Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 14 Gž-3518/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice S. N. OIB: … iz S.1 , zastupane po punomoćniku S. G., odvjetniku u S. , protiv tuženika M. P. OIB: … iz S.2 , zastupanog po punomoćnici supruzi P. P., odvjetnici u S. , radi prestanka uznemiravanja, odlučujući povodom žalbi tužiteljice i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. P-4041/17 od 11. srpnja 2022. dana 18. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. P-4041/17 od 11. srpnja 2022.

II Odbacuje se žalba tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. P-4041/17 od 11. srpnja 2022. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja posl. br. P-4041/17 od 11. srpnja 2022. odbijen je prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog presudom toga suda posl. br. P-4041/17 od 25. studenog 2019. potvrđenom presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-146/2020-3 od 11. ožujka 2020.

2.1. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se donese rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukine odluka donesena u prijašnjem postupku.

2.2. Žali se i tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, sa prijedlogom da drugostupanjski sud ukine nepravilno prvostupanjsko rješenje i donese pravilno i zakonito rješenje o neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka jer tuženik smatra da ga je jedino taj sud sposoban donijeti.

3.1. Žalba tužiteljice je neosnovana.

3.2. Žalba tuženika je nedopuštena.

4.1. Povodom tužiteljičinog prijedloga za ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog presudom toga suda posl. br. P-4041/17 od 25. studenog 2019. u kojem se tužiteljica pozvala na razlog iz čl. 421. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud prvog stupnja proveo je postupak predviđen odredbama čl. 425. st. 2., čl. 426. i čl. 427. st. 1. ZPP te je navedeni prijedlog odbio kao neosnovan, zaključujući da nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP u vezi čl. 422. st. 2 ZPP.

4.2. Tužiteljica je tražila ponavljanje postupka u kojem je presudom suda prvog stupnja posl. br. P-4041/17 od 25. studenog 2019. odbijen njezin zahtjev actio negatoria publiciana kojim je tražila da ju na dijelu zk.č.br. 3510 k.o. S. (kč.br. 8236 k.o. S.) definiran točkama B-C-D-M-L-B tuženik prestane uznemiravati parkiranjem i zadržavanjem automobila te da automobil ukloni jer je utvrđeno da se tužiteljica ne može smatrati predmnijevanom vlasnicom dijela nekretnine u zemljišnim knjigama upisane pod oznakom ulica a u katastru upisane kao javno dobro - ceste i koja nekretnina u naravi predstavlja sastavni dio javne ceste u S.1 .

4.3. Tužiteljica je prijedlog za ponavljanje postupka utemeljila na Odgovoru Grada S.1 kojeg je povodom svog traženja od 25. svibnja 2020. zaprimila 18. kolovoza 2020. i u kojem se Grad S.1 očituje da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo niti je prešla u njegovo vlasništvo.

4.4. Neosnovano je tužiteljičino žalbeno osporavanje rješenja suda prvog stupnja kojim je odbijen njezin prijedlog za ponavljanje postupka jer Odgovor Grada S.1 od 18. kolovoza 2020. ne sadrži novu činjenicu u smislu mjerodavne odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP. Kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud, nije bilo zapreke da tužiteljica zatraži a time i iznese činjenicu iz Odgovora Grada S.1 prije no što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom, u smislu odredbe čl. 422. st. 2. ZPP.

4.5. U odnosu na netočne navode iz žalbe tužiteljice valja reći kako prvostupanjski sud presudom posl. br. P-4041/17 od 25. studenog 2019. nije presudio da je predmetna nekretnina državna imovina već je odlučio o neosnovanosti zahtjeva za zaštitu od uznemiravanja. Presuda suda prvog stupnja se ne temelji „na uvidu u internetske stranice“ već na odgovarajućoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava sadržanog u odredbama čl. 131. st. 1. i 2. u vezi čl. 98. st. 1., čl. 101. st. 2. i čl. 107. st. 3. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC) i Odluci o nerazvrstanim cestama Grada Solina („Službeni vjesnik Grada Solina br. 2/13) kao općem aktu javno objavljenom u skladu s čl. 73. st. 1. i 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11 i 19/13. - službeni pročišćeni tekst). Kada je u žalbi navela slijedeće: „iz razloga što prvostupanjski sud ne spori kako je njegova prvostupanjska presuda nezakonita“, tužiteljica je iznijela netočnu tvrdnju za koju ne postoji uporište u spisu.

4.6. Slijedom navedenog, ne uočavajući bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, ovaj sud je povodom žalbe tužiteljice i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP odlučio kao u stavku I izreke.

5.1. U odnosu na žalbu tuženika a u pogledu navedenog datuma podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka valja reći kako je iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja posl. br. P-4041/17 razvidno da je tužiteljica dana 26. kolovoza 2020. preporučeno putem pošte podnijela prijedlog za ponavljanje postupka (list 265 toga spisa). Stoga je, za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski sud pravilno u skladu s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP utvrdio da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 26. kolovoza 2020.

5.2. Povreda odredbe čl. 62. st. 10 Sudskog poslovnika ("Narodne novine" br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21 i 23/22) u pogledu oznake mjesta donošenja osporenog rješenja ispod teksta obrazloženja te odluke predstavlja očitu pogrešku u pisanju koja ne utječe na sadržaj odluke i ne priječi ispitivanje njezine zakonitosti i pravilnosti te ju je moguće u svako vrijeme ispraviti.

5.3. S obzirom da je sud prvog stupnja osporenim rješenjem odbio prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka pravomoćno okončanog presudom posl. br. P-4041/17 od 25. studenog 2019. kojim je odbijen zahtjev protiv tuženika, za zaključiti je da je tuženik uspio u sporu. Kao stanka koja je uspjela u sporu, tuženik nema pravni interes osporavati predmetno rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prijedlog za ponavljanje postupka okončanog u njegovu korist.

5.4. Tuženik ne može sa uspjehom u žalbi ukazivati da predmetnim rješenjem nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka i za naknadu prouzročene štete od tužiteljice.

5.5. Budući da ovaj sud primjenom čl. 360. st. 1., čl. 361. st. 1. u vezi čl. 44. st. 3. i čl. 365. ZPP odlučuje o žalbi protiv predmetnog rješenja suda prvog stupnja posl. br. P- 4041/17 od 11. srpnja 2022., ovaj sud ne odlučuje o zahtjevu za naknadu štete iz podneska tuženika od 12. svibnja 2022.

5.6. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka se primjenom odredbe čl. 339. st. 2. ZPP smatra povučenim. Naime, nakon što je tuženik zaprimio osporeno rješenje suda prvog stupnja posl. br. P-4041/17 od 11. srpnja 2022. kojim nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka iz podneska od 12. svibnja 2022., on nije podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o naknadi parničnog troška.

5.7. Navod iz žalbe tuženika u vezi traženja naknade troškova postupka ne može se smatrati prijedlogom za donošenje dopunskog rješenja o naknadi parničnog troška jer je iz sadržaja žalbe tuženika vidljivo da je tuženik tražio samo ispravak predmetnog rješenja i to u pogledu datuma prijedlog za ponavljanje postupka (na što se odnosi toč. 7.1. obrazloženja) i mjesta donošenja tog rješenja (toč. 7.2.) ali nije tražio da se predmetno rješenje dopuni odlukom o njegovom zahtjevu za naknadu parničnog troška o kojem je prvostupanjski sud propustio odlučiti niti se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti da je takvu dopunu tražio. Stoga se primjenom čl. 339. st. 2 u vezi čl. 347. ZPP smatra da je tuženik povukao zahtjev od 12. svibnja 2022. za naknadu parničnog troška.

5.8. U okolnostima u kojima je tuženik uspio u sporu a njegov se zahtjev za naknadu parničnog troška smatra povučenim, primjenom čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3. ZPP odlučeno je kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 18. listopada 2022.

Sudac:

Sandra Artuković Kunšt univ. spec. iur., v.r.