REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 298/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7067/2019-2 od 26. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2176/2017 od 10. srpnja 2019., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7067/2019-2 od 26. listopada 2020. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2176/2017 od 10. srpnja 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 137.901,01 kn (stotrideset- sedamtisućadevetstojedna kuna jedna lipa) sa zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 43.946,79 kn od 5. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 93.954,22 kn od 24. lipnja 2018. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate tekuće

- na iznos od 43.946,79 kn od 19. lipnja 2017. do 4. srpnja 2017.,

- na iznos od 93.954,22 kn od 17. svibnja 2018. do 23. lipnja 2018.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 1065/2021 od 30. studenog 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?

2. Da li je za odluku o sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ili Zakon o mirovinskom osiguranju?"

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) radi gore navedenih pravnih pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja se sastoji u isplatama obiteljske mirovine članu obitelji osiguranika tužitelja koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći, koja se dogodila 12. prosinca 1997., a u kojoj je navedeni osiguranik tužitelja smrtno stradao kao suputnik u osobnom vozilu osiguranom kod tuženika.

7. Nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim s obrazloženjem da se za utvrđivanje opsega štete koja je nastala treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete s obzirom na to da za tužitelja štetu predstavlja svaka isplata obiteljske mirovine njegovom osiguraniku, a kako se obiteljska mirovina isplaćuje svaki mjesec, to tužitelju šteta nastaje svakog mjeseca u visini iznosa isplaćene obiteljske mirovine. Također, nižestupanjski sudovi zauzeli su pravno shvaćanje da Zakon o mirovinskom osiguranja (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, dalje: ZOMO/13) predstavlja lex specialis u odnosu na predmetnu materiju pa se u konkretnom slučaju primjenjuje ZOMO/13, a ne Zakon o osiguranju (Narodne novine br. 9/94).

8. Tuženik u reviziji u bitnom navodi kako je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo pogrešno pravno shvaćanje da su u predmetnom slučaju mjerodavne odredbe ZOMO/13, a ne Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu s obzirom na to da upravo potonji zakoni reguliraju djelatnost tuženika kao osiguravajućeg društva.

9. Ovaj je revizijski razlog osnovan s obzirom na to da je odgovor na gore postavljena pitanja tuženika taj da su za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika (tuženika), radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće(tako i ovaj sud u odlukama Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i Rev 264/2022-2 od 19. travnja 2022.).

10. Naime, odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 27. ZOOP koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

11. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali odlučne činjenice, tj. visinu štetu u skladu s pravnim shvaćanjem kao u ovoj odluci te će u nastavku postupka utvrditi visinu iznosa obiteljske mirovine koja bi bila isplaćena članovima obitelji smrtno stradalog osiguranika tužitelja u smislu odredbe čl. 27. st. 3 ZOOP, pa je stoga u skladu s odredbom čl. 395. st. 2. ZPP trebalo odlučiti kao u toč.

I. izreke ovog rješenja.

13. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Broj zapisa: eb313-f18a0

Kontrolni broj: 0becd-667d6-0b177

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.