Poslovni broj Gž-3868/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Grad R., ., . OIB: ....., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ž. & R. iz R., protiv tuženika R. V. iz D., OIB: ....., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj P-445/2019-14 od 11. ožujka 2020., 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj P-445/2019-14 od 11. ožujka 2020..

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, odbačena je tužba ( točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova (točka II. izreke) te je određeno da tuženik može zahtjev za naknadu troškova staviti u roku od petnaest dana od dana primitka tog rješenja (točka III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

4. Donošenjem prvostupanjskog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj, budući da suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

4.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj podnio tužbu radi isplate iznosa od 110.571,26 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na Ugovoru o nagodbi sklopljenom između stranaka 5. ožujka 2003., a kojim ugovorom se tuženik obvezao na ime preuzetog duga s osnove komunalnog doprinosa platiti tužitelju iznos od 97.333,65 kn na ime glavnice i iznos od 14.170,37 na ime obračunatih zateznih kamata na dan 18. veljače 2002., u dvanaest uzastopnih obroka.

6. Imajući u vidu odredbu čl. 7. Ugovora o nagodbi, prema kojoj je tuženik dao tužitelju zadužnicu kao sredstvo osiguranja, a na kojoj je ovjeren potpis tuženika od strane javnog bilježnika V. Ć. pod brojem Ov-4858/03 dana 25. ožujka 2003., prvostupanjski sud pozivom na čl. 183. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08. i 139/10., dalje: OZ/96) zaključuje da zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i da kao takva predstavlja ovršnu ispravu, pa cijeneći da je tužitelj na temelju zadužnice ovlašten neposredno provesti ovrhu, zauzima stav da tužitelj ne može voditi parnični postupak, sijedom čega pozivom na čl. 288. st. 2. i čl. 301. st. 3. ZPP-a donosi pobijano rješenje i odbacuje tužbu.

7. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. i čl. 164. st. 8. ZPP-a.

8. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 288. st. 2. ZPP-a kada je odbacio tužbu.

9. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o kondemnatornoj tužbi kojom tužitelj traži isplatu određenog novčanog iznosa na temelju sklopljenog ugovora o nagodbi, pri čemu nije sporno da je tuženik kao sredstvo osiguranja naplate tražbine tužitelja sukladno čl. 7. Ugovora izdao zadužnicu na kojoj je javni bilježnik ovjerio njegov potpis.

9. Prema čl. 183. st.1. OZ/96, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme izdavanja zadužnice, dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Prema st. 7. istoga članka, isprava iz stavka 1. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

10. Imajući u vidu cilj pokretanja parničnog postupka, a to je ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoju tražbinu, ujedno cijeneći da tužitelj već raspolaže takvom ispravom koju u konkretnom slučaju predstavlja izdana zadužnica koja u smislu čl. 183. st. 1. OZ/96 ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju koje tužitelj može tražiti ovrhu na novčanim sredstvima tuženika, kao i na drugim predmetima ovrhe sukladno čl. 183. st. 7. OZ/96, to se donošenje pravomoćne i ovršne presude u parničnom postupku ne bi postigla veća pravna zaštita tužitelja u odnosu na izdanu zadužnicu kao sredstvo osiguranja, slijedom čega ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda u situaciji kada već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist. Naime, u slučaju kada vjerovnik već raspolaže ovršnom ispravom koja sama po sebi nema značenje pravomoćno presuđene stvari niti sudske nagodbe, ali mu omogućava da ostvari onu pravnu korist koju u osnovi želi postići tražeći kondemnatornu zaštitu, onda tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje (kondemnatorne) tužbe.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 288. st. 2. ZPP-a kada je odbacio tužbu. Pri tome, valja reći da je točno da je odredba čl. 288. st. 2. ZPP-a koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja propisivala dužnost suda da odbaci tužbu samo ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, međutim i u teoriji i u praksi sudova učinak ove odredbe proširen je i na tužbe s kondemnatornim zahtjevom, a kako je to nakon donošenja Novele Zakona o parničnom postupku iz 2019. izričito i propisano u čl. 228. st. 2., na način da je propisana dužnost suda da odbaci tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa za podnošenje tužbe, dakle svih vrsta tužbi, a ne samo tužbe za utvrđenje.

12. Žalbeni navodi kojima tuženik upire na prekid zastare kao pravni interes za podnošenje tužbe, nisu osnovani, budući da se u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) zastara prekida, osim podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dakle i pokretanjem ovršnog postupka na temelju izdane zadužnice.

13. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda, kao u izreci.

U Rijeci 19. listopada 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković