REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 6 P-163/2018-104

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja T. P., OIB: …, kojeg zastupa S. D. L., odvjetnica u S., protiv tuženika J. d.d., OIB: …, kojeg zastupa N. B., odvjetnik u O. društvu K. & B. iz Z., radi naknade štete, 18. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade materijalne štete-izgubljene zarade, iznos od 75.377,05 USD sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 324,19 USD od 30.06.1996.god.

- 2.207,00 USD od 30.11.1996.god.

- 2.207,00 USD od 31.12.1996.god.

- 2.207,00 USD od 31.01.1997.god.

- 2.207,00 USD od 28.02.1997.god.

- 2.207,00 USD od 31.03.1997.god.

- 2.207,00 USD od 30.11.1997.god.

- 2.207,00 USD od 30.04.1997.god.

- 2.944,00 USD od 30.09.1997.god.

- 2.944,00 USD od 31.10.1997.god.

- 2.944,00 USD od 30.11.1997.god.

- 2.944,00 USD od 31.12.1997.god.

- 2.686,47 USD od 31.01.1998.god.

- 2.963,92 USD od 28.02.1998.god.

- 2.995,12 USD od 31.07.1998.god.

- 2.993,72 USD od 31.08.1998.god.

- 2.978,42 USD od 30.09.1998.god.

- 2.973,81 USD od 31.10.1998.god.

- 2.968,73 USD od 30.11.1998.god.

- 2.978,09 USD od 31.12.1998.god.

- 2.554,56 USD od 31.01.1999.god.

- 3.119,76 USD od 30.06.1999.god.

- 3.122,50 USD od 31.07.1999.god.

- 3.121,20 USD od 31.08.1999.god.

- 3.114,61 USD od 30.09.1999.god.

- 3.177,85 USD od 31.10.1999.god.

- 3.122,77 USD od 30.11.1999.god.

- 3.118,78 USD od 31.12.1999.god.

- 3.122,23 USD od 31.siječnja 2000.god. pa do isplate i to po stopi koju OTP banka d.d. plaća na devizne štedne uloge za USD po viđenju za razdoblje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 6.116,70 USD na ime izgubljene zarade, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2.038,90 USD od 28.veljače 2000.god

- 2.038,90 USD od 31.ožujka 2000.god.

- 2.038,90 USD od 30.travnja 2000.god., pa do isplate i to po stopi koju OTP banka d.d. plaća na devizne štedne uloge za USD po viđenju za razdoblje do 31.prosinca 2007.god., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime kapitaliziranog iznosa rente iznos od 287.478,94 USD sa zateznim kamatama tekućim od 15.svibnja 2000.god. do 31.prosinca 2007.god po stopi koju OTP banka d.d. plaća na devizne štedne uloge za USD po viđenju, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. U tužbi od 26. svibnja 1999. tužitelj je naveo da je 15 godina bio aktivan pomorac, član posade brodova tuženika u statusu drugog časnika sve do iskrcaja koji je uslijedio zbog bolesti u kolovozu 1995. Tužitelj je naveo da je tijekom plovidbe obolio od azbestoze te da je umirovljen, izgubivši sposobnost za rad. Zbog profesionalnog oboljenja, zbog nastanka bolesti te zbog naknade za pretrpljene bolove, strah i pojačane napore kroz život, s osnova nematerijalne štete tužitelj je vodio spor pred ovim sudom u parničnom postupku poslovni broj: XII P-1355/96 koji je okončan presudom od 16. srpnja 1998. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj VI Pž-3732/98-2 od 23. veljače 1999. djelomičnim usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

Predmetnom tužbom, tužitelj je kao član posade broda, od tuženika kao brodara zahtijevao naknadu materijalne štete (izgubljenu zaradu) te kapitalizirani iznos rente zbog oboljenja tužitelja vezano za profesionalno oboljenje od azbestoze, od koje bolesti je obolio ploveći tijekom dužeg vremenskog razdoblja na tuženikovim brodovima.

2. U parničnom postupku koji je vođen kod ovog suda u predmetu pod poslovnim brojem P-1003/99 u povodu zahtjeva tužitelja, sud je nakon provedenog postupka donio presudu broj P-1003/99 od 15. svibnja 2000. kojom je obvezao tuženika na isplatu naknade materijalne štete – izgubljene zarade u iznosu od 75.377,05 USD sa kamatama po stopi koju Splitska banka plaća na devizne štedne uloge u USD po viđenju na pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, točkom II. izreke sud je tužitelju na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 1. svibnja 2000. dosudio iznos od 6.116,70 USD sa istim kamatama, točkom III. izreke sud je tužitelju na ime kapitaliziranog iznosa rente dosudio iznos od 287.478,94 USD sa kamatom po stopi koju Splitska banka isplaćuje na štedne uloge u USD po viđenju od 15.05.2000. do isplate, točkom IV. je odbijen tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu u iznosu od 2.038,90 USD sa pripadajućom kamatom od 31. svibnja 2000. do isplate, točkom V. je odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao na tuženikov trošak omogućiti tužitelju jednom godišnje u terminu, koji on odredi, tri tjedna medicinske rehabilitacije u za to predviđenoj ustanovi, točkom VI. sud je tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 233.446,00 kn, dok je točkom VII. odbio zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za više traženi iznos od 85.400,00 kn.

3. Protiv navedene presude ovog suda tuženik je podnio žalbu pobijajući istu presudu u točkama I., II., III. i VI. izreke u povodu koje je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj VI Pž-3735/22-2 od 3. svibnja 2001. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda u pobijanim točkama I., II., III., i VI. izreke te je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak odgovora na žalbu u iznosu od 30.730,00 kn.

4. Protiv drugostupanjske presude, tuženik je izjavio reviziju zbog svih revizijskih razloga iz članka 385. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZPP-a, a tužitelj je dao odgovor na reviziju, u povodu kojih podnesaka stranaka Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu je rješenjem broj Revt 76/05-2 od 23. prosinca 2009. ukinuo presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3735/00-2 od 3. svibnja 2001. i presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-1003/99 od 15. svibnja 2000. u pobijanom dijelu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da se odluka o trošku revizijskog postupka ostavlja za konačnu odluku.

5. Ponovljeni parnični postupak u predmetu poslovni broj P-481/2010 proveden je sukladno uputama i stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u naprijed navedenom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su u pobijanom dijelu (u točki I., II., III., i VI. izreke prvostupanjske odluke) ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da: "okolnost da je o odgovornosti za nastali štetni događaj Trgovački sud u Splitu odlučio kao o prethodnom pitanju u predmetu P-1355/96 ima pravni učinak samo u tom predmetu (obrazloženje presude ne stječe svojstvo pravomoćnosti članak 12. stavak 2. ZPP-a). To znači da je u drugoj parnici pitanje odgovornosti istih stranaka za nastanak istog štetnog događaja dopušteno riješiti na drugačiji način (da sud nije vezan ocjenom odgovornosti – pravnim pitanjem o kojem je riješeno o prethodnom pitanju). Za utvrđenje nastanka uzročne veze nastale štete i štetnog događaja stranke u novoj parnici nisu ograničene sadržajem provedenih dokaza u ranijem postupku, pa su sudovi dužni ponovno raspraviti i ocijeniti osnovanost prigovora odgovornosti tuženika za nastali štetni događaj."

6. Slijedom naprijed navedenog, u ponovljenom dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom spisu priloženih isprava, kao i pregledom spisa ovog suda poslovni broj P-1355/96 te je proveden dokaz sudskog vještačenja po sudskim vještacima dr. sc. I. G., spec. pulmologu (list 373 i 374 spisa), mr.sc. M. M. – D., spec.med. rada (listovi 494 i 495 spisa) i dr.sc. J. M. dr.med. spec. medicine rada i sporta pri Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada iz Zagreba (listovi 502 do 511 spisa). U ponovljenom postupku je saslušan sudski vještak P. B. dipl.ing. (listovi 583 i 584 spisa) te je pregledana dokumentacija, koja je izdvojena iz spisa ovog suda broj P-1355/96 – nalaz i mišljenje sudskog vještaka P. B. (listovi 592 do 598 spisa), a na okolnosti nastanka štete kod tužitelja uslijed rada na brodovima tuženika, dodatno je saslušan tužitelj, kao stranka u postupku.

7. Nakon tako provedenog postupka sud je odlučujući o tužiteljevom zahtjevu za naknadu materijalne štete s osnova izgubljene zarade i kapitaliziranog iznosa rente zbog tužiteljevog oboljenja od azbestoze nastalog za vrijeme njegovog rada na tuženikovim brodovima, donio presudu poslovni broj P-481/2010 od 25. studenog 2014., kojom je točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37.688,52 USD na ime naknade štete s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 30. lipnja 1996. do 31. siječnja 2001. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeće svakog pojedinačno označenog iznosa do isplate. Točkom II. izreke sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.058,35 USD sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom III. izreke naloženo je tuženiku s osnova kapitaliziranog iznosa rente isplatiti iznos od 143.739,47 USD sa pripajućim zakonskim zateznim kamatama, a točkom IV izreke je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, sve sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka J. M., koja je utvrdila omjer od 50% uzroka tužiteljeve azbestne bolesti vezane uz rad kod tuženika, a 50% da se odnosi na udio vicinalnodomicilne (neprofesionalne) izloženosti azbestu, sve s obzirom na duljinu izloženosti azbestu te pojavu bolesti kod tužitelja 1995. te je u istom omjeru od 50% dosudio izgubljenu zaradu tužitelju i naknadu štete u obliku rente na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. B. i obračuna D. K.

8. Protiv navedene presude, žalbu su podnijeli i tužitelj i tuženik.

9. Odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika drugostupanjski sud je rješenjem poslovni broj 72 Pž-1643/2015-2 od 26. veljače 2018. točkom I. izreke ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje, a točkom II. izreke je odlučio da o troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud odluči u konačnoj odluci.

10. U obrazloženju tog rješenja, drugostupanjski sud je naveo da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke i postupiti sukladno odredbi članka 261. stavak 2. i 3. ZPP-a, "kojom je propisano da ako se podaci vještaka o njihovu nalazu i mišljenju bitno razilaze, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima. Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturiječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka." Nadalje, drugostupanjski sud je istakao da će prvostupanjski sud odlučiti i o tužiteljevom prijedlogu za izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva s tim da je prvostupanjski sud dužan sadržaj izvedenih dokaza (nalaza i mišljenja vještaka), dovesti u vezu s ostalim izvedenim dokazima i odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. U ponovljenom postupku, sukladno uputi drugostupanjskog suda te prijedlozima stranaka, sud je izveo dokaz usmenog vještačenja po sudskim vještacima dr. sc. J. M. i mr. sc. M. M.-D. uz njihovo suočenje nakon usmenog vještačenja.

Budući da su naprijed navedeni sudski vještaci, ostali kod svojih nalaza i mišljenja, odlučeno je izvesti dokaz novog vještačenja koje je provedeno po Medicinskom fakultetu u Splitu, Povjerenstvu za sudbena mišljenja, po vještacima izv. prof. dr. sc.

V. I., dr. med., spec. medicine rada i sporta i doc. prim. dr. sc. I. P., dr. med., spec. pulmologije – pisani nalaz i mišljenje (stranice 830-839 spisa) te usmeno vještačenje po istim vještacima na ročištu od 23. veljače 2022. (stranice 923-926 spisa).

12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, za naknadu materijalne štete (izgubljene zarade počev od 30. lipnja 1996. do isplate, zbog nemogućnosti napredovanja do zvanja I. časnika palube) te kapitaliziranog iznosa rente, od tuženika kao brodara u vezi s tužiteljevim oboljenjem od azbestoze.

13. Nije sporno između stranaka da je tužitelj bio ukrcan, kao član posade broda na brodovima tuženika i to najprije u svojstvu kadeta, a kasnije drugog časnika palube i to od prvog ukrcaja na brod 1979. sve do posljednjeg iskrcaja s broda u kolovozu 1995., kada je tužitelju dijagnosticirana bolest azbestoza.

Također nije sporno da je tužitelj od rođenja 1959. do najmanje 1971., odnosno 1974. živio u V., u neposrednoj blizini tvornice Salonit koja je proizvodila azbest – cementne proizvode. Isto tako, nije sporno, iako u spisu postoji samo dokaz o jednom prijevozu azbesta u mjesecu srpnju 1992. motornim brodom J. zastave S. V., na kojem brodu je bio ukrcan tužitelj i to prijevoz 300 tona azbesta iz luke S. (G.) u luku S., za tvornicu S. u V. (stranica 429 spisa), da je tužitelj bio ukrcan na brodovima koji su prevozili azbest kao i na brodovima koji su izgrađeni u bivšem SSSR-u, u kojima je kao izolacijski materijal ugrađen azbest (azbestni jastuci itd).

Također nije sporno da je tužiteljev otac bio zaposlenik S. u razdoblju od 1946. do 1980., nije sporno da azbest, s ozbirom na svoja štetna svojstva, predstavlja opasnu stvar te da rad sa azbestom predstavlja opasnu djelatnost.

14. Budući je sporno postojanje uzročne veze između tužiteljeve plovidbe na tuženikovim brodovima i nastanka tužiteljeve bolesti, bilo je potrebno utvrditi je li tužiteljeva bolest posljedica njegovog rada kod tuženika zbog dolaska u doticaj sa azbestom i zbog nekorištenja odgovarajuće zaštite, uslijed čega bi postojala odgovornost tuženika u smislu odredbe članka 161. stavak 2. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, dalje PZ-a), odnosno je li tužiteljeva bolest posljedica života tužitelja u blizini tvornice S. koja je proizvodila azbest – cementne proizvode, kao i života sa ocem, zaposlenikom te tvornice i od tog utvrđenja zavisi i odgovornost tuženika za oboljenje tužitelja koje mu je dijagnosticirano nakon zadnjeg iskrcaja s broda u kolovozu 1995.

Naime, odredbom članka 161. stavak 2. PZ-a propisano je da za štetu nastalu zbog tjelesne ozljede, koja potječe od opasne stvari ili opasne djelatnosti, brodar odgovara članu posade prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, a šteta koja je nastala u vezi s opasnom stvari ili s opasnom djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da stvar, odnosno djelatnost, nisu uzrok štete, a teret dokaza da šteta ne potječe od opasne stvari, odnosno djelatnosti je na tuženiku.

15. U pisanom vještvu od 9. rujna 2011. (listovi 480 – 484 spisa), sudski vještak mr. sc. M. M.-D. je istakla da je tužitelj od 1959. do 1974. živio u neposrednoj blizini tvornice S. u V. koja je općepoznata kao imatelj azbestne prašine, kao okolišni zagađivač azbestnom prašinom, da je tužitelj živio s ocem koji je bio zaposlenik tvornice S. koji je na površinskim dijelovima tijela te na odjeći u kući stanovanja donosio nepoznate koncentracije azbestne prašine. Tužiteljeva profesionalna izloženost azbestnoj prašini, radom na brodovima tuženika, nesporna je za period od ukupno najviše 6 mjeseci, diskontinuirano, povremeno te kako je profesionalno izlaganje azbestnoj prašini sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu praćenja zdravstvenog stanja kod sumnje na postojanje profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom, niti po stupnju izloženosti, niti po duljini izloženosti, a niti po vremenu latencije koje mora biti najmanje 20 godina, dovoljno za priznavanje profesionalne azbestne bolesti, pa kako je kod tužitelja profesionalna izloženost počela 1979. da bi kalcifikate kao znak profesionalne izloženosti trebalo očekivati najranije iza 2000. godine. Zaključak vještakinje je bio da je tužiteljeva azbestna bolest dišnog sustava posljedica kombinacije domicilnovicinalne izloženosti iz izvorišta tvornice S. te da ista nije u uzročno-posljedičnoj vezi s radom kod tuženika, unatoč činjenici da je tužitelj bio profesionalno izložen tuženikovom azbestu, ali u postotku manjem od 0,5%, dok je bio izložen azbestnoj prašini iz tvornice S. u omjeru od 97%, a komunalnoj oko 2%. Sudski vještak je navela kako profesionalna izloženost s manje od 0,5% od ukupno procijenjene kumulativne izloženosti, nije dovoljna da se prema kriterijima i Zakonu o listi profesionalnih bolesti i navedenog Pravilnika prizna profesionalnom azbestnom bolešću. Kod tog nalaza i mišljenja vještakinja je ostala i u usmenom vještačenju na ročištu od 23. studenog 2011. (listovi 494 i 495 spisa).

16. Vještačenjem po Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada iz Zagreba koje je provedeno po vještaku dr. sc. J. M., dr. med. rada, koja je u pisanom nalazu i mišljenju (listovi 502 – 512 spisa), navela da obzirom na intenzitet izloženost azbestu može biti profesionalna (u radnom okolišu onečišćenom azbestnom prašinom), domicilna (u stanovima radnika čija odjeća je onečišćena azbestom), vicinalna (u neposrednom okolišu industrijskih pogona koji koriste azbest) te komunalna (u okolišu onečišćenom općim izvorima azbestne prašine). Nadalje je navela da sukladno navedenim parametrima, zdravstveni učinci azbesta nedvojbeno su utvrđeni samo pri profesionalnoj izloženosti te da pojava azbestnih bolesti u pravilu nije povezana s duljinom izloženosti azbestu nego s akumuliranom dozom azbesta, da se zadebljanja i kalcifikati poplućnice koji najčešće nisu praćeni pojavom tegoba, smatraju znakom značajne izloženosti azbestu u prošlosti i u pravilu se javljaju tek 10 i više godina nakon prve izloženosti azbestu. Pojava bolesti kod tužitelja 1995. da je odraz dijelom vicinalnodomicilne, a dijelom profesionalne izloženosti tužitelja azbestu, budući da je povremena profesionalna izloženost azbestu bila u razdoblju od 1979. do 1995. te da se ne mogu isključiti povremene izložene visoke koncentracije azbesta koje visoke koncentracije su relevantne s obzirom na proteklo vrijeme do pojave prvih znakova bolesti od 10 do 15 godina pa da se zbog toga azbestna bolest tužitelja ne može smatrati profesionalnom bolešću, ali da se mora definirati kao bolest vezana uz rad jer je profesionalna izloženost jedan od uzroka njegove azbestne bolesti. Sudski vještak je utvrdila da je udio vicinalnodomicilne (neprofesionalne) i profesionalne izloženosti azbestu jednak – svaki od po 50% uzimajući pri tom u obzir duljinu vicinalno domicilne izloženosti od najmanje 12 godina, zatim klinički tijek bolesti s pojavom bolesti 1995. te kratkotrajne periode od ukupno 4 mjeseca profesionalne izloženosti visokim koncentracijama azbesta zbog prirode obavljenih poslova na brodu koji su uključivali izloženost azbestu i neprovođenja mjera zaštite na radu od strane tuženika. Navedeno mišljenje je sudski vještak potvrdila usmenim vještačenjem na ročištu od 21. siječnja 2013. (listovi 537 – 539 spisa), a odgovarajući na pitanja stranaka, sudski vještak je potvrdila da se kod tužitelja ne radi o profesionalnoj azbestnoj bolesti, ali da je bolest tužitelja vezana uz rad navodeći da je svoju procjenu u omjeru 50:50% temeljila na podacima iz stručne i znanstvene literature jer da niti vicinalnodomcilna mjerenja za stanovništvo u V. nisu provedena niti su obavljena mjerenja profesionalne izloženosti u brodovima kod tuženika. Nadalje je odgovarajući na pitanje o potrebnom vremenu latencije od početka izlaganja azbestu pa do nastanka plakova poplućnice i kalcifikata navela: "kako plakovi najčešće nastanu nakon deset godina, a kalcifikati najčešće nakon 20 i više godina, ali je sve individualno. Naime, statistički je dokazano da je za razvoj kalcifikata iznimno rijedak do deset godina, nakon deset godina se pojavljuje, a najveći broj javlja se nakon 20 i više godina."

17. Kod ponovljenog izvođenja dokaza usmenim vještačenjem na ročištu za glavnu raspravu od 16. travnja 2019. sudski vještak mr. sc. M. M.-D. je ostala kod svog pisanog i usmenog nalaza i mišljenja (stranice 480-484 spisa i stranice 494-495 spisa) dodajući da se:

"1. Profesionalne bolesti u Republici Hrvatskoj utvrđuju i priznaju temeljem Zakona o listi profesionalnih bolesti i Pravilnika o uvjetima i načinu praćenja zdravstvenog stanja kod sumnje na postojanje profesionalne bolesti uzrokovane azbestom kojim propisima da su jasno određena mjerila koja moraju biti ispunjena da bi se bolest priznala profesionalnom u sustavu zdravstvenog osiguranja.

2. Zadebljanja poplućnice obostrano sa kalcifikatima koji su kod tužitelja utvrđeni radiološkom obradom 1994., a potvrđeni i CT dijagnostikom 1995. ne udovoljavaju članku 6. stavku 2. točci a. (prema kojoj vrijeme latencije proteklo od početka izloženosti azbestu do pojave promjena za plakove ili zadebljanja iznosi najmanje 15 godina) i točka b. (prema kojoj vrijeme latencije proteklo od početka izloženosti azbestu do pojave kalcifikata iznosi najmanje 20 godina) i niti stavku 3. (jer nema dokaza o posrednoj ili neposrednoj izloženosti azbestu na radnom mjestu najmanje 6 mjeseci) mjerila za priznavanje azbestu uzrokovanih plakova ili kalcifikata poplućnice iz već citiranog Pravilnika, a kako je to utemeljeno utvrdio i vještak HZZO-a i HZZZSR-a u rješenju iz siječnja 2012. i vještakinja više invalidske komisije Mirovinskog osiguranja iz 1998.

3. Azbestna bolest za koju je prema navedenim propisima utvrđeno da je profesionalna ne može biti "bolest u svezi s radom". Naime, prema definicijama profesionalne bolesti i bolesti u svezi s radom koju je dala Međunarodna organizacija rada (MOR) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) na Simpoziju eksperata u Linzu 1992., a prihvatila Europska agnecija za zaštitu i sigurnost na radu i koja obvezuje struku medicine rada u Hrvatskoj da je prihvati, profesionalna bolest je isključivo uzrokovana dužem izlaganju jednom uzročniku (štetniku) s radnog mjesta, a to je u azbestnoj bolesti azbest, dok je bolest u svezi s radom bolest koja je uzrokovana s više uzroka od kojih je jedan štetnik s radnog mjesta, ali nikad samostalno dovoljan, od mnogih uzročnih činitelja za nastanak bolesti. Da bi bolest priznali bolešću u svezi s radom za koju još u RH nisu izrađeni kriteriji priznavanja, niti je utvrđena lista bolesti u svezi s radom Američki nacionalni institut za sigurnost i zdravlje predlaže da postupak dijagnosticiranja bolesti u svezi s radom uključi proučavanje epidemioloških podataka, istraživanje izloženosti štetnostima, evaluaciju dobivenih podataka i evaluaciju svih ostalih neprofesionalnih faktora pa se tek onda može uvesti kriterij za priznavanje neke bolesti "bolesti u svezi s radom". U ovom predmetu nema nikakvog dokaza ili sumnje da bi tužiteljeva bolest bila u svezi s radom jer je činjenica da je osim što je kratkotrajno bio izložen azbestu na radnom mjestu imao jače neprofesionalne čimbenike: činjenicu dugogodišnje vicinalno domicilnog izlaganja azbestu i dugogodišnju pušačku naviku od 30 cigareta dnevno do utvrđenja zadebljanja i kalcifikata poplućnice, kratko rečeno tužiteljevo najviše do 0,5 postotno izlaganje azbestu sukladno mjerilima za priznavanje iz Pravilnika ne može se priznati profesionalnom bolešću. Tužitelj ima azbestnu bolest dišnog sustava uzrokovanu neprofesionalnim uzrokom (izlaganje azbestu življenjem uz tvornicu imateljicu azbesta i življenje s ocem oko 20 godina koji je bio radnik imateljice azbesta).

4. Kod tužitelja su radiološki dokazani plakovi i kalcifikati na poplućnici kao siguran znak izloženosti azbestu, ali nije dokazana azbestoza pluća jer nema jasnog radiološkog nalaza koji je kod tužitelja kodiran prema MRO klasifikaciji oznakom 0/1 kao podkategorijom uz ocjenu 1 za kvalitetu filma kod snimanja, a što nije jasan radiološki nalaz. Činjenica da je tužitelj bio dugogodišnji pušač daje morfološku sliku početne fibroze pluća pa se tako opisana i kodirana početna fibroza ne može priznati azbestnom fibrozom jer ne udovoljava članku 5. stavku 3. točki a. i točci b. mjerila iz Pravilnika, a koje točke jasno preciziraju stupanj izloženosti azbestnim česticama (kod tužitelja je ona procijenjena na 0,05 vlakana na cm3 zraka na godinu dana, a što je daleko ispod zadanih mjerila, a niti stavku 5. točka a. Mjerila iz Pravilnika jer prožetost plućnog tkiva mora biti označena najmanje kategorijom 1/1 ili 1/0, a što kod tužitelja nije, a niti stavku 7. kojim da bi se bolest priznala profesionalnom fibrozom mora biti isključen drugi uzrok fibroze uključujući i pušenje.

5. Obzirom na činjenicu da su prva mjerenja koncentracije azbesta počela 1971. u SAD i u Engleskoj, a prva specifična metoda mjerenja s mikroskopom sa faznim kontrastom uvedena tek 1979. kod nas se ta metoda primjenjuje od 1990. i to isključivo u S. U S. su bila mjerenja i 1960. ali drugom metodom koje je obavljao Splitski zavod za zaštitu na radu. Tek 1988. i 1989. započela je u S. kontinuirano mjerenje koncentracije azbesta, dakle samo indirektno prema podacima mjerenja iz strane i naše literature može se procjenjivati kakve su bile koncentracije azbestne prašine na radnim mjestima dok za koncentracije u neposrednoj blizini takvih radnih mjesta nema točnih podataka. Koncentracije u komunalnom okolišu (urbanom ili ruralnom) kao i domicilne vrijednosti nisu također mjerene kod nas. Veliki broj sudskih sporova u RH početkom 90-tih i kasnije s odštetnim zahtjevima radnika koji su bili izloženi različitim izvorištima azbestne prašine, kao što je to slučaj kod tužitelja motivirao je dr. K., specijalist medicine rada, stalni sudski vještak za medicinu rada i inicijatorom osnivanja prvog referentnog centra za azbestne bolesti u S. čije je dr. K. bio i suradnik sve do svoje smrti, da izradi model procjene ukupne izloženosti azbestne prašine. Model je izrađen temeljem podataka o mjerenjima azbestne prašine stranih autora citiranih u radovima naših autora Š., Z. iz 1961. (S.), V. iz 1988. sa neprofesionalnim koncentracijama, K., K., a koje sve podatke je objavio K. u svom radu "Ispitivanje aerozagađenja azbestom". Model ili smjernice koje je dao K. koristila sam pri procjeni prosječne koncentracije za stambene prostore osoba koje žive i rade kod imatelja azbestne prašine jer je prema smjernicama ta koncentracija 0,20 vl/cm3 na godinu i više ako se radilo u periodu za koji se zna da je bila slaba zaštita na radu (pa sam kod tužitelja procijenjenu vrijednost od 0,5 vlakana pomnožila sa 20 godina tužiteljeve izloženosti istoj umanjujući vrijeme za koje nije bio u kući (6 sati dnevno), procijenjena kumulativna izloženost je bila 6,6 vl/cm3 na godinu.

Procijenjena vicinalna izloženost za stanovanje u blizini tvornice S. je 0,20 vl/cm3 na godinu i više, ovisno o kvaliteti zaštite (primjerice u S. je 60-tih godina ta vrijednost iznosila 4.620 vl/cm3 godišnje) pa sam zbog jako slabe zaštite u tvornici tu procijenjenu vrijednost od 0,50 vl/cm3 godišnje množila sa 15 godina izloženosti dok je tužitelj stanovao 300 m od tvornice S. umanjeno za 8 sati dnevno kad nije boravio u kući i dobila ukupnu vicinalnu izloženost od 5,0 vl/cm3 godišnje.

Prema smjernicama komunalna izloženost u relevantnom periodu za gusto naseljena mjesta sa velikim prometom iznosila je 0,01 vl/cm3 godišnje pa je umnožak od 35 godina izloženosti umanjen za 16 godina plovidbe kad je najmanje 6 mjeseci bio izvan grada iznosila 0,25 vl/cm3 godišnje.

Procijenjena prosječna koncentracija azbestne prašine za radna mjesta sa slabom zaštitom na radu iznosila je prema smjernicama 0,20 vl/cm3 zraka godišnje pa sam ja procijenila da je tužitelj u incidentima pucanja vreća s azbestom bio izložen koncentracijama od najmanje 10,0 vl/cm3 zraka godišnje koja vrijednost pomnožena sa najviše 50 sati takvog izlaganja (oko 20-tak incidenata po oko 2,5 sata nadgledanja iskrcaja) iznosi 0,05 vl/cm3 zraka godišnje, a što je manje od 0,5 postotne ukupne izloženosti. Ovaj model smjernica za izračun izloženosti korišten je i u Referentnom centru za azbestozu u Splitu, a autor ga je objavio u arhivu za medicinu rada i toksikologiju (autori K., T.-T.). Kako je u ovom predmetu tužitelj bio izložen svim vrstama azbestne izloženosti to sam bila dužna sukladno pravilima struke koristiti ovaj model kako bi što preciznije procijenila pojedine vrste izloženosti.

