REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4033/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o. Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-411/2022-2 od 5. svibnja 2022., kojom je potvrđen dio presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-199/2020-30 od 4. ožujka 2022., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena žalba tuženika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u toč. I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna odredba iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140230452-20010384088/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, solemeniziran po JB Z. P.-M. u O., OU- 1.117/06 od 23.08.2006. sklopljen između tužitelja i tuženika iz čl. 3. toč. 3. kojom se kredit podmiruje u kunama po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan dospijeća;
kao i da je ništetna odredba iz čl. 3. toč. 4. istog ugovora kojom se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja;
da je ništetna odredba iz čl 4. tog Ugovora kojom korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa Ugovoru; da je ništetna odredba iz čl. 24. kojom tužitelj prihvaća odredbe Odluke o kamatnim stopama i sve kasnije njene izmjene i dopune, te kao takve ne proizvode pravne učinke između stranka.
1.1. Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja u toč. II.,
III. i IV. izreke u odnosu na isplatu i troškove parničnog postupka te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.
2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije ovome sudu predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-411/2022-2 od 5. svibnja 2022., kojom je potvrđen dio presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-199/2020-30 od 4. ožujka 2022., ističući četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude tuženik ističe slijedeća pitanja:
"1. Može li sud, u slučaju kada utvrdi da se na predmetni odnos ne primjenjuju presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesene povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a tužitelj svoju tužbu temelji isključivo na navedenim odlukama pozivom na članak 502.c ZPP-a, izvesti pravno utvrđenje da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže?
2. Može li sud, u slučaju kada utvrdi da se na predmetni odnos ne primjenjuju presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesene povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a tužitelj svoju tužbu temelji isključivo na navedenim odlukama pozivom na članak 502.c ZPP-a, bez izvođenja predloženih dokaza od strane parničnih stranaka, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost?
3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
4. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“
6. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka drugostupanjskih sudova (presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4736/2019, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 te na odluku revizijskog suda poslovni broj Revt-249/19, kao i na presudu Suda Europske Unije C- 186/16 od 20. rujna 2017. (posebice u odnosu na drugo postavljeno pitanje) smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
7.1. U odnosu na prvo i četvrto postavljena pitanja predlagatelj nije izložio razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj sudske prakse u smislu odredaba članka 385.a st. 1. ZPP.
7.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje ističe se da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je sud izveo zaključak bez izvođenja predloženih dokaza od strane parničnih stranaka, jer je sud saslušao zaposlenika tuženika kao i tužitelja.
7.3. Za treće postavljeno pitanje tuženik nema pravni interes za podnošenje, jer je u odnosu na isplatu presuda suda prvog stupnja ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.
8.1. Osporena presuda je, u odnosu na postavljena pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020 2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd- 2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.).
8.2. Stoga, postavljena pitanja nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti bi u odnosu na odluke Europskog suda za ljudska prava i suda Europske unije na koje se poziva predlagatelj trebalo preispitati sudsku prasku.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 18. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
