Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-850/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., Z., OIB: protiv tuženice Z. D. iz Z., OIB:, radi iseljenja, i pravnoj stvari protutužiteljice Z. D. iz Z., OIB:, protiv protutužitelja G. Z., Z., OIB:, radi sklapanja ugovora o najmu stana, odlučujući o žalbi tuženice – protutužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 63 Ps-1/2021 od 03. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022., istog dana

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 63 Ps-1/2021 od 03. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"I. Nalaže se tuženici Z. D. iz Z., OIB: iseliti iz stana u Z., površine m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice i hodnika, te predati opisan stan, slobodan od svih osoba i stvari u posjed tužitelju G. Z., OIB:, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

'Nalaže se tužitelju G. Z., pristupiti sklapanju Ugovora o najmu stana u roku od 15 dana s tuženikom Z. D., površine koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice i hodnika.'

III. Nalaže se tuženici Z. D. iz Z., OIB: naknaditi tužitelju G. Z., Z., OIB: parnični trošak u iznosu od ,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavila je tuženica – protutužiteljica (nadalje: tuženica), sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točki 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj je predložila drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Tužitelj – protutuženik (nadalje: tužitelj) nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora po tužbi je zahtjev za iseljenje i predaju u posjed stana u Z. u tužiteljevom vlasništvu, za koji se tvrdi da ga tuženica drži u posjedu bez pravne osnove, dok se protutužbenim zahtjevom traži naložiti tužitelju pristupiti sklapanju Ugovora o najmu predmetnog stana s tuženicom.

6. U postupku je kao nesporno utvrđeno:

- da je tužitelj kao vlasnik predmetnog stana s tuženičinim pok. suprugom I. D. 14. srpnja 2015. sklopio ugovor o najmu na rok od pet godina

- da je 17. travnja 2016. I. D. za vrijeme trajanja tog ugovora preminuo, pa je tužiteljica u trenutku njegove smrti u smislu odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu: ZN) umjesto njega stupila u pravni položaj najmoprimca, te je i dalje u posjedu predmetnog stana

- da je tuženica podnijela tužitelju zahtjev za sklapanje ugovor o najmu za sporni stan - da je tuženica upisana kao vlasnica nekretnine u V., koja se sastoji od kčbr. k.o. V., u naravi dvorišta površine m2, dvorišta površine m2 te stambene zgrade površine 8 m2, ukupne površine m2

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da tuženica kao pravna sljednica pok. I. D. iz ugovora o najmu stana nije u skladu s odredbom članka II ugovora o najmu stana i odredbe članka 33. stavka 1. Odluke o najmu stana G. Z. („Službeni glasnik Grada Zagreba”, broj 22/09, 3/12, 15/12, 22/13

– u daljnjem tekstu: Odluka) 30 dana prije isteka ugovorenog roka podnijela tužitelju zahtjev za produženje ugovora o najmu stana. Ovo stoga jer je ugovor o najmu stana sklopljen 14. srpnja 2015. na rok od 5 godina, pa se tuženica kao pravna sljednica pok. I. D. na mjestu najmoprimca trebala tužitelju najkasnije do 14. lipnja 2020. obratiti sa zahtjevom za produženje ugovora o najmu, a prvi put mu se obratila s tim zahtjevom nakon isteka navedenog roka, 8. srpnja 2020. (list spisa 29), iz čega je prvostupanjski sud zaključio da je ugovor o najmu prestao protekom roka odnosno 14. srpnja 2020. te da kod tuženice više ne postoji pravna osnova za posjedovanje spornog stana.

8. Povrh toga, prvostupanjski sud je u postupku utvrdio na temelju priloženog zemljišnoknjižnog izvatka da tuženica ima u vlasništvu useljivu kuću u općini V. (kčbr. k.o. V., u naravi dvorište površine m2, dvorište površine m2 te stambena zgrada površine m2, ukupne pov. m2), a da se sukladno odredbi članka II ugovora o najmu stana, koja je u skladu s odredbom članka 33. stavka 1. Odluke, ugovor o najmu može produžiti pod uvjetom da najmoprimac nije stekao u vlasništvu drugu useljivu kuću ili stan, te da se to, protivno tuženičinim tvrdnjama, ne odnosi samo na kuću ili stan na području G. Z. i Z., jer da tako ne stoji niti u odredbi članka II ugovora niti u odredbi članka 33. stavka 1. Odluke, a da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba iz članka 2. stavka 2. Odluke.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženica nije dokazala svoju tvrdnju da je kuća u V. nije njezino vlasništvo nego vlasništvo njezinog sina, jer iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je upravo ona upisana kao vlasnica ove nekretnine, da se u pravnom prometu predmnijeva istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja, a prvostupanjski sud nije poklonio vjeru tuženičinoj izjavi da ona nije stvarni vlasnik te nekretnine već njezin sin, budući je takav iskaz protivan svim ostalim provedenim dokazima.

10. Prvostupanjski sud je također utvrdio da tuženica nije dokazala ni da je njezina kuća u V. neuseljiva. Iz priloženog rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-341/19-32 od 21. siječnja 2021., koje je postalo pravomoćno 10. rujna 2021., proizlazi da je u korist tuženičine nekretnine kčbr. k.o. V. osnovan nužni prolaz staze širine m i duljine do m, dakle, da nije osnovana tuženičina tvrdnja da ne postoji pristup njezinoj nekretnini (što je tuženica navodila kao razlog zbog kojeg ta kuća nije useljiva), a da je nekretnina neuseljiva opovrgava i sam tuženičin navod da u njoj živi njezin sin sa svojom obitelji, dok navodnu odluku o zabrani prilaska toj nekretnini tuženica ničime ne dokazuje.

11. Slijedom svega navedenoga, utvrdivši da tuženica više nema pravni temelj posjedovanja spornog stana, prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed stana slobodnog od stvari i osoba na temelju odredbe članka 162. stavka 1. u vezi s odredbom članka 163. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV), te je slijedom istih utvrđenja također odbio kao neosnovan tuženičin protutužbeni zahtjev na produljenje odnosno sklapanje novog ugovora o najmu stana.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na kojeg sadržajno ukazuje žaliteljica osporavajući pravilnost izvedenih dokaza.

10. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i primjenu materijalnog prava, a činjenična utvrđenja i činjenično-pravni zaključci prvostupanjskog suda iz pobijane odluke nisu žalbenim navodima dovedeni u sumnju.

11. Žaliteljica po prvi put uz žalbu dostavlja "specijalnu punomoć" koju je izdala sinu, za koju ističe da dokazuje da je njezin sin stvarni vlasnik nekretnine na V.. Sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što nije konkretan slučaj, pa ovaj sud navedeni dokaz nije uzeo u obzir kod donošenja ove odluke. No uzgredno je istaknuti da on ni ne dokazuje što žaliteljica tvrdi, da je žaliteljičin sin stvarni vlasnik njezine nekretnine na V.

12. Žaliteljica u žalbi ponavlja što je istaknula u odgovoru na tužbu, da je obnavljala i u cijelosti renovirala predmetnu nekretninu, ali kako ista tijekom postupka nije u smislu odredbe članka 164. stavka 2. ZV-a tražila naknadu za nužne i korisne troškove koje je imala, ovi žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac