Poslovni broj: UsI-1055/22-13

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice Lj.B. iz S., V. K. …,

OIB: …, zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog

društva Lj.-V.&P. d.o.o. S., S. … i po opunomoćeniku

I.M., odvjetniku u S., D. r. …, protiv tuženika Ministarstva

pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. D. o. R. H. zastupanog

po Ž. D. o. u S., S., G. …, pod 2.

M. f. R. H., Z., I. L. … i pod 3. G. S.,

O. k. B. …, S., radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne

rasprave zaključene 14. listopada 2022. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja H. M., odvjetničke vježbenice u OD Lj.-V.&P.,

opunomoćenika tužiteljice I. M., odvjetnika u S. i generalne

opunomoćenice zainteresirane osobe pod 3. I. D., generalne punomoć

pohranjena u Uredu predsjednika suda, te bez prisutnosti tuženika i zainteresiranih osoba pod 1. i pod 2., objavljene 19. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja točke 2. rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/314, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-22-02 od 14. ožujka 2022. i djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/2989, URBROJ: 2181-05- 01/019-19-38 od 28. svibnja 2019.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/19-01/314, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-22-02 od 14. ožujka 2022.:

- pod točkom 1. izreke poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942- 04/97-01/2989, URBROJ: 2181-05-01/019-19-44 od 28. lipnja 2019., kojim je pak odbačena kao nepravovremena žalba tužiteljice izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/2989, URBROJ: 2181-05-01/019-19-38 od 28. svibnja 2019.,

- pod točkom 2. izreke odbijena je žalba Lj. B., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97- 01/2989, URBROJ: 2181-05-01/019-19-38 od 28. svibnja 2019., kojim je pak odbijen zahtjev podnesen od strane pravnog prednika tužiteljice A.

V. za naknadu-povrat oduzete imovine oznake čest.zem. …, Z.U. …, K.O. S., kao neutemeljen.

2. Protiv točke 2. izreke osporenog rješenja tuženika tužiteljica je podnijela dvije tužbe ovom sudu, gdje su zaprimljene 6. svibnja 2022. i to pod poslovnim brojem UsI- 1055/22 i UsI-1060/22, slijedom čega je sud rješenjem pod poslovnim brojem UsI- 1055/22-2 od 16. svibnja 2022. spojio navedene spise, te je riješeno kako će se spis dalje voditi pod brojem UsI-1055/22.

3. U tužbi zaprimljenom pod poslovnim brojem UsI-1055/22 tužiteljica osporava točku 2. rješenja tuženika kao nezakonitu, te u bitnom ističe kako činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, kako joj nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom upravnom postupku, pa je i prvostupanjsko rješenje nezakonito, te napominje kako se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke. Također, navodi kako rješenje nije u skladu s odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, ističe kako iz osporenog rješenja nije razvidno na koji način je utvrđeno da prednik tužiteljice A. V. nije vlasnik predmetne nekretnine, te je ujedno sporan način utvrđenja činjenice kako je stvarni vlasnik bio L. G.. Ističe kako predmetna upravna stvar nije bila zrela za rješavanje u niti jednom dijelu, pa tako ni u ovom, pri čemu je mišljenja kako s obzirom da je A. V. bio vlasnik svih predmetnih nekretnina, a koje su geografski položene jedna uz drugu, je bilo pravno, ali i logično da se o svim predmetnim nekretninama odluči jedinstvenim upravnim rješenjem. S tim u vezi nastavno ističe kako je na zapisnik od 12. lipnja 2019. konstatirano da je čest. zem. …, koja je nesporno bila u vlasništvu pok. A. V., pripojena nekretnini označenoj kao čest.zem. …, pa je nejasno i nedovoljno obrazloženo na koji način je utvrđeno da pok. A. V. nije vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. …, K.O. S.. Citira utvrđenja iz zapisnika te navodi kako je prvostupanjsko tijelo nesporno utvrdilo kako je nekretnina označena kao čest. zem. …, Z.U. …, K.O. S.u današnjoj površini nedvojbeno nastala oduzimanjem nekretnina koje su bile u vlasništvu pravnog prednika tužiteljice, da bi potom u prvostupanjskom rješenju utvrdilo kako pok. A. V. i njegovi nasljednici ne mogu biti obveznici naknade,

jer imenovani nije bio vlasnik predmetne nekretnine. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava u presudi Klauz protiv Hrvatske, te predlaže izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice.

U tužbi koja je zaprimljena pod poslovnim brojem UsI-1060/22, te koju je sud smatrao podneskom kojim se uređuje tužba, tužiteljica pojašnjava kako je prvostupanjsko tijelo nakon smrti podnositelja zahtjeva (A. V.) nije obavijestilo o rezultatima prvostupanjskog postupka, niti joj je dalo mogućnost sudjelovanja u istom, smatrajući to opravdanim te sukladno zakonu, dok je evidentno kako odluka ima negativan učinak na pravne interese stranaka. Nadalje, ističe kako osporenim rješenjem tuženika nisu otklonjeni prigovori iz žalbe na prvostupanjsko rješenje, slijedom čega nije ni adekvatno utvrđeno činjenično stanje. Naime, tužiteljica ističe kako niti iz osporenog rješenja, niti iz prvostupanjskog rješenja nije razvidno na koji način je utvrđeno da njezin pravni prednik, sada pok. A. V., nije bio vlasnik nekretnine koja je predmet povrata, pored notorne činjenice kako je bio uknjiženi vlasnik. S druge strane, kako također nije jasan stav prvostupanjskog tijela, potvrđen osporenim rješenjem tuženika, kako je stvarni vlasnik nekretnine bio L. G.. Stoga, kraj takvog stanja stvari, kada je rješenje pravne problematike u najmanju ruku sporno, kako nije bilo mjesta donošenju djelomičnog rješenja. Zaključno, navodi kako je prvostupanjsko tijelo do saznanja o navodno stvarnom vlasniku L. G. došlo samo i isključivo pregledom rješenja Narodnog odbora Općine Split, Savjeta za financije, a što je nepotpuno i nedovoljno da bi se isti utvrdio stvarnim vlasnikom.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže poništiti točku 2. osporenog rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/19-01/314, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-00-02 od 14. ožujka 2022. i djelomično rješenje rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97- 01/2989, URBROJ: 2181-05-01/019-19-38 od 28. svibnja 2019., te potražuje trošak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

5. Sud je u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) pozvao D. o. R. H. zastupano po Ž.

d. o. u S., M. f. R. H. i G. S.,

da kao zainteresirane osobe pod 1. do pod 3. sudjeluju u sporu, te se očituju na navode iz tužbe tužiteljice.

6. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba pod 1. je istaknula kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno kako A. V. nije bio prijašnji

vlasnik nekretnine oznake čest. zem. …, Z.U. …, K.O. S., već da je ista oduzeta stvarnom vlasniku G. L., kojem je u postupku i isplaćena naknada, pa stoga A. V. ne bi bio ovlaštenik prava na naknadu u smislu odredbi Zaklona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, u daljnjem tekstu Zakon o naknadi), a time i njegovi nasljednici ne mogu biti ovlaštenici naknade, slijedom čega je zahtjev radi utvrđivanja naknade pravilno odbijen. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Zainteresirana osoba pod 2. u odgovoru na tužbu je istaknula kako je suglasna s navodima iz tužbe, te je predložila usvojiti zahtjev tužiteljice.

8. Zainteresirana osoba pod 3. u odgovoru na tužbu je predložila odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. U sporu je održana rasprava 14. listopada 2022. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirane osobe pod 1. i pod 2., pa je ista pozivom na odredbu članka 39. stavak 3. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez njihove prisutnosti, kojom prilikom je zamjenica opunomoćenika tužiteljice dodatno predložila izvesti očevid na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka mjernika, a radi identifikacije predmetne nekretnine, te je predložila pribaviti povijest promjena za predmetnu nekretninu. Također je naglasila kako je i zainteresirana osoba pod 2. predložila usvojiti tužbu. Ujedno je popisala trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi 14. listopada 2022. od po 250 bodova, odnosno 5.000,00 kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, odnosno ukupno 6.250,00 kuna.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije, priložene u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju zahtjeva za naknadu-povrat čest. zem. …, K.O. S. za 10/24 dijela, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

13. Prvostupanjskim djelomičnim rješenjem, koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika, pozivom na odredbu članka 9. Zakona o naknadi odbijen je zahtjev za utvrđivanje naknade-povrata nekretnine oznake čest.zem. …, K.O. S., uz obrazloženje u bitnom kako podnositelj zahtjeva A. V. nije bio prijašnji vlasnik predmetne nekretnine, pa njegovi nasljednici ne mogu biti ovlaštenici naknade u odnosu na čest. zem. …, K.O. Split.

14. Odredbom članka 9. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako se prava iz ovoga Zakona priznaju fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda (u daljnjem tekstu: prijašnji vlasnik). Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako se u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim zakonom nije drukčije propisano, a stavkom 3. kako nasljednici prijašnjega vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju prednika, ako se drukčije ne sporazume (naknadno pronađena imovina).

