Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-1735/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. P. iz B. K., OIB: …, zastupanog po punomoćnici R. D. D., odvjetnici u K., protiv I. tuženice-protutužiteljice S. M. iz B. K., OIB: … i II. tuženice-protutužiteljice A. Đ. iz L., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku H. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & O. j.t.d., K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi I. i II. tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-646/2020-20 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. i II. tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-646/2020-20 od 28. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev I. i II. tuženice-protutužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj vlasnik dijela kčbr. 1440 oranica od 1342 čhv, upisana u zk. ul. br. 145 k.o. B. K., koji je na Skici očevida- dopuna od 5. svibnja 2021. sačinjenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju A. O., označen točkama 1-2-3-22-4-23-5-6-7-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18-19-20-21- 1, ukupne površine 2256 m[2] , što su I. i II. tuženica dužne priznati i dozvoliti da se u zemljišnim knjigama temeljem presude i parcelacijskog elaborata koji će biti sačinjen po presudi, izvrši provedba presude, na način da će tužitelj biti upisan kao samovlasnik novo nastale čestice, a tuženice ostati upisane kao suvlasnice u jednakim dijelovima na preostalom dijelu kčbr. 1440, u zk. ul. 145 k.o. B. K. (točka I. izreke). Tuženicama je naloženo i da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 42.557,54 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2022. do isplate (točka II. izreke). Na kraju, utvrđeno je i da su tuženice– protutužiteljice povukle protutužbeni zahtjev (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i II. izreke presude žale se I. i II. tuženice-protutužiteljice (dalje u tekstu presude tuženice) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu presude tužitelj) je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženica odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženica, pobijana presuda nije proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu tuženice.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine kčbr. 1440 oranica od 1342 čhv, upisana u zk. ul. br. 145 k.o. B. K., upisani tužitelj u 3/5 dijela, te I. i II. tuženica svaka u 1/5 dijela,

- da se na dijelu kčbr. 1440 nalaze kuća tužitelja i gospodarska zgrada tužitelja koje su zajedno sa cijelim posjedom tužitelja ograđene ogradom koju je izgradio tužitelj,

- da se tužitelj nalazi u posjedu dijela kčbr. 1440 koji je na skici očevida-dopuna od 5. svibnja 2021. sačinjenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju A. O. označen točkama 1-2-3-22-4-23-5-6-7-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18-19-20-21-1 i ima površinu ukupne površine 2256 m[2] ,

- da se preostali dio kčbr. 1440 nalazi u posjedu tuženica,

- da su se pravni prednici tužitelja i to pradjed tužitelja S. P. i otac II. tuženice 1928. godine podijelili predmetnu kčbr. 1440 nakon čega je između njih podignuta drvena ograda koja je za vrijeme Domovinskog rata oštećena uslijed miniranja kuće,

- da je 2010. tužitelj i njegova obitelj zamijenili oštećenu ogradu na način da su na istom mjestu podignuli novu ogradu,

- da se tužitelj i njegovi pravni prednici u posjedu spornog dijela kčbr. 1440 nalaze od 1928. godine.

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženice svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističu tuženice.

9. Tuženice tako osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj sporni dio kčbr. 1440 posjedovao do ograde koju je 2010. izgradio na istom mjestu na mjestu stare ograde koja je oštećena u Domovinskom ratu. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženica su neosnovani. Naime, sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedoka A. P., M. P. i I. P. pravilno utvrdio da su tužitelj i njegovi pravni prednici posjedovali sporni dio čestice do postojeće ograde koja je sagrađena na mjestu stare, što je i ovom sudu u potpunosti logično. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i razumljive razloge koja ovaj sud u potpunosti prihvaća, a koje tuženice svojim žalbenim navodima kojima preocjenjuju izvedene dokaze nisu uspjele u žalbenom postupku dovesti u sumnju.

10. Međutim, iako sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvati primjenom odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP). Naime, odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja utvrdio je da su se pravni prednici tužitelja nalazili u posjedu spornog dijela kčbr. 1440 od 1928. godine. Paragrafom 1455. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjivao kao pravno pravilo prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list FNRJ" br. 84/46, 105/46 i 96/47), a od 1991. na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", br. 73/91) propisano je da se sve što se može steći može i dosjesti, dok prema Načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

12. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je prihvatiti, ne primjenom odredbe čl. 159. ZVDSP kako je to učinio prvostupanjski sud, već primjenom par. 1455. OGZ koji je u konkretnom slučaju mjerodavan, te o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučiti na jednak način.

13. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude su i žalbeni navodi kojima tuženice ističu da je sporni dio kčbr. 1440 predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište, te da je tužitelj najprije trebao izvršiti parcelaciju. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu da je temeljem zakona stekao pravo vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar (čl. 5. st. 1. ZVDSP). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

14. Ako se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, prema parcelacijskom elaboratu kojeg treba izraditi, iako taj elaborat nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite.

15. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pod pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju, "Narodne novine", br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19), te dalje time, ako su ispunjene i ostale pretpostavke, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama, sukladno čl. 164. do 181. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19) i upisom vlasništva na svoje ime, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2328/2016 od 13. studenog 2019. i Rev x-1075/2012 od 29. siječnja 2014.).

16. U konkretnom slučaju, na temelju očitovanja vještakinje A. O. od 9. studenog 2021. sud prvog stupnja je utvrdio da se sporni dio kčbr. 1440 nalazi unutar građevinskog područja, te da čl. 25. Zakona o državnoj izmjeri i katastru ("Narodne novine", br. 112/18) omogućuje parcelaciju zemljišta i unutar građevinskog područja. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da se radi o stečenom pravu vlasništva koji prema materijalnoopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, u konkretnom slučaju za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja nije bilo potrebno provoditi parcelaciju, pa su žalbeni navodi tuženica u tom smislu neosnovani.

17. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženica kojima osporavaju odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, na ročištima održanim dana 10. listopada 2016. i 21. studenog 2017. raspravljalo se o glavnoj stvari tako da su žalbi navodi tuženica kojima osporavaju taj dio odluke o troškovima parničnog postupka neosnovani. Također, pravilna je odluka suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na dosuđivanje troškova sastava obrazloženih podnesaka, tako da je odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, žalbu I. i II. tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

19. Tuženicama nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

20. Tužitelji nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu i troškovi sudske pristojbe na isti jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.