REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3582/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Pošta Slovenije d.o.o., Slomškov trg 10, Maribor, OIB: 18683136487, kojeg zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Anite Stanešić iz Žabnika 27/b, Trnovec Bartolovečki, OIB: 08448297694, koju zastupa punomoćnik Mario Sokač, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2176/2017-2 od 3. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda, te djelomično odbačena žalba tuženice protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu br. P-52/12-35 od 1. veljače 2017., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 108.907,75 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi i na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. 1.), djelomično je odbijen zahtjev za isplatu kamata (toč. 2.), naloženo je tuženici da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 73.550,00 kn (toč. 3.), dok je s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka tužitelj odbijen (toč. 4.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. 1. i 3. izreke. Ujedno je rješenjem drugostupanjskog suda odbačena žalba tuženice pod toč. 2. i 4. izreke.

3. Protiv presude i rješenja suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja. Predlaže se reviziju usvojiti, preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženice nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn (čl. 497.a ZPP).

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom Novo Plus d.o.o. koje nije plaćalo naknadu za obavljene usluge,

- da je radi toga bio pokrenut ovršni postupak radi naplate iznosa od 26.098.653,53 SIT (slovenskih tolara), te je od strane Okrajnog sodišča u Ljubljani izdano rješenje o ovrsi br. Ig-8258/2006 od 1. ožujka 2007., koje je postalo pravomoćno 14. ožujka 2007.,

- da je u međuvremenu u Republici Sloveniji kao sredstvo plaćanja uveden euro, te da po konverzijskom tečaju 1 EUR = 239,640 SIT tražbina tužitelja prema njegovom dužniku Novo Plus d.o.o. iznosi 108.907,75 EUR,

- da je nad dužnikom Novo Plus d.o.o. rješenjem Okružnog suda u Ljubljani broj Srg- 2008/21036 od 3. lipnja 2008. započeo postupak brisanja iz sudskog registra bez likvidacije, te da je to društvo brisano iz sudskog registra rješenjem istoga suda br. Srg-2009/1887 od 22. siječnja 2009.,

- da je tužena bila član (vlasnik poslovnog udjela) u dužniku Novo Plus d.o.o. u toku čitavog postupka brisanja iz sudskog registra, a bila je to i prije toga,

- da je spor između tužitelja i društva Novo Plus d.o.o. domaći spor s aspekta slovenskog prava, jer je to spor dvije slovenske pravne osobe, te da se radi toga primjenjuje slovensko pravo.

9. Prema odredbi čl. 24. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja („Narodne novine“ br. 53/91, 88/01 i 101/17 – dalje: ZRSZ) na učinak ustupanja potraživanja ili preuzimanja duga prema dužniku odnosno vjerovniku koji nisu sudjelovali u ustupanju odnosno preuzimanju primijeniti će se pravo koje je mjerodavno za potraživanje odnosno dug. Iz navedeno slijedi da su nižestupanjski sudovi primijenili i na konkretan spor protiv tuženice odredbe slovenskog prava. Pri tome nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na odredbama čl. 442. st. 6., 7. i 8. Zakona o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti in prisilnem prenehanju („Uradni list Republike Slovenije“ broj: 126/07, 40/09, 59/99 – dalje: ZFPPIPP) prema kojima dug društva koje je prestalo postojati, koje je brisano odnosno likvidirano, preuzimaju aktivni vlasnici poslovnih udjela (članovi) toga društva, ako je dug postojao u času prestanka društva. Budući da nije sporno da je tužena postala član društva – vlasnik poslovnog udjela društva Novo plus d.o.o. 14. prosinca 2006. i da je ostala vlasnik sve do dana prestanka društva, to ista odgovara i za predmetno dugovanje prema tužitelju.

10. Jednako tako nižestupanjski sudovi otklanjaju i prigovor zastare, budući su utvrdili da je tužitelj tužbu podnio preporučenom pošiljkom u roku od godine dana u smislu odredbe čl. 442. st. 10. ZFPPIPP.

11. Tuženica u reviziji ističe da istu podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Odmah treba istaći da se revizija uopće ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski navodi koji su usmjereni za utvrđeno činjenično stanje ne mogu biti uzeti u obzir u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

13. Jednako tako drugostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između navoda u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza, odnosno sadržaja zapisnika.

14. Tuženica u reviziji ponavlja tvrdnju iznesenu i u žalbi da su nižestupanjski sudovi bili dužni primijeniti čl. 88. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05

– dalje: ZOO), a koja odredba govori o posebnim slučajevima ustupanja tražbine i to ustupanju umjesto ispunjenja ili radi ispunjenja. Jednako tako tuženica smatra da su nižestupanjski sudovi bili dužni primijeniti odredbu čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22).

15. Suprotno tvrdnjama revidentice pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti hrvatsko pravo, već su pravilno zaključili da se primjenjuje slovensko pravo. Naime, u slučaju kada se na određeni pravni odnos između dvije slovenske pravne osobe primjenjuje slovensko pravo, te kada tuženica stupa u pravni odnos kao osoba koja odgovara za obveze društva koje je brisano u Republici Sloveniji, tada se i na odnos vjerovnika i tuženice kao osobe koja po slovenskom pravu odgovara za dugove brisanog društva, također primjenjuje slovensko pravo.

16. Slijedom navedenog neosnovani su revizijski navodi tuženice glede primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženice protiv presude odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

17. Tuženica pobija i rješenje drugostupanjskog suda kojim je odbačena žalba tuženice protiv toč. 2. i 4. prvostupanjske presude. Prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno potvrđuje prvostupanjsko rješenje o odbacivanju revizije uvijek je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. ZPP.

18. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je odbacio žalbu tuženice protiv toč. 2. i 4. prvostupanjske presude, budući da tuženica nema pravni interes pobijati presudu u dijelu u kojem je ista uspjela. Odluka drugostupanjskog suda se u tom dijelu temelji na odredbi čl. 367. st. 1. ZPP.

19. Prema shvaćanju revizijskog suda pravilno je u tom dijelu drugostupanjski sud odbacio žalbu tuženice, jer zaista tuženica nema pravni interes pobijati prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je uspjela u postupku, u dijelu u kojem odbijen zahtjev, odnosno u kojem je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka. Kako tuženica u samoj reviziji pobliže ne pobija ovaj dio drugostupanjske odluke, to je valjalo primjenom odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odbiti reviziju tuženice i protiv rješenja drugostupanjskog suda.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb317-7f916

Kontrolni broj: 07ad7-fe886-82e1b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.