1

Poslovni broj: 24 Gž-1577/2020-11

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-1577/2020-11

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz S., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., protiv tuženika O. b. d.d., S., OIB:..., zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Z., radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-528/2019-21 od 23. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-528/2019-21 od 23. listopada 2020. te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1/ Nalaže se tuženiku O. b. H. d.d. isplatiti tužiteljici S. K. iznos od 3.804,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje do 31. 12. 2007. po stopi prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. 8. 2015. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući iste na iznos od:

 

 

2/ Nalaže se tuženiku O. b. H. d.d. isplatiti tužiteljici S. K. parnični trošak u iznosu od 8.986,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 23. 10. 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika na naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 28.662,53 kn sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke te mu je točkom II. izreke naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.986,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2020. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je kondikcijski zahtjev tužiteljice za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima (dalje: CHF) i o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u potrošačkom ugovora o kreditu broj 95008/05 koji su 18. studenog 2005. zaključili H. S. B. d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita i u odnosu na koji je u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., i 52/16., dalje ZPK) 9. veljače 2016. zaključen dodatak broj 2 ugovora o kreditu broj 95008/05.

 

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava, saslušanjem tužiteljice i provedenim financijskim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 18. studenog 2005. u Sisku između pravnog prednika tuženika H. S. B. d.d. kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o nenamjenskom kreditu broj 95008/05 s ugovorenim iznosom kredita od 30.365,00 CHF po kupovnom tečaju kreditora na dan isplate kredita i s rokom otplate od 84 mjeseca

- da je ugovor zaključen uz redovnu kamatu od 6,99% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom ili drugim aktom kreditora

- da je između pravnog prednika tuženika S. G.-S. B. d.d. kao kreditora i tuženice kao korisnika kredita 24. svibnja 2011. u Sisku sklopljen dodatak ugovoru o kreditu broj 95008/05 kojim je tužiteljici odobren dodatni iznos kredita od 2.060,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s time da je rok otplate kredita ugovoren do 10. svibnja 2021.

- da je ugovorna odredba kojom je među strankama ugovorena promjena kamatne stope u skladu s odlukom ili drugim aktom o kamatnim stopama kreditora ništetna

- da je odredba kojom su stranke ugovorile otplatu kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetna

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta i početno utvrđenog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 28.662,53 kn

- da su stranke 9. veljače 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu broj 3208617962 u skladu s odredbama Zakona i izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015., dalje, ZID ZPK/2015)

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019.

 

6.1. Nije sporno da je tuženik do veljače 2020. poslovao pod tvrtkom O. b. H. d.d.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud uz primjenu članaka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) obvezao tuženika vratiti tužiteljici uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je svaki pojedini iznos koji je tužiteljica platila dospio na naplatu prema otplatnom planu. Pritom je uz primjenu članka 225. i 241. ZOO-a ocijenio neosnovanim prigovor zastare te je zaključio da unatoč provedenoj konverziji tužiteljica nije u potpunosti obeštećena za štetne posljedice koje su nastale primjenom ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutne klauzule u CHF jer da plaćanja na osnovi tih nepoštenih odredbi nisu obuhvaćena konverzijom.

 

8. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom prihvatio kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa koji su tijekom otplate kredita broj 95008/05 plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i to kao pravnu posljedicu njihove ništetnosti.

 

9. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je dodatak broj 2. ugovora o kreditu broj 95008/05 od 9. veljače 2016. sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 te da njegova valjanost nije dovedena u pitanje

- da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužiteljice po ugovoru o kreditu broj 95008/05 iznosila 1.259,39 kn

- da se ta preplata, prema sporazumu stranaka, koristila za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti i to na način da se sukcesivno, kod plaćanja budućeg anuiteta, iznos do najviše 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi

- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a

 

10. Iako ZZP/2003, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

 

11. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile 18. studenog 2005. i izmijenile dodatkom od 24. svibnja 2011. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

 

11.1. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2003 ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.

 

12. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

 

12.1. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF iz ugovora o kreditu broj 95008/05 od 18. studenog 2005. i 24. svibnja 2011. nakon zaključenog dodatka broj 2. tom ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 ne obvezuju tužiteljicu, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

 

12.2. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

 

13. Načelno gledajući, kad su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, trebaju, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imati i pravo na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen  člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

 

13.1. Stranke su dodatkom broj 2. ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetnu ugovornu odredbu o otplati kredita s valutnom klauzulom u CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije, osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice, iskorišteni u njezinu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom broj 2. ugovora o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

 

14. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužiteljica učinila na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju među strankama sklopljenog valjanog dodatka broj 2. tom ugovoru, iskorištene za ispunjenje njezine obveze prema tom dodatku, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da dodatak ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju tih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužiteljici, nego da se iskorištavaju u njezinu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom broj 2. ugovoru o kreditu.

 

14.1. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

 

14.2. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

 

14.3. Naposljetku, dodatak ugovoru o kreditu koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/2015 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj aneksa ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. ZZP/2014 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona.

 

15. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK-a u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita broj 95008/05 primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog dodatka broj 2. ugovoru nije (više) bez osnove u imovini tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.

 

15.1. Tuženik je na temelju sklopljenih aneksa uz ugovore o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015 unio iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sadržane u ugovorima u kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim dodatkom broj 2 ugovora o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR.

 

16. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da iznosi plaćeni na temelju nepoštenih ugovornih odredbi nisu bili obuhvaćeni konverzijom, da da konverzijom predmetnog kredita tužiteljica nije u potpunosti obeštećena za štetne posljedice koje su nastale primjenom ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te da stoga postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorenog i stvarno naplaćenog anuiteta iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 18. studenog 2005. i 24. svibnja 2011. jer su dodatkom broj 2. tom ugovoru i uplate koje čine tu razliku u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

 

17. Imajući na umu navedene razloge, osobito one iz točaka 12. do 15.1. ovog obrazloženja, zaključak je ovog suda da je sklapanjem dodatka broj 2 ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 18. studenog 2005. i 24. svibnja 2011. jer je, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete dodatkom broj 2 tom ugovoru dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela tim valjanim dodatkom. Stoga joj po pravnom shvaćanju ovog suda ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

 

18. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“

 

19. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odluci o isplati iz točke I. izreke pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu, u povodu žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

 

19.1. Pritom su zahtijevani novčani iznosi izraženi u valuti EUR u skladu s Odlukom o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 85/22.) i pravilima za preračunavanje i zaokruživanje propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.).

 

20. Odlučujući o troškovima cijelog postupka u skladu s člankom 166. stavkom 2. ZPP-a, ovaj je sud imao na umu da primjena pravila „gubitnik plaća“ iz članka 154. stavka 1. ZPP-a koje teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova može u okolnostima ovog predmeta predstavljati ograničenje tužiteljičinog prava na sud. Naime, ograničenje u obliku izricanja znatnog financijskog tereta tužiteljici nakon završetaka postupka neće biti spojivo s njezinim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju (odvraćanja od očito neutemeljenih parnica) i ako ne postoji razumni odnos razmjernosti između odluke o naknadi troškova postupka i legitimnog cilja koji se teži postići.

 

20.1. Imajući na umu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je kriterije Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009., kao i tumačenje tog Suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu (Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.), ovaj je sud vodio računa o činjenici da u odnosu na predmet spora – osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/2015, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Pritom još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. U takvim se okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu. Kad se tome doda činjenica da iznos troškova koji tužiteljica treba naknaditi tuženiku nije neznatan (oko 1.000,00 EUR) te da uz to treba snositi i svoje troškove postupka (oko 1.200,00 EUR), ovaj sud smatra da odluka o tome da tužiteljica plaća puni iznos troškova zastupanja tuženika predstavlja nerazmjerno ograničenje njezinog prava na pristup sudu. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Zbog toga je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

U Varaždinu 20. ožujka 2024.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                  Dijana Hofer v.r.