Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-93/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatović i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. L. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) te optuženog A. L. i optuženog T. L., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. travnja 2022., broj K-Us-28/2021., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog A. L. i njegova branitelja H. V.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe USKOK-a te optuženog A. L. i optuženog T. L. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom optuženi A. L. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 2. u svezi članka 329. stavka 1. točka 4. KZ/11., a optuženi T. L. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – zločinačko udruženje iz članka 328. stavka 2. KZ/11., koja djela su činjenično i pravno opisano u izreci presude, te su na temelju istih propisa osuđeni, i to optuženi A. L. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a optuženi T. L. na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, u koje kazne, na temelju članka 54. KZ/11. optuženom A. L. je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. travnja 2013. do 21. ožujka 2014., te od 3. travnja 2014. do 21. studenog 2014., a optuženom T. L. je uračunato vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru od 23. prosinca 2013. do 14. kolovoza 2014.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženici su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 5.000,00 kuna svaki.

3. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio USKOK zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem trajanju.

4. Žalbe su podnijeli optuženi A. L. i optuženi T. L..

4.1. Optuženi A. L. žalbu je podnio osobno i po braniteljici V. G. V., odvjetnici u O. društvu V. I. P. j.t.d. u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači na način da mu se izrekne kazna zatvora u manjem trajanju.

4.2. Optuženi T. L. je žalbu podnio po braniteljici Lj. B., odvjetnici u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno predložio da se preinači na način da ga se oslobodi od optužbe.

4.3. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženi A. L. po braniteljici V. G. V. te je predložio je da se ta žalba odbije kao neosnovana.

5. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izvješteni su optuženi T. L. i njegova braniteljica odvjetnica V. G. V. i optuženi T. L. i njegova braniteljica odvjetnica Lj. B., koji su u žalbi odnosno odgovoru na žalbu to zahtijevali, te državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti optuženog A. L. i njegova branitelja H. V., u zamjenu za braniteljicu V. G. V., odvjetnicu u odvjetničkom društvu V. i partneri j.t.d. u Z., a u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08., sjednica je održana u odsutnosti optuženog T. L. i njegove braniteljice Lj. B. te državnog odvjetnika, koji su o sjednici bili uredno izvješteni.

7. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbe optuženika osim na žalbe zbog odluke o kazni

8. Uvodno valja istaći da će žalbu koju je optuženi A. L. osobno podnio, kao i žalbu koju je podnio po braniteljici odvjetnici V. G. V., budući da se obje žalbe u odnosu na istu žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te se međusobno dopunjuju, ovaj drugostupanjski sud uzeti i ispitati kao jednu žalbu

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženi A. L. u žalbi navodi da ga je prvostupanjski sud osudio da je inkriminirano kazneno djelo počinio u sastavu zločinačkog udruženja, međutim, u pobijanoj presudi nije navedeno, a niti obrazloženo, kakvo je zaduženje imao u sklopu tog zločinačkog udruženja a niti tko mu je dao to zaduženje i koje je radnje u cilju ostvarenja djela poduzeo.

9.1. Naprijed istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koja zapravo sadrži tvrdnju optuženika da se pobijana presuda ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nije točna.

9.2. Naime, u činjeničnom opisu djela, ali i u razlozima pobijane presude su navedene radnje koje je optuženi A. L. poduzeo u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela te je utvrđeno da je isti u sastavu zločinačkog udruženja posredovao u prodaji tvari koje su propisom proglašene drogom i koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji. Budući da je posredovanje u prodaji ili kupnji radi neovlaštenog stavljanja u promet droga jedan od modaliteta ostvarenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., promašena je tvrdnja optuženika da nije utvrđena njegova uloga.

9.3. U kontekstu naprijed navedenog žalitelj problematizira to što mu je u činjeničnom opisu stavljeno na teret da je inkriminirano kazneno djelo počinio „prema danom mu zaduženju“, iako nigdje nije naznačeno tko je, kada i gdje dao takvo zaduženje. Imajući na umu da je u članku 328. stavku 4. KZ/11. propisano da zločinačko udruženje čine najmanje tri osobe koje su se udružile sa zajedničkim ciljem počinjenja jednog ili više kaznenih djela, prigovor optuženika da u činjeničnom opisu djela nije naznačeno tko mu je dao zaduženje kako će djelovati i što poduzimati u sastavu zločinačkog udruženja, nije odlučan za opstojnost kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. KZ/11. jer je utvrđeno da je isti, znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti, u dogovoru s članovima tog udruženja (B. B., R. M. – organizator udruženja, i A. I.), u sastavu takvog udruženja počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11.

9.4. U okviru iste žalbene osnove optuženi A. L. ističe da je prvostupanjski sud većinu svojih zaključaka temeljio na iskazu svjedoka B. B., za koji je paušalno utvrđeno da je točan i istinit, bez da je prvostupanjski sud obrazložio zašto je iskaz ovog svjedoka cijenio kao istinit, životan i logičan, s obzirom na to da je u suprotnosti ne samo s onim što je on (optuženik) iskazao u svojoj obrani, već i onim što su iskazali svjedoci A. I. i B. B. (žalitelj vjerojatno misli na B. Ž.) koji su nesporno bili članovi zločinačke organizacije.

9.5. Suprotno naprijed iznesenim navodima prvostupanjski je sud za svoje utvrđenje da je optuženi A. L. bio član zločinačkog udruženja, pod točkom 19. pobijane presude, naveo razloge koje kao jasne i logične u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, kao bitnu podlogu za ocjenu onog što je optuženi A. L. stvarno poduzimao i dogovarao s članovima zločinačkog udruženja vezano uz posredovanje oko nabave i prodaje droge, prvostupanjski je sud uzeo sadržaj njegovih telefonskih kontakata s optuženim T. L., B. Ž., B. B. i A. I., kao i sadržaj SMS poruka, a nakon što je ove dokaze vrlo detaljno analizirao i doveo ih u vezu s svjedočkim iskazima naprijed navedenih osoba, u odnosu na spornu činjenicu – njegovo članstvo u zločinačkom udruženju, naveo dostatne razloge, dajući pri tome, pod točkama 24. do 31. i ocjenu svjedočkih iskaza, kao i ocjenu vjerodostojnosti njegove obrane. Prema tome, prigovori žalitelja navedeni pod točkom 9.4. nisu osnovani.

9.6. Također, nije u pravu optuženi A. L. niti kad u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je odbio njegov dokazni prijedlog da se ponovno ispita svjedok B. B. jer je pod točkom 3.6., sud naveo i obrazložio razloge zbog kojih je, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08., odbio ovaj prijedlog kao nevažan.

10. Nije u pravu optuženi T. L. kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koju on nalazi u tome što mu se u izreci pobijane presude stavlja na teret da je s optuženim A. L. dogovarao prebacivanje marihuane u S. R. Nj., a u razlozima presude se ne navodi kada su se isti o tome dogovorili, odnosno ne proizlazi da bi razgovarali o tome kada, gdje i kako je tu marihuanu trebalo prebaciti. Iznoseći ovaj žalbeni prigovor žalitelj, očito svjesno, zanemaruje činjenicu da je A. I. torbu u kojoj se nalazila predmetna droga (10.736 kg marihuane), za koju je isti pravomoćno osuđen, prilikom prijevoza do mjesta sastanka s B. Ž., u trenutku kad su ga policijski službenici B. i H. pokušali zaustaviti, odbacio iz automobila. Prema tome, s obzirom na to da je primopredaja droge po policijskom djelatnicima osujećena u B. i H., optuženi A. L. nakon toga nije imao potrebu da s optuženim T. L. detaljno i s točnim uputama dogovara prijenos i preuzimanje te droge u S. R. Nj..

10.1. Isto tako, nije u pravu optuženi T. L. kad u žalbi ističe da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju telefonskih razgovora i sadržaju SMS poruka budući da se u presudi pod točkom 22.1. navodi da je optuženom A. L. on poslao poruku „ da se upravo vratio s puta, da je sve ok i da može za početak 50 kilograma i da se zovu onako kako je on želio“ iako je pošiljatelj tih poruka optuženi A. L.. Naime, s obzirom na to da je prvostupanjski sud nesporno utvrdio da je optuženi A. L. u sastavu zločinačkog udruženja posredovao u kupoprodaji i prebacivanju droge marihuana T. L. u S. R. Nj., gdje je ovaj trebao osigurati njezinu daljnju preprodaju, imajući na umu da žalitelj ne osporava samu autentičnost sadržaja poruka, u konkretnom slučaju je nebitno što je prvostupanjski sud umjesto optuženog A. L. pogrešno kao pošiljatelja te poruke naveo optuženog T. L..

10.2. Iz istih razloga nevažno je i to je li u telefonskoj komunikaciji između optuženog A. L. i B. Ž. (koji je u ovom kaznenom predmetu na temelju sporazuma stranaka pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. u svezi članka 190. stavka 2. KZ/11.), optuženi A. L. pitao Ž.

