REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 6 Gž-1006/2021-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz D. OIB …, zastupan po odvjetnicima u Z. O. U. M. Š. i V. R. iz K., protiv tuženika W. O. V. I. G. d.d. za osiguranje, Z., OIB …, zastupan po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 1. srpnja 2021., poslovni broj: Pn-212/2018- 58., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika W. O. V. I. G. d.d. za osiguranje Z. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 1. srpnja 2021., poslovni broj: Pn-212/2018-58.:

1. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. izreke za pobijani iznos od 7.250,00 kn, te za pobijanu zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 15.000,00 kn teče od 30. travnja 2018. do isplate, a na iznos od 4.600,00 kn od 17. rujna 2020. do isplate;

2. potvrđuje u točki III. izreke;

3. preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 4.600,00 kn koja teče od 30. travnja 2018. do 16. rujna 2020., te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku W. O. V. I. G. dioničko društvo za osiguranje, Z., OIB: … da tužitelju M. H., D., OIB: …, na ime naknade neimovinske štete plati iznos od 19.600,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a teče od 30.

04. 2018. g., pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku W. O. V. I. G. dioničko društvo za osiguranje, Z., OIB: … da tužitelju M. H., D., OIB: …, na ime naknade imovinske štete plati iznos od 962,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, na iznos od: - 84,71 kn, koja teče od 31. 01. 2018. g. do isplate, - 50,00 kn, koja teče od 30. 01. 2018. g. do isplate, - 827,29 kn, koja teče od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku W. O. V. I. G. dioničko društvo za osiguranje, Z., OIB: … da tužitelju M. H., D., OIB: … plati troškove ovog postupka u iznosu od 21.160,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koja teče od presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv prvostupanjske presude i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbu je podnio protiv točke I. izreke u dijelu preko dosuđenog iznosa od 12.350,00 kn, odnosno za iznos od 7.250,00 kn, za dosuđeni tijek zakonske kamate, te protiv odluke o troškovima postupka koja je sadržana u točki III. izreke pobijane presude. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), jer prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi da je tužitelj preinačio tužbu i da se tuženik preinačenju protivio. Također ne navodi ni razloge zbog kojih je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva i razloge zašto bi to bilo svrsishodno za rješenje odnosa među strankama, čime se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Dalje navodi kako orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju izvor prava i kako je parnični postupak mogao biti okončan i bez preinake. Ovo tim više što je na preinačeni tužbeni zahtjev sud odredio početak kamate od 2018., iako je preinaka izvršena 2020., pa ističe da zakonska zatezna kamata ne može teći prije nego li je zahtjev preinačen, iz razloga što za taj iznos tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje prije nego li je saznao da ga tužitelj potražuje, čime je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Nadalje smatra da je tužitelju za 2-3% smanjenja životne aktivnosti neosnovano dosuđen iznos od 11.250,00 kn, a osim toga pobijana presuda ne sadrži obrazloženje i razloge u čemu se očituje smanjenje životne aktivnosti tužitelja i koji su to dodatni napori koje tužitelj mora ulagati koji bi opravdali dosuđenje iznosa od 11.250,00 kn. S obzirom na sve navedeno, neosnovanom smatra i odluku o troškovima postupka. Predlaže stoga da se njegova žalba usvoji i da se pobijana presuda preinači tako da se odbije zahtjev tužitelja za isplatu preko dosuđenog iznosa od 12.350,00 kn, te da se donese novo rješenje o troškovima parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi zbog ozljeđivanja u prometnoj nesreći od 30. siječnja 2018.

5.1. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju sa osnova neimovinske štete dosudio iznos od 19.600,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva za naknadu štete, tj. od 30. travnja 2018., sa osnova imovinske štete dosudio je iznos od 962,00 kn, dok je na ime troškova postupka dosudio iznos od 21.600,00 kn.

5.2. U ovoj fazi postupka sporna je visina naknade neimovinske štete i to u dijelu preko dosuđenog iznosa od 12.350,00 kn, odnosno za iznos od 7.250,00 kn, sporan je tijek zatezne kamate, kao i odluka o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud utvrdio je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. Glede žalbenih navoda o nedopuštenosti preinake tužbe zbog primjene pravnog shvaćanja sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka i 15. lipnja 2020., kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, i kojim je prihvaćeno da se navedeno primjenjuje i kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti prema ZOO, prije svega je za istaći da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19) smatrao da je dopuštena preinaka tužbe do zaključenja glavne rasprave, a u smislu izmijenjene odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a.

7.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da radi primjene navedenog pravnog shvaćanja tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije preinačiti tužbu, jer je prethodni postupak zaključen još 24. siječnja 2019. (strana 34. spisa). Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, okolnost donošenja novih orijentacijskih kriterija predstavljaju novu okolnost koja daje tužitelju pravo preinake tužbe, jer je očito da bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu iz navedenog razloga do dana zaključenja prethodnog postupka. Neosnovano također tuženik u žalbi ističe kako je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog kojih razloga je dopustio preinaku tužbe. Naime, prvostupanjski je sud na ročištu održanom 6. travnja 2021. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, uz obrazloženje da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sa čim je suglasan i ovaj drugostupanjski sud iz razloga koji su već naprijed navedeni.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

9. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) određeno je, između ostalog, da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, na temelju pregleda medicinske dokumentacije i medicinskog vještačenja, te načina na koji je tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice i natučenje desnog prsišta (naletom teretnog vozila koje se nije zaustavilo na znak crvenog svjetla na semaforu, te da se nakon primarnog kontakta vozilo tužitelja uz zanošenje i rotiranje stražnjim krajem u desnu stranu, nastavilo kretati priljubljeno središnjim dijelom svoje lijeve bočne strane uz prednji kraj vozila osiguranika tuženika, nakon čega je stražnjim lijevim krajem, udarilo u metalni stup električne rasvjete, te se odbilo prema naprijed i tek potom zaustavilo, da je od mjesta sudara, pa do mjesta udara u stup električne rasvjete, težište vozila prešlo put od oko 15 metara, a od mjesta udara u stup električne rasvjete pa do mjesta smirivanja i konačnog zaustavljanja vozilo tužitelj je prešlo put od oko 3,6 metara), zatim kada se ima u vidu obim svih posljedica koje je tužitelj pretrpio na fizičko, a osobito na psihičko zdravlje (duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je trpio, popratne neugodnosti pri liječenju – RTG snimanje, imobilizacija Schanzovim ovratnikom, potreba mirovanja, analgetici, kontrolni pregledi), činjenica da je, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, tužitelj na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku akutne reakcije na stres, te potom pogoršanje od prije prisutne depresivne slike (evidentirane u zdravstvenom kartonu) jer je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je dovelo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja i smanjenja životne aktivnosti u visini od 2-3%, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 19.600,00 kn je opravdano.

11. Valja navesti da je prvostupanjski sud kod primjene odredaba Zakona o obveznim odnosima utvrdio zasebno naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, što međutim nije u duhu naprijed citirane zakonske odredbe, već je utvrđenu naknadu trebalo ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti, a intenzitet pretrpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

12. Također valja navesti, a u odnosu na žalbene navode tuženika, da sud mora imati u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja (a u ovom konkretnom slučaju to je sam nastanak štetnog događaja kako ga je opisao prometni vještak i potvrdio tužitelj u svom iskazu, te posljedice koje su iz njega proizašle po psihičko zdravlje tužitelja), te se ne smije striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija, jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantnog slučaja za ocjenu visine naknade štete (VSRH poslovni broj: Rev-1613/10-2 od 18. veljače 2015.).

13. U odnosu na žalbeni navod kako prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje i razloge u čemu se sastoji smanjenje životne aktivnosti, valja navesti da iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj na psihičkom planu razvio simptomatiku akutne stresne reakcije, te pogoršanje od prije prisutne depresivne slike, da je u okolnostima štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti za tjelesni integritet što je i dovelo do pogoršanja psihičkog poremećaja, te da će stoga u omjeru od 2-3%, koliko je vještak ocijenio smanjenje životne aktivnosti, tužitelj u daljnjem životu morati ulagati pojačane napore. Valja navesti da tuženik nije imao primjedbi na sadržaj ovakvog nalaza i mišljenja vještaka – kako to proizlazi iz njegova podneska od 24. srpnja 2019. (strana 58. spisa), pa stoga ove žalbene navode ne može sa uspjehom isticati tek u žalbenom postupku.

14. Osnovano tuženik žalbom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o početku tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

14.1. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP), koji zakon je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, iako je i člankom 1103. ZOO-a pitanje dospijeća obveze pravične novčane naknade regulirano na isti način – podnošenjem pisanog zahtjeva (ili tužbe).

14.2. Tako je člankom 12. stavkom 4. ZOOP-a propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz stavka 1. toga članka odnosno isplate naknade štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

14.3. Primjenom članka 12. stavka 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 17. rujna 2020., iz razloga što je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji – povećani iznos od 4.600,00 kn, odnosno za iznos koji je veći od onoga zatraženog u tužbi (15.000,00 kn).

14.4. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud tužitelju naknadu neimovinske štete dosudio u iznosu većem od onoga zatraženog u tužbi, odnosno u iznosu od 19.600,00 kn, tada zatezne kamate na iznos neimovinske štete koji je veći od onoga koji se potraživao tužbom, ne mogu početi teći prije preinake tužbe. Drugačije razmišljanje donijelo bi pravnu nesigurnost, jer bi se dužnicima mogla nametnuti obveza namirenja novčane obveze za koje u trenutku nastanka istih nisu niti znali da postoje, zbog čega je valjalo u tom dijelu žalbu tuženika uvažiti i odlučiti kao u točki I.3. izreke ove odluke.

14.5. U odnosu na zatražene kamate na iznos od 15.000,00 kn na ime neimovinske štete prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je iste dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate temeljem članka 1103. ZOO- a.

15. Iako je žalba tuženika djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena, odluka o troškovima postupka je potvrđena, jer tužitelj i nakon preinačenja presude nije uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Pri tome je ovaj sud imao u vidu da je prvostupanjski sud pravilno dosudio troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, da su troškovi obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), te sa zateznim kamatama koje su pravilno dosuđene od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Ova odluka suda temelji se na članku 154. stavku 5. ZPP-a.

16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer prema članku 35. ZPP-a vrijednost predmeta spora čini samo vrijednost glavnog zahtjeva, pa okolnost da je pobijana presuda djelomično preinačena u dijelu zahtjeva za kamate, nema za posljedicu, u smislu članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, obvezu tužitelja da tuženiku naknadi zahtijevani trošak žalbe.

17. Zbog svega navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

18. U nepobijanom dijelu, u točki I. izreke za iznos od 12.350,00 kn, te u točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje ne izmijenjena.

U Slavonskom Brodu, 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić