Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-393/2022-2

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I- opt. R.M.K. i dr., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj 34. K-89/2020 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja G.B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj 34. K-89/2020 od 25. ožujka 2022., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) I-opt. R.M.K. i II-opt. M.T. oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 I-opt. R.M.K. i II-opt. M.T. oslobođeni su od snašanja troškova kaznenog postupka, dok će o troškovima iz čl. 145. st. 2. toč. 7.

ZKP/08 biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj G.B., osobno, zbog "greške u provođenju postupka, greške u suđenju o osnovanosti zahtjeva uzrokovane pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, pogrešnom primjenom materijalnog prava te greške u utvrđivanju zakonskog okvira po kojim je suđenje provedeno", s prijedlogom da drugostupanjski sud optuženike proglasi krivima te da odredi da se presuda objavi na istom mjestu na kojem su izjave iznesene, odnosno na PS-u (Plemićkom stolu) Udruge HPZ (Hrvatski plemićki zbor).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba privatnog tužitelja G.B. nije osnovana.

5. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (pogrešno navodi parničnog postupka) privatni tužitelj nalazi u tome što mu sud nije dozvolio da pročita svoju završnu riječ u cijelosti kao i da priloži preslike već ranije priloženih i izvedenih dokaza koji bi na pregledan način omogućili razumijevanje sadržaja njegovog završnog govora. Time upire na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, odnosno da mu je na raspravi povrijeđeno pravo obrane. Međutim, iz zapisnika o raspravi od 25. ožujka 2022. (str. 113 spisa) proizlazi da je privatni tužitelj predao u spis primjerak završnog govora te ga usmeno izložio, a da na predmetni zapisnik o raspravi nije bilo primjedbi. Uz to, ukoliko sud nije dozvolio tužitelju da ponovno optereti spis i priloži veću količinu dokaza (materijalnih dokaza koji se već inače od ranije nalaze u spisu) ne želeći time dodatno opterećivati spis istim dokazima, ne može se govoriti da bi zbog toga privatnom tužitelju bilo povrijeđeno pravo obrane, a na što neosnovano upire.

5.1. Također i to što prvostupanjski sud sadržaj završnog govora privatnog tužitelja nije spomenuo u obrazloženju presude, a na što također ukazuje u žalbi privatni tužitelj, ne bi predstavljalo bitnu povredu postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 s obzirom prvostupanjski sud svoju odluku zasniva na dokazima koji su izvedeni tijekom dokaznog postupka, a ne na završnom govoru stranaka koji u suštini predstavlja analizu rezultata dokaznog postupka - s jedne strane ovlaštenog tužitelja, a s druge strane optuženika i njegovog branitelja.

5.2. Navodeći, dalje, kako je u toč. 1. obrazloženja prvostupanjski sud naveo da se radi o kaznenom djelu klevete iz čl. 19. st. 2. KZ/11, a što nikako nije točno, iz izreke presude ali i ostatka obrazloženja nedvojbeno proizlazi da se radi o kaznenom djelu klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11, a to što je prvostupanjski sud doista u toč. 1. obrazloženja naveo da je privatnom tužbom stavljeno na teret I-opt. R.M.K. i II-opt. M.T. počinjenje kaznenog djela klevete iz čl. 19. st. 2. KZ/11 predstavlja očitu omašku u pisanju, koja se može sanirati rješenjem o ispravku.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja privatni tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda kada je I-opt. R.M.K. i II-opt. M.T. oslobodio od optužbe smatrajući da nije dokazano da bi počinili kazneno djelo klevete, ujedno predlažući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, prvenstveno obrane I- opt. R.M.K. i II-opt. M.T. kao i primjene mjerodavnih odredbi Statuta Hrvatskog plemićkog zbora.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima privatnog tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud, a na temelju izvedenih dokaza koje je cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, ocijenio obrane I-opt. R.M.K. i II-opt. M.T. kao vjerodostojne budući su potvrđene iskazima svjedoka S.D.D. i K.K. te materijalnom dokumentacijom u spisu. Prvenstveno je za napomenuti kako u postupku nije bilo sporno da je I-opt. R.M.K. 14. listopada 2019. uputio dopis na adresu 28 dužnosnika Hrvatskog plemićkog stola sa sadržajem navedenim u toč. 1. izreke pobijane presude, a II-opt. M.T. 21. listopada 2019. uputio e-mail na adresu 28 dužnosnika Hrvatskog plemićkog stola sadržaja iz toč. 2. izreke ožalbene presude.

6.2. U odnosu na žalbene navode privatnog tužitelja i glede njegovih ovlaštenja kao kancelara Plemićkog stola, tj. da je imao ovlasti potpisivati ugovore u ime i za račun Plemićkog zbora, za ukazati je da takve njegove tvrdnje nisu dokazane. Privatni tužitelj poziva se na Statut Hrvatskog plemićkog zbora od 24. travnja 2015. (str. 51- 61 spisa) smatrajući da je za zaključenje predmetnog Ugovora bio ovlašten njegovim odredbama. Međutim, iz čl. 32. i 33. Statuta iz 2015. proizlazi da je kancelar odgovoran za sazivanje i vođenje sjednica te da poslove Zbora vodi prema odlukama i smjernicama organa Zbora, da o radu podnosi godišnja izvješća Velikom plemićkom vijeću, a sukladno čl. 29. Statuta predsjednik ga je mogao ovlastiti (pored prvog zamjenika i tajnika) za zastupanje Zbora, a što ovdje nije bio slučaj.

6.3. Međutim, u vrijeme inkriminiranog događaja na snazi je bio Statut Hrvatskog plemićkog zbora od 27. svibnja 2017. (str. 66-80 spisa), koji u čl. 28. određuje da je predsjednik Velikog plemićkog vijeća, između ostalog, ovlašten sklapati ugovore i poduzimati pravne mjere u ime i za račun Zbora, pri čemu je predsjednik Velikog plemićkog vijeća u to vrijeme bio I-opt. R.M.K., a sukladno odredbi čl. 29. Statuta predsjednik Velikog plemićkog vijeća može oglasiti svog zamjenika ili nekog od članova Zbora za prigodno zastupanje, a što u konkretnoj situaciji predsjednik Velikog plemićkog vijeća, nije učinio.

6.4. Nastavno tome, privatni tužitelj kao kancelar Hrvatskog plemićkog zbora nije bio ovlašten zaključiti 28. svibnja 2019. u ime Hrvatskog plemićkog zbora kao naručitelj Ugovor s C.F. obrt za poslovno savjetovanje i ostale usluge, kao pružateljem usluga (str. 81-83 spisa). O navedenom su, osim I-opt. R.M.K. i II-opt. M.T., iskazivali i svjedoci S.D.D. i K.K. suglasno navodeći da je u Plemićkom stolu bilo govora kako bi se Udruga uključila u projekte Europske unije "Aktivni u mirovini", koji projekt financira EU i za koje je trebalo sastaviti zahtjev i program projekta za čiju je izradu trebalo angažirati trgovačka društva koja se inače bave tim poslom pri čemu je privatni tužitelj, iako nije imao odobrenje Plemićkog stola, pa čak štoviše, kao kancelar nije bio niti ovlašten za potpisivanje Ugovora, takav Ugovor zaključio, a da su tek u rujnu 2019., nakon što je Ugovor i zahtjev već potpisan, dobili tekst zahtjeva i simulaciju troškova, a prezentacija projekta održana je u listopadu 2019. Povrh toga, iz zapisnika sa sastanka Plemićkog stola održanog 16. rujna 2019. (str. 31-35 spisa) proizlazi da kancelar, tj. privatni tužitelj nije obavijestio Plemićki stol o potpisivanju predmetnog Ugovora, već je iznio "Osvrt na projekt EU - Pridruži se - aktivni u mirovini", da navedeni projekt predviđa financijski paket od cca. 1.700.000,00 kuna u trajanju od dvije godine u kojem razdoblju treba organizirati veći broj aktivnosti, angažirati voditelja projekta, koordinatora i administratora, da je na kraju zaključeno da je sudjelovanje u projektu u skladu sa Statutom te da će članovi Plemićkog stola e-mailom iznijeti svoj stav oko davanja ovlaštenja koordinatoru i voditelju. Dakle, u vrijeme sastanka Plemićkog stola 16. rujna 2019., unatoč već potpisanom Ugovoru s pružateljem usluga za obavljanje usluga savjetovanja, pisanja i prijave projektnog prijedloga radnog naziva "Umirovljenici u fokusu", u sklopu natječaja "Pridruži se – aktivni u mirovini" (koji je privatni tužitelj kao kancelar potpisao 28. svibnja 2019.), članove Plemićkog stola nije o istom obavijestio. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi I-opt. R.M.K. iznio, odnosno pronio neistinitu činjeničnu tvrdnju kada je u svom dopisu od 14. listopada 2019. napisao da je: "...kancelar u nizu radnji bitno povrijedio Statut, da je radio preko njegovih ovlasti, posebno potpisujući (pogrešno navedeno propisujući) Ugovore koje nitko nije odobrio i za koje nitko nije znao... prešućujući pritom namjerno i skrivajući za Plemićki stol i najbliže suradnike bitne podatke...", jer je s obzirom na sve navedeno imao razloga opravdano smatrati da ono što je napisao u svom dopisu upućenom dužnosnicima Hrvatskog plemićkog stola, istinito.

6.5. Gotovo je identična stvar i u odnosu na II-opt. M.T. koji je, nakon što je zaprimio e-mailom Ugovor koji je potpisao privatni tužitelj s C.F.-om i njegov nesporan potpis na Ugovoru, a znajući da nema suglasne odluke o tome da se pristupi izradi projekta "Pridruži se – aktivni u mirovini", a niti da se potpiše takav Ugovor, smatrao da je privatni tužitelj prekršio četiri osnovna načela Udruge – moral, etiku, čast i poštenje, te da je prijeko potrebno da Hrvatski plemićki zbor izađe iz projekta koji se temelji na manipulacijama kancelara. U odnosu na takve navode ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da se prvenstveno radi o vrijednosnim sudovima koje je pronio II-opt. M.T., a ne o činjenicama (budući da predmet kaznenog djela klevete mogu biti samo činjenične tvrdnje), pa je navedenu inkriminaciju razmatrao s aspekta kaznenog djela uvrede, pritom argumentirano zaključujući kako II-opt. M.T. svoje mišljenje nije iznio u svrhu vrijeđanja i atakiranja na čast i ugled privatnog tužitelja već je iznio svoj stav kao kritiku na neodrživost projekta u koji je Hrvatski plemićki zbor ušao na temelju zaključenog, već spomenutog Ugovora za čije zaključenje privatni tužitelj G.B. nije imao ovlaštenje u smislu odredbe čl. 28. Statuta.

7. Iako uvodno privatni tužitelj ističe i "pogrešnu primjenu materijalnog prava" što odgovara žalbenoj osnovi povrede kaznenog zakona, takvu povredu ne obrazlaže, već ponavlja sve ono što je iznio u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu se ovaj sud očitovao u toč. 6.1. do 6.3.

8. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih privatni tužitelj G.B. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.