REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 88/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Šprajc THD d.o.o. iz Slavonskog Broda, Sjeverna vezna cesta kbr. 13 (OIB: 79814433904), kojeg zastupa punomoćnik Javorko Novak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Pracny & Novak iz Slavonskog Broda, A. Štampara kbr. 43, protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli - Pola, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 613/2019-2 od 7. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-90/2018-26 od 11. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. (u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: „Ispravlja se uknjižba prava vlasništva provedena rješenjem Općinskog suda Pula broj Z-8619/14 Z-15994/10 Rz-233/10 od 4. prosinca 2014., te se nalaže Općinskom sudu Pula, Zemljišno-knjižnom odjelu brisanje uknjiženog prava vlasništva određenog u korist Republike Hrvatske i nalaže se upis prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 15026 k.o. Pula, 77. suvlasnički dio: 1/76 etažno vlasništvo (E-77), 1. s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru ukupne površine 80,00 m2, a koji se prostor nalazi u zgradi izgrađenoj na čkbr. 4361/zgr, 4362/zgr, 4363/zgr, 4365/zgr sa ukupno 578 m2 u korist tužitelja ŠPRAJC THD d.o.o. Slavonski Brod, Sjeverna vezna cesta 13, OIB 79814433904. Tuženi je dužan platiti troškove ovog parničnog postupka, sve to u roku od 8 dana.“) i II. (u odluci kojom je tužitelju naloženo da tuženici naknadi trošak parničnog postupka od 16.500,00 kn) izreke.
2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„Postoji li pravna osnova za podnošenje zahtjeva Ministarstvu RH radi donošenja odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja temeljem Odluke o izuzimanju (NN 36/00) u situaciji kada osoba iz BiH nije upisani knjižni vlasnik u zemljišnim knjigama. Naime ukoliko se takva odluka ne može niti tražiti, tužitelju se ne može na teret staviti propust da istu nije ishodio?“
„Primjenom Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položnih ugovora (NN 91/96 i dr) tokom ispravnog postupka vođenog temeljem Zakona o zemljišnim knjigama, te posebno čl. 17. navedenog Pravilnika, treba li sud kao vlasnika u zemljišnim knjigama upisati osobu koja je sa velikom vjerojatnošću dokazala svoje vlasništvo, čak i kada ne raspolaže svim formalnim ispravama za upis u redovnoj proceduri, ili sud treba uvijek kao vlasnika upisati Republiku Hrvatsku, čim predlagatelj ne posjeduje sve isprave i dokaze, inače potrebne za upis vlasništva?“
„Ukoliko pravni osnov sticanja vlasništva nekretnine (ugovor-titulus) ima određene nedostatke za koje je posjednik uvjeren da su samo formalne naravi koje će se u zakonitom postupku razriješiti, može li se zaključiti da posjedu nedostaje kvalifikacija zakonitosti u slučaju kada takva formalnost naknadno postane neostvariva?“
3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog.
4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 7. listopada 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".
6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta u njemu naznačena pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "…Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.") samo uopćeni i ničime konkretiziran navod predlagatelja da “pobijane presude odstupaju od prakse ovog Vrhovnog suda, te od relevantnih odluka
Europskog suda za ljudska prava”,
7.2. da, konkretno, prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o tim pitanjima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
7.3. da revizijski sud podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama tih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),
7.4. da, uostalom (a opet bitno za dopuštenost revizije: jer se prijedlog sa uspjehom ne može temeljiti na u postupku neutvrđenim činjenicama, onim glede kojih bi predlagatelj samo htio da postoje), predlagatelj u postavljenim pitanjima sugerira prihvatiti određene činjenice koje u postupku nisu utvrđene i na kojima se osporena presuda ne temelji: da je ovdje riječ o osobi „...koja je sa velikom vjerojatnošću dokazala svoje vlasništvo...“ te osobi posjedniku „uvjerenoj“ da pravni osnov sticanja vlasništva nekretnine (ugovor-titulus) ima određene nedostatke koji su „samo formalne naravi koje će se u zakonitom postupku razriješiti“ - a takvim se pitanjima (temeljenim na neutvrđenim činjenicama) ne može dati značaj pitanja po kojima bi reviziju trebalo dopustiti.
8. Revizijski sud u svezi s time još ukazuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: eb314-14173
Kontrolni broj: 02471-b5a87-9aa78
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
