REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: 1 Us I-648/2022-5
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja S. S. iz O., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 18. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/93, URBROJ: 512-2501-22-2 od 28. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I 560-01/22-01/312, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 18. ožujka 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2128 O. (106. brigada HV O.) za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 15. studenoga 1991.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da traži dodjelu časničkog čina, prema sistematizaciji HV, za dužnost načelnika prometne službe. Ističe da je po zanimanju dipl. ing. prometa te je 1991. bio na poslovima voditelja prometno- transp. poslova. Budući da je voditelj poslova TO i CZ ŽTP-a Z. poslije "krvavog Uskrsa" 1991., obišao sve prometne sekcije, usmeno je naredio da se u svakoj pr. sekciji formira četa TO i CZ radi čuvanja želj. Infrastrukture, što je tužitelj i učinio s referentom TO i CZ na osječkom području. Tužitelj napominje da ga tuženik neosnovano prikazuje hvalisavcem. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže sudu poništiti osporavano rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz osporavanog rješenja te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, te je predmet riješio bez rasprave. Pri tome, navod iz tužbe da će tužitelj ostale dokaze dostaviti na ročištu (ne navodeći pritom čak ni koje dokaze i zašto ih nije dostavio uz tužbu), ne stvara obvezu suda da ročište i održi, jer tužba u upravnom sporu mora, između ostaloga, sadržavati činjenice i dokaze na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev (članak 23. stavak 1. točka 8. Zakona o upravnim sporovima, ''Narodne novine'', broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Tužitelj je tijekom upravnog postupka detaljno saslušan, dokazi koje je dostavio u spis su ocijenjeni, a odlučne činjenice nisu sporne i u tim okolnostima održavanje rasprave bi samo prouzročilo dodatne i nepotrebne troškove (članak 8. i članak 36. točka 4. ZUS-a).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 2. prosinca 2019. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2128 O. (106. brigada HV O.) za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 15. studenoga 1991. U postupku povodom navedenog zahtjeva utvrđeno je da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik 124. brigade HV za razdoblje od 16. studenoga 1991. do 24. veljače 1992., no u spornom razdoblju nije evidentiran kao pripadnik bilo koje sastavnice OSRH.
7. Tijekom upravnog postupka saslušan je tužitelj (zapisnik o saslušanju stranke od 9. veljače 2022.). Tom prilikom tužitelj je izjavio da je 28. lipnja 1991. dobio mobilizacijski poziv oko 18,00 sati, a na zborno mjesto P. odvezao ga je službeni vozač I. K. Nakon što je tamo bio 27 sati, tj. do 29. lipnja 1991. pušten je kući u 21,00 sati kao i svi ostali koji nisu imali opremu. Tada mu je rečeno da se javlja u tadašnji Sekretarijat za narodnu obranu te kada bude stigla oprema da će se uključiti u 106. brigadu. Tako je vrijeme prolazilo, a tužitelj je dolazio u Sekretarijat NO kod gospodina S. G. te je popunio mobilizacijski poziv i sa još petoricom kolega 16. studenoga 1991. je odvezen autobusom u G. kako bi dobili opremu. Ujedno je tužitelj izjavio, a na upit službene osobe tko mu je u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 15. studenoga 1991. bio neposredno nadređeni zapovjednik i koje zadaće je obnašao, da nije imao nadređenog u to vrijeme, a zadaće nije ni dobivao jer je bio kod kuće. Također je tužitelj izjavio da je u to vrijeme bio zaposlen u Hrvatskim željeznicama i da nije primao plaću od Hrvatske vojske.
8. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjsko tijelo odbilo je tužiteljev zahtjev, tuženik je odbio žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, a time je, prema ocjeni suda, tuženik pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Naime, odredba članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj: 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR) definira tko se smatra hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata, odnosno uređuje pretpostavke za stjecanje tog statusa.
10. Tako je stavkom 1. navedenog članka propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do
31. prosinca 1991.
11. Stavkom 2. navedenog članka ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Budući da je tijekom provedenog upravnog postupka – prije svega na temelju iskaza tužitelja – nedvojbeno utvrđeno koje je zadatke i dužnosti tužitelj obavljao u spornom razdoblju (prema tužiteljevim riječima u spornom razdoblju nije imao nadređenog zapovjednika, bio je kod kuće i bio je zaposlen u Hrvatskim željeznicama) te kako sud, jednako kao i tuženik, smatra da se ti poslovi ne mogu podvesti pod pojam obrane suvereniteta Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a (oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište), to je pravilno i zakonito u upravnom postupku odbijen predmetni zahtjev tužitelja.
13. Prema tome, suprotno tužbenim navodima, javnopravna tijela su utvrdila pravno relevantne činjenice slobodno ocjenjujući sve dokaze u spisu te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je zaključak o postojanju pravno relevantnih činjenica valjano obrazložen, to su suprotni tužbeni navodi neosnovani i ne mogu se prihvatiti.
14. Stoga sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava, slijedom čega je presuđeno kao u izreci presude (članak 57. stavak 1. ZUS-a).
U Osijeku 18. listopada 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
