REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-221/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. (OIB:…) iz D., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU J. D. i dr. u D., protiv tuženice Lj. Š. (OIB:…) iz R. N., V., zastupane po punomoćniku Z. D., odvjetnici u D., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: P-1214/2019-41 od 04. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: P-1214/2019- 41 od 04. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:"Utvrđuje se da je tužitelj D. R. iz D., OIB:… dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. 923 k. o. D. D. i to kčbr. 966 oranica L. sa 13594 m[2] , kčbr. 967 – livada L. sa 21377 m[2] , kčbr. 968 - livada L. sa 1731 m , kčbr. 969 - šuma L. sa 5544 m[2] , ukupne površine 42246 m , što je tuženica Lj. Š. iz D., OIB:…, sada nepoznatog boravišta, upisana u zemljišnu knjigu kao Lj. Š. sup. pok. T., N., dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime i u korist tužitelja, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, što će u protivnom nakon pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.";

-u st. II., da je tužitelj dužan tuženici naknaditi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 2.812,50 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojih punomoćnika podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga, a osporava i odluku o troškovima postupka. U bitnome navodi da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) s obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje, da je iz dokaza provedenih tijekom postupka posebno iz navoda tužitelja iznijetih u tužbi, njegovog iskaza i iskaza svjedoka proizlazi da se tužitelj nalazio u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina od 2000. godine kada je pok. Z. K., njegov tast, predmetne nekretnine darovao tužitelju. Nesporno je da je pok. Z. K. rekao tužitelju da je predmetne nekretnine kupio te da je to izrekao pred više osoba što je potvrđeno iskazima saslušanih svjedoka to tužitelj nije mogao znati niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed slijedom čega se njegov posjed ima smatrati poštenim. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije iznio razloge od kakvog je značaja činjenica da svjedok A. Š. u svom iskazu ne potvrđuje navode tuženice iznijete tijekom postupka a posebice ne one iz izjave od 07. prosinca 2021.(tužitelj se nije niti suglasio sa čitanjem takve izjave). Tijekom postupka nesporna je činjenica da tuženica unazad najmanje 40 godina nije dolazila na predmetne nekretnine, a koju činjenicu je sud propustio cijeniti prilikom donošenja pobijane presude.

2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da se ista preinači "u smislu žalbenih navoda".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja predstavlja zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama označenim kao kč. br. 966, kč. br. 967, kč. br. 968 i kč. br. 969, sve upisane u zk. ul. 923 k.o. D. D. u površini od 42246 m[2] . Tužitelj u samoj tužbi i tijekom postupka ističe da je predmetne nekretnine od obitelji Šavor '90.-tih godina kupio Z. K., otac V. R., supruge tužitelja te da je 2000. godine te nekretnine darovao tužitelju "za osobne potrebe kao što je izrada ogrjevnog drva, obrada poljoprivrednog zemljišta i sl.", odnosno da tužitelj kao i njegovi prednici uživaju predmetne nekretnine više od 20 godina pa da je vlasništvo istih stečeno dosjelošću.

7. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći pri tome po službenoj dužnosti na određene bitne povrede i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda na koju upućuje žalitelj, ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema proturječnosti, jasna je i razumljiva te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Temeljem provedenih dokaza u prvostupanjskom je postupku utvrđeno (čl. 8. ZPP-a):

-da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar u zk. ul. 923 k.o. D. D. na predmetnim nekretninama upisano vlasništvo tuženice, a isto tako da je ista upisana i kao posjednice tih nekretnina u posjedovnom listu;

-da su uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku mjerničke struke identificirane predmetne nekretnine te da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u naravi iste čine livadu i djelomično šumu te da su međusobno povezane a kreću od asfaltnog puta i to kč. br. 966 površine 13594 m[2] na koju se veže kč. br. 967 površine 21377 m[2] te kč. br. 968 površine 1731 m i kč. br. 969 površine 5544 m ;

