Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž-1120/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. L. M., OIB:… iz S., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., protiv tuženika M. L., OIB:…, iz D., i tuženice J. L., OIB:…, iz D., koje zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. Ž. i J. S. Z. u Š., radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj VI P-2508/18 od 2. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj VI P-2508/18 od 2. lipnja 2021. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Dužni su tuženici M. L. D., S., OIB:… i J. L. D., S., OIB:… u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, o svom trošku, ukloniti dio stubišta i to prvi krak stubišta do podesta i to baš dio koji zadire i nalazi se na čestici zgrade 408 k.o. D. koja je u vlasništvu tužiteljice L. M. J., S., OIB:…, i to na način da stepenište ne zadire u predmetnu nekretninu koja je vlasništvo tužiteljice te da se na taj način uspostavi ranije stanje posjeda i vlasništva tužiteljice L. M. J., S., OIB:… nad č.zgr.408 k.o. D. s tim što se tuženicima zabranjuje svako takvo i slično diranje, zadiranje, te smetanje posjeda ubuduće, te su dužni tuženici ubuduće kaniti se svakog uznemiravanja, smetanja i oduzimanja posjeda i vlasništva navedene nekretnine tužiteljice štujući u svemu njezin dosadašnji posjed, vlasništvo i pripadajuća prava. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvećano za zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. ZOO koje teku od presuđenja pa do isplate."

1.2. U točki II. izreke presude naloženo je tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 15.812,50 kn u roku 15 dana.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotrebno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili osnovanost svih žalbenih navoda tužiteljice te predložili da se pobijana presuda potvrdi i tužiteljica obveže na naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Na temelju utvrđenja:

- da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica čest. 408 kuća od 324 m2, u naravi kuća i dvorište na adresi D.,

- da je nekretnina tuženika susjedna i sastoji se od dvoetažne kuće - koju su sagradili roditelji tuženika M. i A. L. i u istu sa djecom pa tako i tuženicima uselili 1966. i dvorišta na adresi D. - u naravi položena na dijelovima čest.409 i 1046/2 u k.o. D.,

- da se sporno stubište u obliku slova L nalazi u dvorištu tuženika koje je fizički odvojeno od nekretnine tužiteljice - njezinim stambenim objektom i ogradnim zidom u ravnini kuće tužiteljice,

- da je prema nalazu u mišljenju geodetskog vještaka P. S. prvi dio kraka stubišta (dio čije se uklanjanje traži) sagrađen na dijelu čestice 408, a preostali dio na dijelu čestice 409,

- da iz iskaza svjedoka Z. K., D. J., I. L. i D. L. proizlazi da sporni dvorišni prostor koriste samo tuženici, a prethodno njihovi roditelji M. i A. L. te da je ogradni zid kojim su razdvojene nekretnine stranaka sagradio djed tužiteljice I. L. 1970. ili 1971.,

- da je sporno dvorište omeđeno objektima tužiteljice i tuženika kako je to prikazano na fotografijama u spisu sa postavljenim ulaznim vratima s javne ceste tako da tužiteljica zbog sagrađenog zida nema direktni pristup istome.

6. Ocijenivši da je pitanju prava vlasnička tužba iz čl. 161. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) kojom vlasnik traži povrat stvari, a posjednici imaju pravo odbiti predaju stvari isticanjem prigovora iz čl. 163. ZV prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev zaključivši na temelju provedenih dokaza da se tuženici osobno kao nasljednici svojih roditelja nalaze u mirnom, samostalnom, neposrednom i nesmetanom posjedu predmeta spora identificiranog kao dio katastarske čestice 408 od osamdesetih godina prošlog stoljeća (prema iskazima svjedoka od 1983. ili 1984. godine) čime su temeljem instituta dosjelosti kao samostalni pošteni posjednici do dana podnošenje tužbe 29. studenog 2018. stekli pravo vlasništva cijelog unutrašnjeg dvorišta pa se kao utvrđeni vlasnici osnovano protive zahtjevu tužiteljice za uklanjanje spornog dijela stubišta. Sud ujedno napominje da tužiteljica unatoč tome što je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica čestice 408 u ovoj parnici nije dokazala da bi bila i stvarni vlasnik predmetnog dijela te čestice.

7. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjska presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava naglašavajući da je provedenim vještačenjima utvrđeno da je dio prvog kraka stubišta čije se uklanjane traži položen na čestici 408 u vlasništvu tužiteljice koja taj dio koristi kao dio svoje nekretnine budući na spornom dijelu dvorišta ima pomoćni objekt i septičku jamu. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi tuženici dosjelošću stekli pravo vlasništva cijelog dvorišta budući da oni ne raspolažu nikakvom ispravom o vlasništvu, a svoj navodni pošteni posjed dokazuju iskazima svjedoka koji su svi u rodbinskoj vezi sa tuženicima i koji svoje iskaze prilagođavaju potrebama postupka iako podaci iz zemljišne knjige govore u prilog njezine tvrdnje da je ona stvarna vlasnica predmetnog dijela dvorišta na kojem je djelomično položeno sporno stubište.

8. Pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH– dalje: ZPP) čije se odredbe u ovoj pravnoj stvari primjenjuju osnovom čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/2019) obzirom su jasni razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva pa je presudu moguće ispitati, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Prvostupanjski sud u ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva rukovodi se odredbom čl. 161. st. 1. ZV prema kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, čl. 162. st. 1. ZV prema kojem da bi u postupku pred sudom ostvario to svoje pravo vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva u njegovu vlasništvu i da se nalazi u tuženikovu posjedu te odredbom čl. 163. ZV koji regulira prigovore zbog kojih posjednik ima pravo odbiti predaju posjeda stvari - dakle kao da je u pitanju prava vlasnička tužba kojom vlasnik neposjednik zahtijeva povrat stvari od posjednika nevlasnika.

9.2. U parničnom postupku sud je vezan za činjeničnu no ne i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (čl. 186. st. 3. ZPP). Tužiteljica u tužbi navodi i tvrdi da tuženici bespravno prolaze njezinim dvorištem na kojem su izgradili stubište pa traži hitnu zaštitu od daljnjeg uznemiravanja. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom traži uklanjanje dijela stubišta koji zadire u njezinu nekretninu te zabranu svakog uznemiravanja, smetanja i oduzimanja posjeda i vlasništva čestice 408 u k.o. D. ubuduće. Obzirom na izneseni činjenični supstrat očigledno je da se ne radi o vlasničkoj tužbi iz čl. 161. st. 1. ZV već o tužbi za zaštitu od uznemiravanja iz čl. 167. ZV koji propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari vlasnik može zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st. 1.) pri čemu, da bi ostvario to svoje pravo, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2.). U pitanju je tužba slična tužbi radi smetanja posjeda kojom vlasnik može i nakon proteka prekluzivnih rokova zatražiti utvrđenje uznemiravanja svog vlasništva i uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

10. Kako prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a zbog pogrešne pravne kvalifikacije predmet spora nije raspravio u pravcu utvrđivanja činjenica koje je potrebno utvrditi kada je u pitanju tužba za zaštitu od uznemiravanja iz čl. 167. ZV valjalo je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja temeljem čl. 370. toč. 3. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istome sudu na ponovni postupak.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud dužan je na glavnoj raspravi provesti već ranije izvedene dokaze koje smatra potrebnim za odlučivanje nakon čega će ovisno o utvrđenom donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice primjenom relevantne odredbe čl. 167. ZV. Novom odlukom prvostupanjski će sud ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima ove parnice uključujući i troškovima ovog žalbenog postupka.

U Varaždinu 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v .r.