… „da provjeri kako se preziva onaj debeli od 100 kila pa da mu javi, a Ž. mu odgovara B. m., da je frka da su popadali, da je pao onaj mali što je bio dolje u kafiću“, ili je to B. Ž., kako to u žalbi ističe optuženi T. L., pitao optuženog A. L..

11. Nije u pravu optuženi T. L. kad u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon koju povredu on vidi u tome što je sud pogrešno utvrdio da bi sudjelovao u zločinačkom udruženju te je i pogrešno primijenio zakon jer ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 2. KZ/11.

11.1. Iz naprijed iznesenog žalbenog navoda proizlazi da optuženi T. L. ne ističe niti jednu u članku 469. ZKP/08. taksativno propisanu povredu kaznenog zakona, kada se ova žalbena osnova ostvaruje, već povredu kaznenog zakona isti izvodi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Radi se o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona koju će ovaj drugostupanjski sud ispitati u nastavku, pri razmatranju žalbi stranaka zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s tim da se povreda kaznenog zakona u odnosu na samo postojanje kaznenog djela utvrđuje prema činjeničnom opisu djela i radnjama za koje je optuženik proglašen krivim, a ne prema njegovoj stranačkoj ocjeni tih radnji i ocjeni kvalifikacije djela, pa je i u tom dijelu njegova žalba neosnovana.

12. Nisu u pravu optuženi A. L. i optuženi T. L. kad u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi u sastavu zločinačkog udruženja sudjelovali u posredovanju oko kupoprodaje i prijenosa opojne droge radi njezine preprodaje kupcima u saveznoj republici Nj.. Pri tom optuženi A. L. zapravo ponavlja ono što je u svezi inkriminiranog kaznenog djela iskazao u svojoj obrani te ističe da od četvorice organizatora zločinačkog udruženja poznaje samo A. I. koji je u svom svjedočkom iskazu jasno naveo da predmetna droga nije bila namijenjena njemu već drugoj osobi (B. Ž.) i da s njim nikad nije razgovarao o kupnji droge, a što potvrđuje i svjedok Ž., dok je svjedok B. B. je iskazao da od njega nikad nije tražio da kupi ili pribavi drogu, a što se tiče njegove komunikacije s optuženim T. L. u svezi s tom drogom, tvrdi da se radi o razgovoru koji je bio samo načelan i općenit i „ne spada u sferu kaznenopravne odgovornosti.“ Isto tako i optuženi T. L. u žalbi u bitnom ponavlja svoju obranu te poriče da je bio pripadnik zločinačkog udruženja, za koje nije niti znao da postoji, a što se tiče sadržaja njegovih razgovora koje je u svezi droge imao s optuženim A. L., navodi da ga nije ozbiljno shvaćao jer je isti uvijek imao neke poslovne ideje.

12.1. Nasuprot naprijed iznesenim tvrdnjama optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud, nakon temeljite i sveobuhvatne ocjene izvedenih dokaza, svakog posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, ispravno zaključio da je optuženi A. L. bio pripadnik zločinačkog udruženja i da je u dogovoru s članovima tog udruženja posredovao u kupoprodaji droge marihuana koja je bila namijenjena neovlaštenoj prodaji, radi čega je s optuženim T. L. dogovarao njezino prebacivanje u S. R. Nj..

12.2. U kontekstu naprijed navedenog, postojanje zločinačkog udruženja nesporno je dokazano pravomoćnim presudama Višeg suda u Podgorici protiv R. M., te Suda Bosne i Hercegovine protiv A. I., A. A., B. B. i Z. P., koje su presude s naznačenim poslovnim brojem i navedene pod točkom 4. u obrazloženju pobijane presude, a iz obrane optuženog A. L., kao i rezultata posebnih dokaznih radnji, nije sporno da se isti sastajao i telefonski komunicirao s osuđenicima R. M., B. B. i A. I., pri čemu optuženik i ne osporava da je u toj komunikaciji bilo riječi o drogi, o čemu je razgovarao i s B. Ž., koji je također u ovom kaznenom predmetu, presudom na temelju sporazuma stranaka broj 13 Kov-us-55/13, osuđen zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. u svezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. i člankom 329. stavkom 1. točka 4. KZ/11.

12.3. U svezi postojanja činjenica vezanih uz sudjelovanje optuženika u počinjenju inkriminiranih kaznenih djela na način kako im je to stavljeno na teret u činjeničnom opisu djela, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude, pod točkama 17. do 17.13., naveo sadržaj preslušanih telefonskih razgovora između optuženog A. L. s B. B., A. I. i B. Ž., te razgovora optuženog A. L. s optuženim T. L.. Ove dokaze, koji su nastali provođenjem posebnih dokaznih radnji, prvostupanjski je sud ispravno povezao sa svjedočkim iskazima A. I., B. B. i B. Ž. te onim što su u svojim obranama iskazali optuženi A. L. i optuženi T. L. te je naveo dostatne i uvjerljive razloge zbog kojih je našao dokazanim da su optuženici počinili inkriminirana kaznena djela, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12.4. Prema tome, bez obzira što je u svom svjedočkom iskazu A. I., kako to u žalbi ističe optuženi A. L., naveo da isti od njega nikad nije tražio da kupi ili pribavi marihuanu, ovu tvrdnju u potpunosti opovrgava sadržaj telefonskog razgovora od 16. ožujka 2013. u kojemu je A. I. obavijestio optuženog A. L.… „da ima sve i neka prijatelj (za kojeg se nesporno ispostavilo da je B. Ž.), sutradan, dakle 17. ožujka 2013. dođe u Mostar u 12,00 sati“, … na što mu optuženi A. L. odgovara …“da će prijatelj doći u M., ali ako on bude mogao doći će on osobno, da otkazuje sve letove jer mu je to najbitnije.“ Isti dan optuženi A. L. obavještava A. I. … „da će 18. ožujka 2013. „prijatelj“, nakon što ga je o tome obavijestio A. I., doći ispred hotela E. u M..“

12.5. Naprijed navedenom razgovoru, kako je to nesporno utvrđeno, prethodila je vrlo učestala telefonska komunikacija i razgovori optuženog A. L. s B. B., B. Ž. te optuženim T. L., pa iako se u tim razgovorima, zbog opreza, očito trude da predmet razgovora i njihovi ciljevi ostanu neotkriveni, bez obzira na tu konspirativnost razvidno je da je riječ o dogovorima vezanim uz nabavu određenih količina droge za koju koriste različite izraze odnosno šifre (B. m., M., zečevi itd.), a optuženik i u žalbi priznaje da je s B. razgovarao o marihuani tipa „B. m.“.

12.6. S obzirom na to da je u svom svjedočkom iskazu B. Ž. naveo da je mu je optuženi A. L. prenosio poruke od A. I. i da je otišao u B. kako bi od istog preuzeo drogu, a što proizlazi iz evidencije o njegovom prelasku državne granice od 17. ožujka 2013., do koje primopredaje droge nije došlo jer je A. I. prilikom prijevoza i pokušaja policije da ga zaustavi, odbacio torbu u kojoj se nalazila predmetna marihuana, prvostupanjski je sud ispravno kao neuvjerljivu i usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti otklonio obranu optuženika da nije bio pripadnik zločinačkog udruženja i da nije kao posrednik sudjelovao u prijenosu droge koju je prema dogovoru s T. L. trebao prebaciti u S. R. Nj. radi njezine daljnje preprodaje, što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja preslušanih telefonskih razgovora i poruka navedenih pod točkama 17. do 17.3. u obrazloženju pobijane presude.

12.7. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiva tvrdnja optuženog T. L. koji priznaje da je s optuženim A. L., na njegovu inicijativu komunicirao u svezi prodaje marihuane naziva „B. m.“, koju drogu mu je nudio B. B., ali tvrdi da ga s tim u vezi nije ozbiljno shvaćao te mu je davao lažnu nadu, jer sadržaj njihovih razgovora koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude citirao pod točkama 17. do 17.3. nedvojbeno upućuje na sasvim konkretne i ozbiljne dogovore između optuženika u svezi količina droge, osoba koje bi je koristili kao i način u kakvom stanju ta droga treba biti (ne skašeno i prenabijeno).

12.8. Iskaz svjedoka B. B. T. na koji se u žalbi poziva optuženi T. L., iz kojeg proizlazi da ovaj svjedok osporava da bi optuženik na bilo koji način trgovao opojnim drogama, s obzirom na druge izvedene dokaze, nije bitan za postojanje inkriminiranog kaznenog djela i odgovornosti optuženika.

12.9. Također, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženog T. L. da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je bio svjestan činjenice da je u nabavci droge sudjelovalo više osoba odnosno da je sudjelovao u zločinačkom udruženju.

12.10. Naime, s obzirom na to da su optuženi A. L. i optuženi T. L. razgovarali o većim količinama droge (50 kilograma marihuane u količinama od po 10 kilograma) radi njezina prebacivanja i preprodaje u S. R. Nj., i svakom prosječnom čovjeku s određenim životnim iskustvom je jasno da takva složena operacija u kojoj dolazi do prekograničnog prebacivanja droge nužno uključuje više dobro organiziranih i vođenih osoba koje su međusobno dobro povezane i čije je djelovanje koordinirano. S tim u vezi prvostupanjski je sud citirao sadržaja njihova razgovora u svezi prodaje 50 kg marihuane u kojem optuženi T. L. pita optuženog A. L. „koliko ih dobro poznaje i može li za njih garantirati“, te je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno zaključio da je optuženi T. L. znao da njegov otac, kako bi nabavio i realizirao prebacivanje predmetne droge u S. R. Nj., kontaktira s većim brojem osoba te da ima svijest o tome da zajedno s ocem sudjeluje u zločinačkom udruženju. Pri tome je posve nebitno što optuženi T. L. nije osobno znao a niti kontaktirao niti jednu drugu osobu iz tog udruženja, na koju okolnost isti upire u žalbi.

12.11. Usvajajući, prema tome, u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice pa tako i one koje se žalbama optuženika pokušava dovesti u pitanje, te su stoga njihove žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovane.

U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

13. Kako je to i naprijed navedeno,optuženog A. L. prvostupanjski sud za kazneno djelo iz članka 329. stavak 1. točka 4. u svezi 190. stavak 2. KZ/11. je osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a optuženog T. L., za kazneno djelo iz članka 328. stavak 2. KZ/11., na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

14. Nije u pravu USKOK kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazni optuženom A. L. i optuženom T. L. precijenio utvrđene olakotne a podcijenio otegotne okolnost te im je izrekao preblage kazne, a isto tako nisu u pravu niti optuženici kad u žalbama ističu da im je sud izrekao prestroge kazne.

14.1. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud optuženom A. L. i T. L. kao otegotno cijenio pobude zbog kojih su počinili inkriminirana kaznena djela i stupanj povrede zaštićenog dobra jer je optuženi A. L. posredovao u prodaji velike količine opojne droge (10 kilograma), te iskazanu upornost i raniju osuđivanost optuženog A. L. za kazneno djelo iz članka 331. stavka 3 KZ/11., dok je kao olakotno optuženom A. L. cijenio sudjelovanje u D. ratu, a optuženom T. L. raniju neosuđivanost.

14.2. Suprotno iznesenim tvrdnjama državnog odvjetnika prvostupanjski je sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa u tom smislu nije podcijenio značaj naprijed utvrđenih otegotnih okolnosti u odnosu na optuženog A. L. i optuženog T. L.. Ono što USKOK ističe, a to su visoki stupanj društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela s obzirom na to da „organizirani kriminalitet predstavlja prijetnju pravnom poretku, građanima i državnim institucijama“ je sadržano u biću kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11., i članku 328. stavku 2. KZ/11., za koja su optuženici proglašeni krivima, pa im ta okolnost ne može biti ponovno negativno vrednovana i prilikom odmjeravanja kazne. Što se tiče količine droge za koju su optuženici proglašeni krivima, na što USKOK također upire u žalbi, točno je da se radilo o većoj količini droge, međutim, u konačnici, zbog razloga koji su naprijed navedeni, nije došlo do realizacije dogovorenog posla oko nabave i prijenosa droge, a pri treba imati u vidu da je inkriminirano kazneno djelo počinjeno 2013., dakle prije devet godina.

14.3. S druge strane, nisu u pravu ni optuženici koji smatraju da im je prvostupanjski sud izrekao prestroge kazne, budući da je za kazneno djelo iz članka 239. stavka 1. točke 4. KZ/11. za koje je optuženi A. L. proglašen krivim, propisana kazna zatvora u trajanju od tri do petnaest godina zatvora, dok je za kazneno djelo iz članka 328. stavka 2. KZ/11., za koje je optuženi T. L. proglašen krivim, propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine. Prema tome, kazna zatvora koju je prvostupanjski sud izrekao optuženom A. L., po svom je trajanju minimalna kazna koja je propisana za inkriminirano kazneno djelo, dok je kazna zatvora koju je izrekao optuženom T. L., po svom trajanju bliža zakonski propisanom minimumu kazne, koji ne može biti kraći od tri mjeseca.

14.4. Zbog svega naprijed iznesenog, kazne zatvora koje je prvostupanjski sud izrekao optuženicima su primjerene težini počinjenih kaznenih djela, ličnostima optuženika i okolnostima djela te će se tim kaznama, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvariti sve one svrhe kažnjavanja koje su predviđene u članku 41. KZ/11., pa su stoga žalbe USKOK-a te optuženog A. L. i optuženog T. L. zbog odluke o kazni, neosnovane.

15. Zbog svega naprijed iznesenog, a kako nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., i da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović,v.r.