REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-851/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja F. T. iz G. V. 108. b. 28, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik K. P., odvjetnik u S. B., V. 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko- posavske, Ivana Mažuranića 9, Slavonski Brod, radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I Tužba se odbacuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovome Sudu zbog nedonošenja odluke u propisanom roku u bitnome navodeći da je 13. siječnja 2021. pristupio u prostorije PU Brodsko- posavske u svojstvu osumnjičenika radi ispitivanja zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela te je prilikom radnje ispitivanja osumnjičenika obranu iznosio pred braniteljem, obzirom da je odredbom članka 66. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku propisano da okrivljenik mora imati branitelja, ako se postupak vodi zbog kaznenog djela iz nadležnosti Županijskog suda, od prvog ispitivanja ili donošenja rješenja o provođenju istrage do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka. Nadalje, ističe da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, br. KPz-DO-4/2021-1 od 29. ožujka 2021. odbačena kaznena prijava protiv tužitelja te je podneskom od 27. travnja 2021. zatražio naknadu troška, koji je Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu rješenjem od 29. travnja 2021. odbilo, a isto je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, br. Kir- 116/2021 od 17. svibnja 2021. potvrđeno. Nadalje, dodaje da je 20. svibnja 2021. podneskom zatražio od tuženika donošenje rješenja o troškovima te je tuženik dopisom od 4. lipnja 2021. otklonio zahtjev za naknadu troškova, a nakon toga tužitelj je podneskom od 8. lipnja 2021. ponovno zatražio da tuženik rješenjem odluči o zahtjevu za troškovima te je tuženik ponovno dopisom od 7. srpnja 2021. otklonio zahtjev za naknadu troškova. Tužitelj ističe da je iz stava Županijskog suda u Slavonskom Brodu, navedenog u rješenju od 17. svibnja 2021. te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Kzz-75/2013-3 od 13. kolovoza 2013. razvidno da nagrada i nužni izdaci koje je osumnjičenik imao za branitelja kojega je sam opunomoćio da ga brani i koji je prisustvovao njegovom prvom ispitivanju predstavljaju trošak kaznenog postupka. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže Sudu narediti tuženiku donošenje odluke o zahtjevu za troškovima postupka, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn i konferencije sa strankom u iznosu od 500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 750,00 kn, odnosno sveukupno 3.750,00 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je dana 5. siječnja 2021. Policijska uprava brodsko-posavska sukladno Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja zaprimila e-mail poruku i dopis Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod radi hitnog postupanja jer isti raspolažu saznanjima koja dovode do sumnje u seksualno zlostavljanje djeteta od strane oca djeteta, ovdje tužitelja. Nadalje, policijski službenici Službe kriminalističke policije su sukladno članku 207. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku započeli izvide kaznenog djela „Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina“ iz članka 158. stavka 5. u svezi članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti te su sukladno članku 208.a Kaznenog zakona policijski službenici pozvali osumnjičenika, ovdje tužitelja, radi provođenja ispitivanja uručivši mu prethodno dana 11. siječnja 2021. poziv i pouku o pravima osumnjičenika. Dana 13. siječnja 2021. tužitelj je ispitan u svojstvu osumnjičenika u nazočnosti dvojice branitelja, a tužitelju je sukladno članku 66. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku ponuđen branitelj po službenoj dužnosti, što je isti odbio. Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja, Policijska uprava brodsko-posavska podnijela je posebno izvješće Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, koje se ima smatrati kaznenom prijavom protiv osumnjičenog, ovdje tužitelja, što je konstatirano rješenjem o odbačaju kaznene prijave broj: KPz-DP-4/2021-1 od 29. ožujka 2021. Stoga tuženik smatra da nije dužan tužitelju nadoknaditi troškove koji su nastali angažiranjem branitelja koji su ga zastupali prilikom prvog ispitivanja jer je tužitelj sam odabrao dvojicu branitelja, iako mu je dana mogućnost obrane na teret proračunskih sredstava. Ističe da nije donio rješenje obzirom da prema Zakonu o kaznenom postupku policija nije ovlaštena donositi rješenja, već je odgovorila dopisom, zbog čega tužbu smatra neosnovanom. Također je mišljenja da se ne može uzeti u obzir odredba članka 145. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku jer je Policijska uprava podnijela posebna izvješća nadležnom državnom odvjetništvu, a koje se ima smatrati kaznenom prijavom protiv tužitelja. Isto tako, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika konstatirano je da je troškove zastupanja dužan platiti naručitelj usluga (stranka) odvjetniku ili odvjetničkom društvu za radnje obavljene po punomoći, što je i ovdje bio slučaj, a smatra spornom i visinu računa za navedene usluge.

3. Tužitelj u podnesku od 3. prosinca 2021., osim navoda već iznesenih u tužbi, ističe da iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi da tuženik ne želi donijeti rješenje kao odluku protiv koje bi tužitelj imao pravo izjaviti pravni lijek zbog krivog tumačenja zakonske odredbe, na što je nedvojbeno ukazao zamjenik županijske državne odvjetnice u rješenju od 29. travnja 2021., ali i sudac istrage u točki 5. obrazloženja rješenja br. Kir-116/2021 od 17. svibnja 2021. Tužitelj se poziva i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi br. Kzz-75/2013-3 od 13. kolovoza 2013. iz koje smatra da proizlazi kako je tuženik bio dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova postupka. Ujedno je zatražio trošak upravnog spora na ime sastava podneska od 2.500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 625,00 kn, dakle 3.125,00 kn.

