REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1139/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. d.o.o., OIB …, iz O., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O., protiv tuženika V. Š., OIB …, iz K. V., s boravištem u O., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-106/2018-2 od 12. travnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-255/2016-17 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 88.313,72 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2013. do isplate, dok je u točki II. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je tražena zatezna kamata na dosuđeni iznos od 5. svibnja 2009. do 15. siječnja 2013. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna, dok je točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu parničnog troška.

2. Drugostupanjskom je presudom djelomično uvažena, a djelomično odbijena žalba tuženika te je u točki I. izreke potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke glede dosuđenog iznosa od 88.313,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 23. siječnja 2013. do isplate, kao i u točki III. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku. Prvostupanjska je presuda preinačena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćan za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 88.313,72 kuna u razdoblju od 15. siječnja 2013. do 22. siječnja 2013. tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Ujedno su točke II. i IV. izreke kao nepobijane ostale neizmijenjene. Konačno, tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu uz odbačaj tužbe ili uz vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika predloživši reviziju odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Revizijski je sud odlučujući o reviziji, sukladno odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revident u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP, ali neutemeljeno jer pobijanom presudom nije odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe. Tuženik, naime, smatra da je o predmetu spora odlučeno pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 336/07 od 13. ožujka 2008. Riječ je o rješenju o osiguranju privremenom mjerom koje je doneseno u radnom sporu koji se vodio između istih stranaka kao i u ovom postupku u vezi s osporavanjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, time da su stranke ovog postupka u tom postupku bile u obrnutim stranačkim ulogama jer je tuženik iz ovog postupka u tom postupku bio tužitelj, dok je tužitelj iz ovog postupka bio tuženik. Spomenutom je privremenom mjerom bilo naloženo tužitelju iz predmetne parnice isplaćivati tuženiku iz ove parnice kao tužitelju iz te parnice naknadu plaće u visini ½ ugovorene plaće u bruto iznosu od 4.783,24 kuna. U ovršnom je postupku prisilnim putem na temelju spomenutog rješenja o osiguranju tužitelj tuženiku isplatio ukupan iznos od 88.313,72 kuna. U predmetnoj se parnici, međutim, odlučuje o drugom zahtjevu, i to o zahtjevu za isplatu iznosa od 88.313,72 kuna koji odgovara zbroju iznosa koji je tuženiku isplaćen temeljem rješenja o određivanju privremene mjere, ali iz druge činjenične i pravne osnove budući da je predmetni zahtjev utemeljen na tvrdnji da je otpala pravna osnova na temelju koje je tuženiku izvršena predmetna isplata po rješenju broj Pr-336/07-9 od 13. ožujka 2008. čime je tuženik nešto primio i time povećao svoju imovinu po osnovi koja je kasnije otpala. U opisanim je okolnostima drugostupanjski sud pravilno ocijenio da ne postoji objektivni identitet između dviju parnica jer su parnica radi utvrđenja valjanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, s jedne strane, i postupak radi isplate zbog stjecanja bez osnove, s druge strane, dvije posve različite parnice između kojih nema objektivnog identiteta. U tom smislu nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje.

8. Neutemeljeno tuženik ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što, suprotno revizijskim navodima, u pobijanoj presudi nisu izostali razlozi o odlučnoj činjenici da tužitelj tuženiku utuženi iznos od 88.313,72 kuna nije platio dobrovoljno, već je cijeli taj iznos prisilno naplaćen s računa tužitelja i prenesen na račun tuženika u postupku ovrhe koji je pokrenuo tuženik protiv tužitelja, i to od strane banke kod koje je tužitelj imao otvoren račun preko kojeg je poslovao.

9. Predmet je postupka isplata iznosa od 88.313,72 kuna s pripadajućom kamatom utemeljen na stjecanju bez osnove.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tuženiku isplaćen utuženi iznos od 88.313,72 kuna prisilnim putem, tijekom vođenja ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1273/08 na temelju rješenja o određivanju privremene mjere koje je imalo pravni učinak rješenja o ovrsi, a koje rješenje, međutim, nikada nije steklo svojstvo pravomoćnosti jer je po žalbi ovršenika najprije bilo ukinuto nakon čega je ovršni sud prijedlog za ovrhu pravomoćno odbacio kao nedopušten.

11. U postupku je utvrđeno da je tuženik naplatio iznos od 88.313,72 kuna na temelju sudske odluke - rješenja o određivanju privremene mjere Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-336/07-9 od 13. ožujka 2008. Sudovi su ocijenili da je do otpadanja pravne osnove došlo ukidanjem navedenog rješenja o privremenoj mjeri što je učinjeno rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Pr-336/07-20 od 5. studenoga 2008. koje je steklo svojstvo pravomoćnosti 30. prosinca 2008. donošenjem rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3855/88-2 kojim je spomenuto prvostupanjsko rješenje potvrđeno. Na taj je način tuženik dio iznosa u visini od 64.362,07 kuna koji mu je isplaćen 30. prosinca 2008. primio po osnovi koja je naknadno otpala, dok je preostali dio do ukupnog iznosa od 88.313,72 kuna, koji mu je isplaćivan od 1. siječnja 2009. do 4. svibnja 2009. tj. nakon što je rješenje o privremenoj mjeri već bilo pravomoćno ukinuto, primio bez osnove.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženika vratiti tužitelju iznos od 88.313,72 kuna sa zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva (tužbe) tj. 23. siječnja 2013. do isplate na temelju odredbe članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (″Narodne novine″ broj 35/05, 41/08, 125/11 78/15 - dalje: ZOO) jer tuženik nije bio nesavjestan stjecatelj budući da tužitelj to nije ni tvrdio, a da se savjesnost pretpostavlja. Pritom su sudovi otklonili i istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbu članka 215. stavka 1. ZOO prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Naime, kod činjenice da je tužitelj mogao zahtijevati vraćanje neosnovano isplaćenog prvog idućeg dana nakon što je otpala osnova po kojoj je utuženi iznos tuženik naplatio, a to znači 31. prosinca 2008., to je posljednji dan roka zastare istekao 31. prosinca 2013. U tom je smislu tužba predana sudu 23. siječnja 2013., podnesena unutar petogodišnjeg roka propisanog odredbom članka 225. ZOO, pa su sudovi otklonili istaknuti prigovor zastare.

13. Neutemeljeno tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva jer, suprotno revizijskim navodima, obveza vraćanja u smislu odredbe članka 1111. u vezi s člankom 1117. ZOO ne postoji samo ako je osnova otpala (ukinuta) povodom izvanrednog pravnog lijeka. Naime, za pravilnu je ocjenu je li osnova otpala u smislu odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO odlučno je li ona egzistentna, a kada se osnova odnosi na sudsku odluku, tada je odlučno je li ona drugom sudskom odlukom ukinuta ili stavljena izvan snage. S obzirom na činjenicu da je u konkretnom slučaju pravna osnova koja je postojala u rješenju o određivanju privremene mjere na temelju koje je predmetna isplata i izvršena, otpala drugim rješenjem istoga suda, i to rješenjem broj Pr-336/07-20 od 5. studenoga 2008., i da je to rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti rješenjem drugostupanjskog suda, Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-3855/08-2 od 30. prosinca 2008., to rješenje obvezuje stranke u odnosu na koje je doneseno, a obvezuje i sud u predmetnom postupku zato što sud u ovom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost pravomoćne sudske odluke budući da to priječi odredba članka 333. stavka 1. ZPP. Ovakvo pravno shvaćanje nije u suprotnosti sa, u reviziji dostavljenom, sudskom praksom jer ta praksa ne ukazuje na shvaćanje da pravna osnova može otpasti jedino po izvanrednom pravnom lijeku, samo što je revident dostavio odluke u kojima je osnova otpala po izvanrednom pravnom lijeku. Štoviše, na takvo shvaćanje ne upućuje ni odredba članka 1117. ZOO na koju revident ukazuje jer ta odredba regulira pitanje dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka u kontekstu određivanja trenutka od kojeg se stjecatelj smatra nepoštenim, a ne propisuje da pravna osnova može otpasti jedino po izvanrednom pravnom lijeku.

14. U odnosu na revizijske navode prema kojima je tužitelj nakon 30. prosinca 2008. dobrovoljno platio ukupan iznos od 23.951,65 kuna, valja odgovoriti da tom tvrdnjom tuženik u osnovi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženik ovaj iznos kao i ukupni iznos naplatio u ovršnom postupku, prisilno), a drugostupanjska se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (arg. iz članka 385. stavka 1. ZPP).

15. S obzirom na sve naprijed navedeno, revizijski navodi nisu doveli u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava jer su sudovi pravilnom primjenom odredbi članka 1111. stavka 3., članka 1112. stavka 1., članka 1115., članka 225. i članka 1117. ZOO ocijenili da tužitelju pripada pravo tražiti povrat cjelokupno zatraženog iznosa sa zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva (tužbe) 23. siječnja 2013. do isplate.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je tuženika valjalo odbiti temeljem odredbe članka 393. ZPP.

17. Odlučujući temeljem odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, pa je takav zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.