REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču – Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč – Parenzo

Posl. br. 31 P-355/2021-19

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. ugostiteljska škola A. Š. P., iz P., P. 6,, zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku iz P.,

protiv tuženice I. R., iz V., M. 2b, OIB:53383694506, zastupana

po punomoćniku D. J., odvjetniku iz B., radi proglašenja nedopuštenim izvansudske pljenidbe i prijenosa, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 05. rujna 2022. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 18. listopada 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja T.-U. Š. A. Š. P., kao ovršenika, a koja pljenidba i prijenos su zatraženi pred Financijskom agencijom zahtjevom za izravnu naplatu tuženice I. R. od 25.1.2021 temeljem sudske nagodbe Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: 29 Pr-50/2019-13 od 13. svibnja 2020, i to radi naplate glavnice u iznosu od 30.768,09 kuna uvećano za zateznu kamatu obračunatu od 8.7.2020 pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, uvećanoj za tri postotna poena te troškova izvansudske ovrhe.

II. Nalaže se tuženici, da nadoknadi tužitelju trošak uzrokovan mu ovom parnicom, u roku od 15 dana."

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn/497,71 eura[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 06. svibnja 2021. godine podnio tužbu protiv tuženice radi proglašenja nedopuštenim izvansudske pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa tužitelja kao ovršenika, a koja pljenidba i prijenos su zatraženi pred Financijskom agencijom zahtjevom za izravnu naplatu tuženice od 25. siječnja 2021. godine temeljem Sudske nagodbe ovog suda posl.br. 29 Pr-50/2019-13 od 13. svibnja 2020. godine radi naplate glavnice u iznosu od 30.768,09 kn uvećana za zateznu kamatu obračunatu od 08. srpnja 2020. godine pa do isplate po stopi propisnoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO-a) uvećane za tri postotna poena, te troškove izvansudske ovrhe, kao i troškova ovog postupka. U tužbi tvrdi da je Zaključkom od 21. travnja 2021. godine posl. br. Ovr-65/2021-6 upućen da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa svoga računa kao ovršenika, a koja pljenidba i prijenos su zatraženi pred Financijskom agencijom zahtjevom za izravnu naplatu od 25. siječnja 2021. temeljem sudske nagodbe Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: 29 Pr-50/2019-13 od 13. svibnja 2020. godine, a iz razloga jer osporava visinu tražbine ovrhovoditelja i tijek pripadajućih zakonskih zateznih kamata. Tuženica kao ovrhovoditeljica da je protiv tužitelja kao ovršenika podnijela Financijskoj agenciji (FINA, Agencija) 25. siječnja 2021. godine zahtjev za izravnu naplatu na temelju Sudske nagodbe posl. br. Pr-50/2019-13 od 13.5.2020. godine. Tuženica da je naplatu zatražila samo u dijelu iznosa iz ovršne isprave, prema vlastitoj specifikacije u iznosu od 30.768,09 kn zajedno sa zateznom kamatom po čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) od 08. srpnja 2020. do isplate. FINA da je na temelju toga zahtjeva tuženice i njene specifikacije provela pljenidbu sredstava na računu ovršenika, u međuvremenu da je izvršen i prijenos sredstava. Tužitelj tvrdi, da pljenidba i prijenos zatraženi od strane tuženice i provedeni u predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu kod Financijske agencije, da su nedopušteni. Ističe da je ovršnom ispravom određena tražbina ovdje tuženice iz radnog odnosa kod ovdje tužitelja jer da se odnosi na isplatu njenih plaća za razdoblje srpanj 2017 do studeni 2018, nakon što je ista vraćena na posao po odluci suda da je otkaz, kojeg joj je tužitelj dao, bio nezakonit. Odluka da je donijeta u parničnom postupku u radnom sporu. Tužitelj tvrdi da, s obzirom da u ovršnoj ispravi iznosi koje je tužitelj dužan isplatiti tuženici, nisu naznačeni u neto iznosu, da smatra po čl. 433.a st. 1. Zakon o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP), da je riječ o bruto iznosima. Iznimka od toga pravila da je predviđena u stavku 3. čl. 433.a ZPP-a, po kojem samo ako su plaćeni porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualiziranu kapitaliziranu štednju, radnik je dužan izrijekom navesti da zahtijeva neto iznos. Tužitelj tvrdi da, budući da tuženici nisu bili plaćeni porezi i doprinosi, da iznimka iz čl. 433.a st. 3. ZPP-a ne dolazi u obzir jer da nema naznake u ovršnoj ispravi da je riječ o neto iznosu. Dalje tvrdi da je u cijelosti namirio sve glavnice tuženice iz ovršne isprave, uplatama obračunatog neto iznosa u korist tuženice, te uplatama odgovarajućim fondovima te Poreznoj upravi pripadajućih poreza i doprinosa, sve u smislu čl. 217. Ovršnog zakona, i to kako je specificirao u navodima točke 6. tužbe. Tužitelj tvrdi da je navedenim uplatama u cijelosti namirio glavnicu tražbine tuženice po ovršnoj ispravi tj. Sudskoj nagodbi. Tek manji dio svoje obveze da nije izvršio i to dio koji se odnosi na zateznu kamatu. Po pitanju zatezne kamate da ne dolazi u obzir primjena odredbe o uračunavanju kod djelomičnog namirenja (čl. 172. ZOO-a) jer da je naznačio što u strukturi duga namiruje. Tuženici da tek pripada pravo na zateznu kamatu od dospijeća do isplate glavnice, dok je sporna mogućnost ostvarenja njenih prava na tzv. procesnu zateznu kamatu, budući one mogu teći tek od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva sudu (čl. 31. st. 2. ZOO-a). Tužitelj tvrdi da tuženici ne pripadaju zatezne kamate na onaj dio bruto iznosa iz ovršne isprave, koji potpada pod poreze i doprinose, već samo na neto dio njene tražbine iz ovršene isprave. Nadalje, u spornom razdoblju da je bila na snazi i odredba čl. 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanje posebnih okolnosti, koja određuje da u vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti (1.5.2020 – 18.10.2020) ne teku zatezne kamate. Zbog nejasnoće specifikacije, moguće da je došlo i do povrede odredbe o zabrani anatocizma (kamate na kamate). Na taj način pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Do svih ovih problema ne bi došlo, da se FINA pridržavala Ovršnog zakona i da je u postupku izvansudske ovrhe tražbine koja potječe iz radnog odnosa, postupila po čl. 217. st. 5. OZ-a, koja obvezuje ovrhovoditelja da uz zahtjev za izravnu naplatu kod FINE (Agencije), dostavi i potvrdu o obračunu Porezne uprave o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će se uplatiti porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju. Kako FINA nije tako postupila, prekršila je odredbu Ovršnog zakona koja je bitno utjecala na nezakonitost u postupanju po toj ovrsi.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava da je pljenidba i prijenos zatražen od strane tuženice nedopušten. Osporava da bi u Sudskoj nagodbi bila riječ o bruto iznosu budući da je tužiteljica u postupku tražila isplatu neto iznosa plaće, a isto da je navela i u tužbi (u predmetu Pr-50/2019) gdje je navela da joj je prosječna plaća iznosila 4.337,80 kn neto odnosno 5.776,60 kuna bruto. I u samom tužbenom zahtjevu (na zapisniku od 23. siječnja 2020. godine) da je uz iznos od 70.131,46 kn naveden iznos neto. A i tužitelju da je to bilo dobro poznato. Tuženica osporava da joj je tužitelj namirio sve glavnice budući da joj nije isplatio iznos naveden u nagodbi. Također osporava navode tužitelja o eventualnoj isplati kamata na kamatu.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Zaključak (5-6), prijedlog ovršenika (7-9), zahtjev za izravnu naplatu (10), Sudsku nagodbu (11), dopis (12), specifikaciju tražbine (13), izvadak o transakcijskom računu (14-20), potvrdu Porezne uprave (41-56), dokumentaciju dostavljenu od strane FINA-e (64-74). Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja uvidom u obrazac JOPPD broj 20189 od 07. srpnja 2020. godine, i u obrazac broj 20153 od 01. lipnja 2020. godine, iz razloga jer je isto dostavio sudu nakon zaključenja prethodnog postupka i jer se tuženik protivio da se navedeni dokazi uzmu u obzir, a tužitelj nije iznio razloge zašto ih nije predložio do zaključenja prethodnog postupka. Sud nije prihvatio niti dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja, odnosno do zaključenja glavne rasprave sud je donio odluku da se neće provoditi drugi dokazi osim naprijed navedenih u ovoj točki Obrazloženja, a sve iz razloga jer je provedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari dovoljno raspravljeno da bi se mogla donijeti odluka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Ovom tužbom tužitelj traži proglašenje nedopuštenom izvansudske pljenidbe i prijenosa povodom zahtjeva tuženice za izravnu naplatu kod financijske agencije, a temeljem Sudske nagodbe sklopljene kod ovog suda u predmetu posl.br. 29 Pr-50/2019-13 od 13. svibnja 2020. godine, u odnosu na naplatu glavnice u iznosu od 30.768,09 kn, uvećano za zateznu kamatu.

6. Između stranaka je nesporno da je Irina Riđić (11. srpnja 2019. godine pod posl.br. Pr-50/2019) podnijela tužbu protiv Turističko ugostiteljske škole Antona Štifanića Poreč, Prvomajska 6, radi isplate 70.131,46 kn, da se radi o radnom sporu, da je tužitelj na zapisniku od 23. siječnja 2020. godine uz iznos od 70.131,46 kn dodao riječ neto, te da je u navedenom predmetu između stranaka sklopljena Sudska nagodba. Dakle, u navedenom parničnom postupku nije donijeta presuda već je postupak okončan, suglasno volji stranaka, mirnim putem i to konkretno sklapanjem predmetne Sudske nagodbe.

7. Sudskom nagodbom od 13. svibnja 2020. godine stranke su postigle dogovor kojim rješavaju svoje međusobne odnose na način da će Turističko ugostiteljska škola Anton Štifanić Poreč isplatiti tužiteljici dogovoreni iznos i to:

"- glavnica u visini od 70.000,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate obračunate po stopi koja se određuje sa svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 8.2017.god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 9.2017.god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 10.2017.god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 11.2017.god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 12.2017.god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 01. 2018. god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 02. 2018. god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 03. 2018. god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 04. 2018. god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 05. 2018. god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 06. 2018. god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 07. 2018. god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 08. 2018. god, pa do isplate,

- 4.337,80 kuna tekuće od dana 15. 09. 2018. god, pa do isplate,

- 2.009,80 kuna tekuće od dana 15. 10. 2018. god, pa do isplate,

- 2.009,80 kuna tekuće od dana 15. 11. 2018. god, pa do isplate,

- 2.009,80 kuna tekuće od dana 15. 12. 2018. god, pa do isplate.

Gore navedene iznose tuženi se obvezuje isplatiti u dva jednaka obroka. Prvi obrok dospijeva na naplatu sa danom 01. lipnja 2020.godine, dok drugi obrok dospijeva na naplatu sa danom 15. srpnja 2020.godine.

Pored gore navedenog iznosa tuženi se tužiteljici obvezuje do dana 01. lipnja 2020. isplatiti iznos u visini od 2.500,00 kuna na ime prouzročenih parničnih troškova ovog postupka, i to direktnom uplatom na račun punomoćnika tužiteljice IBAN HR 4524020061140123832 otvoren kod Erste banke d.d..

II.

Ispunjenjem obveza kako je to predviđeno u toč. II. ove nagodbe nagodbene strane su riješile međusobna prava i obveze u pogledu spora iz toč. I. ovog sporazuma.

