Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1150/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I B iz K, OIB: …, koju zastupa punomoćnica K B, odvjetnica u K, protiv tuženog N Ž iz B, OIB: …, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna Služba u Korčuli, poslovni broj P. 801/2020 od 29. rujna 2021., 19. listopada 2022.

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P. 801/2020 od 29. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku N Ž iz B, OIB: … iseliti iz poslovnog prostora površine 21 m2, koji se nalazi u prizemlju nekretnine označene kao kčbr. zgr., kuća stojna, površine 36 m2, zk. ul. ..k.o. K, na adresi, u vlasništvu tužiteljice I B iz K, OIB: …, te isti taj prostor predati u posjed tužiteljici slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku N Ž iz B, OIB: …, isplatiti tužiteljici I B iz K, OIB: … na ime zakupnine iznos od 14.925,00 kn (četrnaet tisuća devetsto dvadeset pet kuna) zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4.375,00 kn od dana 1. studenog 2019.,

- na iznos od 10.550,00 kn od dana 1. lipnja 2020., pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana III. Nalaže se tuženiku N Ž iz B, OIB:…, isplatiti tužiteljici I B iz K, OIB: … iznos od 30.625,00 kn (trideset tisuća šetsto dvadeset pet kuna) zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku N Ž iz B, OIB: …, naknaditi tužiteljici I B iz K, OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 4.200,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana pravomoćnosti presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana".

2.Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i dosudi troškove tuženiku, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4.Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi sa člankom 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

6. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te u skladu sa stanjem u spisu, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je i prema shvaćanju ovog suda materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. U provedenom postupku sud je utvrdio:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao kat. čest. zgr upisane u zk. ul. k. o. K, te da se u prizemlju ove zgrade nalazi manji poslovni prostor površine 21m2, na adresi,

- da su stranke dana 8. travnja 2019. zaključile Ugovor o zakupu poslovnog prostora, pri čemu je tužiteljica kao vlasnica poslovnog prostora dala u zakup tuženiku, te su člankom 5. Ugovora stranke ugovorile zakupninu za ovaj poslovni prostor u godišnjem iznosu od 7.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama na dan plaćanja, a isto tako ugovorile su da će zakupnik prvu ratu u iznosu od 21.875,00 kn platiti do 31. svibnja 2019., dok je preostalu zakupninu dužan platiti u tri jednake rate od po 8.750,00 kn i to najkasnije do 31. srpnja, odnosno 31. kolovoza, odnosno 30. rujna tekuće godine, dok se preostalu ratu u iznosu od 4.375,00 kn tuženik obvezao platiti najkasnije do 31. listopada tekuće godine. Ovim ugovorom određeno je kako je isti sklopljen na određeno vrijeme od tri godine počevši od 1. svibnja 2019., a da će zakupnik zakupninu za 2020. i 2021. plaćati u rokovima kao i za 2019. godinu,

- da tuženik nije u cijelosti poštivao svoje obveze iz Ugovora pa tako nije platio ratu od 4.375,00 kuna, koja dospijeva 31. listopada 2019., zbog čega je nakon pisane opomene od 9. listopada 2019. tužiteljica putem obavijesti od 6. veljače 2020. raskinula Ugovor o zakupu poslovnog prostora,

- da je predmetni poslovni prostor i dalje u posjedu tuženika,

. U odnosu na tuženikov prigovor preboja prvostupanjski sud je temeljem pravila o teretu dokazivanja iz članka 221a ZPP zaključio da tuženik ni na koji način nije dokazao da ima određenu tražbinu koja bi bila dospjela prema tužiteljici. Ujedno je zaključio da tuženik nema pravo zadržavanja u smislu odredbe članka 72. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) jer nije dokazao kako ima dospjelu tražbinu prema tužiteljici kao dužniku, te da tužiteljica svoju stvar nije dobrovoljno predala u posjed tuženiku na ime prava zadržavanja već je tuženik unatoč raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora bez ikakve osnove odbio poslovni prostor predati u posjed tužiteljici, što ukazuje da nisu ispunjeni ni uvjeti za pravo zadrženja stvari tužiteljice do ispunjenja eventualne tražbine tuženika.

10.Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljica kao vlasnica predmetne nekretnine, koju tuženik drži u svom isključivom posjedu osnovano zahtjeva predaju nekretnine u posjed u smislu odredbe članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01,79/06141/06,146/08,153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZV).

11. U odnosu na zahtjev za isplatu pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljica osnovano u smislu odredbe članka 9. ZOO od tuženika traži isplatu ugovorene zakupnine utvrdivši da tuženik nije platio posljednju ratu zakupnine za 2019., kao ni zakupninu za 2020. do trenutka raskida ugovora (14. ožujka 2020.).

12.Ujedno je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljici pripada pravo na izmaklu korist obzirom da bi predmetni poslovni prostor, koji se nalazi u posjedu tuženika bez ikakve pravne osnove, mogla dati u najam, pa je naložio tuženiku da tužiteljici isplati izmaklu korist s tim da je visinu utvrdio primjenom odredbe članka 223. ZPP.

13.Suprotno žalbenim navodima opisana činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

14. Tuženik prvi put u žalbi ističe da Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora nije zaključen između parničnih stranaka, osporavajući da je isti potpisao, pa stoga nije ni mogao biti raskinut, slijedom čega tužiteljica nema valjanu osnovu tražiti isplatu zakupnine. Kako se sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što nije u konkretnom slučaju, o navedenim žalbenim navodima ovaj sud nije ovlašten odlučivati.

15. Međutim sve da tome nije tako iz provedenog postupka proizlazi upravo suprotno jer je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je sa tužiteljicom sklopio predmetni Ugovor o zakupu te da je tužiteljica predmetni Ugovor raskinula, te da će do kraja godine iseliti iz poslovnog prostora, isprazniti svoje stvari koje se u prostoru nalaze te će tužiteljici predati poslovni prostor u posjed.

16. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz u pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

17. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu primjenom odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Srđan Kuzmanić