Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 29 Gž-3043/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Lidije Jelavić, izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja S. M. /OIB:…/, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica R. H., odvjetnica u N., protiv tuženika Grada N., .. /OIB:…/, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u N., radi utvrđenja prva vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu Stalna služba u Našicama poslovni broj P-309/2020-20 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu Stalna služba u Našicama poslovni broj P-309/2020-20 od 13. srpnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva utvrditi da je vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. 3510 k.o. N. k.č.br. 2844 u naravi oranica ul. … površine 435 m2, što mu je tuženik dužan priznati i trpjeti brisanje svoga prava vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis toga prava vlasništva u korist tužitelja. U točki II. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.400,00 kn. 2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Predlaže presudu preinačiti u skladu sa navodima žalbe odnosno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj zahtijeva naknadu troškova žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe koju predlaže odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u cijelosti jer se u cijelosti pobija žalbom (članak 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 94/2008., 96/2008.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. ZPP.
6. Ispitivanjem presude ustanovljeno je da ne postoji ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavka 2. ZPP. Tužitelj se navodima žalbe o "vrlo suženom tumačenju dokaznog postupka", neosnovano žali bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP. Naime, sud je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
7. Između stranaka nije sporno:
- da je tuženik u z. k. ul. 3510 k.o. N., upisan kao vlasnik u pogledu predmetne k.č.br. 2844, temeljem Sporazuma o preuzimanju nekretnina bivše Općine N. od 31. ožujka 1994. sa prilozima /list 55-77 spisa/, koji je podnesen na ocjenu tadašnjem Javnom pravobraniteljstvu koje je svojom Izjavom od 18. listopada 1994. /list 79 spisa/, utvrdilo da je Sporazum u skladu sa zakonom i da na isti nemaju primjedbi;
- da je tuženik u pogledu navedene čestice upisan kao posjednik prema prijepisu posjedovnog lista Područnog ureda za katastar O., Odjel za katastar nekretnina, Posjedovni list 5152;
- da je tužitelj u z.k.ul. 1242 upisan kao vlasnik nekretnine k.č.br. 2843 k.o. N., oznake: Kuća i dvor. Ul. …, ukupne površine 441 m2;
7.1. Sporno je, je li tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo k.č.br. 2844. k.o. N., u pogledu koje je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik i u Katastru kao posjednik i s tim vezi je li navedene dvije čestice čine jedinstvenu cjelinu.
8. Nisu osnovani navodi žalbe prema kojima bi kao nesporno bilo utvrđeno da bi predmetna čestica kčbr. 2844 i čestica kčbr. 2843 na kojoj se nalazi kuća tužitelja, bile jedinstvena cjelina. Sa tim u vezi tužitelj se poziva na zapisnik sa uviđaja od 22. travnja 2021., nalaz i mišljenje sudskog vještaka i iskaze saslušanih svjedoka.
8.1. Iz Zapisnika od 22. travnja 2021., sastavljenog na licu mjesta /list 125 spisa/, proizlazi da je vještak P. O. izvršio identifikaciju nekretnine te da će dostaviti pisani nalaz i mišljenje u roku od 15 dana, a prisutni svjedoci potvrđuju da se radi o nekretnini koja je predmet postupka s time da je na kraju zapisnika je napisano: "Sud utvrđuje da se radi o nekretnini koja je u naravi ograđeno dvorište obiteljske kuće tužitelja te predstavlja jednu cjelinu zajedno sa kućom";
8.2. Međutim, iz pisanog nalaza i mišljenja mjernika Geodetskog ureda - sudskog vještaka P. O., od 28. travnja 2021. /list 128 spisa/, proizlazi da je 22. travnja 2021., vještak na licu mjesta izvršio identifikaciju nekretnina i utvrdio da se radi o kat. čest. br. 2844 k.o. N. površine 435 m2 upisanoj u z.k. ul. broj 3510 koja je u vlasništvu tuženika, i upisanoj u PL broj 1505 i 5152 , kao posjed tuženika i koja se prema PPU Grada N. nalazi unutar građevinskog područja a da je tužitelj vlasnik i posjednik susjedne kat. čest. broj 2843 k.o. N. upisanoj u z.k. ul. broj 1242 i u PL broj 1505 sa površinom od 441 m2 koju da je stekao ugovorom o darovanju priloženom u spisu, te da je vještak za izradu nalaza i mišljenja izvršio uvid u zk. ul. broj 1242 i 3510 i PL broj 1505 i 5152 te digitalni plan k.o. N..
8.3. Dakle, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da bi dvije navedene čestice činile jedinstvenu cjelinu. Upravo zbog toga je tužitelj u podnesku zaprimljenom kod sudu 16. srpnja 2021. (list 135 spisa), prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći:
1. da je čestica tuženika vizualno nevidljiva, pa da je jasno da zajedno sa njegovom česticom čini jedinstvenu cjelinu,
2. da nema bilo kakvih fizičkih znakova o granici između dviju nekretnina,
3. da je vidljiva samo jedinstvena i stara ograda na međama /granicama sa susjednim nekretninama,
4. da je sa strane ulice, vidljiva jedinstvena i stara žičana ograda koja da je popunjena starom živom ogradom od šimšira,
5. da je jasno vidljivo cjelovito dugogodišnje održavanje nekretnina.
8.4. Međutim, takvi razlozi ne mogu dovesti u sumnju nalaz i mišljenje vještaka utemeljen na zemljišnoknjižnom i posjedovnom stanju prema kojem je sporna čestica - posebna čestica /u posjedu i vlasništvu tuženika/ i nalazi se u građevinskoj zoni. Dakle, nema govora o tome da bi bila dvorište koja bi sa česticom na kojoj se nalazi kuća tužitelja, činila cjelinu.
9. Iz iskaza svjedokinje M. D. proizlazi obitelj M. prodala nekretninu obitelji S. a da misli da je od te obitelji tu nekretninu tijekom 70-tih godina kupio otac tužitelja, od kada da nekretninu koristi obitelj tužitelja a koliko zna da im nitko nije osporio vlasništvo nekretnine koja je u naravi dvorište njihove obiteljske kuće, da misli da je istu ograđivala obitelj tužitelja a ne prethodne obitelji M. i S., te završno da se je iz susjedstva odselila 1973., a ponovno doselila 2009., te da ne zna koje sve konkretno nekretnine je kupila obitelj tužitelja. Međutim, sam tužitelj saslušan kao stranka u postupku, iskazao je da su njegovi roditelji kupili predmetnu nekretninu početkom 80.-tih, dakle nakon što se je svjedokinja M. D. 1973., odselila iz susjedstva /s time da se je vratila u susjedstvo tek 2009/.
9.1. Svjedok N. C. nema saznanja o odlučnim činjenicama s obzirom da ne zna točno koje nekretnine niti kada ih je kupovao otac tužitelja. Iz iskaza svjedoka M. G. proizlazi da je nekretninu kupio otac tužitelja od obitelji S., ne sjeća se koje godine, da je nekretninu ogradio otac tužitelja, da je u naravi dvorište koje se nalazi uz obiteljsku kuću koju da cijelo vrijeme održava i koristi kao cjelinu obitelj tužitelja /koja kosi travu i slično/, te da "…između njih nikada nije bilo nikakvih ograda."
9.2. Konačno, tužitelj saslušan kao stranka u postupku na raspravi održanoj kod suda 10. lipnja 2022. /Zapisnik, list 138-141 spisa/, iskazao je da su predmetnu nekretninu kupili njegovi roditelji početkom 80.-tih godina, da su od tada u posjedu te nekretnine koja da je u naravi činila cjelinu sa nekretninom na kojoj je izgrađena njihova obiteljska kuća, da je nekretnine nastavio koristiti nakon smrti njegovih roditelja koji su umrli 1999. i 2000., da pretpostavlja da je "predmetna nekretnina po kupnji glasila čak na majku a ne na oca", da je tek pred godinu i pol dana kada je sređivao papire saznao i iznenadio se da je nekretnina u vlasništvu tuženika zbog čega da je pokrenuo predmetni postupak, da je jedini nasljednik svojih roditelja, da nikada nitko nije polagao pravo na tu nekretninu, da je njegov otac napravio sadašnju ogradu ali da je ista napravljena na mjestu na kojem ju je napravila obitelj S., da između predmetne nekretnine i nekretnine na kojoj je izgrađena kuća nije nikada postojala nikakva međa, ograda ili slično, da u vrijeme kupnje predmetne nekretnine nije živio sa roditeljima nego u Zagrebu, da nije ni na koji način sudjelovao u kupnji te nekretnine te da ne zna je li bio angažiran geodeta.
