Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž R-2781/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H.-H. p. d.d. iz Z., OIB: …, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-927/2019-32 od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-927/2019-32 od 29. travnja 2022. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu od 03.11.2009.g. sklopljenog između tužiteljice S. P. iz Z., OIB: OIB: … i tuženika H.-H. p. d.d. . iz Z., OIB: …, a koji otkaz je sadržan u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 28.01.2019.g.

II. Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na odgovarajuće radno mjesto, i to radno mjesto Operatera za poštanske procese, odnosno na poslove koji po svom sadržaju odgovaraju poslovima koje je tužiteljica obavljala prije nedopuštenog ili nezakonitog prestanka radnog odnosa, tj. na takve poslove koji odgovaraju cilju ugovora o radu što su ga tuženik i tužiteljica sklopili ili cilju odluke o zasnivanju radnog odnosa, odnosa na poslove koji odgovaraju radnikovoj stručnoj službi.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.", kao neosnovan."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenim otkaz Ugovora o radu od 3. studenog 2009. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, sadržan u Odluci tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2019. te vraćanje tužiteljice na odgovarajuće radno mjesto.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žaliteljica ističe u žalbi jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2019. smatrajući da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici redovitim poslovno uvjetovanim otkazom zbog organizacijskih razloga jer je ukidanjem radnog mjesta tužiteljice prestala potreba za njenim radom, da tuženik nije imao dužnost nakon provedene reorganizacije tužiteljici ponuditi radno mjesto istog ranga koji je imala prije toga jer tuženik slobodno odlučuje o tome s kim će sklopiti ugovor o radu i za koja radna mjesta po novoj organizaciji, da okolnost da se dio poslova koji predstavlja sadržaj radnog mjesta tužiteljice i dalje obavlja kod tuženika ne čini otkaz nezakonitim jer je ovlast poslodavca organizirati poslovanje na način da se poslovi određenog radnog mjesta prerasporede na neko drugo radno mjesto posebice kraj činjenice da to radno mjesto obuhvaća širi opseg poslova u odnosu na poslove radnog mjesta tužiteljice (operater u poštanskom prometu), da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada te u sklopu racionalizacije poslovanja ukinuti radna mjesta, a donošenjem novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta tuženik je ukinuo sva postojeća radna mjesta te oformio i ustrojio nova radna mjesta pa s obzirom na navedeno da nije bio dužan vršiti usporedbu radnika, a što bi bio u slučaju da je kod tuženika došlo do smanjenja broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, da je tuženik bio pokrenuo postupak suodlučivanja s Radničkim vijećem te sudski postupak nadomještaja suglasnosti za otkaz ugovora o radu tužiteljici, a koji je nadomješten pravomoćnom odlukom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-2481/15 od 10. siječnja 2017. godine.

8. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.

9. Prvostupanjski sud utvrdio je da su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za radno mjesto "operater u poštanskom prometu, divizija pošta na području županije Z. i Grada Z." – čl. 2. Ugovora o radu te da je isto tako ugovoreno da će uz poslove iz tog stavka radnik obavljati i druge poslove prema nalogu poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrstom posla za koji je zasnovan radni odnos, dok je čl. 3. Ugovora o radu ugovoreno da će radnik poslove radnog mjesta iz čl. 2. Ugovora obavljati od 1. listopada 2009.; da je tuženik 28. siječnja 2019. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojim je tužiteljici kao radnici redovito otkazao Ugovor o radu sklopljen 3. studenog 2009. zbog poslovno uvjetovanih razloga te je u razlozima Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navedeno da je Uprava društva na sjednici 11. ožujka 2015. donijela Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u H. – H. p. d.d. koji je stupio na snagu 1. svibnja 2015., a kojim je poslodavac promijenio organizacijske dijelove društva, djelokrug rada organizacijskih dijelova, upravljanje i rukovođenje, sistematizaciju radnih mjesta i druga pitanja koja se odnose na organizaciju i sistematizaciju društva te da je donošenje Pravilnika bilo potrebno kako bi se osigurala prilagodba poslovanja društva na iznimno konkurentnom liberaliziranom tržištu poštanskih usluga, stvorili preduvjeti za daljnji razvoj poslovanja, a da je sistematizaciju radnih mjesta koja je sastavni dio Pravilnika bilo nužno prilagoditi potrebama poslovanja i organizaciji društva i potrebama tržišta pa je poslodavac to učinio na način da je ukinuo sva radna mjesta u društvu te ustrojio nova radna mjesta koja su potrebna za uspješno obavljanje svih poslova u društvu i koja su prilagođena potrebama tržišta, da je ponudio tužiteljici sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto pomoćni radnik za opće poslove u organizacijskoj jedinici divizija pošte, Sektor sortiranja, Služba sortiranja Z., Odjel razrade, na području Grada Z. i Z. županije koju ponudu tužiteljica nije prihvatila, da je zbog organizacijskih promjena i utvrđenog kolektivnog viška radnika te činjenice da tužiteljica nije prihvatila ponudu novog ugovora o radu kao i da je ista osoba s invaliditetom (rješenje HZMO od 27. veljače 2008.) tuženik od Radničkog vijeća zatražio suglasnost 8. rujna 2015. za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te je Radničko vijeće uskratilo suglasnost za donošenje namjeravane odluke o otkazu pa je tuženik kao poslodavac od nadležnog suda zatražio nadomjesnu suglasnost te je Općinski radni sud u Zagrebu 10. siječnja 2017. donio presudu poslovni broj Pr-2481/15-20 kojim se nadomješta suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu radnici uskratilo dati Radničko vijeće.