6. Članovi posade pomorskih brodova mogu biti izloženi profesionalno azbestnoj prašini samo u slučajevima puknuća vreća sa azbestom pri ukrcaju ili iskrcaju, čišćenju brodskih skladišnih prostora i strojari pri remontu brodskih strojeva kako je to opisao detaljno vještak B., jer je notorna činjenica da se azbest ne oslobađa iz neoštećenih dijelova broda od kojih je izrađena zvučna, termo i protupožarna izolacija.

7. Vještaci Mirovinskog osiguranja u kolovozu 1997., viši vještaci u drugostupanjskom postupku iz 1998., i vještaci HZZO iz siječnja 2012. uz obrazloženje nisu tužiteljevu azbestnu bolest poplućnice priznali profesionalnom iz već navedenih razloga, a pri tom su ovi iz siječnja 2012. koristili moj nalaz i mišljenje od 30. kolovoza 2011. smatrajući ga vjerodostojnim i argumentiranim obzirom da sam sve do umirovljenja surađivala sa liječničkim povjerenstvom HZZO-a dajući na njihov pisani zahtjev ekspertizno mišljenje u nizu postupaka priznavanja profesionalnih azbestnih bolesti na kojim poslovima radim od 1986. kad je u Domu zdravlja Split otkriveno više od 230 slučajeva azbestne bolesti radnika S. Obzirom da se u spisu spominju reference vještaka medicine rada napomenula bih da sam godinama stručna suradnica predavač na pravnom fakultetu na poslijediplomskom studiju iz kolegija medicina i pravo i to baš iz područja profesionalnih bolesti, bolesti u svezi s radom i ozljeda na radu, a i predavač na poslijediplomskom tečaju pomorske medicine na Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu.

8. U svom pisanom nalazu i mišljenju nigdje nisam navela da je tužiteljev otac imao azbestozu pluća, navela sam činjenicu da je radio u tvornici S. i da je na svojoj odjeći, obući i kosi donosio azbest u stan u kojem je od rođenja do 1979. živio tužitelj, a što je bilo izvorište tužiteljeve domicilne azbestne bolesti prema detaljno navedenoj procjeni u svom nalazu i mišljenju iz kolovoza 2011., a za koju činjenicu nije važno je li otac imao azbestozu ili nije, a obzirom na individualnu osjetljivost na razvoj azbestne bolesti. Prema podacima iz spisa tužitelj je od 1959. do 1974. živio u V. uz S. (15 godina), a od 1959. do 1979. živio s ocem koji je radio u S. (20 godina)."

18. Na istom ročištu za glavnu raspravu usmeno je dopunski vještačila sudski vještak prim. dr. sc. J. M., dr. med. koja je navela:

"Ostajem kod svog pisanog nalaza i mišljenja koji se nalazi na stranici 502. do 512 spisa te kod usmenog vještačenja koje se nalazi na str. 537 do 539 spisa. Odnos između dosadašnjeg mojeg vještačenja i vještačenja dr. M. D. se u jednom dijelu slažu tj. obje navodimo da se kod tužitelja ne radi o profesionalnoj azbestnoj bolesti poplućnice i pluća. Ono u čemu se ne slažemo jest da li se radi o bolesti u svezi s radom tj. o djelomično uzročno posljedičnoj vezi azbestne bolesti tužitelja i rada kod tuženika. Kao što sam već navela u mojem usmenom vještačenju ne mogu se složiti sa opisanim i upotrijebljenim izračunom doprinosa pojedinih vidova izloženosti azbestu kroz život tužitelja kako sam to i elaborirala u svom usmenom vještačenju od 21. siječnja 2013. te se pozivam na isto. Najveći problem ovog izračuna kako je navela i vještakinja M. D. jest činjenica da ne postoje podaci o vicinalnoj komunalnoj i u najvećem broju slučajeva profesionalnoj izloženosti azbestu u Hrvatskoj u relevantnom razdoblju tj. od 1959. do 1995. Dodatno izračun ne može na pravi način uzeti u obzir povremene vršne izloženosti azbestnim vlaknima kada su koncentracije vlakana ekstremno visoke u kratkom razdoblju, a što je relevantno za nastanak azbestne bolesti poplućnice i pluća. U cijelosti ostajem kod navoda istaknutih tijekom ovog postupka i mojeg pisanog i usmenog vještačenja."

19. Odgovarajući na pitanja tužitelja, sudski vještak mr. sc. M. M.-D. je u vezi navoda individualne osjetljivosti na razvoj azbestne bolesti istakla da se radi o osjetljivosti vezanoj za svaku osobu zavisno o njenoj bilo naslijeđenoj ili stečenoj predispoziciji, pa potpuno jednaka dužina izloženosti koncentracije azbesta kod različitih ljudi će individualno i djelovati, odnosno neki od njih će razviti azbestnu bolest. U odnosu na dužinu vremena izloženosti tužitelja azbestu za vrijeme rada na brodovima tuženika, sudski vještak je navela da prema iskazu tužitelja bilo je pet njegovih ukrcaja na brodove tuženika od kadeta do časnika palube na brodovima na kojima se prevozio azbest, pa obzirom na posao koji tužitelj, kao časnik palube, obavlja na brodu da se njegov posao i prema njegovom iskazu sastojao od nadgledanja iskrcaja, a ne vršenja iskrcaja, niti čišćenja skladišta, niti sudjeluje u remontu broda osim kao član posade, tako da je tužitelj prema procjeni vještaka mogao biti izložen utjecaju azbesta najviše 50-ak sati. U odnosu na remont broda i sudjelovanje tužitelja u remontu broda, sudski vještak je navela kako se remont broda odnosi na remont stroja u strojarnici koje obavljaju strojari i prigodom skidanja obloga zvučne, termo i protupožarne izolacije istu moraju razbiti ili je ona prije potrošena ili ishabana te da dolaze u kontakt sa azbestnim vlaknima od kojih je ta oprema izgrađena, međutim da časnici palube, kao članovi posade, ne sudjeluju u tim radnjama, osim kao članovi posade. Nadalje je istakla da azbestna bolest nastaje u ovisnosti o vrsti vlakana azbesta, o jačini koncentracije te duljini izloženosti i individualnoj osjetljivosti, tako da svaka osoba koja je izložena azbestu nužno ne mora oboljeti od azbestne bolesti, jer to ovisi o individualnoj osjetljivosti pojedine osobe. Sudski vještak je također istakla kako u svojoj dugogodišnjoj praksi do 2011. godine nije upoznala niti jedan slučaj priznavanja profesionalne bolesti azbestoze člana posade pomorskog broda, a iza 2011. da je postojao jedan takav slučaj i da se radilo o strojaru koji je pretežiti dio radnog vremena radio u remontnom brodogradilištu na remontu stroja.

20. Odgovarajući na pitanja stranaka sudski vještak dr.sc. J. M. je dodala kako se njezin nalaz i mišljenje slaže sa tezom da je nastanak azbestne bolesti kod tužitelja prouzročilo više izvorišta te da je pri određivanju udjela neprofesionalne (vicinalno domicilne) izloženosti azbestu uzela u obzir duljinu te izloženosti prema podatku da se radilo od 12 godina izloženosti što ne odgovara upotrijebljenim podacima dr. M.-D. za klinički tijek bolesti koja se pojavila 1995., a pri procjeni udjela profesionalne izloženosti da su uzeti u obzir kratkotrajni periodi ukupnog trajanja oko 4 mjeseca profesionalne izloženosti visokim koncentracijama azbesta bez provođenja mjera zaštite na radu, sve s obzirom na činjenicu da ne postoje mjerenja koncentracije niti za neprofesionalnu, niti za profesionalnu izloženost, pa se prema podacima iz literature za nastanak azbestnih bolesti kod tužitelja može smatrati relevantnom povremena domicilna izloženost azbestu s neprofesionalne strane i profesionalna izloženost pri poslovima koji su uključivali azbest kao rasuti teret, napominjući da se u literaturi spominju vrlo visoke koncentracije azbesta pri čišćenju odjeće radnika profesionalno izloženih azbestu koju su donijeli kući sa radnog mjesta, kao i na poslovima sa rasutim azbestom.