-da tužitelj tvrdi da je '80.-tih godina predmetne nekretnine kupio Z. K. njegov tast, i to od pok. supruga tuženice T. Š., da je isti živio u N. pa da je tast otišao u N. te dao novce T. Š. i „da se prijenos vlasništva trebao regulirati po dolasku T. Š. u H.“ međutim da je isti godinu dana nakon toga preminuo pa da taj odnos nije nikada reguliran, da je tužitelj nakon što je oženio kćerku Z. K., V. R. '89. godine nastavio koristiti predmetne nekretnine, da bi i nakon smrti Z. K. 2007. godine te nekretnine on i dalje koristio;

-da ni jedan od saslušanih svjedoka nemaju konkretnih saznanja vezano za isplatu kupoprodajne cijene već samo ono što su čuli od tužitelja odnosno Z. K. i njegove supruge B. K.;

-da brat pok. T. Š., svjedok A. Š. (stranica 60 spisa) nema saznanja da bi njegov brat prodao te nekretnine K. a saznanja ima da je njegov brat te nekretnine kupio od osobe "koja je imala škrobaru u D.", da isti nije nikada sa svojim bratom razgovarao o tome da li su predmetne nekretnine prodane K. ili su samo ustupljene na korištenje.

9. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da zahtjev tužitelja nije osnovan jer da su tužitelj kao i njegov pravni prednik znali kako predmetne nekretnine nisu njihovo vlasništvo, odnosno da se radi o nepoštenom posjedu sve pozivom na odredbu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje ZV).

10. Navedena su utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja pravilni i zakoniti, i isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

10.1. Posjednik neke nekretnine može steći nekretninu u vlasništvo dosjelošću, dakle na jedan od originarnih načina ali pri tome mora dokazati da su ispunjeni uvjeti koje je ranije za to stjecanje "tražila" odredba čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, odnosno onih koje sada "traži" odredba čl. 159. st. 3. ZV-a, a između ostalog i to da se posjed nekretnine vrši kroz vrijeme potrebno za dosjedanje i da kroz cijelo to vrijeme posjed bude savjestan, odnosno pošten.

11. Provedenim dokazima to nije utvrđeno. Žalbeni navodi tužitelja sadržajno se suprotstavljaju tvrdnji suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao poštenje svojega posjeda, odnosno poštenje posjed njegovog pravnog prednika na predmetnim nekretninama. Tužitelj tvrdi da je pok. Z. K. kupio te nekretnine od pok. supruga tuženice te da je to rečeno pred većim brojem svjedoka pa da "on nije mogao znati niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed". Naime, potpuno je nejasna izjava tužitelja da on nije mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed kraj činjenice da ni pok. Z. K. nije bio upisan u zemljišnim knjigama, a po iskazu tužitelja isti je preminuo 2007. godine. Poštenje (savjesnost) posjeda je subjektivni element stjecanja vlasništva dosjelošću, ono zavisi od posjednikova faktičnog znanja ili mogućnosti saznanja za okolnosti iz kojih se može pouzdano zaključiti da je stvar koju posjeduje njegova ili da nije njegova.

11.1. Činjenica da tuženica kako to tvrdi tužitelj "unazad najmanje 40 godina nije dolazila na predmetne nekretnine" ne može tužitelja dovesti u povoljniju poziciju jer tvrdnja tužitelja da su predmetne nekretnine kupljene od strane pok. Z. K. nije ničim dokazana. Valja navesti i da bez obzira koliko dugo samostalan i nesmetan posjed tužitelja (i njegovog pravnog prednika) trajao, kraj izostanka poštenja takva posjeda, isti ne može biti zakonita osnova - ona koju zahtjeva odredba čl. 159. i čl. 160. ZV-a, za stjecanjem prava vlasništva tužitelja dosjelošću. Da su predmetne nekretnine prodane tužitelju ne proizlazi niti iz iskaza brata pok. T. Š. koji je naveo da nema saznanja da bi njegov brat te nekretnine prodao.

12. Što se tiče žalbenih navoda tužitelja, a koji upućuju na različitost iskaza svjedoka A. Š. i izjave tuženice od 07. prosinca 2021. valja reći da sud prvog stupnja predmetnu izjavu nije uzeo kao dokaz pa ista nije niti navedena u toč. 5. obrazloženja odluke.

13. Slijedom svega navedenog odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita te je istu valjalo potvrditi i time odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja (prema čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tužitelja valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 18. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus