REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 260/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. M., OIB: …, iz D. B., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u R., protiv tuženika H. - H. p. d.d., OIB: … , Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 2542/2021-2 od 12. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2957/2020-22 od 13. rujna 2021., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 3. travnja 2020. kao i zahtjev za vraćanje na rad. Ujedno je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev, prihvaćen po prvostupanjskom sudu, je odbijen.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika, a podredno da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu te zahtjev za povratak na posao.
7. Uz obrazloženje
- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava i tužbu, a u postupku otkazivanja da nije bilo postupovnih povreda;
- da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog koje prema tvrdnji tuženika nastavak radnog odnosa nije moguć;
- da je tuženik tužiteljici stavio na teret da je, iako joj je rješenjem Državnog inspektorata od 14. ožujka 2020. određena kućna karantena, ona unatoč tome 16. ožujka 2020. došla na radno mjesto i radila do 19. ožujka 2020., pri čemu o svojoj obvezi samoizolacije nije obavijestila poslodavca; da je po pozivu obiteljske liječnice hitno otvorila bolovanje pri čemu je poslodavcu neistinito navela da je razlog bolovanja stanje štitnjače; da je za vrijeme rada u razdoblju od 16. do 19. ožujka 2020. bila u kontaktu s drugim kolegama, kojima je zbog toga određena samoizolacija;
prvostupanjski sud zaključuje da postupanje tužiteljice predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, ali da nije riječ o povredi koja bi bila tako teška da uz uvažavanje interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.
8. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju povrede, ali je ocijenio da je s obzirom na okolnosti slučaja riječ o povredi zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga je otkaz ocijenio dopuštenim, a tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).
10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjene po drugostupanjskom sudu, jer da o odlučnim činjenicama presuda nema razloga.
11. Suprotno tvrdnji tužiteljice pobijana presuda o odlučnim činjenicama ima jasne i dostatne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
12. Pretežnim revizijskim navodima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da reviziju iz čl. 382.a ZPP-a nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 386. st. 1. ZPP-a) to ti navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.
13. Suprotno tvrdnji tužiteljice pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na utvrđeno činjenično stanje, prema kojem je tužiteljica kao svaka prosječna osoba morala znati da kućna karantena pretpostavlja neizlaženje iz kuće i izostanak s posla, i da unatoč tomu nije postupila po rješenju Državnog inspektorata već je došla na posao, kada je ocijenio da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa konja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu.
14. Naime, i po ocjeni ovog suda, ocjenjujući postupanje tužiteljice u kontekstu vremena i situacije izazvane pandemijom Covid-19, posebno situacije u Italiji (iz koje je dovela oca i smjestila ga u samoizolaciju), a koja je tada predstavljala žarište pandemije, prešućivanje poslodavcu postojanja rješenja o samoizolaciji i potrebe samoizolacije, te posljedica koje su zbog toga nastale (samoizolacija radnih kolega i njihov strah od mogućnosti zaraze), riječ je o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.
15. Kako je slijedom iznesenog pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19), ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 18. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