21. Budući da su naprijed navedeni sudski vještaci ostali kod svojih pisanih i usmenih vještačenja sud je ponovio vještačenje po Sveučilištu u Splitu, Medicinskom fakultetu – Povjerenstvu za sudbena vještačenja i to po predsjednici Povjerenstva prof. dr. sc. M. D. i po vještacima izv. prof.dr.sc. V. I. i doc.prim.dr.sc. I. P., sačinvši pisani nalaz i mišljenje od 25. listopada 2021. u kojem je izneseno slijedeće mišljenje: "U tužitelja se 1995. godine prvi put dijagnosticira pleuraini izljev i zadebljanja pleure koje se manifestiraju u sklopu akutne upale pluća s pleuralnim izljevom zbog čega je bio hospitaliziran.

Prvi put na CT-u, 30. listopada 1995., nađene su promjene koje ukazuju na azbestozu te je rađen kontrolni CT 21. ožujka 1996. (dr K.) gdje je stanje potvrđeno. Obradom u KB J., Interna klinika u Splitu, Privatna pulmološka ordinacija dr. Č. isključene su druge bolesti (tuberkuloza, autoimuna bolest i maligna bolest pluća). Prema literaturi i obilnoj kliničkoj praksi na ovom području, pleuraini izljev obično nastaje nakon deset ili manje godina nakon početka izloženosti azbestu kao prvi simptom azbestoze. Prema nekim autorima navodi se da u prosjeku nakon 5,5 godina izloženosti azbestu se razvije pleuralni izljev, a vremensko razdoblje između prvog izlaganja i pojave bolesti 16,3 godine.

Kao što je navedeno, velika je oscilacija vremenskog razdoblja u kojem se prvi puta manifestira bolest. Mišljenja smo da je ovo vremensko razdoblje s ovako velikim oscilacijama dobrim dijelom posljedica subjektivnog osjećaja nastanka bolesti i kliničke manifestacije koja pacijenta vodi ili ne vodi liječniku. Izljev se resorbira obično nakon 4,5 mjeseci ali nakon svakog izljeva zaostaju zadebljanja plućne maramice. Naravno da se nerijetko dešava da ovakvi mali pleuralni izljevi prođu kod pacijenta nezapaženo, a s time i neregistrirano u medicinskoj dokumentaciji što se dešavalo i kod tužitelja jer je pri prvoj obradi već imao takve promjene. Pleuralni izljevi se periodično ponavljaju (Robinson BWS, Musk AW, Benign asbestos pleural effusion: diagnosis and course. Thorax 1981: 36: 896 900).

Svaki sljedeći pleuraini izljev ostavlja dodatno zadebljanje pleure.

Prvi radiološki snimak napravljen tvrdom tehnikom kod tužitelja napravljen je na KB J. u Z. 1996. i očitan prema Međunarodnoj klasifikaciji (ILO) od prim. P. Vidljivo je obostrano zadebljanje plućne maramice. Daljnjim CT nalazima koji su napravljeni potvrđena je dijagnoza azbestoze.

U KB J., Z., je 1996. godine zabilježeno smanjenje vitalnog kapaciteta na 60% referentne vrijednosti a posljednji nalaz iz 2012. od dr. I. govori za vrijednost FVC na 52%.

Iz svega navedenog, nastanka i razvoja bolesti kroz dugačko vremensko razdoblje praćenja jasno je da se kod tužitelja dijagnosticirala azbestoza pleure, a vjerojatno i plućnog parenhima prema svim kriterijima a to su:

1. isključivanje drugih razloga nastanka navedenih promjena tj. drugih bolesti; 2. patohistološkim nalazom, 10.11.1995. g. (Zavod za patologiju KBC R.), iz bioptičkog materijala pleure nađeno čvrsto hijalizirano vezivno tkivo;

3. Sam tijek bolesti i pad funkcionalnih vrijednosti, tj. razvijanja restriktivnih smetnji ventilacije, potvrđuje progresivnu dinamiku bolesti.

Zaključno, nedvojbeno se radi o plućnoj azbestozi dijagnosticiranoj 1995. Sporna je etiologija bolesti, odnosno je li uzrok nastanka azbestoze profesionalna izloženost česticama tijekom vremena provedenog ploveći na brodovima ili je u pitanju domicilna, vicinalna i komunalna izloženost tijekom prvih 20 godina života. Postoji cijeli niz činjenica koje u značajnoj mjeri otežavaju donošenje pravovaljanog zaključka o etiologiji bolesti:

1. U razdoblju od 1959. do 1995. ne postoje vjerodostojni podaci, mjerenja, o razini domicilne, vicinalne, komunalne, pa i profesionalne izloženosti azbestnim česticama u V. i tvornici S. Prva mjerenja su rađena krajem osamdesetih godina.

2. Ne postoje podaci od 1959. do 1995. godine o zaštitnim mjerama koje su provodili radnici S. nakon radnog vremena u smislu pranja, presvlačenja i sl. što bi značajnije razjasnilo vicinalnu izloženost tužitelja.

3. Ne postoje točni i precizni podaci o profesionalnoj izloženosti azbestnim česticama tijekom plovidbe tužitelja u razdoblju od 1979. do 1995. godine.

Neupitno je kako je tužitelj u razdoblju od 1959. do 1979. neprekidno bio izložen, kako s mjestom stanovanja, tako i suživotom s ocem u istom kućanstvu, značajnoj količini azbestnih čestica.

Neupitno je kako je tužitelj ploveći kao kadet od 1979. godine, a kasnije i kao treći, odnosno drugi časnik palube bio u izvjesnom kontaktu s azbestom koji se prevozio kao teret, ali i bio sastavni građevni materijal brodova toga doba. Podaci o vremenskoj izloženosti su dosta nejasni, obzirom da se zasnivaju na svjedočenjima tužitelja i nekolicine kolega-svjedoka.

Prema navodima L. kapetanije, samo za jedan brod se sa sigurnošću zna kako je prevozio azbest kao teret, a tužitelj je na njemu tijekom plovidbe bio član posade. U opisu radnog mjesta časnika palube nije rad s teretom, nego isključivo nadzor tih poslova, iako tužitelj tvrdi da je bio prisiljen raditi i poslove s teretom unatoč tome što isti nisu bili u opisu njegovih poslova.

Kriterij priznavanja profesionalne bolesti podrazumijeva nastanak bolesti kao izravne i isključive posljedice izloženosti štetnosti na radnom mjestu koja je svojim intenzitetom štetnosti i duljinom trajanja izloženosti dovoljna za patološki učinak. Ovakva definicija profesionalne bolesti isključuje moguće djelovanje štetnosti izvan radnog mjesta.

Sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu praćenja zdravstvenog stanja, dijagnostičkim postupcima kod sumnje na postojanje profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom te mjerilima za priznavanje profesionalne bolesti uzrokovane azbestom (NN 134108), članak 6. stavak 2. vrijeme latencije – vrijeme koje je proteklo od početka izloženosti azbestu do pojave promjena:

a) vrijeme latencije za plakove i zadebljanja od najmanje 15 godina,

b) vrijeme latencije proteklo od početka izloženosti azbestu do pojave kalcifikata od najmanje 20 godina.

