REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1981/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja V. S., OIB: ..., i II-tužiteljice Lj. S., OIB: ..., oboje iz S., koje zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u N., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1755/17-3 od 22. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama br. P-218/16-13 od 13. ožujka 2017., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da su tužitelji vlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. 83 k.o. K., i to 1/3 dijela kčbr. 57 K. oranica površine 11782 m2, a što im je tužena dužna priznati i izdati tabularnu ispravu za zk. prijenos prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja, koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, te je tuženica dužna tužiteljima nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 6.337,00 kn.
2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženice i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelji su obvezani tuženici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II.), te trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kn (toč. III.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), budući je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373. a ZPP. Revizija se podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se odluka suda drugoga stupnja preinači na način da se odbije žalba tuženice i potvrdi prvostupanjska presuda, odnosno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizije tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, jer je drugostupanjski sud pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ZPP.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelji vlasnici nekretnine upisane u zk. ul. 83 k.o. K. i to 1/3 dijela kčbr. 57 K. oranica površine 11782 m2, a što im je tužena dužna priznati i izdati tabularnu ispravu podobnu za zk. prijenos prava vlasništva.
9. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženice i preinačio prvostupanjsku presudu, te u cijelosti odbio zahtjev tužitelja na utvrđenje da su isti suvlasnici predmetne nekretnine u 1/3 dijela, kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave. Pri tome drugostupanjski sud svoju odluku utemeljuje na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da je iz zapisnika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige vidljivo da su stare čestice br. 366/7 K. i 1293/4 D. t., bile upisane kao društveno vlasništvo, da je čestica 1293/6 D. t. bila upisana kao vlasništvo V. K. iz V., a da je čestica 366/37 K. bila upisana kao vlasništvo tužiteljice Lj. S. rođene L. iz S.,
- da su predmetne čestice formirale novonastalu parcelu kč. br. 57 K. oranica 11782 m2, upisanu u zk. ul. 83 k.o. K.,
- da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige sačinjen zapisnik, odnosno rješenje pod brojem Z-2296/2007/83 od 28. rujna 2007., te da su tužitelji svojim potpisom zapisnika potvrdili upis na novonastaloj parceli i to na svakog od tužitelja u 1/3 dijela, te na tuženicu u 1/3 dijela,
- da iz nalaza vještaka proizlazi da je kat. čestica 57 k.o. K. nastala u postupu izmjere i preoblikovanja zemljišne knjige od starih kat. čestica 366/7, upisanu u stari zk. ul. 125 k.o. S. kao društveno vlasništvo, kat. čest. 366/37 upisanu u zk. ul. 268 k.o. S. kao vlasništvo Lj. S., kat. čest. 1293/4 upisane u zk. ul. 673 k.o. V. kao društveno vlasništvo, te kat. čest. 1293/6 upisan u zk. ul. 1262 k.o. V. kao vlasništvo V. K.,
- da su tužitelji u postupku izmjere omeđili svoju parcelu koja je odgovarala upisima u pl. 87 k.o. S., te pl. 623 k.o. V., time da je u oba posjedovna lista bila upisana kao posjednik E. L.,
- da je darovnim ugovorom od 23. listopada 1987. E. L. darovala II-tužiteljici nekretnine upisane u zk. ul. 268 k.o. S. (čest. kat. br. 366/6-a – kasnije prenumerirana u 366/37, nekretnine upisane u pl. 87 k.o. S. (čest. kat. br. 366/7 sa 481 čhv i 366/6-b, kasnije prenumerirana u 366/38 – oranica sa 309 čhv), kao i nekretnine upisane u pl. 623 k.o. V. i to čest. br. 1293/4 oranica s 1211 čhv i kat. čest. 1293/6 oranica sa 185 čhv,
- da je temeljem tog darovnog ugovora uknjiženo pravo vlasništva u zk. ul. 268 k.o. S. u korist II-tužiteljice,
- da tužitelji nisu dokazali da su stekli vlasništvo na kat. čest. 366/7, 1293/4 i 1293/6 na jedan od načina predviđenih čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP),
- da tužitelji tijekom postupka nisu priložili dokaz da bi naslijedili preostale parcele, već je rješenje o nasljeđivanju priloženo uz žalbu, što predstavlja novi dokaz koji se ne može uzeti u obzir.
10. Slijedom gore navedenog drugostupanjski sud je ocijenio da tužitelji nisu dokazali da bi sporni 1/3 dijela predmetne nekretnine stekli na jedan od zakonom predviđenih načina, radi čega je zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.
11. Tužitelji u reviziji prije svega navode da reviziju podnose zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pri čemu pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi radi.
Kod toga pravilno tužitelji ukazuju da sud u parničnom postupku nije vezan za pravnu osnovu navedenu u tužbi (čl. 186. st. 3. ZPP). Međutim, sud je vezan za činjeničnu osnovu navedenu u tužbi, a u konkretnom slučaju tužitelji su u tužbi naveli da su spornu nekretninu, pa i sporni suvlasnički dio predmetne nekretnine, stekli na temelju pravnog posla, darovanjem od strane majke II-tužiteljice E. L. od 23. listopada 1987. Kako je prednica II-tužiteljice bila upisana kao vlasnica samo starih nekretnina upisanih u zk. ul. 268 k.o. S., to je i II-tužiteljica prenijela vlasništvo u tom zemljišnoknjižnom ulošku. Na nekretninama koje su se nalazile u k.o. S. prednica II- tužiteljice nije bila upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi, već su te nekretnine bile upisane u katastru kao posjed majke II-tužiteljice.
12. U samoj reviziji tužitelji ističu da su, zajedno sa svojom prednicom, stekli sporni dio nekretnine dosjelošću, budući se pozivaju na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske. Međutim, tužitelji tijekom postupka nisu iznosili takve činjenične tvrdnje, nisu su iznosili bilo kakve dokaze o kvaliteti svog posjeda, pa revizijski navodi o tome da su prednici tužitelja sporne nekretnine kupili još prije II. svjetskog rata od plemića P. dr. T., predstavljaju ukazivanje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a radi čega se revizija uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.
13. Treba istaći da su tužitelji sudjelovali u postupku preoblikovanja zemljišne knjige kod Općinskog suda u Našicama 2007., te su isti potvrdili da tuženici pripada 1/3 dijela sporne nekretnine, obzirom da su dvije stare parcele, koje čine novonastalu nekretninu, bile upisane kao društveno vlasništvo. Kako su u postupku preoblikovanja zemljišne knjige sastavljene nove zemljišne knjige, to su tužitelji imali pravo stavljati prigovore na upis Republike Hrvatske, odnosno stavljati svoju prijavu vlasništva glede spornih 1/3 dijela, a što isti nisu učinili.
14. Isto tako treba dodati da je u sudskoj praksi zauzeto shvaćanje da se preoblikovana zemljišna knjiga smatra istinitom i potpunom ako stranke u roku za ispravak, tijekom izlaganja katastarskog operata, nisu prigovorili obliku i površini novonastalih katastarskih čestica (Županijski sud u Varaždinu br. Gž-883/15-2 od 9. veljače 2017.). Osim toga, zauzeto je i shvaćanje da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv tog rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) (Županijski sud u Varaždinu br. Gž-812/20-2 od 12. listopada 2020., Gž -450/18-3 od 30. listopada 2018., te Županijski sud u Bjelovaru br. Gž-2932/13-2 od 27. kolovoza 2015.).
15. Kako tužitelji u tužbi nisu iznosili tvrdnje o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, već da su i sporni dio od 1/3 dijela stekli na temelju pravnog posla, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen.
16. Ostali revizijski navodi kojima tužitelji ukazuje na greške koje je radio prvostupanjski sud u postupku preoblikovanje glede nekih drugih nekretnina nisu od relevantne važnosti za odluku u ovom predmetu.
17. Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
