REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10350/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.M. zbog prekršaja iz čl. 90. st. 1. t. 4. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja („Narodne novine“, broj: 17/70. i 141/20.), odlučujući o žalbi okr. M.M. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 6. srpnja 2022., broj: Pp J-1792/2019, u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M.M. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 6. srpnja 2022., broj: Pp J-1792/2019 proglašen je krivim okr. M.M. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 90. st. 1. t. 4. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. M.M. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik ističe povredu prava na obranu, smatrajući da je sud pogrešno zaključio da su se stekli uvjeti za isticanjem poziva za glavnu raspravu 6. srpnja 2022. na oglasnoj ploči suda, budući su prethodna tri ročišta odgođena bez njegove krivnje, dva na zamolbu svjedokinje, a jedno po odluci suda.

5.1. Prema stanju spisa predmeta, u ovom prekršajnom predmetu okr. Milanu Matijeviću je 24. siječnja 2019. osobno uručena pisana obavijest iz čl. 109. a Prekršajnog zakona, kojom je okrivljenik u t. 7. obaviješten o obvezi obavještavanja tijela postupka o svakoj promjeni adrese stanovanja i primanja pismena tijekom postupka do njegovog pravomoćnog dovršetka kao i dovršetka postupka izvršavanja odluke o prekršaju, kao i na posljedicu nepridržavanja ove obveze ili izbjegavanja dostave, odnosno mogućnosti daljnje dostave svih pismena okrivljeniku putem oglasne ploče suda.

5.2. U ovom prekršajnom predmetu 8. listopada 2020. prvostupanjski je sud izdao prekršajni nalog, koji je u dva navrata dostavljao okrivljeniku, ali se svaki puta prekršajni nalog vratio kao neuručen s naznakom dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“, da bi 25. studenog 2020. okrivljenik podnio prigovor protiv prekršajnog naloga. Glavna rasprava zakazana za 2. veljače 2022. odgođena je budući je branitelj okrivljenika, odvjetnik R.K. zamolio odgodu zbog spriječenosti, svjedokinja O.R. ispričala je svoj nedolazak zbog bolesti, a dva poziva okrivljeniku upućena za tu glavnu raspravu vratila su se kao neuručena s naznakom dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“. 14. veljače 2022. branitelj je obavijestio sud o otkazu punomoći M.M. jer nije u mogućnosti stupiti u kontakt s okrivljenikom. Slijedeća glavna rasprava zakazana je za 15. ožujka 2022., dva poziva za okrivljenika ponovno su se vratili kao neuručena s naznakom dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“, te je sud 3. ožujka 2022. istaknuo poziv za tu glavnu raspravu na oglasnu ploču suda, koja je odgođena zbog nedolaska svjedokinje O.R., koja je ispričala svoj nedolazak zbog teške pokretljivosti i skorog odlaska na operaciju. Dva poziva za okrivljenika za glavnu raspravu 20. travnja 2022. vraćena su kao neuručena s naznakom dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“, sud je odgodio glavnu raspravu i izvanraspravno ispitao svjedoka I.R.. Slijedeće ročište zakazano je za 17. svibnja 2022. i odgođeno zbog nedolaska okrivljenika koji nije podigao dva poziva. Slijedeća glavna rasprava zakazana je za 6. srpnja 2022., 19. svibnja 2022. sud je istaknuo poziv za okrivljenika na oglasnu ploču suda te raspravu 6. srpnja 2022. održao, smatrajući dostavu za okr. M.M. uredno obavljenom.

5.3. Dakle, uručenjem obavijesti okrivljeniku i prije podnošenja optužnog prijedloga okrivljenik je imao saznanje da će se protiv njega voditi prekršajni postupak, te je upozoren na posljedicu neodazivanju istom, slijedom čega je sud, pravilno zaključio da okrivljenik očito izbjegava primitak poziva (kako je i razvidno iz t. 5.2. ove odluke) te u skladu sa odredbom čl.145. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknuo poziv za glavnu raspravu na oglasnu ploču suda, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru.

5.4. Potpuno pogrešno ističe okrivljenik da nije bilo uvjeta za isticanjem poziva na oglasnu ploču suda jer su ročišta odgađana bez njegove krivnje, budući je iz tijeka ovog prekršajnog postupka razvidno da okrivljenik, iako pozivan mnogo puta u postupku, obaviješten od dostavljača o prispjeću pošiljke, niti jedan poziv nije podigao u pošti.

5.5. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona. Također, pogrešno okrivljenik ističe da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti jer je svjedok ispitan u njegovoj odsutnosti. Svjedok I.R. ispitan je izvanraspravno 20. travnja 2022., kada su pozivi za okrivljenika vraćeni kao neuručeni s naznakom dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“, kao i pozivi za 17. svibnja 2022., kada je neodazivanju pozivima suda i nedolaskom na glavnu raspravu okrivljenik propustio ostvariti svoje pravo iz čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

6. Povredu prava na obranu okrivljenik vidi i u činjenici da sud nije proveo niti jedan dokaz koji je predložio u prigovoru protiv prekršajnog naloga, samo paušalno navodeći da je prekršajni nalog stavljen van snage, bez da se uopće osvrnuo na njegov sadržaj.

6.1. Međutim, okrivljenik pogrešno i neosnovano smatra da prigovor podnesen protiv prekršajnog naloga predstavlja njegovu obranu. Naime, prigovor protiv prekršajnog naloga ne predstavlja obranu okrivljenika, to je pravni lijek protiv prekršajnog naloga kao posebne odluke o prekršaju i njegovim sadržajem se definira daljnji tijek prekršajnog postupka, ovisno o tome je li podnesen prigovor zbog poricanja prekršaja (o čemu se ovdje radi) ili je podnesen prigovor zbog izrečene odnosno primijenjene prekršajno pravne sankcije, oduzete imovinske koristi ili određenih troškova u povodu izdavanja prekršajnog naloga.

6.2. Sadržaj prigovora protiv prekršajnog naloga reguliran je odredbom čl. 236. st. 1. Prekršajnog zakona, prema kojoj prigovor protiv prekršajnog naloga mora sadržavati obrazloženje samo ako se podnosi zbog izrečenih odnosno primijenjenih prekršajnopravnih sankcija. Citirana zakonska odredba ne predviđa obrazloženje razloga poricanja prekršaja kao dio sadržaja prigovora, pa takvo obrazloženje, a i eventualni dokazni prijedlozi, predstavljaju višak koji ni na koji način ne obvezuje sud. Iz navedenih razloga, pogrešno okrivljenik smatra da se sud trebao u postupku osvrnuti na sadržaj prigovora i izvoditi dokaze predložene u prigovoru.

7. Žaleći se, nadalje, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da se presuda temelji samo i isključivo na izjavi jedne osobe koja je pozvana u svojstvu svjedoka i službene zabilješke I. PP Rijeka, koja je samo djelomično uzeta u obzir. Iz ovakvog sadržaja žalbe (kao i daljnjeg sadržaja), razvidno je da se žalbom u stvari osporava potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Žalbom se ističe da je sud povrijedio odredbu čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona jer je utvrđivao činjenice uzimajući u obzir samo one dokaze koji idu okrivljeniku na teret. Okrivljenik ističe manjkavost u izvođenju dokaza time da je ispitan samo jedan svjedok, koji uopće nije ni vidio tko je bacio petardu, dok je u PP ispitano pet svjedoka, a nije ispitan niti svjedok D.K., koji je pozvao policiju, na ročišta je pozivana svjedokinja O.R., koja nikada nije saslušana, nego je ispitan samo njezin suprug I.R..

7.2. Prvenstveno, ističe se da okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije iznio svoju obranu niti predlagao dokaze, uslijed čega se, predlaganje svjedoka tek sada u žalbi, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ukazuje zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije u ovoj situaciji.

8. Nadalje, okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka M.M. i zaključak suda da se iskaz svjedoka pred sudom podudara s iskazom danim u I PP Rijeka. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka I.R. u I PP Rijeka od 27. siječnja 2019. (dakle, u kratkom vremenu nakon događaja od 23. siječnja 2019.) proizlazi da se svjedok nalazio u svojoj kući sa suprugom O.R., oko 18,20 sati su čuli pucanj petarde, a kasnije, oko 19,50, kada je došla policija, njegova supruga vidjela je susjeda M.M. kako sa svog prozora baca petarde u dvorište ispred kuće D.K. te zatvara prozor i gasi svjetlo u sobi. Ispitan izvanraspravno pred sudom 20. travnja 2022. isti svjedok je naveo da se sjeća kritičnog događaja, kada je M.M. sa svog prozora bacio dvije, tri petarde u dvorište koje pripada zgradi, ali ispred dijela gdje stanuje obitelj K.. Čula se jaka detonacija, svjedok je u jednom trenutku izašao kroz prozor i vidio kako se M. povukao sa svog prozora sa kojeg su očito bačene petarde. Kada su nakon sat vremena došli policijski službenici opet su se začule petarde, policijski službenici otišli su u stan M. i sa dvorišta pokupili ostatke petardi.

8.1. Slijedom navedenog, pogrešno okrivljenik smatra da je svjedok dao dva oprečna iskaza, budući svjedok nije pred sudom naveo da je vidio okrivljenika kako baca petarde, već da je u jednom trenutku izašao kroz prozor i vidio kako se M. povukao sa svog prozora sa kojeg su očito bačene petarde. Povezujući iskaz svjedoka pred sudom i pred policijom, danim u kratkom vremenu iza događaja, sa materijalnim dokazima izvedenim u postupku, pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o krivnji okr. M.M. za počinjeni prekršaj.

8.2. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

8.3. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik navodi da sud nije uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, te mu izrekao novčanu kaznu bez da je utvrdio njegovo imovinsko stanje, osobne i imovinske prilike.

9.1. Prvenstveno, ističe se okrivljeniku da je za prekršaj za koji je proglašen krivim propisana novčana kazna u iznosu 5.000,00 do 15.000,00 kuna te da je prvostupanjski sud na strani okrivljenika cijenio olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti i proteka vremena, ne nalazeći otegotne okolnosti i ublažio novčanu kaznu znatno ispod propisanog posebnog minimuma za počinjeni prekršaj, pri čemu je pravilno okrivljenika upozorio na pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom pobijanom presudom.

9.2. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Stoga, i po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja propisa o zaštiti od opasnih tvari i uporabe petardi i s time povezanim većim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene nikakve nove naročito olakotne okolnosti, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

11. Slijedom navedenog na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.