U CT nalazima pluća tužitelja već se 1995. i 1996. godine navode plakovi i kalcifikati, što bi vezano za kalcifikate govorilo u prilog izloženosti azbestu najmanje od 1975. godine, odnosno u razdoblju prije 1979. godine.

Temeljem svih navedenih činjenica, mišljenja smo kako uz nedvojbenu tužiteljevu domicilnu, vicinalnu i komunalnu izloženost azbestu u prvih 20 godina života i dijagnosticiranim plakovima i kalcifikatima već u CT nalazima iz 1995. i 1996. godine, ne postoji stručnog i znanstvenog uporišta u tvrdnji kako je bolest nastala djelovanjem štetnosti na radnom mjestu u narednih 15 godina života.

Iz navedenog se da zaključiti kako se ne radi o profesionalnom oboljenju – azbestozi."

22. Na ročištu za glavnu raspravu od 23. veljače 2022. obzirom na prigovore tužitelja iznesene protiv naprijed navedenog pisanog nalaza i mišljenja sudskih vještaka, doc.prim.dr.sc. I. P., dr.med., spec. pulmologije istakla je sljedeće: "U cijelosti ostajem pri mom pismenom vještačenju u kojem sam konstatirala da tužitelj boluje od pleuropulmonalne azbestoze koja se dijagnosticirala 1995. kada je prva manifestacija bolesti bila upala pluća, a nakon toga čitava obrada i daljnje pretrage su potvrdile da se radi o pleuropulmonalnoj azbestozi, a sve ostalo je u mom pisanom vještačenju.", dodajući na upit punomoćnice tužitelja da li je azbestoza uvjetovana duljini izloženosti azbestu ili količini azbestnih čestica, da "to zavisi koji je oblik manifestacije bolesti. Smatra se da je dovoljno jedno azbestno vlakno da prodre do pleure i da izazove promjene u smislu zadebljanja pleure, a i malignih procesa na pleuri. Jasno da što je izloženost vremenski duža, a i koncentracija čestica azbestnih vlakana veća, da je veća vjerojatnost oštećenja kako parenhima pluća tako i pleure", a na upit o udaljenosti mjesta stanovanja tužitelja u dječjoj dobi i tvornice Salonit i je li ta činjenica utječe na mogućnost pojave bolesti, sudski vještak je odgovorila da "u toku pregleda tužitelja i uzimanja anamnestičkih podataka dobila sam uvid orijentacijski o udaljenosti mjesta stanovanja od tvornice S. Međutim, ja kao pulmolog se moram izjasniti da li se na temelju isključivanja ostalih bolesti i na temelju rezultata obrade radi o azbestozi."

23. Odgovarajući na pitanja izv.prof.dr.sc. V. I., dr.med., spec. medicine rada i sporta, usmeno je vještačio kako slijedi:

"Ostajem kod pisanog nalaza i mišljenja, a u odnosu na podnesak tužitelja koji mi je dostavljen uz poziv za današnje ročište ističem slijedeće:

- u odnosu na sporno vrijeme boravka tužitelja na adresi u V., ja sam iz priložene dokumentacije iščitao vrijeme kada je tužitelj boravio u V. i to sam u svom pisanom vještvu i naveo.

- u odnosu na sporno pitanje udaljenosti tvornice S. od mjesta stanovanja tužitelja dok je stanovao u V. navodi se udaljenost od 2 km i postavlja se pitanje da li to ima utjecaja na vicinalnu, domicilnu i komunalnu izloženost azbestu. Komunalna izloženost azbestu podrazumijeva prisustvo čestica azbesta u okolišu izvora. Domicilna izloženost podrazumijeva izloženost česticama u objektu boravka, odnosno stanu, a vicinalna izloženost odnosi se na izloženost čestica koju druga osoba na svojoj odjeći, odnosno na sebi donosi sa radnog mjesta na mjesto stanovanja. Tako da ova udaljenost od dva kilometra može značiti moguće manju izloženost komunalnoj i domicilnoj izloženosti, no vicinalna izloženost ostaje, premda i ta udaljenost od 2 km je relativna jer su i u gradu S. koji je udaljeniji izmjerene čestice azbesta.

- Na prigovor da nisu rađena mjerenja od 1959. do 1995. ističem da su tek ozbiljnija mjerenja rađena krajem 80-tih godina. No cijeli niz istraživanja i mjerenja koji su se radili pokazivali su prisustvo azbesta, poglavito u V. i u krugu tvornice S. Nadalje, navodim da je bilo pojedinačnih mjerenja u spornom periodu od 1959. do 1995. no ta mjerenja su bila sporadična što se vidi iz literature kolega koji su se tada bavili azbestozom.

- vezano za navođenje u podnesku tužitelja kako na radnom mjestu, odnosno na brodu tuženika nisu poduzete mjere nošenja zaštitne opreme, navodim kako o tome nemam podataka, ali obzirom da je tužitelju bilo radno mjesto na palubi kao kadet, a kasnije kao časnik palube pretpostavka je da nije bio izložen azbestu u teretnom prostoru tamo gdje je izloženost najveća. Iako se u iskazima iz spisa koje sam vidio nalazi i izjava tužitelja kako je bio prinuđen raditi i sa samim teretom – azbestom, iako to nije u opisu njegovog radnog mjesta o čemu ja se ne mogu izjasniti jer nemam podataka koliko je to vremenski trajalo. Napominjem kako radno mjesto časnika palube ne podrazumijeva kontinuirani rad odnosno izloženost teretu.

Ovo je moje očitovanje iz podneska tužitelja ".

Na upit punomoćnice tužitelja da se sudski vještak izjasni da li bi činjenica da je tužitelj živio u V. do 1971. utjecala na njegov nalaz i mišljenje.

Sudski vještak je odgovorio da je u pisanom vještvu navedeno na stranici 2 pisanog vještva da je tužitelj živio u roditeljskoj kući u V. od rođenja 26.08.1959. do 1974., a podaci su uneseni iz uvida u dokumentaciju u spisu.

Prema dostupnom Pravilniku o uvjetima i načinu praćenja zdravstvenog stanja, dijagnostičkim postupcima kod sumnje na postojanje profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom te mjerilima za priznavanje profesionalne bolesti uzrokovane azbestom (Narodne novine br. 134/08) i to sukladno članku 6. stavak 2. tog Pravilnika podrazumijeva se kako je vrijeme proteklo od početka izloženosti azbestu do pojave kalcifikata na plućima najmanje 20 godina, a tužitelju su 1995. dijagnosticirani upravo ti kalcifikati tako da je izloženost azbestu, ako se uzme navedeno vrijeme bila i prije 1974.

Na odgovarajući na pitanje, da li je navedeno vremensko razdoblje isključivi orijentacijski kriterij temeljem kojeg se može utvrditi vrijeme početka bolesti, sudski vještak je odgovorio da se ne radi o isključivom kriteriju u kriterij se izračunava i pozitivna radna anamneza, vrijeme latencije, stupanj izloženosti, duljina izloženosti i pozitivan radiološki nalaz. Jedan od glavnih kriterija za određivanje profesionalnih bolesti jeste isključivo izlaganje uzročniku na radnom mjestu što također ovdje nije bio slučaj s obzirom na postojanje komunalne, domicilne i vicinalne izloženosti. Koliko god su manjkavi podaci o komunalnoj, domicilnoj i vicinalnoj izloženosti toliko su iz priloženih spisa bili manjkavi podaci o stvarnoj izloženosti tužitelja na radnom mjestu te na taj način nisam našao dovoljnih kriterija za profesionalnu bolest tužitelja. Na daljnji upit da li se prilikom izrade vještva temeljem uvida u spis došli do podataka od kojih materijala su bili izrađeni brodovi na kojima je plovio tužitelj, sudski vještak odgovara da se u samom spisu navodilo kako su brodovi tog doba sadržavali azbest kao građevni izolacijski materijal, a što sam i u svom pisanom vještvu napisao. Na daljnji upit da li smatrate da je prilikom remonta brodova došlo do raspršivanja azbestnih čestica te mogućeg doticaja članova posade sa istim. Vještak odgovara da navedeno sadržava dva pitanja i to koja vrsta remonta je rađena, odnosno da li je došlo do oslobađanja azbestnih čestica i drugo pitanje je li djelatnik po svom radnom mjestu tijekom remonta bio izložen mogućim česticama. Takav podatak u spisu nisam našao osim tvrdnje tužitelja. Napominjem ponovo da je bitan i sama pozicija na brodu, odnosno radno mjesto koja kao takva umanjuje izloženost mogućem agensu (azbest) te da bi mjere zaštite na radu ukoliko su poduzete utjecale na moguću pojavu bolesti, ako su poduzete po svim propisanim pravilima te je svaki djelatnik dužan provoditi, a poslodavac osigurati.

Na poseban upit punomoćnika tuženika da se sudski vještak izjasni obzirom na vaš navod u ranijem iskazu na današnjem ročištu da su u spornom periodu u V. provođena pojedinačna mjerenja možete li se izjasniti kakvi su rezultati bili tih pojedinačnih mjerenja, sudski vještak odgovara da iz dostupne literature je pokazano prisustvo azbestnih čestica u V., no nije bilo sustavnog praćenja i mjerenja prisutnosti azbestnih čestica u okolišu tvornice u V.

Na daljnji upit da li je vještaku poznato da se u okoliš osim u tvornici S., odlagao otpad iz tvornice S. u spornom periodu, sudski vještak odgovara da je iz dostupne literature razvidno da se u sporno vrijeme kada je tužitelj živio u V. odlagao otpad iz tvornice S. i na drugim mjestima.

Sudski vještak dr.sc. I. P. je istakla kako bi mogla pomoći u odgovoru na ovo pitanje, a obzirom da je dugo u toj problematici azbestoze iz koje je magistrirala i doktorirala i osobno sudjelovala u provođenju analiza da je neosporno i opće poznato da je u samoj tvornici S. bila ogromna izloženost azbestnim česticama praktički nemjerljiva, naročito prije uvođenja vlažne proizvodnje. Isto tako u medijima se provlačilo pitanje informacije o odlaganju azbestnog otpada u samom V., čak i na dječjem igralištu i u maslinicima čim se posebno bavila Udruga oboljelih od azbestoze. Nikada nije provedeno znanstveno istraživanje o komunalnoj izloženosti stanovništva azbestu, ali je činjenica da u V. jako puno stanovništva obolijeva od azbestoze i pridruženog malignih bolesti kao što su mezoteliom i karcinom pluća.

Na poseban upit punomoćnice tužitelja da se vještaci izjasne zašto u svom mišljenju donose zaključak da postoji izloženost azbestu u prvih 20 godina života tužitelja, kada istovremeno navode da ne postoje nikakvi podaci, ni mjerenja o razini domicilne, vicinalne, komunalne, pa i profesionalne izloženosti azbestnim česticama u V. do kraja 80-tih godina.

Sudski vještak doc.dr.sc. I. P. ističe "da ovdje nije upitno da se radi o azbestozi, da bi nastala azbestoza mora azbestna čestica, odnosno azbestno vlakno doći u organizam. Upitno je samo da li je ovo profesionalna azbestoza ili ne. Bez obzira postoje li mjerenja ili ne azbestnih čestica je bilo u V. "na tone". Postoje određena mjerenja unutar tvornice koja su rađena i koja su ukazala da je ta količina čestica bila stotine i tisuće puta veća od dozvoljenog. Sama praksa pokazuje da ne samo radnici su obolijevali od azbestoze nego i stanovništvo V. i još uvijek obolijevaju. U konkretnom slučaju tužitelja pitanje je samo prije radnog mjesta izloženost azbestu i na radnom mjestu tužitelja."

24. Slijedom navedenog, iako je tijekom postupka utvrđeno i da je tužitelj radom kod tuženika na brodovima tuženika ili na brodovima na kojima je tuženik bio brodar, bio izložen povremenoj profesionalnoj izloženosti azbestu, povremeno visokim koncentracijama (što su sve u svojim vještvima utvrdili sudski vještak P. B. i J. M.) kojom prigodom se nisu koristila osobna zaštitna sredstva, niti su mjerene koncentracije azbestnih vlakana u zraku brodskog prostora, međutim iz vještačenja sudskog vještaka M. M.-D. te vještačenja Povjerenstva za sudbena mišljenja, vještaka I. P. i V. I., proizlazi da je uzrok nastanka tužiteljeve bolesti azbestoze nastao i prije no što se tužitelj ukrcao i na prvi brod kod tužitelja 1998. u svojstvu kadeta, a sve to zbog utvrđene činjenice da je kod tužitelja 1996. na radiološkom snimku u K. J. bilo vidljivo obostrano zadebljanje plućne maramice, pa se primjenom naprijed navedenog Pravilnika o uvjetima i načinu praćenja zdravstvenog stanja, dijagnostičkim postupcima kod sumnje na postojanje profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom te mjerilima za priznavanje profesionalne bolesti uzrokovane azbestom (Narodne novine broj 134/08) i utvrđenjima sudskih vještaka, poglavito uslijed pojave kalcifikata kod tužitelja (vrijeme latencije od najmanje 20 godina) da je izloženost tužitelja azbestu i prije 1974. odnosno 1976. (u odnosu na radiološki snimak u KB J. iz 1996.), dakle u vrijeme prije tužiteljevog prvog zapošljavanja kod tuženika kao poslodavca, a kasnije kao brodara (1979).

25. Svi sudski vještaci, koji su vještačili u ovom predmetu, slažu se da tužiteljeva bolest nije profesionalna bolest.

Iako tuženik, na svojim brodovima, pomorcima, pa tako i tužitelju, nije osigurao adekvatnu zaštitu na radu, uzrok tužiteljeve bolesti azbestoze je život u djetinjstvu u V. (nije bitno: da li do 1971. godine ili 1974.) i kontakti tužitelja sa ocem (bliskom osobom) zaposlenikom S., dakle radi se domicilnovicinalnoj te komunalnoj izloženosti tužitelja azbestu u prvih 20 godina života koje je uzrok tužiteljeve azbestoze.

26. Provedenim postupkom tužitelj nije dokazao da na strani tuženika postoji odgovornost tuženika kao poslodavca i brodara za štetu tužitelju uzrokovanu bolešću vezanom uz rad po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava sukladno članku 173. i članku 174. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, 88/01, dalje ZOO/91, koji Zakon se u ovom slučaju primjenjuje u smislu članka 1163. stavak 1. i članka 1165. ZOO 35/05 i 41/08), pa je primjenom odredbe članka 219. ZPP-a i članka 221.a ZPP- a odlučeno kao u izreci ove presude.

Iz razloga što je sud u cijelosti odbio zahtjev tužitelja jer tužitelj nije dokazao osnovanost potraživanja od tuženika to nije postojao razlog provoditi vještačenje u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, kojeg je sud po prijedlogu tužitelja odbio.

U Splitu 18. listopada 2022.

Sudac

Nevenka Marunica, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave ove presude

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis