Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 15 Gž-1584/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Suzane Kapustić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Roberte Pandža, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz R., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u R., protiv tuženika M. G. iz S. B., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica I. G., odvjetnica u O. društvu R. i kolege, u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-265/2021 od 20. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. C. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-265/2021 od 20. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom 1. odbio tužbeni zahtjev kojim se proglašava nedopuštenom ovrha - pljenidba i prijenos sredstava tužitelja naložena zahtjevom za izravnu naplatu tuženika od 17. prosinca 2020., koji se temelji na presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4045/95 od 5. rujna 2001. te pod točkom 2. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe - pljenidbe i prijenosa sredstava tužitelja koja je naložena zahtjevom za izravnu naplatu tuženika od 17. prosinca 2020., a temelji se na presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4045/95 od 5. rujna 2001.

6. Sud prvog stupnja postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tuženik protiv tužitelja 17. prosinca 2020. podnio zahtjev za izravnu naplatu F. agenciji, na temelju ovršne odluke – presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P- 4045/95 od 5. rujna 2001. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2492/01 od 11. prosinca 2002., kojim traži isplatu iznosa od 25.564,59 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju H. narodne banke na dan isplate, s pripadajućom kamatom, kao i iznosa od 27.727,50 kuna parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od 5. rujna 2001. do isplate,

- da je ovršnom ispravom - presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 4045/95 od 5. rujna 2001. naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 50.000,00 DEM (sada: 25.564,59 €) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju H. narodne banke na dan isplate, s pripadajućom kamatom počevši od 3. listopada 1990. kao i naknaditi tuženiku s osnove troškova postupka iznos od 27.727,50 kuna,

- da je tražbina iz ovršne odluke – presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 4045/95 od 5. rujna 2001. postala pravomoćna 11. prosinca 2002., a ovršna 14. veljače 2003.,

- da je tužitelj 31. prosinca 2020. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koji je zaprimljen pod poslovnim brojem Ovr-1342/2020,

- da je zaključkom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1342/2020 od 15. veljače 2021. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: OZ),

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika pred Općinskim sudom u Rijeci vodio ovršne postupke radi naplate tražbine iz iste ovršne isprave i to pod poslovni broj Ovr-2949/2011 i poslovni broj Ovr-156/2014,

- da je u predmetu poslovni broj Ovr-2949/2011 tuženik prijedlogom za ovrhu od 1. kolovoza 2011. zatražio provođenje ovrhe na plaći protiv tužitelja,

- da je rješenje o ovrsi u tom predmetu sud donio 16. kolovoza 2011. kojim je usvojio, prijedlog ovrhovoditelja, no da je poslodavac ovršenika dopisom od 2. svibnja 2012. izvijestio sud da se ovrha ne može provesti iz razloga što se na plaći tužitelja već provodi druga ovrha, o čemu je tuženik obaviješten 29. studenog 2012. te je zaključkom od 2. svibnja 2019. pozvan izvijestiti sud o imenu novog poslodavca tužitelja, uz prijetnju obustavom postupka, po kojem zaključku tuženik nije postupio, no nakon čega sud nije poduzimao daljnje radnje u tom postupku,

- da je tuženik protiv tužitelja radi naplate iste tražbine, temeljem prijedloga za ovrhu (u naravi prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe) od 14. siječnja 2014., pred sudom prvog stupnja vodio i ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr- 156/2014, predlažući provedbu ovrhe na novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima tužitelja u svim bankama, a prema osobnom identifikacijskom broju tužitelja, obzirom da je ovrha na plaći tužitelja ostala bezuspješna, te je sud prihvatio gornji prijedlog tuženika i donio rješenje o ovrsi 21. svibnja 2015.,

- da je dopisom od 28. kolovoza 2020. F. agencija dostavila potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog čega je ovaj sud donio rješenje 25. veljače 2021. kojim je obustavio ovrhu u tom predmetu obzirom da je ovrha na novčanim sredstvima ostala bezuspješna, a ovrhovoditelj (ovdje tuženik) u roku od dva mjeseca nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe.

7. Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sukladno odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) da tražbina čiju prisilnu naplatu tuženik potražuje temeljem zahtjeva upućenog F. agenciji 17. prosinca 2020. nije zastarjela.

7.1. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sukladno odredbi članka 241. ZOO-a da se zastara tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom prekida sa svakom vjerovnikovom radnjom radi provedbe prisilne naplate tražbine utvrđene u toj odluci.

7.2. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je podnošenjem prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Rijeci dana 1. kolovoza 2011. u predmetu poslovni broj Ovr-2949/2011. prvi puta došlo do prekida zastare. Kako je ovrha na plaći ostala bez uspjeha, nakon čega je tužitelj podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe 16. siječnja 2014. koji je zaprimljen kao novi predmet, te je sud donio rješenje o ovrsi 21. svibnja 2015. određujući ovrhu na svim računima i oročenim novčanim sredstvima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik 16. siječnja 2014. po drugi put prekinuo tijek zastare.

7.3. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je u konkretnom slučaju podnošenjem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u predmetima suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-2949/2011 - dana 1. kolovoza 2011. i poslovni broj Ovr-156/2014 - dana 16. siječnja 2014, te konačno podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 17. prosinca 2020. došlo do prekida zastarnih rokova te zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonu određeni rok za zastaru.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik kao ovrhovoditelj, zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji pokrenuo unutar zastarnog roka od 10 godina od obustave postupka ovrhe na novčanim sredstvima od 25. veljače 2021. u predmetu poslovni broj Ovr-156/2014, pa stoga nisu niti tražbine iz ovršne isprave – presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4045/95 od 5. rujna 2001. zastarjele.

8.1. Iz gore navedenih razloga, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se neosnovano tužitelj poziva na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a slijedom čega je pravilno odbio zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe – pljenidbe i prijenosa sredstava naloženom zahtjevom za izravnu naplatu tuženika od 17. prosinca 2020.

9. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

10. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom propisa članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a donio odluku o troškovima parničnog postupka koju je valjano obrazložio, pa ovo obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Suzana Kapustić