Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-755/2018-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz K. S., ….

, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S.,

protiv tuženika H. C. d.o.o. sa sjedištem u Z., …, OIB: .., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi

isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 3.listopada 2022., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dne 19.listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 17.000,00 kn/2.256,29 Eur sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to počevši od 14.rujna 2018. pa do isplate, dok se za više zatraženo, za iznos od ukupno 13.000,00 kuna, kao i za više zatražene kamate za razdoblje od 21. veljače 2014. do 13.rujna 2018. tužitelj odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 11.057,50 kuna/1.467,58 Eur sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od 19.listopada 2022. pa do isplate, a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 14.rujna 2018. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je tužitelj kao radnik tuženika doživio ozljedu na radu i to prilikom obavljanja uobičajenih poslova svog radnog mjesta na kolosijeku željezničkog kolodvora Solin (vršio je pregled, osposobljavanje i otpremu vlaka) i to zatvaranja centralnog ventila na vagonu cisterni, kada je tužitelj dobio udarac u glavu ručicom centralnog ventila, uslijed čega je zadobio tešku tjelesnu ozljedu, što potvrđuje i činjenica da je tužitelju uslijed predmetne ozljede na radu nastao gubitak radne sposobnosti, te je upućen u invalidsku mirovinu. Temeljem prednjeg, tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva, u podnesku od 23.studenoga 2021. potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21.veljače 2014.god. do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 12.listopada 2018. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva, prvenstveno ističući prigovor zastare. Ističe kako niti iz jednog dokumenta ne proizlazi da je riječ o teškoj tjelesnoj ozljedi, štoviše iz prijave o ozljedi na radu navedeno je kako je zadobio lakšu tjelesnu ozljedu. Isto tako, osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetne ozljede i navodnog umirovljenja tužitelja, jer rješenjem HZMO-a od 21.travnja 2015. tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti. Tuženik je osigurao tužitelju uvjete za obavljanje rada na siguran način čime se u potpunosti oslobađa odgovornosti za nastanak štetnog događaja, već je ovdje riječ o krivnji samog tužitelja jer nije provjerio uvjete svoje radne okoline, nije postupao s povećanom pažnjom dobrog stručnjaka niti s pojačanim oprezom, niti je poduzeo sve mjere kako bi izbjegao nastanak predmetnog štetnog događaja. Glede visine tužbenog zahtjeva ista nije određena i nije jasno na što se točno odnosi. Također osporava i tijek kamata, jer iste mogu teći od podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a prigovara i tijeku zateznih kamata na imovinsku štetu po osnovu tuđe njege i pomoći.

Predlaže odbaciti tužbu jer ne sadrži sve elemente po kojim bi se moglo postupiti, odnosno odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na radu od 1.listopada 2013., medicinske dokumentacije tužitelja, zdravstvenog kartona, rješenja HZMO-a Klasa: 141-02/14-01, Urbr. 341-18-05/3-14-046625 od 21.travnja 2015., ugovora o radu od 3.listopada 2007. uz opis radnog mjesta, zapisnika o provjeri osposobljenosti posloprimca za rad na siguran način od 4.prosinca 1996. uz analizu rizika, rješenja HZMO-a Klasa: 141-02/18-01/03152655796, Urbr. 341-18-05/3-18- 05/3-007957 od 15.veljače 2018., izvoda iz procjene rizika i zapisnika o provjeri sposobnosti posloprimca za rad na siguran način na CD-u, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. M. J., spec.neurokirurg, dr. D. P., spec.fizijatar, dr. N. S., spec.psihijatar, dopunskim vještačenjem po vještacima dr. M. J. i dr. D. P., saslušanjem

tužitelja kao parbene stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj radnik tuženika, te da je dana 17.rujna 2013. za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka pretrpio ozljedu na radu. Neprijeporna je pasivna legitimacija tuženika.

