REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-887/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice B. M. iz R., ..., koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda P., G., V., K., I., F. M. u R., ..., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, 19. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20-01/1425, URBROJ: 513- 04-22-3 od 13. srpnja 2022. i privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410- 20/2020-001/03202, URBROJ: 513-007-08-01/-2020-0003 od 27. listopada 2020.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn (tri tisuće sto dvadeset i pet kuna) / 414,76 eura (četiristo četrnaest eura i sedamdeset i šest centi)[1] , u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti odluke o troškovima upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-20/2020-001/03202, URBROJ: 513-007-08-01/-2020-0003 od 27. listopada 2020., kojim je tužiteljici na utvrđenu poreznu osnovicu od 304.945,43 kn utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 9.148,36 kn.
2. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u tužbi u bitnome navodi da je stekla suvlasnički dio u nekretnini koja je predmet oporezivanja temeljem Ugovora o diobi zajedničke imovine bračnih drugova od 1. srpnja 2020. sklopljenog sa svojim sada bivšim suprugom A. M. iz R., ... na kojem da su potpisi ugovornih strana ovjereni 2. srpnja 2020. kod javnog bilježnika V. P. iz R. pod posl.br. OV-13273/2020. Da je u samom članku 1. predmetnog ugovora utvrđeno da su stranke u tijeku postupka razvoda braka koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod posl.br. R1 Ob-593/2019., da se u nastavnim odredbama ugovora utvrđuje što sve čini bračnu stečevinu bračnih drugova i na koji način isti dijele među sobom istu, a sve slijedom razvoda braka stranaka, da predmetnim ugovorom bračni drugovi reguliraju svoje imovinske odnose u pogledu imovine stečene u braku za vrijeme trajanja bračne zajednice, a povodom prestanka te bračne zajednice, da je 9. srpnja 2020. Općinski sud u Rijeci donio je rješenje posl.br. R1 Ob-593/2019 kojim pod točkom 1. razvodi brak tužiteljice i A. M., da je u točki 2. potvrđen usuglašeni Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dok je točkom 3. određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka, te da je stekla suvlasnički dio predmetne nekretnine u postupku diobe bračne stečevine sa svojim bivšim suprugom, a koje stjecanje da je oslobođeno plaćanja porezne obveze temeljem odredbe članka 15. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina. Navodi kako prvostupanjski sud u potpunosti pogrešno tumači sadržaj sklopljenog Ugovora o diobi zajedničke imovine bračnih drugova te iz ukupnosti međusobnih prava i obveza stranka izdvaja samo stan isti izolirajući kao zaseban pravni posao koji kao da nema veze s ostalom imovinom, ali i obvezama bračnih drugova, da je riječ o u potpunosti pogrešnom pravnom pristupu koji je rezultirao pogrešnom primjenom materijalnog prava sve na štetu tužiteljice, te da su predmetnim ugovorom tužiteljica i njezin bračni drug u postupu razvoda braka regulirali međusobna prava, ali i obveze koje se tiču zajedničke imovine, ali i obveze kojima je opterećen predmetni stan sve kako je to opisano u članku 3. istog ugovora, da je tužiteljica preuzela obvezu isplate kredita kojim je opterećen predmetni stan i da je potpuno nebitno je li za ispunjenje te obveze tužiteljica u tom trenutku podignula kredit ili ne jer je ista jednostavno mogla nastaviti mjesečno otplaćivati kreditnu obvezu bivšeg bračnog druga, da su na ime preuzimanja te obveze tužiteljici u podjeli pripale nekretnine u stanu koje svakako imaju značajnu vrijednost pa, sve i kada bi stav tuženik tijela bio pravilan, da nikako osnovica za utvrđenje porezne obveze ne može biti iznos od 304.945,43 kn. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. Kako stranke u tužbi odgovoru na tužbu nisu izrijekom zatražili održavanje rasprave, pri čemu je sporna primjena prava, to je Sud, primjenom članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), ovaj upravni spor riješio bez održavanja rasprave.
5. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Odredba članka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, dalje: Zakona), propisuje da je predmet oporezivanja promet nekretnina te da se pod prometom nekretnina, u smislu tog propisa, smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj Stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1., smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.
7. Odredbom članka 15. točka 3. Zakona, porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.
8. Odredbom članka 16. stavak 1. Zakona, propisano je da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.
9. Odredbom članka 9. Zakona, propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 1.). Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu (stavak 2.). Ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo (stavak 3.). Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 4.). Procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme (stavak 5.).
10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je temeljem isprave o stjecanju, odnosno temeljem Ugovora o diobi zajedničke imovine bračnih drugova od 1. srpnja 2020., ostvaren promet nekretnina između tužiteljice kao stjecatelja i A. M. kao otuđitelja, a predmet oporezivanja je nekretnina koja u naravi predstavlja stan u R., ..., k. o. S. – N., k. č. br. ..., zk. ul. ..., ukupne površine 60 m[2] , površine u prometu od 30 m[2] , trosobni stan broj ... na jedanaestom katu i drvarnica u ½ dijela.
11. Kako je to i navedeno u Ugovoru o diobi, nekretnina je stečena u razdoblju trajanja izvanbračne zajednice, stan je kupljen sredstvima kredita na ime A. M., te ušteđevinom i dijelom kredita tužiteljice, koji stan je opterećen i teretom – hipotekom u korist Republike Hrvatske i hipotekom u korist Privredne banke Zagreb b. b. Bračni drugovi su sporazumno odlučili da će tužiteljica isplatiti u cijelosti kredit kojim je opterećen predmetni stan i da po otplati kredita stječe pravo vlasništva navedenog stana, a A. M. ovlašćuje tužiteljicu da bez ikakve njegove daljnje suglasnosti ili odobrenja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, ista upiše pravo vlasništva ne njegovoj ½ dijela nekretnine.
12. Tuženik smatra da na konkretan slučaj nije bilo moguće primijeniti odredbu članka 15. stavka 1. točke 3. ZPPN-a, držeći da je tužiteljica nekretninu stekla uz naknadu.
13. Dakle, sporno je smatra li se preuzimanje kredita za predmetnu nekretninu stečenu ugovorom o diobi bračne stečevine od strane tužiteljice činjenicom koja predmetno stjecanje nekretnine čini naplatnim pravnim poslom, tj. stjecanjem nekretnine uz naknadu.
14. Prema mišljenju ovoga suda, u konkretnom slučaju ne radi se o stjecanju nekretnine uz naknadu, već uz preuzimanje dugovanja, te se stoga radi o situaciji koja potpada pod okolnosti koje su zakonski nužne za primjenu poreznog oslobođenja sukladno članku 13. stavku 1. točka 3. ZPPN-a. Napominje se da i iz mišljenja tuženika od 20. ožujka 2014. proizlazi da dogovor bivših supružnika o podjeli imovine stečene u braku ne može podlijegati oporezivanju.
15. Sukladno prethodnom, osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje ne mogu ocijeniti zakonitima, to je na temelju odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a, valjalo usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavana rješenja kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude, a čime je predmetna upravna stvar meritorno riješena, te se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.
16. Odluka Suda o troškovima ovog spora iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku teksta: Tarifa). Naime, tužiteljica je u sporu zatražila da joj se naknadi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 3.125,00 kn, to je istoj priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, kao što je to dosuđeno u točki II. izreke ove presude.
17. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužiteljicu nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi, sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 19. listopada 2022.
Sutkinja
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