10. Također iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 19. veljače 2019. o kojem tuženik kao poslodavac nije donio odluku; da je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Z. od 26. lipnja 1997. utvrđeno da je kod tužiteljice nastalo smanjenje sposobnosti za rad priznato počev od 26. lipnja 1997. pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima na kojima nema dizanja tereta i rada sa strankama, da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Z.

27. veljače 2008. kao korisniku prava na zaposlenje s punim radnim vremenom na drugom odgovarajućem poslu do 31. prosinca 1998. prevedeno to pravo od 1. siječnja 1999. po službenoj dužnosti na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad; da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2481/15 od 10. siječnja 2017. nadomještena suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu radnici S. P. uskratilo dati Radničko vijeće grupa područja I, Z. dopisom od 18. rujna 2015. te da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-363/17-2 od 13. studenog 2018. odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2481/15-20 od 10. siječnja 2017.; da je tuženik 11. ožujka 2015. na sjednici Uprave društva donio Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H. – H. p. d.d. i Pravilnik o plaćama koji su stupili na snagu 1. svibnja 2015., da je Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H. – H. p. d.d. (dalje: Pravilnik o unutrašnjem ustroju) izvršena promjena unutrašnjeg ustroja i sistematizacija radnih mjesta te su ukinuta sva radna mjesta kod tuženika pa tako i radno mjesto tužiteljice, da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice; da je tuženik ponudio tužiteljici sklapanje ugovora o radu za radno mjesto "pomoćni radnik za opće poslove u organizacijskoj jedinici divizija pošte, Sektor sortiranja, Služba sortiranja Z., Odjel razrade Z., na području Grada Z. i Z. županije; da je tužiteljica odbila prihvatiti ponuđeni ugovor o radu za to radno mjesto; da je tužiteljica faktički obavljala poslove pomoćnog radnika od 2015. dok joj je za to razdoblje tuženik isplaćivao plaću kao da je obavljala poslove radnog mjesta operatera u poštanskom prometu.

11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno odnosno koja pokreće spor (čl. 135. st. 1. ZR), ali u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu kao u konkretnoj situaciji teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR).

12. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je u ovom predmetu tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici kao svojoj radnici jer je dokazao da je ukinuto radno mjesto tužiteljice (što i nije sporno među strankama) te isto tako je dokazao da je prestala potreba za radom tužiteljice te valjano ocjenjuje prvostupanjski sud da to što se dio poslova koji su predstavljali sadržaj radnog mjesta tužiteljice (sukladno Ugovoru o radu) i dalje obavlja kod tuženika ne čini otkaz nezakonitim pogotovo obzirom jer novo radno mjesto koje je ustrojeno Pravilnikom o sistematizaciji iz 2015. obuhvaća širi opseg poslova u odnosu na poslove radnog mjesta tužiteljice koje je obavljala temeljem Ugovora o radu tj. radnog mjesta "operatera u poštanskom prometu". Pritom treba reći da je autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i pravo na osnivanje ali i ukidanje radnih mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim opravdan je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Svrha promjena kod tuženika bila je racionalizacija poslovanja za što je postojao gospodarski razlog te je ovdje tuženik kao poslodavac dokazao da ima opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici (poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu) jer je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljici. Također je valjana ocjena prvostupanjskog suda da nije bilo u konkretnom slučaju uvjeta za primjenu tzv. socijalnih kriterija propisanih odredbom čl. 115. st. 2. ZR jer se radilo o situaciji kada je poslodavac ukinuo sva radna mjesta na teritoriju RH i ustrojio nova pa, dakle, se ne radi o tome da bi tužiteljica bila jedan od više izvršitelja na svom radnom mjestu u kojem slučaju bi se primjenjivali naprijed navedeni socijalni kriteriji propisani Zakonom o radu.

13. Na žalbene navode treba reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žaliteljica u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.

14. Također na žalbene navode kojima žaliteljica ističe da se Radničko vijeće protivilo donošenju novog Pravilnika o sistematizaciji iz 2015. treba reći da tužiteljica ne tvrdi da je Radničko vijeće od nadležnog suda tražilo da se nezakoniti pravilnik ili neke njegove odredbe oglase ništetnima, u smislu čl. 27. st. 6. ZR.

15. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu od 28. siječnja 2019. i nalaganje tuženiku tužiteljicu vratiti na odgovarajuće radno mjesto (radno mjesto operatera za poštanske procese odnosno na poslove koji po svom sadržaju odgovaraju poslovima koje je tužiteljica obavljala prije nedopuštenog ili nezakonitog prestanka radnog odnosa tj. na takve poslove koji odgovaraju cilju ugovora o radu što su ga tuženik i tužiteljica sklopili ili cilju odluke o zasnivanju radnog odnosa na poslove koji odgovaraju radnikovoj stručnoj službi) – čl. 124. st. 1. ZR.

16. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 18. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.