REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 476/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz S., OIB … , koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika K. b. c. S., S., OIB … , radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2062/2021-2 od 28. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 3191/2020 od 14. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01.prosinca 2015.g. do 31.listopada 2017.g. u ukupnom iznosu od 10.993,59 kuna zajedno s pripadajućom: − zakonskom kamatom koja na iznos od 583,34 kuna teče od 15. siječanj 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 612,35 kuna teče od 15. veljača 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 551,40 kuna teče od 15. ožujak 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 621,54 kuna teče od 15. travanj 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 592,28 kuna teče od 15. svibanj 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 609,34 kuna teče od 15. lipanj 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 571,86 kuna teče od 15. srpanj 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 616,43 kuna teče od 15. kolovoz 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 608,71 kuna teče od 15. rujan 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 569,79 kuna teče od 15. listopad 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 521,26 kuna teče od 15. studeni 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 444,51 kuna teče od 15. prosinac 2016. − zakonskom kamatom koja na iznos od 619,80 kuna teče od 15. siječanj 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 416,16 kuna teče od 15. veljača 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 399,00 kuna teče od 15. ožujak 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 371,67 kuna teče od 15. travanj 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 424,89 kuna teče od 15. svibanj 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 409,29 kuna teče od 15. lipanj 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 424,62 kuna teče od 15. srpanj 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 418,04 kuna teče od 15. kolovoz 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 177,08 kuna teče od 15. rujan 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 217,61 kuna teče od 15. listopad 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 212,61 kuna teče od 15. studeni 2017. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3191/2020 od 14. srpnja 2021. u dijelu točke I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.938,78 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 583,34 kuna teku od 15. siječnja 2016., na iznos od 612,35 kuna od 15. veljače 2016., na iznos od 551,40 kuna od 15. ožujka 2016., na iznos od 621,54 kuna od 15. travnja 2016., na iznos od 592,28 kuna od 15. svibnja 2016., na iznos od 609,34 kuna od 15. lipnja 2016., na iznos od 571,86 kuna od 15. srpnja 2016., na iznos od 616,43 kuna od 15. kolovoza 2016., na iznos od 608,71 kuna od 15. rujna 2016., na iznos od 569,79 kuna od 15. listopada 2016., na iznos od 521,26 kuna od 15. studenoga 2016., na iznos od 444,51 kuna od 15. prosinca 2016., na iznos od 619,80 kuna od 15. siječnja 2017., na iznos od 416,16 kuna od 15. veljače 2017., kao i u dijelu točke II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.061,81 kuna sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3191/2020 od 14. srpnja 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.054,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 399,00 kuna od 15. ožujka 2017., na iznos od 371,67 kuna od 15. travnja 2017., na iznos od 424,89 kuna od 15. svibnja 2017., na iznos od 409,29 kuna od 15. lipnja 2017., na iznos od 424,62 kuna od 15. srpnja 2017., na iznos od 418,04 kuna od 15. kolovoza 2017., na iznos od 177,08 kuna od 15. rujna 2017., na iznos od 217,61 kuna teče od 15. listopada 2017., na iznos od 212,61 kuna od 15. studenoga 2017. do isplate, kao i u dijelu točke II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.061,81 kuna do iznosa od 5.625,00 kuna (za iznos od 1.563,19 kuna) sa zateznim kamatama, i tome ovako sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.054,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 399,00 kuna od 15. ožujka 2017., na iznos od 371,67 kuna od 15. travnja 2017., na iznos od 424,89 kuna od 15. svibnja 2017., na iznos od 409,29 kuna od 15. lipnja 2017., na iznos od 424,62 kuna od 15. srpnja 2017., na iznos od 418,04 kuna teče od 15. kolovoza 2017., na iznos od 177,08 kuna od 15. rujna 2017., na iznos od 217,61 kuna od 15. listopada 2017., na iznos od 212,61 kuna od 15. studenoga 2017. do isplate, kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.061,81 kuna do iznosa od 5.625,00 kuna (za iznos od 1.563,19 kuna) sa zateznim kamatama, kao neosnovan.“

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 106/2022 od 12. siječnja 2022. dopušteno je podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kuna za razdoblje od 27.01.2017.g. do 31.10.2017.g. sukladno Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006.g., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.05.2009.g. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.g.?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 80/2022), radi gore navedenog pravnog pitanja.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik prilikom obračuna plaće pogrešno primijenio odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su (koncizno i samo u bitnom navedene) slijedeće činjenice:

- da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kn,

- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (''Narodne novine'' br. 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn,

- da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. (''Narodne novine'' br. 128/2017) kojim su ugovorile visinu osnovice,

- da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivao plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini osnovice od 5.211,02 kuna.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim.

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. s obzirom na to da je na temelju odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) i čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ugovoreno da se dodatak sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, primjenom kojih nakon 26. siječnja 2017. nema mjesta primjeni gore navedenog Sporazuma.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

14. Tužitelj u predmetnoj reviziji navodi da je Izmjenama i Dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. (čl. XI.) ugovorena njihova primjena u trajanju od pet godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, što je utvrđeno prema podacima Državnog zavoda za statistiku, slijedom čega na temelju odredbe čl. 199. ZR., zbog produžene primjene od šest godina uz dodatna tri mjeseca, tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017.

15. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

16. Prema shvaćanju ovoga suda, gore navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i Dopuna pa do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora „u dobroj vjeri pristupe produljenju roka“. Ni tim ugovorom, a ni nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se „u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka“.

17. Slijedom navedenog, a suprotno revizijskim navodima tužitelja, člankom XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR koja glasi:

„(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.“

18. S obzirom na gore navedeno, ovaj sud smatra da u razdoblju od 26. siječnja 2017., pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. (''Narodne novine'' br. 128/17) osnovica nije bila ugovorena, pa su posljedično tome bile ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama (''Narodne novine'' br. 39/09 i 124/09, dalje:ZPJS) prema kojima je Vlada RH imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada RH i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama (''Narodne novine'' br. 123/16 od 29. prosinca 2016.), te odredila osnovicu u visini od 5.211,02 kn (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev 287/2022 od 12. travnja 2022.).

19. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo kada je za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće ocijenio neosnovanim s obzirom na to da tužitelj nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune već mu se plaća treba odrediti prema osnovici određenoj ZPJS, prema kojoj osnovici je tužitelju plaća i isplaćena.

20. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.