4. Tužba nije dopuštena.

5. Iz podataka spisa proizlazi da su policijski službenici Službe kriminalističke policije tuženika sukladno članku 207. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.) započeli izvide kaznenog djela „Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina“ iz članka 158. stavka 5. u svezi članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, i to postupajući sukladno Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja jer je zaprimljena e-mail poruka i dopis Centra za socijalnu skrb radi hitnog postupanja, obzirom da isti raspolažu saznanjima koja dovode do sumnje u seksualno zlostavljanje djeteta od strane oca djeteta, ovdje tužitelja.

6. Stoga su policijski službenici tuženika pozvali osumnjičenika F. T., ovdje tužitelja, radi provođenja ispitivanja uručivši mu prethodno (11. siječnja 2021.) poziv i pouku o pravima osumnjičenika sukladno članku 66. Zakona o kaznenom postupku.

7. Potom je dana 13. siječnja 2021. tužitelj ispitan u svojstvu osumnjičenika, u nazočnosti dvojice branitelja N. N. i K. P. koje je sam izabrao.

8. Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja, tuženik je podnio posebno izvješće Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu koje se ima smatrati kaznenom prijavom protiv osumnjičenog, ovdje tužitelja, što je konstatirano rješenjem o odbačaju kaznene prijave Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, broj: KPz-DO-4/2021-1 od 29. ožujka 2021. kojim je odbačena kaznena prijava protiv tužitelja zbog dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u svezi članka 158. stavak 5. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.) i zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. Kaznenog zakona.

9. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu troškova branitelja, Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu je rješenjem broj: KPz-DO-4/2021-3 od 29. travnja 2021. isti odbilo, obzirom da je branitelj tužitelja obavljao radnje po punomoći kojom ga je tužitelj ovlastio da ga zastupa u postupku koji se vodi kod Policijske uprave brodsko-posavske, a ne pred državnim odvjetništvom. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: 20 Kir- 116/2021-2 od 17. svibnja 2021.

10. Nadalje iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 20. svibnja 2021. Policijskoj upravi brodsko-posavskoj podnio zahtjev za naknadu troškova u sveukupnom iznosu od 7.500,00 kn, i to na ime sastanka na kojem se raspravljalo o činjeničnim i pravnim pitanjima sa strankom u iznosu od 1.000,00 kn, razmatranja i pregleda spisa u iznosu od 500,00 kn, ispitivanja osumnjičenika u iznosu od 4.500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.500,00 kn.

11. Nakon toga, tuženik je tužitelju dostavio dopis broj: 511-11-13-2/4-299/8-2021 od 4. lipnja 2021. u bitnome navodeći da nije dužan istome nadoknaditi troškove koje je imao za branitelja koji su ga zastupali prilikom prvog ispitivanja.

12. Potom je tužitelj ponovno u podnesku od 8. lipnja 2021. zatražio od tuženika da u smislu odredbe članka 145. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku donese rješenje o zatraženim troškovima jer u konkretnom slučaju kaznena prijava nije podnesena pa je tijelo koje je radnju naložilo dužno snositi troškove poduzetih radnji, a to je konkretno tuženik, dok je irelevantno da li je osumnjičenik imao izabranog branitelja ili mu je branitelja po službenoj dužnosti postavio predsjednik nadležnog suda.

13. Konačno, tuženik je u dopisu broj: 511-11-13-2/4-299/9-2021 od 7. srpnja 2021. ponovno odgovorio da tuženik nije dužan nadoknaditi troškove tužitelju koje je imao za branitelje koji su ga zastupali prilikom prvog ispitivanja, a koje je sam izabrao.

14. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojega nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (točka 3.), te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora (točka 4.).

15. Člankom 30. stavkom 1. točkom 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

16. Prema članku 2. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. U stavku 2. istog članka propisano je da se upravnom stvari smatra i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar. 17. Tužitelj smatra da je tuženik dužan u smislu odredbe članka 145. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku donijeti rješenje o zatraženim troškovima kaznenog postupka, odnosno da se radi o ocjeni zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (članak 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a.)

18. Sukladno članku 145. Zakona o kaznenom postupku, troškovi kaznenog postupka su izdaci od započinjanja do njegova završetka, izdaci za dokazne radnje prije početka kaznenog postupka, te izdaci za pružanje pravne pomoći (stavak 1.), dok je stavkom 2. decidirano navedeno što troškovi kaznenog postupka obuhvaćaju. Ako kaznena prijava nije podnesena, troškove poduzetih radnji, u roku od šest mjeseci od poduzimanja radnji, snosi policija, osim ako je radnja poduzeta po nalogu suda ili državnog odvjetnika, kada troškove snosi tijelo koje je radnju naložilo (stavak 5.).

19. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora povodom predmetne tužbe tužitelja jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

20. Naime, troškovi kaznenog postupka sporedni su predmet kaznenog postupka. Procesni troškovi su njegov akcesorni ili nuzgredni dio, kojeg sačinjavaju izdaci od njegovog započinjanja do završetka, uključivo i za dokazne radnje provedene prije početka kaznenog postupka i za pružanje pravne pomoći.

21. Stoga, kako troškovi kaznenog postupka ne predstavljaju upravnu stvar u smislu odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a, već su sporedni predmet kaznenog postupka, a posebnim zakonom isto nije određeno kao upravna stvar u smislu članka 2. stavka 2. ZUP-a, nije moguće voditi niti spor zbog nedonošenja odluke o zahtjevu za troškovima kaznenog postupka.

22. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a riješiti kao u točki I izreke.

23. Budući da je predmetna tužba odbačena, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova u smislu članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga taj zahtjev tužitelja odbijen (točka II izreke rješenja).

U Osijeku 19. listopada 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 30. stavak 2. i članak 67. stavak 2. ZUS-a).