REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-647/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice O. J. iz O., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik A. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. Lj., službena osoba tuženika, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uz sudjelovanje zainteresirane osobe H. p. d.d., Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik Z. Ž., službena osoba, 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20- 01/269, URBROJ: 338-01-06-05-21-17 od 26. travnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., KLASA: UP/I-502-03/19- 02/394, URBROJ: 338-14-02-01-20-23 od 18. prosinca 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/20-01/269, URBROJ: 338-01-06-05-21-17 od 26. travnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-02-01-20-23 od 18. prosinca 2020., doneseno u ponovnom postupku u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj Us I- 808/2020-7 od 13. listopada 2020., kojim pod točkom I. izreke osiguranici O. J.(ovdje tužiteljici), zaposlenoj kod poslodavca H. p. d.d., Z., ozljeda pretrpljena 18. veljače 2019., pod dijagnozama šifri prema MKB-10: F43.0 i F43.2, a sukladno nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-02/01-20-22 od 9. prosinca 2020., nije priznata ozljedom na radu te je pod točkom II. izreke odlučeno da se tužiteljici ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da je tuženik (ponovno) ignorirao žalbene razloge, te iznosi historijat odlučivanja u ovoj upravnoj stvari. Osporava valjanost donesenih nalaza, mišljenja i ocjena od strane institucionaliziranih vještaka u pogledu utvrđenja da se predmetni poremećaj prilagodbe ne može dovesti u kontekst radnopravne aktivnosti. Također smatra da obrazloženje osporavanog rješenja ne sadržava navode o odlučnim činjenicama. Smatra bitnim za odlučivanje da su članovi liječničkog povjerenstva tuženika doktori medicine opće prakse, te smatra da stoga nisu dovoljno kompetentni za donošenje nalaza, mišljenja i ocjene. Osporava i zaključak liječničkog povjerenstva da se predmetne dijagnoze ne mogu priznati kao ozljede na radu zbog osobnih predispozicija i vulnerabilnosti tužiteljice što proturječi priloženoj medicinskoj dokumentaciji psihijatra specijaliste i provedenom postupku od strane Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika. Predlaže da sud provede medicinsko vještačenje po specijaliziranoj ustanovi medicine rada – Z. u. dr. Š., da sud izvede dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka: specijaliste obiteljske medicine Z. D., specijaliste psihijatrije G. F.-B., V. Š.-B. i M. H. (djelatnici – H. p. d.d.), dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke, te da sud pribavi od poslodavca H. p. d.d. – Povjerenstva za zaštitu dostojanstva radnika spis o provedenom postupku protiv voditeljice V. M. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari te da sud tužiteljici prizna ozljedu na radu od 18. veljače 2019. kod poslodavca H. p. d.d. (bez specifikacije dijagnoze po kojoj bi valjalo priznati ozljedu na radu), uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te je pravilno primijenio materijalno pravo. Ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe da se ozljeđivanje tužiteljice ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti u skladu s odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pa je stoga pravilno utvrđeno kako nema osnova za priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu tužiteljici. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. 4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te ističe da je u povodu podnesene prijave ozljede na radu nije utvrđeno da bi postojale okolnosti koje bi nedvojbeno ukazivale na ozljedu na radu, uslijed čega je tužiteljica i bila upućena da svoj zahtjev za priznavanje ozljede na radu samostalno uputi Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Na raspravi održanoj u ovome sudu 19. listopada 2021., u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, službene osobe tuženika i opunomoćenika zainteresirane osobe, sud je odlučio provesti predloženi dokaz medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti psihijatrije, te je tužitelj predložio podneskom od 4. studenog 2021. da se za vještaka odredi doc.dr.sc. A. P. E., specijalist psihijatrije, subspecijalist biologijske psihijatrije, te subspecijalist forenzičke psihijatrije, iz O. Tuženik je podneskom od 12. studenog 2021. prigovorio osobi vještaka, ne navodeći suštinske razloge protivljenja, smatrajući da je izbor osobe vještaka valjalo prepustiti sudu. Sud navedeni prigovor nije smatrao osnovanim te je, po uplati predujma za vještačenje (7. travnja 2022.) rješenjem poslovni broj Us I- 647/2021-13 od 21. travnja 2022. u toč. I. izreke za vještaka u ovom upravnom sporu odredio doc.dr.sc. A. P. E., specijalisticu psihijatrije, subspecijalisticu biologijske psihijatrije, te subspecijalisticu forenzičke psihijatrije; U toč. III. izreke navedenog rješenja bio je određen zadatak vještaka na način da isti treba po izvršenom pregledu tužiteljice, uz uvid u postojeću medicinsku dokumentaciju (uključujući zdravstveni karton pacijentice), te spis ovoga spora, predmet vještačenja brižljivo razmotriti te u nalazu i mišljenju decidirano navesti može li se ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela 18. veljače 2019., pod dijagnozama šifre prema MKB-10: F43.0 i F43.2, u vrijeme radnog odnosa u H. p. d.d., Z., OIB: …, priznati ozljedom na radu, odnosno može li se iz priložene medicinske dokumentacije verificirati da se predmetna ozljeda dogodila 18. veljače 2019.

6. Sud je, nakon što je sudski vještak dostavio pisani nalaz i mišljenje (2. lipnja 2022.), te je isti bio dostavljen strankama u postupku, radi utvrđenja odlučnih činjenica odlučio provesti i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, specijalizacije medicine rada, prim. dr. sc. M. Z. iz Z., te je rješenjem poslovni broj Us I-647/2021-21 od 18. kolovoza 2022. u toč. III. ponovno od navedenog vještaka određen zadatak na istovjetan način kao u citiranom rješenju ovoga suda poslovni broj Us I-647/2021-13 od 21. travnja 2022.

7. Sud je 12. listopada 2022., nakon što je i sudski vještak prim. dr. sc. M. Z. dostavio pisani nalaz i mišljenje, te je isti bio dostavljen strankama u postupku, ponovno održao raspravu, u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, službene osobe tuženika i opunomoćenika zainteresirane osobe, te u nazočnosti sudskih vještaka doc.dr.sc. A. P. E. i prim. dr. sc. M. Z. Na navedenoj raspravi stalni sudski vještaci izložili su svoje nalaze i mišljenja, a strankama je omogućeno postavljanje pitanja i primjedbi koje će sud iznijeti naknadno u obrazloženju presude.

8. Na navedenoj raspravi, sud je, sukladno odredbi članka 33. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19. i 80/22.), odbio dokazne prijedloge tužiteljice za njezinim saslušanjem u svojstvu stranke u sporu, zahtjev za provođenjem medicinskog vještačenja po zdravstvenoj ustanovi dr. Š. iz O., kao i po stručnoj ustanovi – M. f. u O., saslušanje svjedoka dr. med. Z. D., G. F.-B., V. Š.-B. i M. H., pribave spisa Povjerenstva za zaštitu dostojanstva radnika te saslušanje u tom predmetu saslušanih svjedoka, primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, odnosno radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti), obzirom da je sud na temelju provedenih dokaza mogao utvrditi odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari.

9. Tijekom upravnog spora sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, spise ovoga suda poslovni broj Us I - 808/2020 i Us I - 901/2019, te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. A. P. E., specijalisti psihijatrije i prim. dr. sc. M. Z., specijalisti medicine rada.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 11.1. Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13., u daljnjem tekstu: Zakon) ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

11.2. Ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (članak 67. Zakona).

11.3. Odredbom članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., dalje: Pravilnik) propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

11.4. Ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona (članak 37. Pravilnika).

12.1. Iz spisa tuženika vidljivo je da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured O. 28. ožujka 2019. zaprimio prijavu o ozljedi na radu osiguranice O. J., ovdje tužiteljice, koju je osobno podnijela, radi utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu u vezi događaja od 18. veljače 2019. pretrpljenoj kod poslodavca H. p. d.d. Uz zahtjev je tužiteljica priložila medicinsku dokumentaciju, pritužbu tužiteljice od 18. veljače 2019. Povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika, kao i odluku Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika od 5. ožujka 2019. Iz izvješća izabranog doktora opće/obiteljske medicine, koje je sastavni dio prijave o ozljedi na radu, vidljivo je da je izabrani doktor upisao dijagnoze šifre prema MKB-u: F43.0 i F43.2.

12.2. Iz odluke Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika od 5. ožujka 2019. proizlazi da je prihvaćena kao osnovana pritužba za zaštitu dostojanstva radnice H. p. d.d. O. J., ovdje tužiteljice, podnesena protiv voditeljice mreže poštanskih ureda O. – B. M., V. M., zbog utvrđenih činjenica koje se smatraju uznemiravanjem. Naime, utvrđeno je da je ponašanje i ophođenje voditeljice V. M. prema tužiteljici neprofesionalno, ponižavajuće i neprikladno radnom mjestu na kojem obje rade, a koje nisu u prijateljskom, već isključivo u profesionalnom odnosu.

12.3. U provedbi prvostupanjskog upravnog postupka zatraženo je očitovanje poslodavca H. p. d.d. koji u očitovanju od 9. travnja 2019. u bitnome navodi da se sporni događaj ne može smatrati ozljedom na radu jer se tužiteljica uzrujala nakon verbalnih razgovora i mogućih verbalnih sukoba s neposredno nadređenom te nije bila u direktnoj životnoj ugrozi u smislu pokušaja razbojništva ili pljačke, odnosno nije bila u egzistencijalno ugrožavajućoj situaciji na radnom mjestu.

13. 1. U provedbi prvostupanjskog upravnog postupka zatražena je stručno- medicinska ocjena liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda O. koje je donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-43-19-6 od 16. travnja 2019. i ocijenilo da se dijagnoze F43.0, akutna reakcija na stres i F43.2, poremećaji prilagodbe ne mogu priznati kao ozljede na radu nastale 18. veljače 2019. budući da u nastanku bolesti značajnu ulogu imaju osobna predispozicija ili vulnerabilnost, a tužiteljica nije bila izložena direktno ugrožavajućoj situaciji, dok od strane psihijatra nije postavljena dijagnoza šifre prema MKB-10 F43.0.

13.2. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-02-01-19-8 od 26. travnja 2019. kojim tužiteljici ozljeda pretrpljena dana 18. veljače 2019., pod dijagnozama šifri prema MKB-10: F43.0 i F43.2 nije priznata ozljedom na radu niti su joj priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

13.3. U postupku povodom izjavljene žalbe tužiteljice tuženik je donio rješenje KLASA: UP/II-502-03/19-01/497, URBROJ: 338-01-06-05-19-02 od 11. srpnja 2019. kojim je odbijena žalba tužiteljice.

13.4. Presudom ovoga suda poslovni broj UsI-901/2019-7 od 13. studenog 2019. poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-03/19-01/497, URBROJ: 338- 01-06-05-19-02 od 11. srpnja 2019. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338- 14-02-01-19-8 od 26. travnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu da je u provedenom postupku bilo propušteno pribaviti stručno-medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda te da je tuženik u ponovnom postupku dužan obrazložiti iz kojih razloga smatra da se predmetni događaj ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti jer je riječ o verbalnim sukobima između tužiteljice i njezine neposredno nadređene voditeljice koji je proizišao iz poremećenih osobnih odnosa, pogotovo imajući u vidu odluku Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika od 5. ožujka 2019. kojom je prihvaćena kao osnovana pritužba za zaštitu dostojanstva tužiteljice podnesena protiv voditeljice mreže poštanskih ureda O. – B. M., V. M., zbog utvrđenih činjenica koje se smatraju uznemiravanjem te zašto tuženik smatra da uznemiravanje nije nastalo u profesionalnom, već u privatnom odnosu.

14.1. U ponovnom postupku zatražena je nova stručno-medicinska ocjena liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda O. koje je donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-43-20-15 od 4. veljače 2020. i ocijenilo da se dijagnoze F43.0, akutna reakcija na stres i F43.2, poremećaji prilagodbe ne mogu priznati kao ozljede na radu nastale 18. veljače 2019., budući da u nastanku bolesti značajnu ulogu imaju osobna predispozicija ili vulnerabilnost, a tužiteljica nije bila izložena direktno ugrožavajućoj situaciji, što sveukupno predstavlja urođenu stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja koje može imati za posljedicu bolest. Na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-02-20-16 od 18. veljače 2020. da se tužiteljici ozljeda pretrpljena dana 18. veljače 2019., pod dijagnozama šifri prema MKB-10: F43.0 i F43.2 ne može priznati ozljedom na radu niti su joj priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

14.2. U postupku povodom izjavljene žalbe tuženik je u smislu članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj: 8/15., 17/15., 104/17. i 34/18.), zatražio stručno – medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva Direkcije zavoda, koje je svojim nalazom, mišljenje i ocjena, KLASA: UP/II-502- 03/20-01/270, URBROJ: 338-01-10-04-20-2 od 15. travnja 2020. utvrdilo kako se dijagnoza F43.0 akutna stresna reakcija s medicinskog motrišta ne može priznati ozljedom na radu, u svezi štetnog događaja, budući taj psihički poremećaj nije potvrđen po psihijatru; U pogledu dijagnoze F43.2 poremećaj prilagodbe, navodi se kako taj psihički poremećaj ne udovoljava stručno – medicinskim kriterijima i odredbama Zakona, da bi mogao biti priznat kao ozljeda na radu.

14.3. Na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik donosi rješenje KLASA: UP/II-502-03/20-01/269, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 10. lipnja 2020. kojim odbija žalbu tužiteljice kao neosnovanu i zaključuje da je tužiteljica nesporno doživjela verbalne napade te ponižavajuće postupke i uvrede od strane nadređene osobe, V. M., koji su proizišli iz poremećenih međusobnih osobnih odnosa; Smatra da se, u skladu s odredbom članka 67. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona, ozljede tužiteljice po dijagnozama šifri prema MKB-10: F43., i F43.2 ne mogu priznati ozljedom na radu niti da tužiteljici pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, budući da se predmetni događaj nikako ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti.

14.4. Presudom ovoga suda poslovni broj Us I - 808/2020-7 od 13. listopada 2020. u toč. I. izreke poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-03/20-01/269, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 10. lipnja 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-02-20-16 od 18. veljače 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu da nalaz, mišljenje i ocjena liječničkih povjerenstava prvog i drugog stupnja nisu suglasna u svezi razloga nepriznavanja ozljede na radu (po dg. poremećaj prilagodbe), budući prvostupanjsko tijelo vještačenja navodi osobnu predispoziciju i vulnerabilnost tužiteljice, dok drugostupanjsko tijelo vještačenja utvrđuje da se radi o psihičkom poremećaju koji ne udovoljava medicinskim kriterijima i odredbama Zakona za priznavanje ozljede na radu, te je potrebno obrazložiti razloge zbog kojih tuženik smatra da se predmetni događaj (od 18. veljače 2019.) ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti.

15.1. U ponovnom postupku zatražena je nova stručno-medicinska ocjena liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda O. koje je donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-02/01-20-22 od 9. prosinca 2020. i (ponovno) ocijenilo da se dijagnoze F43.0, akutna reakcija na stres i F43.2, poremećaji prilagodbe ne mogu priznati kao ozljede na radu nastale 18. veljače 2019., budući da u nastanku bolesti značajnu ulogu imaju osobna predispozicija ili vulnerabilnost, a tužiteljica nije bila izložena direktno ugrožavajućoj situaciji. Vijeće vještaka navodi da je osiguranica i prije predmetnog događaja bila liječena zbog psihičkih poremećaja i upućivana na pregled psihijatru, a u obiteljskoj anamnezi postoji više traumatičnih događaja što sveukupno predstavlja urođenu ili stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

15.2. Na temelju navedenoga nalaza, mišljenja i ocjene doneseno je citirano rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., KLASA: UP/I-502-03/19-02/394, URBROJ: 338-14-02-01-20-23 od 18. prosinca 2020., kojim se pod točkom I. izreke tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca H. p. d.d., Z., ozljeda pretrpljena 18. veljače 2019., pod dijagnozama šifri prema MKB-10: F43.0 i F43.2, nisu priznate kao ozljeda na radu te je pod točkom II. izreke odlučeno da se tužiteljici stoga ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

15.3. U povodu izjavljene žalbe tužiteljice pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije zavoda, KLASA: UP/II-502-03/21-01/50, URBROJ: 338-01-10-04-21-02 od 26. travnja 2021. utvrdilo kako se dijagnoza F43.0 akutna stresna reakcija s medicinskog motrišta ne može priznati ozljedom na radu, u svezi štetnog događaja, budući taj psihički poremećaj nije potvrđen po psihijatru; U pogledu dijagnoze F43.2 poremećaj prilagodbe, navodi se kako taj psihički poremećaj ne udovoljava stručno – medicinskim kriterijima i odredbama Zakona, da bi mogao biti priznat kao ozljeda na radu, odnosno radi se o verbalnom neprimjerenom ataku mobera koja ataka je sadržajno privatne i osobne a ne poslovne naravi (primjedbe na izgled i odjeću osiguranice), pa se radi o namjernom verbalnom ataku od strane druge zaposlenice istog poslodavca, zbog čega osiguranica razvija predmetni psihički poremećaj prilagodbe, ali se taj verbalni atak po svom formiranju ne može dovesti u kontekst radnopravne aktivnosti odnosno nije specifičan za radno okruženje i poslove i radne zadatke koje je osiguranica vršila za poslodavca, odnosno identična ataka mogla se dogoditi u bilo kojim drugim životnim okolnostima. Na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik je donio osporavano rješenje kojim je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

16. Najprije valja istaknuti da sud ocjenjuje pogrešnim stav tuženika da se verbalni napadi te ponižavajući postupci i uvrede od strane nadređene osobe, V. M., prema tužiteljici, koji nisu bili jednokratni već su trajali određeni period, u smislu da je riječ isključivo o privatnom verbalnom sukobu između tužiteljice i voditeljice V. M. koji je proizišao iz poremećenih međusobnih osobnih odnosa, te da nije riječ o radnopravnom kontekstu. Upravo činjenica da su navedeni višekratni verbalni napadi na tužiteljicu izvršeni od strane neposredno nadređene osobe, na radnom mjestu i u radno vrijeme, često u nazočnosti drugih zaposlenika, predstavljaju obilježje radnopravnog konteksta nastanka verbalnih ataka, čemu u prilog govori i odluka Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika od 5. ožujka 2019.

17. Također valja istaknuti i da su nalazi, mišljenja i ocjene prvostupanjskog tijela vještačenja i liječničkog povjerenstva direkcija ponovno (u smislu dg. F43.2.) kontradiktorna u smislu medicinskih činjenica, a potom i zaključka o neispunjavanju uvjeta za priznanje ozljede na radu kako mu je to već citirano u uputi iz obrazloženja presude ovoga suda poslovni broj Us I - 808/2020-7 od 13. listopada 2020.

18. Imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te radi ostvarenja načela jednakosti oružja kao sastavnog dijela prava pristupa sudu, odlučio provesti dokaz vještačenjem po stalnim vještacima medicinske struke – specijalisti psihijatrije i specijalisti medicine rada. Sud nije usvojio prijedlog da vještačenje obavi ustanova dr. Š., O. obzirom da se na službenom popisu sudskih vještaka ne nalaze zaposlenici navedene ustanove. Stoga je, u pogledu izbora specijaliste medicine rada sud sam odabrao osobu vještaka. U pogledu prigovora tuženika o osobi vještaka doc.dr.sc. A. P. E. sud isti nije uvažio obzirom da prigovor nije sadržavao nikakve ozbiljne i relevantne razloge izuzeća navedenog vještaka, kako je to već navedeno.

19.1. U dostavljenom nalazu i mišljenju od 31. svibnja 2022. (list 53 - 69 spisa) stalni sudski vještak doc.dr.sc. A. P. E., specijalist psihijatrije, iscrpno navodi medicinsku dokumentaciju, anamnezu, ishode liječenja kao i mišljenje nakon osobnog pregleda tužiteljice obavljenog 20. svibnja 2022. na Klinici za psihijatriju bolničkog centra O., odnosno iznosi sadržaj citiranih nalaza, mišljenja i ocjene donesene od strane ovlaštenih vještaka u ovoj upravnoj stvari. Zaključno, u bitnome, navodi da je ispitanica unatoč izloženosti psihološki zahtjevnim životnim okolnostima (gubitak oca uslijed suicida, gubitak članova obitelji u Domovinskom ratu, kožno oboljenje - neurodermitis od adolescencije, dva brakorazvoda, spontani pobačaj 2009. godine, samohrano roditeljstvo) kompenzirano funkcionirala u svojoj okolini, što govori o njezinoj rezilijentnosti i primjerenim obrambenim mehanizmima uz pretho navedena obilježja ličnosti; Ne nalazi se niti objektivnih dokaza o bilo kojoj vrsti psihijatrijskog tretmana; Ispitanica locira svoje psihičke poteškoće, praćene ispadima u osobnom i obiteljskom funkcioniranju, u vrijeme oko kraja 2018. godine, nakon tada višemjesečnog doživljavanja neprimjerenog ponašanja njezine nadređene prema njoj samoj u smislu negativnih komentara usmjerenih na njezin izgled i odjeću, a tijekom boravka na radnom mjestu; Pod utjecajem i izloženošću takvome ponašanju od strane nadređene osobe na radnom mjestu, kao i kasnijem premještaju na teže radno mjestu od strane iste (rad u paketnom odjelu), tada razvija smetnje smislu osjećaja stalne napetosti, nemira uz naglašenu vegetativnu pratnju (bolove u predjelu želuca, mučnine, glavobolja) - izraženijih kod odlaska na posao, nesanice, razdražljivosti i niske tolerancije na frustraciju, osjećaja bezizlaznosti i beznađa; Kulminaciju psihičkih smetnji zbog okolnosti na radnom mjestu, a posljedično ustrajnim verbalnim napadima od strane nadređene doživljava dana 18. veljače 2019. kada odlazi na bolovanje u stanju uznemirenosti praćene emocionalnom labilnosti; Toga dana, prema podatcima, u zdravstvenom kartonu nadležnog specijaliste obiteljske medicine se postavlja dijagnoza F 43.0 - Akutna stresna reakcija (sukladno MKB-10) klasifikaciji uz opis "pregled, osjeća se psihički loše, doživljava mobing na poslu od pretpostavljene osobe, plačljiva, psihomotorno uznemirena, psihološki suport"; U navedenom opisu se ne nalazi simptomatologije u kliničkom opisu stanja ispitanice koji bi, sukladno dijagnostičkim kriterijima međunarodnih klasifikacija, pobliže MKB-10, odgovarao navedenoj dijagnozi niti su isti potvrđeni nalazom specijaliste psihijatra; Od 26. veljače 2019. ispitanica počinje psihijatrijsko ambulantno liječenje pod dijagnozom F43.2 - Poremećaj prilagodbe sukladno MKB-10 klasifikaciji, prolazi tretman Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju, BC O. u trajanju od 5. srpnja - 7. listopada 2019. pod navedenom dijagnozom, uz psihodijagnostiku (svibanj/2020.) kojom se, između ostaloga, potvrđuje dijagnoza Poremećaja prilagodbe F43.2, te nastavlja ambulantni tretman do posljednjeg zabilježenog pregleda 16. studenog 2021. pod prethodno navedenom dijagnozom; Poremećaj prilagodbe se kod ispitanice manifestirao u vidu umora, potištenosti, pasivnosti, smanjenog osjećaja zadovoljstva, smanjene volje i motivacije, nesanice, disforije sa emocionalnom nestabilnošću, tjeskobe sa pratećim somatskim ekvivalentima anksioznosti (glavobolje, mučnine, bolovi u trbuhu) uslijed iscrpljenja prilagodbenih kapaciteta zbog narušavanja osobnog integriteta i funkcioniranja, a koji se protokom vremena i dodatnim nepovoljnim egzogenim okolnostima (otkaz tijekom bolovanja u lipnju 2019., pokretanje sudskih sporova uslijed otkaza i ozljede na radu, nepriznavanje 100% bolovanja zbog ozljede na radu, financijske poteškoće koje utječu na njenu egzistenciju), sukladno medicinskoj dokumentaciji s trajanjem, oblikovao u prolongiranu depresivnu reakciju (koja se u MKB-10 označava šifrom F43.21) sa naglašenijim depresivnim aspektom raspoloženja uz prethodno opisane druge smetnje poremećaja prilagodbe, čemu u prilog govori i tadašnji psihofarmakološki pristup liječenja s dva antidepresiva (fluoksetin - skupina SSRI i trazodonklorid - multimodalni antidepresiv); Dakle, sa aspekta vještaka psihijatra, utvrđuje se kako je ispitanica razvila psihičke smetnje koje kriterijski odgovaraju prethodno opisanome poremećaju prilagodbe koji se nastavlja u prolongiranu depresivnu reakciju zbog doživljaja subjektivnog distresa i razvoja emocionalnih smetnji uslijed iscrpljenja prilagodbenih kapaciteta nakon višemjesečne izloženosti neprimjerenom ponašanju njezine nadređene prema njoj samoj u smislu negativnih osobnih komentara njezinog izgleda i odjeće tijekom boravka na radnom mjestu, a čija se kulminacija dogodila dana 18. veljače 2019.; lako je za razvoj poremećaja prilagodbe i njegovo oblikovanje nedvojbeno potrebna određena individualna predispozicija ili vulnerabilnost, naglašava kako navedeni poremećaj ne nastaje bez utjecaja specifičnog stresora, što je i opisano sukladno MKB-10 klasifikaciji. Kod ispitanice, uz ranije opisana karakterološka obilježja i dosadašnje životne okolnosti, razvoj poremećaja ne može se gledati jednodimenzionalno odnosno kao isključiva posljedica potencijalne psiho-bio- socijalne vulnerabilnosti nego kroz jasan kontekst i dinamiku razvoja istoga, pobliže trajanja neprimjerenog, frustrativnog odnosa nadređene prema podređenoj osobi na radnom mjestu pod čijim utjecajem su se psihičke poteškoće (poremećaj prilagodbe) i razvile; U odnosu na samo utvrđenje ozljede na radu za navedene dijagnoze i procjene radnopravnih aktivnosti u specifičnim okolnostima, smatra da isto ne pripada ekspertizi vještaka psihijatra, nego domeni specijaliste medicine rada i drugih stručnjaka, te se u tome dijelu vještak nije očitovao. Navedeni nalaz je mišljenja sud je uredno dostavio strankama, te je tuženik u podnesku od 21. srpnja 2022. naveo da bi bilo korisno pribaviti mišljenje vještaka medicine rada i uvažiti dosadašnju sudsku praksu u sličnim predmetima.

19.2. U dostavljenom nalazu i mišljenju od 11. rujna 2022. (list 95 -101 spisa) stalni sudski vještak prim. dr. sc. M. Z., specijalist medicine rada, također je navela postojeću medicinsku dokumentaciju, anamnezu, ishode liječenja, kao i sadržaj citiranih nalaza, mišljenja i ocjene donesene od strane ovlaštenih vještaka u ovoj upravnoj stvari, te je obrazložila razloge zbog kojih je smatrala da osobni pregled tužiteljice nije potreban radi donošenja nalaza i mišljenja, a koje ovaj sud smatra opravdanim. Zaključno sudski vještak navodi da u dokumentaciji u spisu ne postoji opis događaja od 18. veljače 2019. na koji se poziva tužiteljica kao uzrok akutne stresne reakcije i poremećaja prilagodbe; U dokumentaciji u kartonu pacijenta je navedeno da je tužiteljica izabranom liječniku navela pri posjeti 18. veljače 2019. da nije mogla taj dan ići na posao, te u kartonu ne postoji opis događaja koji je bio takvog intenziteta da je izazvao izuzetan fizički i/ili mentalni stres, odnosno da je mogao izazvati akutnu reakciju na stres; Sudski vještak navodi da iz očitovanja poslodavca na traženje HZZO-a o događaju koji je izazvao akutnu reakciju na stres (9. travnja 2019): proizlazi da je 20. ožujka 2019. u 10:11 h radnica O. J. telefonski obavijestila o trenutnom korištenju bolovanja zbog doživljenog stresa na radnom mjestu o čemu je i dostavila dokumentaciju i navela da traži prijavu ozljede na radu; Dostavljena dokumentacija odnosila se na liječničke nalaze od 26. veljače 2019. i 19. ožujka 2019. sa navedenom dijagnozom bolesti šifre prema MKB-10 F 43.2 - poremećaj prilagodbe te je priložena i Odluka povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika HP-d.d. u kojoj se prihvaća pritužba radnice O. J. podnesene protiv neposrednog rukovoditelja; tužiteljica je kao radnica u telefonskoj prijavi navela da se u posljednjih šest mjeseci, njoj nadređena voditeljica u ophođenju prema njoj ponašala neprofesionalno i ponižavajuće navodeći pojedine detalje u različitim vremenskim okvirima; Sudski vještak smatra da se dijagnoze bolesti šifre prema MKB-10: 43.0 i F 43.2 koje su navedene u Izvješću izabranog doktora opće medicine ne mogu povezati sa navedenim događajima kada se radnica uzrujala nakon verbalnih razgovora i mogućih verbalnih sukoba sa neposrednom nadređenom; Nadalje, sudski vještak navodi da iz kartona tužiteljice proizlazi da ne postoje prethodni upisi psihičkih poteškoća/ bolesti kod tužiteljice zbog kojih bi se javila izabranom liječniku prije 18. veljače 2019.; U odnosu na 18. veljače 2019. u zdravstvenom kartonu je navedeno navedeno: „Pregled, osjeća se psihički loše, doživljava mobing na poslu od pretpostavljene osobe, danas nije mogla otići na posao, plačljiva, psihomotomo uznemirena , kontrola 27. veljače 2019. TH: psihološki support, Misar tbl. 0,25 mg, 2 X 1 dnevno (pacijent suglasan), otvoreno bolovanje, izdana uputnica za SKZZ za konzilijarni psihijatrijski pregled, dg: F43.0 - Akutna reakcija na stres.; 27. veljače 2019. navedeno je: psihički još u stresu, LOM nastavlja i dalje dg. Akutne reakcije na stres i Poremećaji prilagodbe. Zaključno sudski vještak u odnosu na priloženu dokumentaciju kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka doc. dr. sc. A. P. E., specijaliste psihijatrije iz O., navodi da tužiteljica 18. veljače 2019. nije pretrpjela ozljedu na radu pod dijagnozama šifre prema MKB-10:

F43.0 i F43.2, u vrijeme radnog odnosa u H. p. d.d., Z., ; U medicinskoj dokumentaciji nema opisa nikakvog događaja od 18. veljače 2019., koji je imao karakter ozljede na radu u smislu definicije iste tj. nije opisan ni jedan događaj taj dan koji je imao karakter neposrednog i kratkotrajnog događaja takvoga intenziteta da je mogao izazvati akutnu reakciju na stres niti kasniji odgovor u smislu poremećaja prilagodbe . Iz Kartona pacijenta vidljivo je da tužiteljica 18. veljače 2019. rekla LOM-u da nije „mogla otići na posao," dakle prema dokumentaciji nije bila na poslu taj dan i od toga joj se dana vodi bolovanje; U medicinskom smislu nema elemenata za dijagnozu ni akutne reakcije na stres niti elemenata za priznavanje ozljede na radu zbog akutne reakcije na stres; Prema medicinskoj dokumentaciji najvjerojatnije se radi o poremećaju prilagodbe koji je jasno utvrđen, a posljedica je mogućeg mobinga na radnom mjestu - akumulirajućeg stresa na radu, a ne posljedica jednokratnog neposrednog i kratkotrajnog događaja od 18. veljače 2019.

19.3. Navedeni nalaz mišljenje također je uredno dostavljen strankama, te je zainteresirana osoba 15. rujna 2022. dostavila je očitovanje da je suglasna s dostavljenim nalazom mišljenjem sudskog vještaka iz kojega proizlazi da bi tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Zainteresirana osoba priložila je evidenciju o radnom vremenu (list 108 spisa) iz koje proizlazi da tužiteljica 18. veljače 2019. nije radila odnosno ista je koristila bolovanje, te je 23. rujna 2022. dostavila očitovanje da u odnosu na dostavljeni nalaz mišljenje vještaka nema prigovora.

19.4. Tuženik je 10. listopada 2022. dostavio očitovanje iz kojega, u bitnome proizlazi da su oba nalaza i mišljenja sudskih vještaka pribavljena u ovome upravnom sporu, načinjena u skladu s pravilima medicinske struke, stručno medicinski obrazložena i argumentirana, te je tuženik u cijelosti suglasan sa navedenim nalazima i mišljenjima.

20. Na raspravi održanoj 12. listopada 2022., stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu, te su stalni sudski vještaci doc.dr.sc. A. P. E., specijalist psihijatrije kao i prim. dr. sc. M. Z., specijalist medicine rada, izložili svoje nalaze i mišljenja, navodeći da u cijelosti ostaju kod dostavljenih pisanih nalaza i mišljenja. Tijekom dokaznog postupka stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja sudskih vještaka, a na upit opunomoćenika tužiteljice vještakinja prim. dr. sc. M. Z. navela je da se u pogledu nastanka poremećaja prilagodbe slaže sa nalazom I mišljenjem sudske vještakinje doc.dr.sc. A. P. E. u smislu da se radilo o dugotrajnim razmiricama između tužiteljice i poslodavca, te je navedena sudska vještakinja izjavila da je prilikom sastavljanja nalaza i mišljenja izvršila i uvid u predmet Povjerenstva za zaštitu dostojanstva radnika i utvrdila da u odnosu na tužiteljicu iz predmetne odluke o povredi ne proizlazi postojanje simptoma akutne reakcije na stres na događaj koji se dogodio 18. veljače 2019. Po zaključenju dokaznog postupka opunomoćenik tužiteljice izjavio je da oba nalaza i mišljenja pribavljena u ovome upravnom sporu smatra nepravilnim te je predložio da sud provede i dokaz vještačenjem po stručnoj ustanovi – M. fakultetu u O. odnosno Povjerenstvu za sudsko - medicinska vještačenja, koji prijedlog je sud odbio primjenom odredbe članka 33. ZUS-a u svezi citirane odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, obzirom da je činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, odnosno radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i stvaranja dodatnih troškova.

21. Nalazi i mišljenja stalnih sudskih vještaka koji su proveli sudska vještačenja tužiteljice, a u kojima je ocijenjena sva priložena medicinska dokumentacija, kao i vještačenja nadležnih tijela iz upravnog postupka, odnosno ukupna dokumentacija spisa upravnog postupka, ovaj sud smatra valjanim, stručnim i potpuno obrazloženim u pogledu odlučnih medicinskih činjenica iz članka 66. odnosno članka 67. Zakona. Dakle, sudski vještaci su na jasan, argumentiran i nedvosmislen način otklonili iznesene tužbene navode.

22. Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja po stalnim sudskim vještacima, kao zakonita i načinjena u skladu s pravilima struke, budući su ista jasna kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužiteljice, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju da se ozljeda pretrpljena 18. veljače 2019., pod dijagnozama šifri prema MKB-10: F43.0 i F43.2, ne može smatrati ozljedom na radu, te sud ne nalazi da je izlaganje tužiteljice u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesene nalaze i mišljenja sudskih vještaka. Vještaci su u cijelosti odgovorili na postavljenu zadaću vještačenja i dali jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o razlozima donesene ocjene.

23. S obzirom da iz sadržaja nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi zaključak da se ozljeda pretrpljena 18. veljače 2019., pod dijagnozama šifri prema MKB-10: F43.0 i F43.2, ne može smatrati ozljedom na radu, ovaj sud nema osnove zaključiti da je osporavano rješenje nezakonito kako to tvrdi tužiteljica, iako valja istaknuti da je tuženik propustio utvrditi da je dg. F 43.2 kod tužiteljice nastao u vezi radno – pravnog konteksta, dok prvostupanjsko tijelo u ocjeni pogrešno navodi da je tužiteljica i ranije bila psihijatrijski liječena te pogrešno navodi da je prvenstveno riječ o "osobnoj predispoziciji ili vulnerabilnosti tužiteljice, a u cijelosti propušta ocijeniti da iako je za razvoj poremećaja prilagodbe i njegovo oblikovanje nedvojbeno potrebna određena individualna predispozicija ili vulnerabilnost, navedeni poremećaj ne nastaje bez utjecaja specifičnog stresora, što je i opisano sukladno MKB-10 klasifikaciji. Unatoč navedenim nedostacima, sud zaključuje da isti nisu utjecali na zakonitost osporavanog rješenja, s obzirom na sadržaj u upravnom sporu provedenih nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

24. Suprotno shvaćanju tužiteljice, iz odredbi Zakona, Pravilnika kao i Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ne proizlazi obveza odgovarajućeg sastava vijeća ovlaštenih vještaka iz redova doktora medicine u odnosu na postojeće dijagnoze kod ispitanika.

25. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, ocjenjuje se zakonitim, isto je sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21), te je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude, primjenom odredbe članka 57. stavak 2. ZUS-a.

26. Na raspravi održanoj 12. listopada 2022. opunomoćenik tužiteljice zatražio je naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn i to za radnju sastava tužbe po Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa) u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV, za zastupanje na raspravi održanoj 19. listopada 2021. u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV (Tbr. 23/2. Tarife), te za raspravu održanu 12. listopada 2022. u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV (Tbr. 23/2. Tarife).

27. Prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

28. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 18. listopada 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.