REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4510/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. A. iz SAD-a, N. Y., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-698/2019-2 od 2. srpnja 2019., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-121/17-20 od 20. prosinca 2018., u sjednici dana 18. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-698/2019-2 od 2. srpnja 2019. se odbija kao neosnovana.

i

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-698/2019-2 od 2. srpnja 2019. kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u toč. I. i II. izreke i prvostupanjska odluka o parničnim troškovima u toč. III izreke, se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj Pn-121/17-20 od 20. prosinca 2018. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku M. A. iz Sjedinjenih Američkih Država, N. Y., OIB: ... da uplatiti tužitelju S. B. na ime naknade štete iznos od 500.000,00 kuna (petstotisuća kuna) s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, sukladno čl. 29. ZOO."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem u toč. II. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Zabranjuje se tuženiku A. M. pok. J. u odnosu na čest. zem. 3591/14, u naravi pašnjak površine 356 m2, koja nekretnine položene u zk. k.o. C. bilo kakvo raspolaganje otuđenje ili opterećenje do namirenja tužitelja po presudi koju će sud donijeti u spisu ovog suda broj Pn-121/17, ili pod drugim brojem pod prijetnjom zakonskih posljedica po odredbama Ovršnog zakona i drugih zakona.

Ova privremena mjera ovo rješenje ostaje na snazi do pravomoćnog dovršenja raspravljanja u spisu ovog suda broj Pn-121/17, odnosno do namirenja tužitelja temeljem ove presude radi naknade štete koju sud donese, a žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.

Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru izvršit će upis ovog rješenja o privremenoj mjeri u odnosu na navedenu nekretninu iz toč. 1. ovog rješenja."

1.2. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 25.000,00 kuna.

2. Županijski sud u Varaždinu presudom i rješenjem poslovni broj Gž-698/2019-2 od 2. srpnja 2019. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete koju tužitelj potražuje na temelju tvrdnje (iz tužbe i podneska od 5. listopada 2018.) da je tuženik, u namjeri da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, krivotvorio i „nezakonito baratao“ dokumentima prostorno provedbenih planova za građevinsku parcelu broj 268 k.o. C., te je „nagovarao i iznudio“ na štetu tužitelja iskaze svjedoka B. Š., N. S. i Ž. A. u postupku broj ....

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

4.1. Tužitelj je podnio i izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP u kojoj je naveo da odluka u sporu ovisi o rješenju više materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i rješenja na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti kao i odredi privremenu mjeru, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnične troškove.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija protiv presude je neosnovana.

7. Tužitelj je protiv presude podnio redovnu i izvanrednu reviziju. S obzirom na to da je u ovom slučaju protiv presude dopuštena redovna revizija po odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 500.000,00 kuna), samim time protiv presude nije dopuštena izvanredna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP koju stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjske presude protiv koje nije dopuštena redovna revizija.

8. Stoga je presuda ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo razloga određeno navedenih u reviziji, uzimajući u obzir cjelokupni sadržaj revizije.

9. Kako je uvodno navedeno presuda je donesena u sporu radi naknade štete koju tužitelj nije određeno definirao, a tvrdi da mu je nastala nezakonitim postupcima tuženika temeljem kojih je tuženik stekao od tužitelja nepripadnu imovinsku korist vezano uz stjecanje nekretnine čest. br. 3591/14 k.o. C.. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je tuženik unaprijed stvorio namjeru da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, te da je krivotvorio i nezakonito baratao dokumentima prostorno provedbene planove građevinske parcele broj 268 k.o. C. koja nekretnina je u posjedu i vlasništvu tužitelja, da je nagovarao i iznudio na štetu tužitelja, te nagovarao na prisilu na štetu tužitelja.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- prema podacima iz zk. izvatka za čest. br. 3591/14 k.o. C. proizlazi da je nekretnina, u naravi pašnjak površine 356 m2, upisana je za cijelo kao vlasništvo tuženika;

- između stranaka se u obrnutim ulogama vodio parnični postupak P-483/16 radi utvrđivanja jačeg prava na posjed, podredno prava vlasništva i predaje u posjed, dijela čest. zem. 3591/6 k.o. C. koju nekretninu tužitelj u ovoj tužbi označava kao čest. 268 k.o. C., a koja oznaka da se koristila za građevinsku parcelu čest. zem. 3591/6 k.o. C.;

- presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru P-483/16 od 26. svibnja 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru Gž-723/17 od 3. listopada 2017., djelomično je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev tužitelja M. A. te je utvrđeno da mu naspram tuženika S. B. pripada jače pravo na posjed predmetne nekretnine u površini od 201 m2 i to dijela koji je naznačen na skici provedenog sudskog očevida u tom predmetu, a odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog dijela, dok je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj odbačen je kao nepotpun prijedlog tužitelja za ponavljanje navedenog parničnog postupka,

- ocjenom iskaza svjedoka B. Š., N. S. i Ž. A., brata tuženika, u ovom parničnom postupku je utvrđeno kako niti jednom svjedoku nije poznato da bi tuženik nešto krivotvorio i nezakonito radio sa bilo kakvim dokumentima, pa tako ni sa onim koji se tiču predmetne nekretnine.

10. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik nije poduzeo protupravne radnje na tužitelju niti mu je prouzročio štetu, a tužitelj čak nije određeno niti specificirao u čemu bi se po njegovom shvaćanju sastojala šteta, na koji način bi ista nastala i to baš u visini označenoj u tužbenom zahtjevu.

10.1. Stoga prema shvaćanju nižestupanjskih sudova nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete po odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), kojom je propisano da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046. propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11. Tužitelj u reviziji tvrdi da je presuda donesena u postupku u kojem je počinjeno više bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

12. Revizijom se tvrdi da je presuda donesena uz povredu odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ( Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč., počinjenu time što je u donošenju drugostupanjske presude sudjelovao sudac M. S. koji je prethodno sudio o istoj glavnoj stvari između istih stranaka, samo u obrnutom ulogama u predmetu poslovni broj Gž Ovr-757/2018-3, što dovodi u sumnju njegovu pristranost.

12.1. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (članak 71. stavak 1. točka 1. do 6.), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca. Prema odredbi čl. 71. st. 1. toč. 5. ZPP sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom.

12.2. U ovom slučaju sudac M. S. nije sudjelovao u istom predmetu u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom, jer nije riječ o istom sporu. O istom sporu se radi samo kad su kumulativno ispunjene obje pretpostavke identiteta spora (subjektivni i objektivni). Između spora u predmetu Gž Ovr-757/2018 u kojemu se tužbeni zahtjev odnosio na ispražnjenje i predaju nekretnine i ovog spora u kojemu tužitelj potražuje naknadu štete, ne postoji objektivni identitet spora, jer tužbeni zahtjevi nisu identični.

12.3. Stoga nije postojao razlog iz čl. 71. st. 1. toč. 5. ZPP zbog kojeg bi se sudac M. S. bio dužan izuzeti, pa u donošenu presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP, niti je povrijeđeno pravo stranaka na pošteno suđenje. Pozivanje tužitelja na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu M. protiv Republike Hrvatske (presuda od 15. srpnja 2005. po zahtjevu broj 71615/01) je neosnovano jer je riječ o bitno drugačijoj postupovnoj situaciji i okolnostima u odnosu na ovaj predmet.

13. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

14. Tužitelju je u ovoj parnici omogućeno raspravljanje pred sudom, a tužitelj je to svoje pravo u cijelosti i iskoristio tako što je sudjelovao u raspravljanju i koristio procesne ovlasti (iznoseći tvrdnje o odlučnim činjenicama, osporavajući tvrdnje protivne stranke, predlažući dokaze, očitujući se na sadržaj izvedenih dokaza…).

14.1. Pogrešno je shvaćanje tužitelja da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 345. st. 2. toč. 6. ZPP već samim time što je odbio izvođenje nekih od predloženih dokaza. Naime, sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Pri tome sud polazi od toga da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. U ovlasti je suda odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. ZPP). Odluka je donesena sveobuhvatnom ocjenom izvedenih dokaza. Sve da je sud u ovom slučaju pogrešno primijenio odredbu čl. 8. i čl. 220. ZPP, time bi eventualno bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i 220. ZPP, i to samo ako bi to utjecalo na zakonitost pobijane presude.

15. U preostalom dijelu je tužitelj navodne bitne povrede odredaba postupka obrazložio tvrdnjama o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora. Međutim prema odredbi čl. 385. ZPP drugostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati revizijom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a pogrešan pravni pristup u rješenju spra sam po sebi, čak i kad postoji, ne znači da je ostvaren revizijski razlog neke bitne povrede odredaba postupka ( i koje).

16. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

17. Tužbeni zahtjev je odbijen u bitnome s obrazloženjem da nisu kumulativno ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete po odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO, jer tužitelj nije dokazao štetu niti protupravnost u radnjama tuženika.

18. Pravno shvaćanje o navedenim spornim pitanjima u vezi s primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. ZPP, na kojemu se temelji pobijana drugostupanjska presuda, prihvaća i ovaj sud.

18.1. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

18.2. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

18.3. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

19. Zbog iznijetih razloga valjalo je reviziju protiv presude odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

20. Revizija protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za prekid postupka te kojim je odlučeno o parničnim troškovima je nedopuštena.

21. Prema odredbi čl. 382. st. 1. i 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude. Iznimno, prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).

22. Pravomoćno rješenje kojim je odbijen prijedlog stranke za prekid parničnog postupka do okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv jedne od stranaka nije takvo rješenje kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude. Stoga protiv takvog rješenja nije dopuštena niti redovna niti izvanredna revizija.

23. Također, pravomoćno rješenje kojim je odlučeno o parničnim troškovima nije rješenje kojim je postupak pravomoćno završen u smislu citirane odredbe. U odnosu na dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-19/2015-15, prema kojemu pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, kao i da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, dok parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP). Stoga odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

24. Revizija protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere je nedopuštena.

25. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako odredbama OZ ili drugim zakonom nije drukčije određeno. U ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP. Prema toj odredbi, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (rješenja) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi navedeni samo primjerice. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

26. Tužitelj je u reviziji naveo da pobija rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere, ali u odnosu na to rješenje nije određeno naznačio materijalnopravno pitanje niti razlog važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

27. Stoga je valjalo reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-698/2019-2 od 2. srpnja 2019., kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, odbaciti kao nedopuštenu po čl. 392.b. st.2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

Zagreb, 18. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.