7. Prijeporna je između parbenih stranaka odgovornost tuženika za nastalu štetu, kao i visina štete.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete koja mu je nastala dana 17.rujna 2013. prilikom obavljanja radnih zadataka i to kada je prilikom zatvaranja centralnog ventila na vagonu cisterni zadobio udarac u glavu ručicom centralnog ventila.

10. Članak 103. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 73/13; dalje u tekstu: ZR) govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. Prema odredbi čl. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" 56/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12 - - dalje: ZZR) svrha je toga Zakona sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u vezi s radom te zaštita radnog okoliša.

12. Prema odredbi čl. 15. ZZR poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Uz tako propisanu (objektivnu) odgovornost poslodavca neodlučno je je li poslodavac poduzimatelj opasne djelatnosti ili vlasnik opasne stvari. Opći propis obveznog prava kojeg ima u vidu odredba čl. 15. ZZR odnosi se samo na oslobođenje odgovornosti.

13. Dakle, odgovornost tuženika za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po principu uzročnosti, koje odgovornosti se tuženik kao poslodavac u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile.

14. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelja prilikom zatvaranja centralnog ventila na vagonu cisterni, ručica centralnog ventila udarila u glavu. Tužitelj je kritične prigode obavljao poslove svog radnog mjesta na kolosijeku željezničkog kolodvora Solin - pregledač vagona, za koje poslove je i osposobljen, dakle obučen je za rad na siguran način, kao što proizlazi i iz zapisnika o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način, međutim, unatoč tome kritične prigode došlo je do ozljeđivanja tužitelja.

15. Tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo je kako mu se nezgoda dogodila kada je pregledavajući cijelu kompoziciju vlaka utvrdio da nije zatvoren centralni ventil (koji ventil se nalazi ispod vagona na sredini) koji zaustavlja 50000 litara goriva i prilikom zatvaranja tog ventila ručica od ventila ga udarila u bradu i odbacila unatrag 3-4 m, a pri padu udario je glavom i pao u nesvijest. Naime, kada je probao spustiti ručicu centralnog ventila u neutralni položaj, onda se ona vrati i zatvori taj ventralni ventil, ali kako to nije mogao sam s rukom napraviti udarao je čekićem po njoj i ona se inercijom vratila i udarila ga u bradu. Druge mogućnosti, osim udaranjem čekićem po ručici da bi se ona zatvorila nema, jer je prejaka.

16. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti, pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 15. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

17. Da bi postojala odgovornost potrebno je da postoji štetni događaj, štetna posljedica i uzročna veza između štetnog događaja i štetne posljedice. U skladu s tim ovaj sud smatra da se tužitelju nezgoda dogodila za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka i na radnom mjestu na način kako je navedeno u prijavi o ozljedi na radu, a kako proizlazi i iz iskaza samog tužitelja, to stoga postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju u svezi obavljanja redovnih poslova, a tuženik, koji je trebao osigurati sigurne uvjete rada, nije učinio sve da ih osigura.

18. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je kritične prigode došlo do ozljeđivanja tužitelja kada je uslijed obavljanja redovnih poslova pregleda, osposobljavanja i otpreme vlaka, prilikom zatvaranja centralnog ventila, koji se nalazi na sredini ispod vagona, zadobio udarac u glavu ručicom centralnog ventila. Tuženikovi navodi da je osigurao tužitelju sve uvjete za obavljanje rada na siguran način čime je oslobođen u potpunosti odgovornosti za nastanak štetnog događaja budući da je do istog došlo iz razloga na koje tuženik nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći po ocjeni ovog suda ne isključuje tuženikovu odgovornost kao poslodavca.

19. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je poslove svog radnog mjesta kritične prigode obavljao na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, a činjenica da je do nezgode na navedenom radnom mjestu došlo kada je tužitelj zatvarao centralni ventil i pri tom zatvaranju ga je ručica istog udarila u bradu, ne ukazuje na nepažnju tužitelja. Naime, radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužitelja, već naprotiv tužitelj je navedene prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način, dok s druge strane poslodavac-tuženik nije organizirao radni proces na način da se ručica centralnog ventila može na drugačiji način zatvarati, a ne čekićem, kako je to morao raditi tužitelj, udarati po istoj.

19.1. Također, činjenica da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, ne oslobađa tuženika od odgovornosti. Naime, tuženik je morao organizirati i osigurati rad na način da ne dođe do ikakvih štetnih posljedica, a što je izostalo u konkretnom slučaju pa za nastalu štetu odgovara tuženik budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete. Iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja i nastanku štete.

19.2. Tuženik, na kojemu je teret dokaza postojanja razloga za isključenje njegove objektivne odgovornosti, u smislu gore citiranih odredaba, u ovom postupku nije uspio dokazati postojanje takvih razloga. S obzirom na to da tuženik nije dokazao osnove za oslobođenje od odgovornosti, dužan je naknaditi svu štetu tužitelju.

20. Ostalo je za raspraviti visinu štete koju tužitelj trpi u svezi s predmetnom radnom nezgodom.

21. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

22. Zakon o obveznim odnosima u članku 1100. stavak 1. propisao je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Sudski vještak dr. M. J. u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 30.siječnja 2020. navodi kako je tužitelj doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje u blagom stupnju, a koja se ispoljava u trpljenju bolova, a imao je neugodnosti radi ovog ozljeđivanja, privremeno su mu bile reducirane životne aktivnosti u punom obimu, a potom djelomično. Bolove u srednjem stupnju trpio je od 12 sati, a potom su se bolovi prolongirali u manjem intenzitetu dijelom zbog zadobivenog udarca u bradu, a dijelom zbog bolova u vratnom segmentu i te bolove je mogao imati tri tjedna. Procjenjuje oštećenje tjelesnog zdravlja za 4,5%, međutim, s obzirom na godine života, a imao je 50 godina kad je doživio ozljedu, a naročito uzimajući u obzir nalaz magnetne rezonance u kojem nalazu su evidentirane spondilo degenerativne promjene od procijenjenih 4,5 % treba uzeti 1/3 to je 1,5 % pa na račun ozljede cijeni oštećenje za 3%. Tužitelj će pri poslovima gdje se iziskuje uporaba desne šake povremeno ulagati napore u malenom stupnju uz koje ulaganje napora će biti radno efikasan ili učinkovit, lakše će se zamarati i trebati kraći odmor, a sve to za samo 3% u odnosu na zdrave muškarce njegove životne dobi. S neurokirurškog gledišta procjenjuje da liječenje ne bi trebalo trajati duže od 3 mjeseca, jer treba uključiti fizikalnu terapiju koju je obavljao.

24. Sudski vještak dr. D. P., spec.fizijatar, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 16.rujna 2021. navodi kako je tužitelj zadobio ozljedu u donji dio brade, a kao posljedica ozljede zaostala je smanjena pokretljivost vratne kralježnice u lakom stupnju što cijeni s 3,5 % (radi se o promjenama u području vratne kralježnice, prvenstveno na mekim tkivima, uslijed čega je ograničena gibljivost vrata). Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta, koji su vezani za početak rehabilitacije i stanje po skidanju imobilizacije vratne kralježnice 5 dana, lakog intenziteta kroz 4 tjedna. Tuđa njega i pomoć mu nije bila potrebna, a nema ni naruženja.

25. U dopuni vještačenja sudski vještaci dr. M. J. dr. D. P. suglasni su kako je iskazani postotak umanjenja životnih aktivnosti od strane vještaka neurokirurga od 4,5% umanjen za 1/3 te je baš na račun traumatskog oštećenja živčanih korjenova umanjenje životne aktivnosti za 3%, dok se vještak fizijatar složio s njim da su prisutne degenerativne promjene kralježnice te je i on umanjio svoju procjenu od 3,5% za 1% pa bi na račun smanjene pokretljivosti u blagom stupnju umanjenje životnih aktivnosti s njegove srane bilo 2,5%. Kako se radi o traumatskim oštećenjima dva različita organska sustava, dakle s jedne strane koštanog, zglobnog i ligamentarnog mišićnog aparata, a s druge strane živčanog aparata to vještaci sugeriraju 3 % i 2,5 % pribrojiti pa bi ukupno umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja bilo 5,5%.

26. Stalni sudski vještak dr. N. S., spec. psihijatar u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 16.rujna 2021. navodi kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, a na njega se nadovezao sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 24 h, umjerenog intenziteta sljedećih 7 dana te blažeg intenziteta sljedećih 4-6 mjeseci. Trajnih povreda duševnog identiteta nije bilo.

27. Na provedena vještačenja punomoćnici parbenih stranaka nisu imali primjedbi, a s obzirom na to da se radi o stalnim sudskim vještacima koji svoj nalaz i mišljenje daju na temelju svog znanja i iskustva, te primjenom pravila struke i znanosti, to ih ovaj sud u cijelosti prihvaća.

28. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe, kao i nalaze i mišljenje vještaka liječnika, te jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i svih neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja (rendgensko snimanje, imobilizacijski okovratnik (Schanz), fizikalna terapija, kontrolni pregledi i dr.), tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 17.000,00 kuna/ 2.256,29 Eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450), dok je za više zatraženo, za iznos od 13.000,00 kn, tužitelj odbijen u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 14.rujna 2018., kao dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga) pa do isplate, dok je za više zatražene kamate, za razdoblje od 21.veljače 2014. do 13.rujna 2018., tužitelj odbijen u svom zahtjevu, a kao u točki I. izreke presude.

29. Tuženik je istakao prigovor zastare, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan.

30. Naime, u smislu odredbe čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14; dalje ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika. Odredba čl. 139. ZR-a o zastari potraživanja neće se primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu Zakona o radu, dakle u slučajevima kada je zastara počela teći za vrijeme važenja Zakona o radu iz 2009.god., a nije istekla u trenutku stupanja na snagu Zakona o radu pa će se u tom slučaju produžiti rok zastare s tri na pet godina.

31. U ovom slučaju, tužba je podnesena 14.rujna 2018., a Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) stupio je na snagu 7.kolovoza 2014.god., to utuženo potraživanje naknade štete zbog ozljede na radu od 17.rujna 2013.god. nije zastarjelo jer nije protekao rok od 5 godina.

32. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91 – 80/22, dalje u tekstu: ZPP). Naime, tužitelj je tužbom potraživao isplatu iznosa od 96.000,00 kn, da bi sukladno nalazu i mišljenju vještaka smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 30.000,00 kn. Smanjenje tužbenog zahtjeva znači povlačenje tužbe s prvobitno postavljenog na smanjeni iznos tužbenog zahtjeva, pa primjenom odredbe čl. 193. u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi parbenog postupka prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

32.1. Tužitelju u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova zastupanja po punomoćniku, priznat je trošak zastupanja po punomoćniku, a isti se odnosi na: sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 22.studenoga 2021. 100 bodova, od 23.travnja 2019. 25 bodova, za zastupanje na ročištima od dana 7.studenoga 2018., 30.siječnja i 19.ožujka 2019., 30.siječnja 2020., 16.rujna i 25.studenoga 2021., 6.travnja; 8.lipnja 2022. i 3.listopada 2022. po 100 bodova, od 21.svibnja 2019., 15.veljače; 21.travnja i 20.svibnja 2021. po 25 bodova, ; što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 12.250,00 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.062,50 kn, ukupno iznosi 15.312,50 kuna.

32.2. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio u postupku sa 78,4 % (uspio u osnovu 100%, a 56,7 % u visini, odnosno ukupno s 78,4 %), a tuženik je uspio s 21,6%. Razlika postotka uspješnosti je 56,8% u korist tužitelja pa je tužitelju od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 8.697,50 kuna, uvećano za iznos od 2.360,00 kuna na ime troškova medicinskog vještačenja, daje ukupan iznos od 11.057,50 kuna/1.467,58 Eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450). Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 19.listopada 2022., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 19.listopada 2022.

S U T K I NJ A

KATICA BOJČIĆ

VIDOVIĆ, v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika