Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž Ob-25/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić-Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina, kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. T1 ., OIB:… iz G. V., zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženih T. V., OIB:… iz S. B. i mldb I. T2 ., OIB:… iz S. B., zastupan po majci i zakonskoj zastupnici T. V., OIB:… iz S. B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv točke II., IV. i V. izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj:P Ob-100/2019- 36 od 15. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj:P Ob-100/2019-36 od 15. lipnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Pobijanom presudom suđeno je:
" I. Tuženik mldb. I. T. iz S. B., zastupan po majci i zakonskoj zastupnici T. V., OIB:… iz S. B. dužan je tužitelju F. T. iz G. V., platiti iznos od 20.600,00 kn sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to :
- na iznos od 2.200,00 kn od 31. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 30. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 2. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 02. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 30. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 31. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 29. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 31. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 2. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 31. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 30. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 1. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 31. kolovoza 2016. do isplate, sve to u roku od 15 dana. Tuženik mldb. I. T. iz S. B., zastupan po majci i zakonskoj zastupnici T. V. iz S. B. dužan je tužitelju F. T. iz G. V., platiti iznos od 3.720,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to :
- na iznos od 120,00 od 25. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 9. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 4. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 8. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 21. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 29. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 23. ožujka 2016. do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
" I. Tuženica T. V. iz S. B., dužna je tužitelju F. T. iz G.V., platiti iznos od 20.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to :
- na iznos od 2.200,00 kn od 31. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 30. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 2. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 02. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 30. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 31. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 29. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 2.200,00 kn od 31. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 2. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 31. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 30. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 1. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 31. kolovoza 2016. do isplate,
sve to u roku od 15 dana.
II. Tuženica T. V. iz S. B., dužna je tužitelju F. T. iz G. V., platiti iznos od 3.720,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to :
- na iznos od 120,00 od 25. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 9. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 4. studenog 2015. do konačne isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 8. prosinca 2015. do konačne isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 21. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 29. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 23. ožujka 2016. do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana.
" III. Nalaže se II-tuženiku mldb. I. T. iz S. B., zastupanom po majci i zakonskoj zastupnici T. V. iz S. B., da tužitelju F. T. iz G. V., naknadi troškove postupka u iznosu od 4.811,75 kn sa zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2022. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja F. T. iz G. V., za naknadu troškova postupka od I-tužene T. V. iz S. B., kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tužitelja F. T. iz G. V., za naknadu troškova postupka u iznosu od 9.100,00 kn kao previsoko postavljen."
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija takvu prvostupanjsku presudu pod točkama II., IV. i V. izreke zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP).
Predlaže ukidanje prvostupanjske presude u pobijajućem dijelu i preinačenje iste u smislu žalbenih navod ili ukidanje i vraćanje u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženici u odgovoru na žalbu pobijaju navode žalbe kao neosnovane i predlažu odbijanje iste.
4. Žalba je osnovana.
5. Premda žalitelj žalbom ne pobija točke I. i III. izreke prvostupanjske presude kojima je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na mldb. I. T. stav je ovog drugostupanjskog suda da je presudu bilo nužno ukinuti i u tom dijelu, a iz razloga zaštite interesa mldb. djeteta.
6. Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj: 103/15., 98/19., i 47/20. – u nastavku teksta: ObZ) lex specialis propisuje načelo prvenstvene zaštite i dobrobiti prava djeteta člankom 5. na način da sudovi i javno pravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije zaštiti prava djeteta i njegovu dobrobit.
Člankom 349. tog Zakona regulirano je načelo dispozicije i oficijelnosti u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, a člankom 350. određeno je istražno načelo u postupcima iz članka 349. a prema istom je sud ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, a može odlučiti da se dokazuju činjenice koje su stranke priznale u postupku.
7. Suština spora u ovoj pravnoj stvari je tvrdnja tužitelja da je uredno podmirivao svoju obvezu temeljem sudske presude, ali da je majka djeteta koje temeljem sudske odluke živi s majkom podnijela prijedlog za ovrhu, te mu je na taj način naplaćivan viši iznos od onoga određenog presudom.
8. Nesporno je da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj:P- 177/12-29 od 15. ožujka 2013. razveden brak između T. T. sada V. i F. T., da je određeno da će mldb. I. nakon razvoda braka roditelja živjeti s majkom, dok će roditelji zajednički obavljati roditeljsku skrb nad djetetom, da je otac F. T. dužan plaćati uzdržavanje za sina u iznosu od 2.200,00 kuna mjesečno počev od 1. ožujka 2013.
9. Presudom istoga suda broj:P Ob-297/15-21 od 31. ožujka 2016. tužitelju je naloženo da umjesto iznosa od 2.200 kuna mjesečno po ranijoj presudi sada plaća za mldb. dijete 1.600,00 kuna mjesečno počev od 25. rujna 2015., a ta presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž Ob-738/16-2 od 7. lipnja 2016.
10. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški, broj:Ovr-3322/15-10 od 3. ožujka 2016. proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava s računa ovršenika F. T. u korist ovrhovoditeljice T. S. ranije T., a po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditeljice koji je podnesen Financijskoj agenciji 27. rujna 2013. na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj:P-177/12 od 15. ožujka 2013.
11. Iz preslike zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji od 27. rujna 2013. vidljivo je da je ovrhovoditelj T. T., a ovršenik F. T. i da se zahtjev podnosi na ime dugovanja po presudi.
12. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, a pozivajući se na sudsku praksu iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud je pasivno legitimiranim u ovom sporu utvrdio mldb. I. T. sina tužitelja u čiju korist je tužitelj plaćao uzdržavanje dok za majku i zakonsku zastupnicu istoga T. V. prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da ona nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari jer uzdržavanje nije određeno niti je plaćano u njezinu korist. Ovaj drugostupanjski sud svakako uvažava pravna stajališta Vrhovnog suda RH, ali u ovom konkretnom slučaju smatra da je riječ o specifičnim okolnostima koje je nužno utvrditi tijekom postupka.
13. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da je on uredno plaćao iznose uzdržavanja za svog mldb. sina, dok tužena T. V. tvrdi da je on izvršio svega par sporadičnih uplata, da to nije bilo kontinuirano pa da je morala zaštiti interes mldb. djeteta.
14. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj svojim uplatama i temeljem ovršnog postupka pokrenutog od strane tužene preplatio iznos od 24.300,00 kuna.
15. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u tom dijelu činjenično stanje nije točno niti potpuno utvrđeno, a o istome ovisi i pasivna legitimacija tužene.
16. U nastavku postupka prvostupanjski sud treba utvrditi da li je tužitelj redovno i u punom iznosu podmirivao svoju obvezu uzdržavanja jer ukoliko je točna ta tvrdnja tužitelja tada tužena T. V. nije smjela pokretati ovršni postupak, niti je u tom slučaju vođenje ovršnog postupka bilo u interesu mldb. djeteta, a što bi upućivalo na stjecanje bez osnova u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO)
17. Pri takvom stanju stvari vođenje ovršnog postupka bi predstavljalo samovolju i zloupotrebu ovlasti zakonskog zastupnika – majke djeteta jer bi ista suprotno pravomoćnoj sudskoj presudi naplaćivala ne pripadajuće iznose.
18. Majka mldb. djeteta nije punomoćnik djeteta, pa nije riječ o osobi koja angažira punomoćnika pa sama snosi rizik kvalitete zastupanja po punomoćniku, već je djetetu majka određena odlukom suda i ista je dužna paziti da ne našteti interesima djeteta.
19. Ukoliko bi se prihvatio formalistički pristup da je samo dijete pasivno legitimirano tada bi se dijete koje vjerojatno sada nema sredstava iz kojih može vratiti navedeni iznos dovelo u poziciju da kroz određeno vrijeme mora vraćati velike dugove, a za koje niti u kojem slučaju nije odgovorno.
20. Pored navedenog nužno je utvrditi točan iznos koji je tužitelj preplatio temeljem pravomoćne presude, a čekajući odluku suda o njegovom zahtjevu za sniženje uzdržavanja i za taj iznos tužitelj može potraživati vraćanje preplaćenog od mldb. djeteta i to temeljem članka 431. ObZ-a.
21. Potrebno je istaći da tužena T. V. kao majka i zakonska zastupnica mldb.
I. nije podnijela žalbu protiv presude kojom je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na dijete opravdavajući se preopterećenosti privatnim i poslovnim obvezama uslijed kojih je propustila zakonski rok za podnošenje žalbe, a što također upućuje na zaključak da nije dovoljno pazila na zaštitu interesa mldb. djeteta.
22. Ukoliko se utvrdi da tužitelj nije samovoljno uredno izvršavao svoju obvezu plaćanja uzdržavanja, tada bi pokretanje prisilne naplate bilo opravdano i u interesu mldb. djeteta, pa ne bi postojala niti odgovornost tužene.
23. Temeljem članka 370. ZPP-a žalba je uvažena, a prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Vukovar, 18. listopada 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Vesna Vrkić Perak,v.r.
