Poslovni broj: Usž-3814/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. C. iz K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-360/2022-6 od 20. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja S. C. iz K. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-360/2022-6 od 20. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-360/2022-6 od 20. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/19-01/2634, urbroj: 513-04-22-2 od 28. siječnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave R., klasa: UP/I-410-20/2016-01/7634, urbroj: 513-07-18-01-2019-04 od 4. listopada 2019.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i postupovnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se u konkretnom slučaju radi o nekretninama koje zbog specifičnih okolnosti postižu manju tržišnu cijenu od cijene koju je utvrdilo porezno tijelo. Smatra da porezno tijelo nije razmatralo dokaze i navode koje je iznio u žalbi, te u predmetnim postupcima nije u cijelosti ispunilo propisane obveze utvrđivanja materijalne istine. Radi utvrđivanja ispravne tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina predložio je da prvostupanjski sud odredi izvođenje dokaza svjedočenjem svjedoka navedenih u žalbi na rješenje i vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za procjenu, te da na temelju njegovog nalaza i mišljenja te iskaza svjedoka, utvrdi ispravnu tržišnu cijenu predmetnih nekretnina. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju bio ovlašten utvrditi poreznu osnovicu na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za procjenu, čije mišljenje se temelji na obavljenom očevidu i detaljnoj analizi svih pokazatelja koji utječu na tržišnu vrijednost konkretnih nekretnina i koji su u nalazu vještaka precizno opisani kao i sama metoda procjene. Ističe da su tuženik i prvostupanjski sud grubo povrijedila pravila upravnog postupka i njegova procesna prava kao stranke u postupku, te je iz potpuno neosnovanih razloga odbijeno provođenje dokaza vještačenjem, a što je dovelo i do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu stavi izvan snage.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da su u konkretnom slučaju predmet oporezivanja nekretnine koje je tužitelj stekao na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: O-2157/2016 od 19. srpnja 2016. i to nekretnine upisane u zk.ul.br. 339 k.o. T. S., pod.ul.br. 1046, što u naravi predstavlja stan površine 63,31 m[2] te grobno mjesto (u naravi dvostruka ništa) na groblju T., polje C, blok 4, red. br. 58.
7. Nadalje, proizlazi da je utvrđena tržišna vrijednost predmetnih nekretnina u iznosu od 496.552,20 kn od čega se iznos od 469.893,15 kn odnosi na stan, a iznos od 26.659,05 kn na grobno mjesto, a pri procjeni tržišne vrijednosti stana kao parifikant je korišten podatak o cijeni koju je na tržištu postigla nekretnina iz iste ulice i iste površine, dok je u odnosu na grobno mjesto kao usporedni podatak korišten podatak o cijeni koju je na tržištu postiglo grobno mjesto na istom groblju te je na temelju usporednih podataka utvrđeno da se cijene nekretnina (stanova) na području iste mikro lokacije (ista ulica) koje su po bitnim obilježjima slične nekretnini tužitelja u razdoblju od travnja 2015. do prosinca 2016. kretale u rasponu od 7.442,10 kn/m[2] do 11.669,28 kn/m[2] , a cijene grobnih mjesta u rasponu od 26.659,05 kn do 50.000,00 kn. Prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetnog stana i grobnog mjesta kojeg je tužitelj u konkretnom slučaju stekao nasljeđivanjem korišteni su usporedni podaci najmanje vrijednosti.
8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbu članka 9. stavka 1., 2., 4., 6., 7. i 8. te članka 9a Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14.) te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
11. Naime, porezno tijelo je u konkretnom slučaju procjenu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina izvršilo usporedbom s podacima o kretanju cijena istovrsnih nekretnina koje se nalaze na istom području i koje su stečene u približno istom razdoblju kao i predmetne nekretnine te je usporedba izvršena s nekretninama koje su po svojim karakteristikama slične predmetnim nekretninama te je uzelo u obzir sve bitne okolnosti koje su odlučne i od utjecaja na visinu tržišne vrijednost, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud.
12. Prvostupanjski sud osnovano je otklonio prigovor tužitelja u vezi s metodom koja je korištena prilikom procjene te tvrdnju tužitelja da je procjenu trebalo izvršiti na temelju vještačenja, pravilno navodeći da se sukladno odredbi članka 9a Zakona o porezu na promet nekretnina vještačenje provodi samo ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka, međutim, u konkretnom slučaju porezno tijelo je u svojim evidencijama raspolagalo podacima na osnovi kojih je vrijednost predmetnih nekretnina bilo moguće utvrditi primjenom metode usporedbe, pa odgovarajuće vještačenje nije bilo potrebno provoditi.
13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 19. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.
