REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-3683/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika T. J., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika T. J., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. lipnja 2020., poslovni broj: 69. Pp P- 4414/20 na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba okrivljenika T. J. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik T. J. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik T. J. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, u koju je uračunato vrijeme trajanja mjere opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 7. ožujka 2020. u 01,27 sati do 7. ožujka 2020. u 13,27 sati.

3. Istom presudom, okrivljenik je oslobođen obveze naknade paušalnog troška prekršajnog postupka.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi okrivljenik navodi da moli da mu se omogući iznošenje obrane kako bi se pravilno utvrdile sve okolnosti vezane za predmetni događaj. Stoga predlaže da se provede novi postupak tijekom kojeg će dobiti pravo da iznese svoju obranu.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, u vezi žalbenog prijedloga žalitelja da mu se omogući iznošenje obrane, isti je potpuno bespredmetan s obzirom da je okrivljenik ispitan u prvostupanjskom postupku na ročištu 30. lipnja 2020. na kojem je propisno upozoren u cijelosti priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret te je zapisnik o ispitivanju također zakonito upozoren, sukladno članku 120. stavak 1. Prekršajnog zakona potpisao bez ikakvih primjedbi, tako da je u potpunosti neosnovan žalbeni navod okrivljenika u kojem traži da mu se omogući iznošenje obrane.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je izričito priznao počinjenje prekršaja za koji ga se tereti, proizlazi da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, na način činjenično i pravno opisan u izreci pobijane presude, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, pa tako i zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 7. ožujka 2020. sastavljenom od ovlaštenog policijskog službenika, koji je okrivljenik bez primjedbi potpisao, a kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

11. Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

12. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna, pa izrečenu novčanu kaznu u visini propisanog minimuma vijeće ovog suda, smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

13. Naime, iako je iz podataka u spisu vidljivo je da je u odnosu na pravomoćnu odluku o prekršajima u odnosu na okrivljenika nastupila rehabilitacija jer je od pravomoćnosti proteklo više od tri godine, te se u skladu sa zakonskom odredbom iz članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, počinitelj prekršaja, okrivljenik smatra neosuđivanom osobom, imajući u vidu da je kaznu prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao u visini propisanog posebnog minimuma za navedeni prekršaj, da je okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola u organizmu od 1,47 g/kg, to je po mišljenju ovog suda izrečena kazna primjerena svrsi kažnjavanja.

14. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, s obzirom da prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, te je primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

15. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti u vezi materijalnog stanja okrivljenika.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.