Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-2586/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja M. D. iz D. K., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u B., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-181/20-16 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-181/20- 16 od 5. svibnja 2022. i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 18.557,55 kn/2.463,01 eura[1] , sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate i za naknadu parničnoga troška u iznosu od 8.125,00 kn/1.078,37 eura, sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2022. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu d 3.500,00 kn/464,52 eura i trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 18.557,55 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2022. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude tužena je izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), pobijajući ju u cijelosti, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti ili ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba je osnovana.

5. Žaliteljica osnovano prigovara da prvostupanjski sud nije imao u vidu pojedine odlučne činjenice, prvenstveno odluku Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, zapovjednika brigadira M. G., od 7. listopada 2015. kojom je tužitelju 1. rujna 2015. prestalo pravo na naknadu troškova prijevoza nakon čega on nije podnio zahtjev za ostvarenje toga prava. Međutim, temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP ovaj sud je te činjenice utvrdio iz isprava i dokaza u spisu koje je tužitelj dostavio uz tužbu.

6. Nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2015. do 31. prosinca 2018. zaposlen kod tužene kao djelatna vojna osoba, predmet spora je zahtjev za isplatu naknade troškova međumjesnog prijevoza.

7. Iz priložene odluke Zapovjedništva za potporu središnjica za upravljanje osobljem, zapovjednika brigadira N. B. od 3. travnja 2014. proizlazi da je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na relaciji D. K. – P. i obratno u visini najpovoljnije mjesečne karte prijevoznika Č. - N. d.o.o, za razdoblje od 1. veljače 2014. dok za to postoje uvjeti.

8. Odlukom Središnjice za upravljanje osobljem ood 7. listopada 2015., zapovjednika brigadira M. G., utvrđeno je da tužitelju prestaje s danom 1. rujnna 2015. pravo na naknadu troškova prijevoza priznato odlukom od 3. travnja 2014. jer mu je s tim danom odobren smještaj u objektu 23 u vojarni "pk. M. Ž." P. - V. G..

9. Iz potvrde zapovjednika pukovnika Z. B. od 8. travnja 2016. proizlazi da je tužitelju s danom 5. travnja 2016. prestao smještaj u navedenom vojnom objektu temeljem vlastitog zahtjeva.

10. Tužitelj nije uopće tvrdio da je nakon odluke od 7. listopada 2015. kojom mu je prestalo pravo na naknadu troškova prijevoza podnio zahtjev za priznanje i isplatu tih troškova.

11. Prema odredbi čl. 135.st.1 Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16., dalje: ZSOS 13) koji se primjenjuje u utuženom razdoblju, djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenima na temelju toga Zakona.

12. Odredbom čl. 147. st. 4. citiranog zakona propisano je da ministar obrane pravilnikom propisuje uvjete i postupak za ostvarenje naknade troškova prijevoza.

13. Iz odredbe čl. 214. st. 1. istog Zakona proizlazi da su prijem u službu, prestanak službe i stanja u službi te prava i obveze o kojima se prema tom Zakonu donosi rješenje upravna stvar.

14. U st. 2. istog zakonskog članka je propisano da o ostalim stanjima u službi, pravima i obvezama rješava se odlukama u neupravnom postupku.

15. Prema odredbi čl. 217. ZSOS 13 ministar obrane i osobe koje on ovlasti nadležni su za odlučivanje o stanjima u službi o kojima se u skladu sa odredbama toga Zakona ne vodi upravni postupak.

16. Budući da odredbama ZSOS 13 nije propisano da se o pravu na troškove prijevoza djelatne vojne osobe odlučuje rješenjem, odluka o tom materijalnom pravu donosi se u neupravnom postupku, iz citiranih odluka tužene kojom je tužitelju to pravo priznato i potom ukinuto proizlazi da su donesene temeljem odredbe čl. 214. st. 2. ZSOS.

17. Odredba čl. 48. u vezi čl. 1. st. 3. ZSOS 13 prema kojoj se na službenike i namještenike primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima ne primjenjuje se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu.

18. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da odluka o pravu tužitelja nije upravna stvar kao što tvrdi žaliteljica.

19. Međutim, neovisno o tome, odluka suda prvoga stupnja temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava.

20. Naime, iz citiranih odredbi također proizlazi da djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza na način i pod uvjetima utvrđenima odredbama ZSOS-a 13 i propisima donesenima na temelju toga Zakona, ministar obrane propisuje uvjete i postupak za ostvarenje naknade troškova prijevoza.

21. Odredbom čl. 5. st. 1. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza (Narodne novine br. 131/13, dalje: Pravilnik) donesenim na temelju ZSOS 13, određeno je da djelatna vojna osoba zahtjev za ostvarenje prava na prijevoz podnosi čelniku ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane u koju je raspoređen, odnosno nadređenom zapovjedniku bojne, njemu ravne ili više razine.

22. Kako u ovom slučaju tužitelj nije, nakon što mu je odlukom ovlaštene osobe od 7. listopada 2015. ukinuto pravo na naknadu troškova prijevoza, podnio novi zahtjev za ostvarenje toga prava, kao što nalaže citirana odredba Pravilnika kojim je propisan način ostvarenja toga prava, njegov zahtjev za isplatu nije osnovan.

23. Naime, kako je prethodno obrazloženo, na njega kao djelatnu vojnu osobu, prema odredbi čl. 135. st. 1. ZSOS 13, treba primijeniti ostale citirane odredbe toga Zakona i propise donesene temeljem njegovih odredbi, ovdje Pravilnika, kao specijalnih propisa koji propisuju uvjete i način ostvarenja konkretnog prava.

24. Budući da je u ovom slučaju citiranom posebnom odredbom Pravilnika propisano da djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza temeljem zahtjeva nadležnoj osobi a tužitelj taj zahtjev nije podnio, isključeno je njegovo pravo na utužene dodatke.

25. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP pravilnom primjenom materijalnoga prava preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

26. Odluka o naknadi parničnoga troška je također preinačena temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP. Tuženoj su priznati troškovi odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 10.6.21. i 13.4.22. po 1.000,00 kn i trošak pristupa na ročište za objavu presude 500,00 kn, ukupno 3.500,00 kn (Tbr. 8. t.1., Tbr. 9. t. 1. i t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine br.142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje:Tarifa).Također joj pripada naknada troška sastava žalbe u iznosu utvrđenom primjenom Tbr. 10. t. 1. Tarife.

27. Obzirom na ishod spora, neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 18. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.