III.

Nagodbene strane su ovu sudsku nagodbu pročitale i potvrđuju da ista predstavlja njihovu volju te je svojevoljno potpisuju.

Nakon pročitanog zapisnika, stranke u znak prihvata potpisuju sudsku nagodbu. "

8. Dakle, sporni odnos između stranaka je riješen mirnim putem, sklapanjem Sudske nagodbe, a ne Presudom. Kao što pravomoćna presuda predstavlja ovršnu ispravu, ali i Sudska nagodba sklopljena između stranaka predstavlja ovršnu ispravu. Stoga, je Irina Riđić imala pravni osnov, ovršnu ispravu, za podnošenje FINA-i zahtjeva za izravnom naplatom novčane tražbine temeljem predmetne Sudske nagodbe ovog suda posl.br. 29 Pr-50/2019-13 na teret Turističko ugostiteljske škole Antona Štifanića iz Poreča.

9. Tužitelj se u ovoj pravnoj stvari poziva na utemeljenost svog zahtjeva i to na odredbu čl. 433.a st. 1. ZPP-a, dakle da se smatra da se radi o bruto iznosu, a ne o neto iznosu.

10. Odredba čl. 433.a st. 1. ZPP-a, a koja odredba je u sastavu 27. Glave koja propisuje postupak u parnicama iz radnih odnosa, propisuje kako tužitelj mora označiti utuženi iznos, jer ukoliko ne naveden da zahtjeva bruto iznos, u tom slučaju da se smatra da je utužio bruto iznos. U st. 2. iste odredbe propisano je da će se primjerak pravomoćne presude kojom je odlučio o zahtjevu radnika iz st. 1. toga članka sud dostaviti i Poreznoj upravi. A st. 3. iste odredbe propisuje da iznimno od stavka 1. ovoga članka ako su plaćeni porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualiziranu kapitaliziranu štednju, radnik da je dužan izrijekom navesti da zahtijeva neto iznos. Dakle, navedena odredba čl. 433.a ZPP-a propisuje kako je tužitelj dužan utužiti iznos kojeg potražuje, koja je obaveza suda po pravomoćnosti presude, te da je radnik dužan izrijekom navesti da zahtijeva neto iznos.

11. Međutim, u konkretnoj pravnoj stvari nije donijeta presuda, već je sklopljena Sudska nagodba u kojoj stranke nisu ni bile u obvezi iznositi svoje zahtjeve već se Sudskom nagodbom rješavaju međusobni odnosi stranaka, a stranke su postigle dogovor koji je i opisan u Sudskoj nagodbi odnosno u točki 7. ovog Obrazloženja. Dakle, u ovoj pravnoj stvari pri zaključenju Sudske nagodbe nisu se provodili dokazi i odluka nije donijeta na temelju raspravljanja (u kojem slučaju bi sud bio dužan voditi računa radi li se o bruto ili neto iznosu, također bio bi dužan pravomoćnu presudu dostaviti i Poreznoj upravi), a u konkretnom slučaju postupak je okončan dogovorom stranaka, Sudskom nagodbom. Nadalje, životno je nelogično da bi Irina Riđić, zahtijevajući tužbom neto iznos od 70.131,46 kn, da bi prihvatila sklopiti Sudsku nagodbu za bruto iznos od 70.000,00 kn odnosno da sama plaća poreze, prireze, doprinose, a za koje ni ne zna o kojim iznosima bi se radilo.

12. Sudska praksa na koju se tužiteljica poziva u ovoj pravnoj stvari (odluke Vrhovnog suda RH broj Revr-247/13-2 od 28. lipnja 2016., Revr-1403/2010 od 26. rujna 2012. godine i Revr-191/2014-3 od 20. rujna 2016. godine) odnose se na slučajeve u kojima je postupak između stranaka okončan presudom, a ne kao što je u ovoj pravnoj stvari slučaj, Sudskom nagodbom.

13. I nadalje se ističe da sud u postupku posl.br. Pr-50/2019 nije odlučivao, niti donio odluku na temelju raspravljanja, već su se stranke dogovorile, a dogovor stranaka ne obuhvaća obvezu da stranke moraju odrediti da li će iznos biti označen u bruto ili neto iznosu. Dakle, u postupku sud nije odlučivao u smislu da je bio u obvezi primijeniti odredbe vezane za bruto ili neto iznos. Naglašava se da je tužiteljica tužbenim zahtjevom (dopunjenim na zapisniku u predmetu posl.br. Pr- 50/2019 dana 23. siječnja 2020. godine označen neto iznos od 70.131,46 kn. Sudska praksa na koju ukazuju tužitelji može se primijeniti isključivo u slučajevima kada se postupak među strankama okončava presudom, tj. po osnovi raspravljanja i odlučivanja, ali ne i u slučaju sklapanja sudske nagodbe. A u ukupnosti svih provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da je pri sklapanju Sudske nagodbe bila riječ o neto iznosu.

14. Tužiteljica tvrdi da je Financijska agencija postupila suprotno čl. 217. Ovršnog zakona i da je time počinjena bitna povreda ovršnog postupka iz tog članka. Sud smatra da da nije počinjena bitna povreda ovršnog postupka iz čl. 217. Ovršnog zakona budući da se radi o ovršnoj ispravi kojom su stranke na miran način, bez raspravljanja na sudu i odlučivanja od strane suda, razriješile svoj međusobni odnos, dakle, u ovršnoj ispravi - Sudskoj nagodbi nije ni postojala obveza navođenja radi li se o bruto ili neto iznosu, a konačno u Sudskoj nagodbi se ni ne navodi da se radi u bruto iznosu. A odredba čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona (NN 93/14, 73/17), osim ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti navodi i ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, zatim ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a ZPP-a itd., a odredba čl. 217. st. 5. poziva se na te isprave iz čl. 209. st. 1. i kada je tražbina utvrđena u bruto iznosu, opetovano se ističe da tražbina u Sudskoj nagodbi nije označena u bruto iznosu, niti je u Sudskoj nagodbi bila obveza unositi pojam bruto iznos ili neto iznos.

15. Slijedom navedenog sud nije smatrao potrebnim obrazlagati isprave Porezne uprave Ispostave Poreč-Parenzo o visini dohotka i primitaka Irine R iđić, niti kumulativne preglede iz JOPPD obrasca, kao ni druge potvrde koje je tužitelj priložio u spis, a u svrhu da je on platio doprinose za mirovinsko osiguranje, za zdravstveno osiguranje, za slučaj nezaposlenosti, za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, a posljedično tome nije bilo potrebno provoditi niti financijsko vještačenje.

16. Uvidom u preslik spisa FINA-e utvrđeno je da je tuženica FINA-i podnijela zahtjev za izravnu naplatu na temelju Sudske nagodbe ovog suda posl.br. Pr-50/2019 od 13. svibnja 2020. godine i to u dijelu: glavnice u iznosu od 30.768,09 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu obračunatu od dana 08. srpnja 2020. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećane za tri postotna poena, te je FINA od Turističko ugostiteljske škole Antona Štifanića Poreč naplatila u korist Irine Riđić iznos od 30.768,09 kn.

17. Slijedom svega naprijed navedenog nije utvrđeno da bi bila nedopuštena pljenidba i prijenos pred FINA-om novčanih sredstava sa računa tužitelja, za izravnu naplatu tuženici, pa je presuđeno kao u točki I izreke ove Presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je izgubila ovu parnicu, te je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 17. siječnja 2022. i 05. rujna 2022. godine, za svaku radnju po 1.000,00 kn plus PDV u iznosu od 750,00 kn, a što ukupno iznosi 3.750,00 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tbr. 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015).

19. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 18. listopada 2022. godine.

S u d a c:

mr.sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.