje je jedna od bitnih sastavnica države utemeljene na vladavini prava).

14. Revident je tijekom postupka iznosio i da je Odluka/00-02 na temelju koje je donesen Naputak/13 stavljena izvan snage Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od siječnja 2014. (dalje: Odluka 1/14) te novom Odlukom od rujna 2014. godine (dalje: Odluka 2/14) te da je upravo zbog toga obaviješten od strane Visokog upravnog suda da ne postoje pretpostavke za pokretanje postupka ocjene suglasnosti osporavanog akta (Naputka/13) sa zakonom.

15. Prvostupanjski je sud, iako se nije smatrao nadležnim ocjenjivati zakonitost Odluka/00-02 i Naputka/13, ipak iznosio razloge u svezi ocjene jesu li ti akti doneseni od strane ovlaštene osobe, a drugostupanjski sud je naveo te razloge, pa proizlazi da obrazloženja tih odluka nisu dosljedna.

16. S tim u vezi, u odluci broj U-III-1533/2019 od 11. studenog 2021. Ustavni sud Republike Hrvatske navodi: „Naime, ocjena o zakonitosti osporenog općeg akta koju je dao Visoki trgovački sud je bitno užeg dosega od one koju je dao prvostupanjski sud ..... jer se Visoki trgovački sud, za razliku od prvostupanjskog suda, nije očitovao na podnositeljeve prigovore ...... o tome da samom Odlukom o uređenju prometa/00- 02 nije bilo propisano pravo jedinice lokalne samouprave da naplaćuje naknade u vezi zaustavljanja vozila u zonama te da Grad Dubrovnik prije donošenja Naputka/13 nije zatražio potrebnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila u skladu s čl. 5. st. 1. mjerodavnog ZSPC, a ti navodi podnositelja i okolnosti kojima je prigovarao predstavljali su odlučne okolnosti na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju ocjenu o nezakonitosti Naputka/13, i koje je, primjerice, vrednovao i Visoki upravni sud presudom broj: Usoz-125/2012-6 od 30. svibnja 2014. kojom je Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" broj 12/09) ukinuta u upravnom sporu za ocjenu zakonitosti općeg akta zbog izostanka prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova za donošenje takve odluke ...“.

17. Pravičnost postupanja suda mora biti takva da se njegovim postupanjem uspostavlja razuman odnos razmjernosti između korištenja dopuštenih pravnih sredstava i legitimnih ciljeva kojim se njima teži. Bilo kakvo ograničenje prava na pristup sudu kao jednog od najvažnijih jamstava pravičnog suđenja koje pravo pak, ne podrazumijeva samo mogućnost pokretanja postupka već podrazumijeva i mogućnost da postupak bude vođen i okončan na način da se u najvećoj mogućoj mjeri osigura ostvarenje načela pravičnosti, onemogućilo bi ostvarenje tih vrednota a to svaki sud mora spriječiti u najvećoj mogućoj mjeri.

18. Stoga je radi pogrešnog pravnog shvaćanja, a jer su nižestupanjski sudovi smatrali da uopće nemaju nikakve ingerencije u svezi ispitivanja zakonitosti Naputka/13 i Odluke/00-02 na kojoj se on temelji, slijedom čega nisu ocjenjivali sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, a time je dovedena u pitanje i primjena relevantnog materijalnog prava, valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje time da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud imati u vidu naprijed iznijeta shvaćanja ovog revizijskog suda te i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

19. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić

Broj zapisa: eb313-b05f0

Kontrolni broj: 08be4-8ad7d-061a0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.