15. Rješenjem Narodnog odbora Općine Split, Savjeta za financije, broj: 06-3175/2- 1962 od 25. studenog 1962. pod točkom I. se utvrđuje kako su zemljišta upisana u zemljišnim knjigama Kotarskog suda u Splitu, među kojima i čest. zem. 969/4, u površini od 875 m2, upisana u Z.U. …, K.O. S. (točka I.6), u naravi građevinsko zemljište, uknjižene vlasnosti na dan 28. prosinca 1958. Lj. R. za 2/24

dijela, F. Č. za 12/24 i A. V. za 10/24 dijela, a stvarne vlasnosti

L. G. iz S., položena unutar užeg građevinskog rajona, pa je stoga nacionalizirana i prešla u društveno vlasništvo rješenjem Sekretarijata za financije Narodnog odbora Općine Split, broj: N-917/59 od 25. studenog 1959. Pod točkom II. podtočka 8. je utvrđeno kako nakon pravomoćnosti tog rješenja čest. zem. … mijenja svoj dotadašnji oblik i veličinu na način da se njezina površina povećava na 1638 m2 i prelazi u posjed Općine Split, a povećanje je nastalo od čest. zem. … u površini od 130 m2, od … u površini od 164 m2 i od … u površini od 580 m2. Pri tome se ujedno konstatira kako se od dijela čest.zem. … oduzima dio od 111 m2 i pripaja čest.zem. … (ulica) te prelazi u posjed Općine Split. Pod točkom III. je određena predaja u posjed, među ostalim, i čest. zem. …, K.O. S. korisniku Općinskom fondu za stambenu izgradnju Splita, radi izgradnje građevinskih i drugih radova za izgradnju stambenih objekata, a pod točkom V. je utvrđeno kako je naknada za zemljišta označena pod točkom III., dakle i predmetnog zemljišta, isplaćena u posebnom postupku.

16. Nadalje, spisu prileži položajni nacrt Narodnog odbora Grada Splita, broj …, ovjeren od Ureda za katastar u Splitu 5. kolovoza 1957., kojim je izvršena dioba čest. zem. … u podčestice broj …, …, …, … i …., te promjena

oblika čest. zem. … i …, sve K.O. S.. Pregledom istog je utvrđeno kako je kao novo stanje izvršen upis čest. zem. 969/4 u površini od 875 m2, a kao vlasnik je upisan L. Đ.pok. S.. Nadalje se konstatira kako je mjerenje izvršeno u prisustvu zainteresiranih stranaka, koje su granice omeđili trajnim i vidljivim biljezima, te su sadržani potpisi istih, među njima i A. V. i L. Đ..

17. Slijedom iznijetog, pravilan je zaključak upravnih tijela kako podnositelj zahtjeva za povrat A. V., pravni prednik tužiteljice, nije bio prijašnji vlasnik čest. zem. …, K.O. S., dok prigovori tužiteljice nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda. Naime, prema upravnosudskoj praksi u postupku pokrenutom po zahtjevu za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ne mogu se preispitivati činjenice utvrđene u postupku oduzimanja predmetne imovine, pa tako niti pitanje vlasništva, već se činjenica o pravom vlasniku u vrijeme oduzimanja može raspraviti kod redovnog suda, međutim, u tom pravcu nisu priloženi nikakvi dokazi. Također, predmet ovog spora nije zahtjev pravnog prednika tužiteljice za naknadu-povrat oduzete čest.zem. …, K.O. S., o kojem će se donijeti posebno rješenje.

18. Nadalje, a u pogledu prigovora tužiteljice kako nije bilo mjesta donošenju djelomičnog rješenja sud ističe kako je odredbom članka 215. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 103/96) propisano da kad se o jednoj stvari rješava u više točaka, a samo su neke od njih dozrele za rješavanje i kad se pokaže kao svrsishodno da se o tim točkama riješi posebnim rješenjem nadležni organ može donijeti rješenje samo o tim točkama (djelomično rješenje).

19. Stoga, a kako pravni prednik tužiteljice nije bio vlasnik predmetne nekretnine u odnosu na koju je također podnesen zahtjev za povrat/naknadu, pravilno je prvostupanjsko tijelo djelomičnim rješenjem odlučilo o zahtjevu u tom dijelu, dok će o preostalom dijelu zahtjevu pravnog prednika tužiteljice odlučiti novim djelomičnim rješenjem. Također, a imajući u vidu naprijed iznijeto činjenično stanje, sud je pozivom na odredbu člana 33. ZUS-a odbio izvoditi daljnje dokaze u sporu kao suvišne.

20. Slijedom navedenog, kako je ocjena ovog suda da osporenim rješenjem tuženika, kao i djelomičnim rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, sud je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, sud odbio zatraženi trošak tužiteljice, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 19. listopada 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS- a).

DNA:

1. Lj. B. iz S., V. K. …, zastupana po opunomoćenicima

odvjetnicima iz O. d. Lj.-V.&P. d.o.o. S.,

S. … i I. M., odvjetniku u S., D. r. …,

presudu dostaviti OD Lj.-V.&P. d.o.o. S. (prema

očitovanju opunomoćenika na zapisnik od 14. 10. 2022.)

2. Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko i trgovačko pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. D. o. R. H., zastupano po Ž.

d. o. u S., S., G. …

4. M. f. R. H., Z., I. L. …. G. S., O. k. B. …, S.

6. u spis

Rj./

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužiteljicu obvezati na plaćanje sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 22. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), te u svezi s Tar.br. 30. i 31. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19), u ukupnom iznosu od 900,00 kuna (400,00 kuna tužba i 500,00 kuna presuda), nakon pravomoćnosti presude.

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude. 4.

Kalendar 30 dana.