10. Tužitelj je uz tužbu, kao dokaz da predmetna k.č. br. 2844 sa k.č.br 2843 čini obiteljsko gospodarstvo tužitelja priložio tek prvu stranicu Ugovora o darovanju od 20. srpnja 1985. /list 5 spisa/, sklopljenog između O. M. kao darodavaoca i njezinog sina ovdje tužitelja kao daroprimca, kojim mu daruje svoje nekretnine 1079 k.o. N. T-1740 a koje se sastoje iz Stambene zgrade izgrađene na čestici br. 1456/24 te prava korištenja nekretninama i to prostora pod zgradom i dvorišta i to čest. 1456/24 u površini od 135 čhv. Iz navedenog proizlazi da nema spomena o predmetnoj k.č.br. 2844 niti o tome da bi sa k.č.br. 2843. činila jedinstvenu cjelinu.
11. U opisanim okolnostima konkretnog slučaja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da bi njegov posjed predmetne čestice imao valjani pravni temelj posjedovanja odnosno da bio zakonit niti da bi bio istinit. S obzirom da je tužitelj u tužbi naveo da bi predmetnu česticu posjedovao od 1985. to do podnošenja tužbe 26. listopada 2020., nije proteklo četrdeset godina, koliko je potrebno da je neprekidno trajao njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed da bi se dosjelošću steklo vlasništvo nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih osoba, prema članku 159. stavku 4. u vezi stavka 3. istog članka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996., 68/98., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017.).
11.1. Osim toga, tuženik je još u odgovoru na tužbu /list 29-31 spisa/, tužitelju osporio ne samo zakonitost i istinitost nego i poštenje posjeda jer da su tužitelj i njegovi prednici oduvijek znali da je vlasnik nekretnine tuženik i da im ne pripada pravo na posjed nekretnine, što je tuženik trebao dokazati. Iz Izvatka iz zemljišne knjige Povijesni prikaz k.o. N., broj ZK uloška 1242 /list 105 spisa/, proizlazi da je u pogledu k.č.br. 2843 Kuća i Dvor. Ul. … površine 441 m2, kao vlasnik 1/1 upisan tužitelj temeljem Ugovora o darovanju OV-6532/2020 od 1. srpnja 2020., te da je brisana zabilježba pod Z-1926/14, a prije toga bilo je uknjiženo pravo vlasništva 1/1 M. K. na temelju Ugovora o darovanju od 20. ožujka 2014., broj OV-5061/14 te je bila zabilježena zabrana otuđenja i opterećenja bez pristanka tužitelja pod Z-1926/14. U takvim okolnostima prema kojima je došlo do uknjižbe vlasništva u pogledu čestice na kojoj se nalazi kuća tužitelja još 2014., u korist K. M. uz zabranu otuđenja i opterećenja od strane tužitelja koji uporno tvrdi da čestica na kojoj se nalazi njegova kuća sa predmetnom česticom čini cjelinu, za zaključiti je da je tužitelj već tada mogao uvidom u zemljišnu knjigu saznati da je vlasnik predmetne čestice - tuženik, kada je prestalo poštenje tužitelja.
12. Tužitelj ne navodi razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka a u tom pogledu sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP).
13. Iz navedenih razloga osnovom članka 368. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.
14. S obzirom na neosnovanost žalbe, neosnovan je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).
U Zagrebu 18. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac, v.r.
